Vertigo je najčešće osjećaj vrtnje, uobičajeno kao posljedica poremećaja osjetila ravnoteže (vestibularnog sustava). Može nastati zbog disfunkcije vestibularnog sustava na bilo kojem mejstu od ...unutarnjeg uha do kore mozga.
Epileptički vertigo je rijetki oblik parcijalnih napada koji nastaje zbog epileptičke aktivnosti u dijelovima korteksa koji predstavljaju vestibularni sustav: parijetalni, temporalni i frontalni korteks. Napadi obično traju nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a gubitak svijesti nastaje samo kada se napad generalizira.
Dijagnostičke pretrage uključuju EEG i MRI glave. Daljnja dijagnostička obrada u rezistentnim slučajevima uključuje: video EEG monitoriranje, intrakarotidno primjenu amitala, SPECT tijekom napada, neurofiziološku procjenu i intrakranijsko EEG monitoriranje. Poremećeni EEG je glavni kriterij za dijagnozu. U većine bolesnika poremećaji EEG-a uključuju temporalna ili bitemporalna žarišta šiljastih i sporih valova. U nekih slučajeva pridružuju se generalizirana epileptička izbijanja. Terapija epileptičkog vertiga obično je uspješna primjenom tradicionalnih antiepileptika poput karbamazepina i njemu sličnih lijekova. Ukoliko, nakon razumnog roka primjene adekvatnih antiepileptičkih lijekova, napadi nisu adekvatno kontrolirani, mogu se razmotriti i kirurške metode.
Diferencijalna dijagnostika epileptičkog vertiga uključuje: bazilarnu migrenu, konfuzijsku migrenu, benigni paroksizmalni vertigo u djetinjstvu i auru bez glavobolje. Najznačajnija ke diferencijalna dijagnoza neokortikalnih temporalnih napada od mezijalnih temporalnih napada. Iktalni SPECT i MRI mogu pružiti dijagnostičke podatke koji se ne mogu dobiti na drugi način. Protonska MR spektroskopija i PET mogu biti od pomoći u razlikovanju mezijalnih od neokortikalnih temporalnih napada.
Srčane aritmije tijekom ili nakon epileptičkih napadaja jedan su od mogućih patomehanizama neočekivane smrti u bolesnika s epilepsijom. Ove aritmogene epilepsije najčešće su povezane sa sinus ...tahikardijom, ali se mogu uočiti i atrioventrikulski blok i asistolija. Iako se rijetko pojavljuju, ove aritmije mogu dovesti do značajnog pobola i smrtnosti, ali se također
mogu prevenirati ugradnjom srčanog stimulatora. Ovdje opisujemo bolesnika s ponavljajućim epileptičkim napadajima i dijagnosticiranim atrioventrikulskim blokom trećeg stupnja i asistolijom tijekom napadaja kojemu je bilo potrebno ugraditi trajni srčani stimulator.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- A number of studies and scientific papers in which the epilepsy and its treatment in different historical periods were studied are ...published both in our and in the world historiography. The epilepsy is approached by some of these studies from a historical point of view with attempt to shed light on the different methods of the traditional folk medicine. Numerous studies belong to the modern scientific medicine (research of the effects of the pharmacologically active principles of medicinal herbs; anticonvulsant effects of some medicinal plants in animal models and in clinical studies). A smaller number of studies were devoted to the treatment of epilepsy in medieval medicine. This study can be classified as the study in the field of the history of medicine and the common branches. This study is characterized with ultidisciplinary approach from the standpoint of ethnology, pharmacology, phytotherapy, religion, philosophy, literature and others. The aim of this study is to perform a comparative analysis of epilepsy and methods for its treatment between them in Serbian medieval countries and in contemporary medicine. The method of work includes comparative analysis of epilepsy in the Serbian medieval lands and in other European countries of that time. It is based on the data obtained from the medieval manuscripts (hagiographies, biographies, codes), laws/regulations documents related to epilepsy and the documents about the organization of Serbian medieval monastery hospitals. The study includes the Serbian lands in medieval period, from the ninth to mid-fifteenth century. People who suffered from epilepsy, psychosis and other diseases were treated in the medieval monastery hospitals or later in monasteries. Both scientific and spiritual (religious) medicine methods have been applied in medieval monastery hospitals. During the long period of slavery under the Ottoman rule, there was a delay in the development of scientific medicine and the treatment of patients with epilepsy. Herbal, spiritual and folk medicine were the main methods for treatment of patients with epilepsy and other diseases among the Serbian people. Among patients with epilepsy and mental illness, were not only Orthodox Christians but also followers of other religions who had asked and received help in Serbian monasteries. All different ways for treatment of epilepsy, particularly which belong to medieval medicine can be recognized in the nowadays Serbian folk medicine. Some methods which belonged to scientific medicine in the Middle Ages were taken over by folk medicine during time, as evidenced by preserved “Lekaruša” books. Also, the various methods for medical treatment from the past are applied in the contemporary folk medicine of the other European nations. The most of plants that have been applied for the treatment of epilepsy in traditional medicine have a sedative effect on the central nervous system, and positive psychological effect.- U našoj i svetskoj istoriografiji objavljen je veliki broj studija i naučnih radova u kojima je proučavana epilepsija i njeni vidovi lečenja u različitim vremenskim periodima. Neke od tih studija prilaze epilepsiji sa istorijske tačke gledišta i pokušavaju da rasvetle različite metode tradicionalne narodne medicine. Brojnija istraživanja pripadaju savremenoj naučnoj medicini (ispitivanje farmakološkog dejstva aktivnih principa lekovitog bilja, kao i antikonvulzivnog dejstva pojedinih lekovitih biljaka na životinjskim modelima i kliničkim studijama). Manji broj studija je posvećen lečenju epilepsije u srednjovekovnoj medicini. Ovu studiju možemo svrstati u studije medicine i dodirnih grana jer se radi o studiji iz istorije medicine koja je urađena multidisciplinarnim pristupom sa stanovišta etnologije, farmacije (fitoterapije), religije, filozofije, književnosti i drugih. Cilj ove studije je izvođenje komparativne analize epilepsije i metoda njenog lečenja u srpskim srednjovekovnim zemljama u prošlosti i u savremenoj medicini. Metod rada će obuhvatiti komparativnu analizu epilepsije u srpskim zemljama u srednjem veku i drugim evropskim zemljama toga doba na osnovu podataka dobijenih izučavanjem srednjovekovnih spisa (hagiografija, biografija, kodeksa), zakonskih spisa koji se odnose na epilepsiju i dokumenta o uređenju srpskih srednjovekovnih manastirskih bolnica. Proučavanje obuhvata srpske zemlje u periodu srednjeg veka, od IX do sredine XV veka. U manastirskim bolnicama, a i kasnije u manastirima lečeni su oboleli od epilepsije, psihoze i drugih bolesti. U srednjovekovnim manastirskim bolnicama zajedno su primenjivane metode naučne i duhovne (verske) medicine. U periodu ropstva pod Turcima u srpskm zemljama došlo je do značajanog zastoja u razvoju naučne medicine i lečenju obolelih od epliepsije. Kroz dugi period ropstva pod turskom vlašću fitoterapija, duhovna i narodna medicina bile su glavni vidovi lečenja obolelih od epilepsije i drugih bolesti kod srpskog naroda. Među obolelima od epilepsije i duševnih bolesti, koji su pomoć tražili i dobijali u srpskim manastirima, bilo je ne samo pravoslavnih hrišćana nego i pripadnika drugih vera. U srpskoj narodnoj medicini našeg doba možemo prepoznati sve načine lečenja epilepsije iz prošlosti, posebno srednjovekovne medicine. Pojedine metode naučne medicine srednjeg veka su vremenom prešle u narodnu medicinu, o čemu svedoče sačuvane lekaruše. I drugi evropski narodi u savremenoj narodnoj medicini primenjuju pojedine metode lečenja iz prošlih perioda. Najveći broj biljaka za lečenje epilepsije u narodnoj medicini ima sedativno dejstvo na centralni nervni sistem, kao i povoljan psihološki doprinos u lečenju.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Epilepsija je jedna od najučestalijih neuroloških bolesti. Usprkos napretku dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti epileptični napadaji ostaju refraktorni u više od 30% bolesnika s epilepsijom. Cilj ...ovoga istraživanja bio je analizirati moguće prediktivne čimbenike za razvoj farmakorezistencije kod bolesnika s kriptogenom parcijalnom kompleksnom epilepsijom. Na temelju broja napadaja, učinkovitosti antiepileptične terapije te duljine trajanja bolesti bolesnike s parcijalnom kompleksnom epilepsijom podijelili smo u dvije skupine. Jednu skupinu su činili bolesnici s medikamentno rezistentnim oblikom bolesti, dok su drugu skupinu činili bolesnici s dobrim odgovorom na antiepileptičnu terapiju. U obje skupine se ispitivala dob početka bolesti, analizirao se nalaz elektroencefalograma (EEG) te učestalost sekundarne generalizacije parcijalnih kompleksnih napadaja. Dobiveni rezultati su pokazali da je u skupini bolesnika s farmakorezistentnim oblikom bolesti statistički značajna ranija dob pojave prvog napadaja. Također je utvrđeno da je u skupini farmakorezistentnih bolesnika statistički značajno veći udio bolesnika kod kojih dolazi do sekundarne generalizacije parcijalnih kompleksnih napadaja, kao i veći udio bolesnika sa žarišnim promjenama u EEG-u. Dobiveni rezultati ukazuju na to da ranija dob početka bolesti, žarišne promjene u EEG-u i sekundarna generalizacija parcijalnih epileptičnih napadaja mogu biti rani prediktivni čimbenici za razvoj medikamentne rezistencije u bolesnika s kriptogenom parcijalnom kompleksnom epilepsijom.
Cilj ovoga ispitivanja bio je utvrditi dijagnostičku vrijednost serumskih razina prolaktina u diferencijalnoj dijagnostici epileptičnih i
neepileptičnih napadaja u djece. U ispitivanje je bilo ...uključeno 100 djece u dobi od jednog mjeseca do 18 godina, primljenih u bolnicu
zbog konvulzija. U svih bolesnika učinjena je elektroencefalografi ja u postiktalnom razdoblju, dok su njihove serumske razine
prolaktina mjerene u 10. i 60. minuti postiktalnog razdoblja. Srednja 10-minutna razina prolaktina u serumu bila je 37,1±20,09
ng/mL i 16±14,59 ng/mL (p<0,01) u bolesnika s epileptičnim odnosno neepileptičnim napadajima. Nakon grupiranja bolesnika s
neepileptičnim napadajima 10-minutna srednja serumska razina prolaktina u bolesnika s epileptičnim napadajima i onih sa sinkopom
bila je 37,1±20,09 ng/mL odnosno 30,52±19,21 ng/mL (p>0,05). U bolesnika s epileptičnim napadajima i onih s ne-sinkopnim
epileptičnim napadajima (noćne more, konverzija i epizode zadržavanja daha) srednja 10-minutna razina prolaktina bila je
37,1±20,09 ng/mL odnosno 10,9±5,95 ng/mL (p<0,01). Zaključuje se kako je serumska razina prolaktina u postiktalnom razdoblju
važan biljeg u diferencijalnoj dijagnostici epileptičnih i neepileptičnih napadaja. Nije bilo značajne razlike među serumskim razinama
prolaktina u diferencijalnoj dijagnostici epileptičnih napadaja i sinkope, ali je ta razina imala važnu ulogu u razlikovanju
neepileptičnih slučajeva kao što su epizode zadržavanja daha, noćne more i histerične konverzije od epileptičnih napadaja i sinkope.
Tumori selarne i supraselarne regije se klinički obično prikazuju ispadima vidnog polja ili bitemporalnim hemianopsijama. Prikazana je epidermoidna cista, rijedak tumor te regije, koja se klinički ...prezentirala epileptičkim napadajem i promjenama kognitivnih funkcija. Resekcijom je tumor bitno smanjen, a histološki je utvrđena epidermoidna cista. Postoperativni oporavak bolesnice je bio zadovoljavajući, a uz antiepileptičku
terapiju postigla se potpuna kontrola napadaja.
Epilepsija je bolest mozga obilježena spontanim, nepredvidivim i prekomjernim električnim pražnjenjima određenih dijelova mozga ili cijeloga mozga, koji se klinički manifestiraju epileptičkim ...napadajima. Epileptički napadaji mogu uključivati raznolike simptome i znakove, ovisno o zahvaćenom dijelu mozga. Napad je izrazito traumatičan za
pacijenta i okolinu čak i kada se događa rijetko. Jedan od faktora s izrazitim utjecajem na oboljelog je stigmatizacija socijalne okoline. Na stigmatizaciju moramo utjecati kvalitetnijom edukacijom populacije. Cilj edukacije je olakšati život, smanjujući osjećaj nelagode koju napad može prouzročiti, ako se dogodi u javnom okruženju. Svrha rada:
Dokazati kako je znanje o bolestima važan faktor za smanjenje predrasuda. Metode: U ispitivanju je sudjelovalo 80 ispitanika zdravstvenih struka (medicinske sestre/tehničari, farmaceutski tehničar) te 84 ispitanika nezdravstvenih struka (prodavač, frizer, kuhar, konobar). Prema mjestu stanovanja selo/grad raspodjela je 82 ispitanika sa sela i 82 ispitanika s mjestom stanovanja u gradu. Ispitivanje je provedeno anonimnom anketom. Rezultati: Za testiranje
radnih hipoteza korišten je nezavisni T-test. Rezultati istraživanja pokazali su da veća razina znanja utječe na manju razinu stigmatizacije osoba oboljelih od epilepsije. Potrebno je dodatno educirati opću populaciju, jer to je najbolji način da se smanje predrasude prema većini bolesnika. Također, testirajući drugu radnu hipotezu utvrdili smo da nema značajne razlike između osoba koje žive u urbanim ili ruralnim sredinama. Zaključak: Treba naglasiti potrebu kvalitetnije edukacije zdravstvenih djelatnika i opće populacije. Stigmatizacija je povezana s razinom znanja i stoga možemo reći: „Znanjem protiv stigme!“ kako za epilepsiju tako i za mnoge druge bolesti kod kojih neznanje uzrokuje
socijalnu izolaciju i time produbljuje problematiku pacijentovog stanja.
Cilj: Iako je epilepsija rijedak uzrok vrtoglavice, cilj ovog rada je obratiti pažnju na vrtoglavicu kao konvulzivni ekvivalent. Prikazana su dva slučaja pacijenata s pojavnošću vrtoglavice kao ...glavnog simptoma epilepsije. Prikazi slučajeva: Djevojčica u dobi od sedam godina i dječak u dobi od 15 godina javljaju se radi epizoda kratkotrajnih vrtoglavica. Njihove obiteljske anamneze su negativne na neurološke bolesti, a perinatalna anamneza je uredna. U elektroencefalogramu (EEG) djevojčica ima registrirane fronto-temporalne šiljke i generalizirana izbijanja šiljak val kompleksa, a dječak paroksizmalna izbijanja šiljak val kompleksa generalizirano. Magnetska rezonancija mozga kod oboje je uredna. Na započetu antikonvulzivnu terapiju napadaji prestaju, a EEG postaje uredan. Zaključak: Ova dva slučaja ukazuju na vrtoglavicu kao ekvivalent konvulzija te na dijagnozu epileptičke vrtoglavice. Oba pacijenta imala su jasne promjene EEG-a i dobar odgovor na antikonvulzivnu terapiju.
Progress in neuropediatrics, especially in pediatric epilepsy is
advancing on a broad front, from new understandings of pathogenetic
mechanisms to novel pharmacologic, surgical and nonsurgical ...various
treatments.Because most epilepsy patients have epilepsy from childhood,
these developments are relevant to both pediatric and adult
neurologists. Even healthy adolescents have specific problems with
adopting helathy life habits and life -styles (obesity, mental
health, traffic traumas, suicide attempts, abuse of recreational drugs
and alcohol which later result in asocial behaviour, and especially
teenager pregnancies which are in constant uprise, together with
sexually transmitted diseases. The burden of chronic illness in
adolescence is increasing in all developed countries, because all
chronically ill patients live through their teens until their twenties.
This is the time in their lives when young people at the same time have
to make serious decisions- the choice of employment, relationships
within the family and friends, issue of sexuality, contaception and the
ever present question - whether to discontinue the antiepileptic
therapy or not. Recent attention has focused on the importance, but
inadequacy, of adolescent medicine and the paucity od medical services
for this specific population.Adolescence is in itself, a difficult and
traumatic time, when complicated by epilepsy it poses a great challenge
not only to the young people themselves, but also to their carers and
physicians.
Svrha istraživanja bila je utvrditi učinke liječenja slovenskih bolesnika s epilepsijom i implantiranim stimulatorom vagusnog živca (SVŽ). Podaci svih slovenskih bolesnika kojima je SVŽ implantiran ...od 2001. do 2015. godine prikupljeni su iz medicinske dokumentacije. U 2016. godini od 48 bolesnika sa SVŽ 39 ih je odgovorilo na upitnik o učinku liječenja. Učestalost napadaja smanjena je kod 18 (46,2%) bolesnika, od kojih je 13 (33,3%) izvijestilo o ≥50% smanjenju učestalosti napadaja nakon 12 mjeseci liječenja i to je bilo češće u bolesnika kojima je SVŽ implantiran prije dobi od šest godina. Intenzitet napadaja smanjen je kod 22 (56,4%), trajanje napadaja kod 19 (48,7%), a trajanje postiktalnog perioda kod 22 (56,4%) bolesnika. U procjeni kvalitete života zabilježeno je poboljšanje pozornosti kod 33,3%, koncentracije kod 41,0%, energije i raspoloženja kod 38,5%, pamćenja kod 17,9% bolesnika. Smanjenje opterećenja napadajima i poboljšanje kvalitete života bilo je češće kod bolesnika kojima je ranije implantiran SVŽ. Kraće trajanje epilepsije prije implantacije također je bilo statistički
značajno povezano s poboljšanjem parametara kvalitete života. Nuspojave SVŽ su bile prolazne. Stimulator vagusnog živca je sigurna i učinkovita metoda liječenja bolesnika s upornom epilepsijom. Rana implantacija i kraće trajanje epilepsije prije implantacije mogući su prediktivni čimbenici za bolji ishod liječenja.
PDF
