Epilepsija je najčešća neurološka komplikacija u trudnoći. Žene s epilepsijom imaju veći rizik za komplikacije u trudnoći. U Hrvatskoj žene s epilepsijom obično prate neurolozi u tercijarnim centrima ...prema mjestu njihova boravka. Mi smo prospektivno pratili trudnoće u žena s epilepsijom i u zdravih kontrolnih trudnica te analizirali čimbenike odgovorne za ishode trudnoća i razvoj njihove djece. Zdrave trudnice su imale višu razinu obrazovanja i ekonomskog statusa, ali su žene s epilepsijom uzimale folnu kiselinu u višem postotku nego zdrave trudnice zahvaljujući pravodobnom predkoncepcijskom savjetovanju. Komplikacije za vrijeme trudnoće ovisile su o broju antiepileptičnih lijekova i kontroli epilepsije. Zamijetili smo određene bihevijoralne i kognitivne aspekte u djece izložene in utero valproičnoj kiselini, što zahtijeva daljnje praćenje. Stopa kongenitalnih malformacija nije bila povišena. U zaključku, ženama s epilepsijom trebali bismo omogućiti predkoncepcijsko
savjetovanje o rizicima u trudnoći, ali i o mogućnostima kako značajno smanjiti taj rizik. Predstavili smo model integrativne
prospektivne skrbi trudnica s epilepsijom koji se temelji na bliskoj suradnji različitih kliničkih eksperata u Hrvatskoj, u cilju osiguranja promptnog savjetovanja i pravodobne intervencije.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi moguću povezanost genskog polimorfizma ApoE s dobno ranijim početkom bolesti kod bolesnika s epilepsijom temporalnog režnja i negativnim nalazom magnetske ...rezonancije mozga. U istraživanje je bilo uključeno 80 bolesnika s epilepsijom temporalnog režnja i negativnim nalazom magnetske rezonancije mozga. Dob početka bolesti definirana je kao dob pojavnosti prvog neprovociranog epilepsijskog napadaja (isključujući febrilne konvulzije). ApoE aleli su određeni postupkom pri kojem je genomska DNA amplificirana lančanom reakcijom uz polimerazu, a korišten je detekcijski kit LightCycler (Roche) za mutacije ApoE na kodomu112 i 158. Utvrđena je značajna statistička razlika između skupina bolesnika s genotipom ApoE ε2/3 i ε3/4 (p=0,03), dok između bolesnika s ApoE ε2/3 i ε3/3 i onih s ApoE ε3/4 i ε3/3 nije bilo značajne statističke razlike. Rezultati istraživanja ukazuju na moguću povezanost specifičnog genotipa ApoE i dobi početka bolesti kod bolesnika s epilepsijom temporalnog režnja i negativnim nalazom magnetske rezonancije mozga.
Epilepsija je obilježena ponavljajućim epileptičnim napadajima koji se manifestiraju na razne načine ovisno o lokaciji i veličini žarišta. Dugotrajni napadaji sa sekundarnom generalizacijom oštećuju ...i produbljuju probleme s pamćenjem. Brojne studije su dokazale povezanost oštećenja pamćenja i lateralizacije kod epilepsije temporalnog režnja. Međutim, rezultati nisu uvijek bili sukladni modelu pamćenja specifičnog za materijal. Moguće objašnjenje ove nedosljednosti je nedovoljna kontrola psiholoških varijabla koje mogu utjecati na pamćenje. U većini prijašnjih studija s osobama koje boluju od epilepsije emocionalna stanja poput anksioznosti i depresivnosti nisu bila kontrolirana. U našem istraživanju smo primijenili Reyev test složenog lika kao mjeru vidnog pamćenja, Beckov inventar depresije (BDI) kao mjeru depresivnosti i Upitnik anksioznosti kao stanja i osobine ličnosti kao mjeru anksioznosti na 57 uzastopnih sudionika. Naš glavni cilj je bio ispitati postoji li razlika u vidnom pamćenju s obzirom na desnostranu i lijevostranu epilepsiju temporalnog režnja, rod sudionika te stupanj anksioznosti i depresivnosti. Sudionici s niskom razinom depresivnosti su postigli bolje rezultate na subtestovima Reyeva složenog lika te na neposrednom i odgođenom dosjećanju. Također smo istražili potencijalne spolne razlike. Nisu utvrđene razlike u vidnom pamćenju niti s obzirom na rod sudionika niti s obzirom na stupanj anksioznosti.
Tumori mozga i epilepsija Govori, Valbona; Humolli, Isme; Cepreganov, Metodi ...
Acta clinica Croatica,
06/2010, Letnik:
49, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Tumori mozga su čest uzrok epilepsije. Vrst tumora i lokalizacija su odlučujući čimbenici koji značajno utječu na učestalost konvulzija. Cilj ove studije bio je analizirati kliničke podatke bolesnika ...s dijagnosticiranim tumorom mozga i epilepsijom. Podaci za studiju prikupljeni su iz medicinske dokumentacije bolesnika kroz 6-godišnje razdoblje, od 2000.do 2005. godine. Analizirani su anamnestički podaci i nalazi dobiveni dijagnostičkim metodama poput elektroencefalografije, kompjutorizirane tomografije i magnetske rezonancije. U analizi su se primijenile odgovarajuće statističke metode, te je izračunata struktura, učestalost te srednja vrijednost i standardna devijacija. Značajnost rezultata ispitana je pomoću t-testa i χ2-testa. Analiza je obuhvatila 15933 bolesničkih kartona. Od 15933 bolesnika epilepsija je bila dijagnosticirana u 10,8%; 175 (1,09%) bolesnika je imalo tumor mozga, od kojih je 75 (42,86%) bilo značajno udruženo s epilepsijom (P>0,05). Gotovo je 43% (točnije, 42,86%) tumora bilo epileptogeno, bez značajne razlike prema spolu, na razini pouzdanosti od 95%. Utvrđeno je 57 (32,5%) slučajeva tumora mozga među bolesnicima u dobi od 51 do 60 godina. Srednja dob svih bolesnika s tumorom mozga bila je 41,6 godina. Žarišni senzomotorni napadaji prevladavali su u 40 (53,3%) bolesnika. Među bolesnicima s epilepsijom poznate etiologije 75 (6,8%) ih je imalo epileptogene tumore. Vrste napadaja u bolesnika s epilepsijom razlikovale su se od napadaja izazvanih tumorom mozga. Najčešće mjesto tumora bilo je temporalno područje (43,4%) i nije bilo značajne razlike u odnosu na epileptogenezu. Žarišni senzomotorni napadaji bili su česti u bolesnika s tumorima frontalnog i parietalnog područja.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Ciljevi: Oboljeli od posttraumatske epilepsije postižu remisiju brže pri primjeni antiepileptika nove generacije u odnosu na ...standardne antiepileptike. Nacrt studije: Podatci su prikupljani djelomično retrospektivno (1988. – 2003.), djelomično prospektivno ( 2003. – 2008.), istraživanje je završeno 2013.g. Analizirali smo: anamnezu, kliničku sliku, neuroradiološku obradu (CT/MR mozga), EEG (inicijalni i kontrolni), psihologijsko testiranje, psihijatrijski pregled. Podijeljeni su u dvije skupine: na terapiji standardnim antiepilepticima i na terapiji antiepilepticima nove generacije. Analizirano je vrijeme potrebno za postizanje remisije bolesti u obje podskupine, na terapiji standardnim antiepilepticima i antiepilepticima nove generacije, promjene u EEG-u prije i nakon provedene antiepileptične terapije, te utjecaj psihijatrijskih komorbiditeta na vrijeme postizanja remisije bolesti. Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 226 ispitanika. 113 ispitanika s doživljenom traumom glave u periodu od 1998. do 2008. i dokazanom posttraumatskom epilepsijom (PTE), praćeni do 2013, MR s patomorfološkim supstratom, obrađeni i praćeni u Ambulanti za epilepsije od 1988. do 2013. Kontrolnu skupinu činilo je 113 bolesnika oboljelih od idiopatske epilepsije (IE), MR bez patomorfološkog supstrata. Rezultati: Bolesnici oboljeli od posttraumatske epilepsije liječeni antiepilepticima nove generacije postigli su remisiju ranije u odnosu na bolesnike iste skupine koji su liječeni standardnim antiepilepticima ( 3 mjeseca u odnosu na 3 - 5 mjeseci). Psihijatrijski komorbiditet produljuje vrijeme postizanja remisije u obje podskupine bolesnika – za 3,4 mjeseca. Zaključak: Terapija antiepilepticima nove generacije u odnosu na terapiju standardnim antiepilepticima dovodi do ranije remisije bolesti posttraumatska epilepsija. Psihijatrijski komorbiditeti produljuju vrijeme postizanja remisije u obje podskupine bolesnika, na terapiji antiepilepticima nove generacije i standardnim antiepilepticima.- Objectives: Patients with posttraumatic epilepsy achieved remission faster with coadministration new generation of antiepileptic drugs (AEDs) than with standard antepileptics. Study design: Data collected partly retrospective ( 1988-2003), partly prospective (2003-2008). The research completed at 2013. The study included 226 patients: 113 with posttraumatic epilepsy (PTE) and 113 with idiopathic epilepsy (IE). We analyzed: a medical history, clinical presentation, neuroradiology (CT / MRI), EEG (initial and control), psychological testing, psychiatric examination. All respondents are divided into two groups: on the therapy with standard antiepileptics (AED) and on the therapy of new generation antiepileptics. The time required to achieve remission of the disease in both subgroups with standard AED and new generation AED, EEG changes before and after AED therapy and the influence of psychiatric comorbidities at the time of remission of the disease were analyzed. Patients and methods: The study included 113 patients with head trauma experienced in the period from 1988 to 2008 and the proven posttraumatic epilepsy, followed by 2013, MRI positive, 18 years and older, treated and followed up at the Outpatient Department for epilepsy 1988 - 2013 . The control group consisted of 113 patients with IE, MRI negative, 18 years and older. Results: : Patients suffering from posttraumatic epilepsy treated with antiepileptic drugs of the new generation have achieved remission earlier than patients treated with standard antiepileptics (up to 3 months compared to 3-5 months). Psychiatric comorbidity prolonged time to achieve remission in both subgroups - 3.4 months. Conclusion: The treatment with new generation antiepileptic drugs leads to earlier remission posttraumatic epilepsy. Psychiatric comorbidity prolong the time to achieve remission in both subgroups.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Stigma ostaje uznemiravajuća posljedica epilepsije diljem svijeta. Procijenili smo čimbenike koji utječu na stigmatizaciju među građanima Crne Gore. Skupinu su činile slučajno odabrane osobe u dobi ...od 18 do 65 godina. Ispitanici su intervjuirani upitnikom od 10 stavki, koji je bio korišten u sličnim ispitivanjima. Korištena je deskriptivna statistika, χ2-test i Fisherov egzaktni test kako bi se utvrdili čimbenici povezani s negativnim stavovima. Nakon isključivanja i odbijanja sudjelovanja u studiji upitnik je popunilo 1000 ljudi od kojih je 91 posto čulo za epilepsiju. Manje od polovice je znalo nekog s epilepsijom, a 31,5 posto su bili svjedoci napadaja. Jedna petina bi se protivila da se njihovo dijete igra s osobom s epilepsijom, a tri četvrtine bi se protivilo takvom braku. Četrdeset posto ispitanika smatra da ljudi s epilepsijom trebaju biti zaposleni kao i drugi. Manje od 8% ispitanika smatra da je epilepsija jedan oblik ludila. Preko 80% vjeruju da su bolesti mozga uzrok epilepsije, a 95% misli da je glavna osobina epileptički napadaj. Opća svijest o epilepsiji u Crnoj Gori je slična onoj u drugim zemljama. Razumijevanje epilepsije je relativno dobro, ali rezultati ukazuju na to da još uvijek postoje negativni stavovi prema osobama s epilepsijom.
Cilj: Istražiti ulogu tilt-up testa (HUTT) u evaluaciji bolesnika s konvulzivnom sinkopom, a posebice u bolesnika rezistentnih na antikonvulzivnu terapiju.
Bolesnici i metode: Ova retrospektivna ...studija (veljača 2012. – rujan 2014.) provedena je na 30 uzastopnih bolesnika u Zavodu za kardiologiju KBC-a Sestre milosrdnice. Bolesnici su grupirani kako slijedi: Grupa A (konvulzivna sinkopa rezistentna na antiepileptike, n = 12) i Grupa B (konvulzivna sinkopa bez terapije, n = 18). Grupe su analizirane prema njihovim demografskim podacima (dob, spol), specijalistima koji su uputili na pretragu (kardiolozi, neurolozi, ostali), te rezultatima (pozitivan/negativan) i specifičnim odgovorima (kardio-inhibicija, vazodepresija, ili mješoviti) HUTT-a.
Rezultati: Grupe A i B upućivane su na HUTT isključivo od strane neurologa (p < 0,05). Test je bio pozitivan u 5 (16,7%) bolesnika. U grupi A, tri bolesnika (60%) je imalo kardioinhibitorni odgovor, dok je u grupi B dva bolesnika imalo miješani (20%) i vazodepresorni (20%) odgovor.
Sva tri bolesnika (2 muškarca i 1 žena, prosječne dobi 28,5 godina) s kardioinhibitornim odgovorom u Grupi A imala su normalan nalaz elektroencefalografije i uzimali su antiepileptike. Tijekom izvođenja testa zabilježili smo bradikardiju (30 ± 5 otkucaja/min) i prolongiranu asistoliju (13,7 ± 11 sekundi), uz pojavu tipičnih konvulzija. Dobili su trajni elektrostimulator (atrijska/ventrikularna stimulacija, kontrola frekvencije) i postepeno im je ukinuta antikonvulzivna terapija. Tijekom 24 mjeseca praćenja bili su bez recidiva sinkope.
Zaključak: HUTT ima važnu ulogu u evaluaciji bolesnika s konvulzivnom sinkopom rezistentnom na antiepileptike. Indikacija za ugradnju elektrostimulatora pokazala se učinkovitom u sprječavanju recidiva sinkopa kod navedenih bolesnika.
PDF
