Moždani udar (MU) u djece heterogeni je poremećaj s višestrukom etiologijom, koja je još uvijek nepoznata u
približno 30% slučajeva. Genetički čimbenici nisu do kraja karakterizirani, a raspodjela ...gena kandidata za
nastanak MU različita je u pojedinim populacijama. U istraživanje je bilo uključeno 100 djece starosne dobi do
18 godina s potvrđenim MU i 100 zdrave djece podudarne po dobi i spolu djeci s MU. Napravljena je
genotipizacija 14 polimorfizama u 12 gena kandidata koji kodiraju proteine uključene u sustav zgrušavanja i
fibrinolize (FV Leiden, FV HR2, FII G20210A, beta-fibrinogen -455G>A, FXIII-A Val34Leu, PAI-1 4G/5G),
ljudskih trombocitnih antigena (HPA-1, -2, -3 i -5), metabolizma homocisteina (MTHFR C677T, MTHFR
A1298C) i intermedijernih rizicnih cimbenika (ACE I/D i ApoE 2-4). Utvrđena je cešća pojavnost MU u
dječaka, koja je uočena i u svim ispitivanim podskupinama. Najveći rizik za nastanak MU zabilježen je u prvoj
godini života, kao i 2,7 puta veći broj arterijskih ishemijskih MU (AIMU) u odnosu na hemoragijski MU
(HMU). Rezultati genotipizacije potvrdili su prije opisanu povezanost FV Leiden s nastankom (pojavom) MU.
Dokazana je i povezanost 4 polimorfizma (FV Leiden, FXIII-A Val34Leu, HPA-3 i apoE _2-4) s AIMU i to
različitih polimorfizama u pojedinim podskupinama prema spolu i dobi pojave AIMU, kao i povezanost
kombinacija genotipova polimorfizama MTHFR C677T i MTHFR A1298 (CC/AC) i dvostrukog heterozigotnog
oblika (GA/AG) polimorfizama FV Leiden i FV HR2 s AIMU, te kombinacije genotipova GA/AA s
perinatalnim AIMU. Utvrđen je i umjereno povećan rizik za pojavu HMU u nosioca haplotipa HA2 (HPA-
1a2a3a-ACED). Ovo istraživanje ukazalo je na povezanost pojedinih dosad nedovoljno istraženih polimorfizama
kao i kombinacija polimorfizama s etiologijom MU u djece u Hrvatskoj, što upotpunjuje i proširuje dosadašnje
spoznaje o etiološkim rizičnim čimbenicima.
Although stroke in children is a relatively rare and heterogeneous disorder with a wide range of identified risk
factors, the etiology of stroke is still undetermined in up to 30% of children. Taking into consideration that
genetic risk factors are incompletely characterized at present and the frequency of genetic factors may vary
among different populations, a genotype analysis was perforrmed of 14 polymorphisms in 12 candidate genes
encoding proteins of the coagulation and fibrinolysis systems (FV Leiden, FV HR2, FII G20210A, beta-fibrinogen -
455G>A, FXIII-A Val34Leu, PAI-1 4G/5G), human platelet alloantigens (HPA-1, -2, -3 and -5), homocysteine
metabolism (MTHFR C677T, MTHFR A1298C) and intermediate risk factors (ACE I/D and apoE 2-4) was
performed. The subject group comprised 100 children with a confirmed diagnosis of stroke aged £18 years and
100 age- and sex-matched control subjects. Obtained results were also analyzed in gender-specific stroke group
and subgroups according to the type of stroke: arterial ischemic (AIS) and hemorrhagic stroke (HS), and
according to the time of stroke onset (perinatal and childhood AIS). The predominance of boys was found
among (in) children with stroke and in all tested subgroups. The greatest risk for stroke was identified in the first
year of life, and AIS was found 2.7 times more frequently than HS. This case-control study has confirmed the
association between FV Leiden and stroke that was also observed in numerous studies so far, but it has also
shown that other previously not reported polymorhisms (FXIII-A Val34Leu, HPA-3 and the combination of FV
Leiden and FV HR2 polymorphisms) can be related to AIS in Croatian population. Analysis performed in
gender-specific stroke subgroups revealed the association of different polymorphisms in boys (FXII-A
Val34Leu, HPA-3 and combination of MTHFR polymorphisms) and girls (apoE 4 allele). The strongest
association (with OR>10.0) was found between FV Leiden and perinatal AIS for both genders whereas the
lowest risk for perinatal AIS was observed in girls who were carriers of at least one HPA-3b allele. Obtained
results have at least partially elucidated the role (impact) of new evaluated polymorphisms in the etiology of
stroke in children and their impact according to gender, type of stroke and time of stroke onset.
U okviru ovog doktorskog rada po prvi put je provedeno opsežno usporedno istraživanje fitokemijskog sastava i bioloških učinaka odabranih vrsta roda Thymus hrvatske flore (T. longicaulis C. Presl, T. ...praecox Opiz subsp. polytrichus (A. Kerner ex Borbás) Jalas, T. pulegioides L., T. serpyllum L. subsp. serpyllum i T. striatus Vahl). Kvalitativna i kvantitativna analiza biološki aktivnih sastavnica provedena je primjenom kromatografskih tehnika (TLC, RP-HPLC-DAD, LC-ESI-MS/MS i GC-MS) i spektrofotometrijskih metoda. Ružmarinska kiselina je bila najzastupljenija polifenolna sastavnica svih istraživanih vrsta. Većina
identificiranih flavonoida bila je iz skupine flavona. Najveći broj pripadao je derivatima luteolina, dok se udjelom isticao skutelarin. Istraživane Thymus vrste značajno su se razlikovale prema sadržaju i sastavu eteričnog ulja. Vrste T. longicaulis i T. pulegioides bile su bogate timolom i/ili karvakrolom, dok je 1,8-cineol bio glavna sastavnica vrste T. serpyllum subsp. serpyllum. U eteričnom ulju planinskih vrsta T. praecox subsp. polytrichus i T. striatus prevladavali su seskviterpenski spojevi. Biološki učinci eteričnih ulja, biljnih ekstrakata i fenolnih sastavnica ispitani su u prikladnim in vitro eksperimentalnim sustavima.
Eterična ulja odabranih Thymus vrsta inhibirala su rast bakterija S. aureus, E. faecalis i E. coli. Ustanovljeno je da se uklapanjem eteričnih ulja u liposome zadržava isti ili se može postići bolji antibakterijski učinak. Istraživanim biljnim ekstraktima dokazana su snažna antioksidacijska svojstva temeljena na sposobnosti hvatanja slobodnih radikala, redukciji i keliranju iona željeza te sposobnost inhibicije lipidne peroksidacije. Thymus ekstrakti su pokazali sposobnost inhibicije Src tirozin kinaze te su
smanjili produkciju proupalnog citokina IL-6 u splenocitima Balb/C miševa. Rezultati provedenih fitokemijskih i bioloških istraživanja pokazali su da, među Thymus vrstama koje rastu u Hrvatskoj, tankolisna majčina dušica (T. longicaulis) ima najveći potencijal za primjenu u farmaciji, usporediv s farmakopejskom vrstom T. vulgaris.
In this doctoral thesis, a comprehensive comparative study of the phytochemical composition and biological effects of selected Thymus species (T. longicaulis C. Presl, T. praecox Opiz subsp. polytrichus (A. Kerner ex Borbás) Jalas, T. pulegioides L., T. serpyllum L. subsp. serpyllum i T. striatus Vahl) from Croatian flora was conducted for the first time. Qualitative and quantitative chemical analyses of bioactive compounds were carried out using various chromatographic (TLC, RP-HPLC-DAD, LC-ESI-MS/MS and GC-MS) and spectrophotometric methods. Rosmarinic acid was found to be the most abundant polyphenolic constituent of all investigated species. Most of the identified flavonoids were from the group of flavones, the largest number belonged to luteolin derivatives, while scutellarin was present with the highest concentration. The investigated Thymus species were significantly different according to the content and composition of
essential oils. Thymol and/or carvacrol were found to be the main components of essential oils of T. longicaulis and T. pulegioides, while T. serpyllum subsp. serpyllum was rich in 1,8-cineole. The mountain species T. praecox subsp. polytrichus and T. striatus were characterised by a high percentage of sesquiterpenes. The biological effects of essential oils, plant extracts and phenolic constituents were studied using different in vitro assays. Selected Thymus essential oils inhibited growth of bacterial strains S. aureus, E. faecalis and E. coli. It was found that encapsulation of essential oils in liposomes can maintain or even improve their antibacterial efficiency. The studied plant extracts displayed strong antioxidant properties by acting as free radical scavengers and reducing agents and, additionally, by chelating transition metals and inhibiting lipid peroxidation. The Thymus extracts showed Src tyrosine kinase inhibitory activity and they
reduced the production of proinflammatory cytokine IL-6 in Balb/C mice splenocytes. The results of phytochemical and biological investigations suggest that, among Croatian Thymus species, T. longicaulis has the greatest potential for pharmaceutical usage comparable to that of pharmacopoeial species T. vulgaris.
Osteoartritis (OA) je najčešća bolest zglobova u razvijenim zemljama i vodeći je uzrok
kronične onesposobljenosti, napose ukoliko je bolešću zahvaćeno koljeno ili kuk. Kako uzrok
OA nije poznat, ...liječenje je prvenstveno usmjereno na uklanjanje simptoma i sprječavanje
funkcijske nesposobnosti. Od nefarmakoloških terapijskih postupaka čvrsti dokazi o
djelotvornosti postoje samo za kineziterapiju, no još uvijek nije utvrđena optimalna "doza"
(frekvencija, intenzitet i trajanje) vježbanja kao niti najučinkovitija vrsta vježbi. U kliničkoj
praksi se često primjenjuje i elektromagnetoterapija (EMT), o čijoj učinkovitosti u literaturi
postoje kontradiktorni podatci.
Cilj ovog istraživanja bio je usporediti učinkovitost osmišljenog kineziterapijskog programa i
njegove kombinacije s EMT na bol i funkcijsku sposobnost bolesnika s OA koljena.
U istraživanju su sudjelovala 92 ispitanika, metodom slučajnog izbora podijeljena u dvije
skupine: jednu, koja je provodila kineziterapijski program i drugu, u kojoj je uz
kineziterapijski program bila primijenjena i EMT.
Rezultati su pokazali da je u obim skupinama nastupilo statistički značajno smanjenje
intenziteta boli i osjećaja zakočenosti, poboljšanje bolesti mjereno globalnom ocjenom
liječnika i poboljšanje funkcijske sposobnosti, mjereno "Timed up and go" (TUG) testom i
WOMAC (od engl. Western Ontario and McMaster Universities Index of Osteoarthritis)
upitnikom. Ispitanici koji su samo provodili vježbe naveli su i značajno poboljšanje bolesti
prema vlastitoj globalnoj ocjeni, dok se u ispitanika koji su uz vježbe primali i EMT značajno
povećao opseg fleksije bolnog koljena.
Usporedbom skupina ispitanika pokazano je da nema statistički značajno većeg terapijskog
učinka u ispitanika koji su dodatno primali EMT u odnosu na one koji su samo provodili
kineziterapijski program, a poboljšanja u većini mjerenih varijabli bila su i izraženija u
skupini ispitanika bez dodatne primjene EMT.
Zaključno, u ovom je istraživanju dokazan pozitivan terapijski učinak osmišljenog
kineziterapijskog programa na bol i funkcijsku sposobnost bolesnika s OA koljena, ali ne i
hipoteza prema kojoj će kombinacija kineziterapije i EMT imati bolji učinak na iste parametre
u odnosu na primjenu samo kineziterapije.
Rezultati istraživanja mogu značajno utjecati na svakodnevni klinički rad i općenito na
liječenje i rehabilitaciju bolesnika s OA koljena.
Osteoarthritis (OA) is the most common joint disease and a leading cause of chronic
disability, in large part due to knee or hip involvement. Etiology is unknown, so the treatment
is focused on symptoms elimination and functional disability prevention. Among
nonpharmacologic modalities, only the kinesiotherapy effectiveness was confirmed while
neither the optimal exercise „dosage“ (frequency, intensity and duration) nor the most
effective type of exercise have been defined. Pulsed electromagnetic fields (PEMF) are
frequently used in the treatment, although the literature provides contradictory data related to
its effectiveness.
The aim of this research was to compare the effect of designed kinesiotherapy program and its
combination with PEMF on pain and functional ability in patients with knee OA.
Ninety-two patients were randomly divided into two groups: in the first one the patients
underwent kinesiotherapy program and in the second, besides that program, patients were
treated with PEMF.
In both groups results showed statistically significant reduction of pain intensity and stiffness,
disease improvement measured by physician’s global assessment and improvement of
functional ability measured by "Timed up and go" (TUG) test and WOMAC (Western Ontario
and McMaster Universities Index of Osteoarthritis) questionnaire. Additionally, the patients
that performed exercises only, declared statistically significant disease improvement
according to their global assessment, while the patients that received PEMF therapy after the
identical exercise program had statistically significant improvement of painful knee flexion.
Comparison of the patient’s groups didn’t show any statistically significant improvements in
therapeutic effect in group that combined exercises and PEMF therapy. On the contrary,
increase in most measured variables was even emphasized in group without additional PEMF
therapy.
In conclusion, this research proved the positive therapeutic effect of clearly designed
kinesiotherapy program on pain and function ability in patients with knee OA, while the
hypothesis about better parameters indicators in group who underwent combined therapy
(kinesiotherapy and PEMF) was not substantiated.
The results of the research may be important for daily clinical practice in treatment and
rehabilitation of patients with knee OA.
Osteoartritis (OA) je najčešća bolest zglobova u razvijenim zemljama i vodeći je uzrok
kronične onesposobljenosti, napose ukoliko je bolešću zahvaćeno koljeno ili kuk. Kako uzrok
OA nije poznat, liječenje je prvenstveno usmjereno na uklanjanje simptoma i sprječavanje
funkcijske nesposobnosti. Od nefarmakoloških terapijskih postupaka čvrsti dokazi o
djelotvornosti postoje samo za kineziterapiju, no još uvijek nije utvrđena optimalna "doza"
(frekvencija, intenzitet i trajanje) vježbanja kao niti najučinkovitija vrsta vježbi. U kliničkoj
praksi se često primjenjuje i elektromagnetoterapija (EMT), o čijoj učinkovitosti u literaturi
postoje kontradiktorni podatci.
Cilj ovog istraživanja bio je usporediti učinkovitost osmišljenog kineziterapijskog programa i
njegove kombinacije s EMT na bol i funkcijsku sposobnost bolesnika s OA koljena.
U istraživanju su sudjelovala 92 ispitanika, metodom slučajnog izbora podijeljena u dvije
skupine: jednu, koja je provodila kineziterapijski program i drugu, u kojoj je uz
kineziterapijski program bila primijenjena i EMT.
Rezultati su pokazali da je u obim skupinama nastupilo statistički značajno smanjenje
intenziteta boli i osjećaja zakočenosti, poboljšanje bolesti mjereno globalnom ocjenom
liječnika i poboljšanje funkcijske sposobnosti, mjereno "Timed up and go" (TUG) testom i
WOMAC (od engl. Western Ontario and McMaster Universities Index of Osteoarthritis)
upitnikom. Ispitanici koji su samo provodili vježbe naveli su i značajno poboljšanje bolesti
prema vlastitoj globalnoj ocjeni, dok se u ispitanika koji su uz vježbe primali i EMT značajno
povećao opseg fleksije bolnog koljena.
Usporedbom skupina ispitanika pokazano je da nema statistički značajno većeg terapijskog
učinka u ispitanika koji su dodatno primali EMT u odnosu na one koji su samo provodili
kineziterapijski program, a poboljšanja u većini mjerenih varijabli bila su i izraženija u
skupini ispitanika bez dodatne primjene EMT.
Zaključno, u ovom je istraživanju dokazan pozitivan terapijski učinak osmišljenog
kineziterapijskog programa na bol i funkcijsku sposobnost bolesnika s OA koljena, ali ne i
hipoteza prema kojoj će kombinacija kineziterapije i EMT imati bolji učinak na iste parametre
u odnosu na primjenu samo kineziterapije.
Rezultati istraživanja mogu značajno utjecati na svakodnevni klinički rad i općenito na
liječenje i rehabilitaciju bolesnika s OA koljena.
Kirurgija pretilosti je jedna od najučinkovitijih metoda u liječenju patološke pretilosti. Ti bolesnici zbog različitih anatomskih i fizioloških promjena uzrokovanih debljinom i pridruženim bolestima ...predstavljaju poseban izazov za anesteziologe. U ovom preglednom članku dajemo kratak pregled sadašnjih znanja vezanih uz pretilost i perioperacijsko vođenje bolesnika predviđenih za barijatričke operacijske zahvate.
Svrha je istraživanja bila odrediti fizičke i kemijske karakteristike terapijskog polja
visokofrekvencijskog generatora ozona.
U terapijskom polju je izmjeren spektar plazma elektrode u području ...540-940 nm (atomske
linije Ne I i O I) dok se kod izboja kroz zrak bilježi i spektar mikro-izboja u području
290-440 nm (molekularne linije N2 i N2+). Na uzorku tkiva su izmjerene vrijednosti
efektivnog napona (22-95 mV), i efektivne struje (0,22-0,95 mA) na osnovu kojih su
procijenjene vrijednosti gustoće struje (4-19 μA/mm2) kao i snage (5-65 μW) te predane
energije u ovisnosti o vremenu izlaganja (0,14-10,75 mJ kod trajanja zahvata 30-
120 sekundi). Kod oba modaliteta primjene, u frekvencijskom području 33 kHz, zabilježena je
jakost magnetskog polja (1-3,07 A/m) i gustoće magnetskog toka (1,25-3,86 μT). Prilikom
pojave mikro-izboja u zračnom međuprostoru, u frekvencijskom području iznad 40 MHz, se
bilježi magnetsko polje jakosti (5-49 mA/m) te gustoće magnetskog toka od (6,5- 62,7 nT).
Jakost električnog polja na udaljenosti od 10 mm od elektrode iznosi 248-586 V/m. Tijekom
provedbe zahvata zabilježene su značajne promjene u temperaturi površine tkiva te one
ovisno o intenzitetu i trajanju zahvata (30-120 sek) iznose od 2.6 do 12,2°C. Statistička
analiza rezultata ukazala je na značajnu razliku u vrijednostima fizičkih veličinama s obzirom
na dva modaliteta primjene.
Na osnovu navedenih dokaza se zaključuje da djelovanje ispitivanog uređaja ne bi trebalo
pripisivati isključivo ozonu, kao što je to dosad bio slučaj, već kumulativnom učinku svih,
ovim istraživanjem dokazanih, fizičkih i kemijskih čimbenika koji su tijekom zahvata prisutni
u terapijskom polju.
A high-frequency ozone generator Ozonix (Biozonix GmbH, Germany) is classified as a
medical ozone generator, thus its therapeutic effects have, so far, been attributed exclusively
to ozone effect. The operative principle of the device and ozone production through a
dielectric barrier discharge using glass electrodes filled with a noble gas requires presence of
additional physical and chemical factors, besides ozone, in the treatment field during the
procedure. The purpose of the study was to determine the physical and chemical properties in
the treatment field of the said device. For that purpose, measuring of emission spectra, electric
and magnetic values as well as changes in surface temperature on tissue samples, as functions
of the selected intensity and exposure time, was conducted, and two basic application
modalities (contact discharge and air gap discharge) were used.
Materials and Methods: Optical emission spectroscopy was used to record the spectrum of a
plasma electrode’s glow discharge, a micro discharge occurring in the aerial interspace (air
gap) between the electrode and the targeted surface and the spectrum of the discharge through
a liquid medium on the surface of the tissue sample. By measuring electromagnetic values
present in the treatment field, physical values of electric and magnetic fields were recorded, as
well as currents passing through the treatment field. Thermographic measurements were used
to record temperature changes at different intensities (10-100%) and exposure durations (30,
60, 90 and 120 seconds).
Results: In the treatment field, two main emission spectra were recorded. Spectral lines of
plasma electrode’s glow discharge were recorded in the optical range between 540 and
940 nm, which were identified as atomic lines of neon (Ne I) and oxygen atoms (O I). This
spectrum is observed in all treatment modalities. During the formation of micro-discharges in
the air gap between the electrode and the treated surface, spectral lines were recorded in the
optical range between 290 and 440 nm, which were identified as molecular lines of N2 and N2+.
On the tissue samples (pork skin), as a function of output intensity (10-100%), electrical
values were recorded by use of oscilloscope and low impedance (Uin = 100) probe: RMS
voltage (22-95 mV), RMS current (0,22- 0.95 mA). These values were used to calculate
current density (4-19 μA/mm2) as well as power (5-65 μW). Using the same duration periods
as the ones used in the examination of temperature change at the tissue surface (30-120 sec),
the values of committed (delivered) energy were estimated (0,14-10,75 mJ).
Magnetic fields were recorded at two frequency ranges. In the frequency range of 33 kHz,
magnetic field was recorded in both treatment modalities as a function of intensity (10-100%)
for direct contact discharge H(1,93 ± 0,59 A/m), B (2,43 ± 0,75 μT), f (32151 ± 985Hz) and
air gap discharge H (2,5 ± 0,52 A/m), B (3,14 ± 0,65 μT), f (34526 ± 833 Hz). Only in the
case of micro-discharge formation in the air gap were additional peaks of magnetic field
observed in a wide frequency range from 40 to above 400 MHz. Due to the low intensity,
magnetic field values were calculated only for 41.5 MHz peak, where H field was
0,032 ± 0,014 A/m and B field was 40 ± 17,4 nT. At 10 mm distance from plasma electrode
surface, electric field strength was recorded in the range from 248 to 586 V/m depending on
the selected intensity (10-100%). During the treatment, a mild increase of temperature on the
surface of the tissue samples was recorded (2,6-12,2°C) as a function of intensity (20-100%)
and exposure time (30-120 seconds).
Conclusion: The results of the conducted research confirm the presence of mildly ionized
cold atmospheric plasma in the treatment field during air gap discharge. In both treatment
modalities, the presence of light in visible red and near infrared spectra, electric field,
magnetic fields, the currents flowing through the tissue and mild heat generated on the surface
of the tissue sample were confirmed in the treatment field. Furthermore, a significant
difference was determined in the values of physical properties with respect to the application
modality, where the values of temperature increase and magnetic field strengths are
significantly higher in the air gap modality whilst the values of electric current (and other
derived values) are lower compared to direct contact modality.
According to the results of this research, it can be concluded that treatment effects with the
tested devices must be attributed not only to ozone, but to cumulative effects of all physical
and chemical factors, the presence of which was recorded in the treatment field during this
research.
Svrha je istraživanja bila odrediti fizičke i kemijske karakteristike terapijskog polja
visokofrekvencijskog generatora ozona.
U terapijskom polju je izmjeren spektar plazma elektrode u području 540-940 nm (atomske
linije Ne I i O I) dok se kod izboja kroz zrak bilježi i spektar mikro-izboja u području
290-440 nm (molekularne linije N2 i N2+). Na uzorku tkiva su izmjerene vrijednosti
efektivnog napona (22-95 mV), i efektivne struje (0,22-0,95 mA) na osnovu kojih su
procijenjene vrijednosti gustoće struje (4-19 μA/mm2) kao i snage (5-65 μW) te predane
energije u ovisnosti o vremenu izlaganja (0,14-10,75 mJ kod trajanja zahvata 30-
120 sekundi). Kod oba modaliteta primjene, u frekvencijskom području 33 kHz, zabilježena je
jakost magnetskog polja (1-3,07 A/m) i gustoće magnetskog toka (1,25-3,86 μT). Prilikom
pojave mikro-izboja u zračnom međuprostoru, u frekvencijskom području iznad 40 MHz, se
bilježi magnetsko polje jakosti (5-49 mA/m) te gustoće magnetskog toka od (6,5- 62,7 nT).
Jakost električnog polja na udaljenosti od 10 mm od elektrode iznosi 248-586 V/m. Tijekom
provedbe zahvata zabilježene su značajne promjene u temperaturi površine tkiva te one
ovisno o intenzitetu i trajanju zahvata (30-120 sek) iznose od 2.6 do 12,2°C. Statistička
analiza rezultata ukazala je na značajnu razliku u vrijednostima fizičkih veličinama s obzirom
na dva modaliteta primjene.
Na osnovu navedenih dokaza se zaključuje da djelovanje ispitivanog uređaja ne bi trebalo
pripisivati isključivo ozonu, kao što je to dosad bio slučaj, već kumulativnom učinku svih,
ovim istraživanjem dokazanih, fizičkih i kemijskih čimbenika koji su tijekom zahvata prisutni
u terapijskom polju.
Doping je jedan od najvećih problema suvremenog sporta, stoga je potrebno ispitati faktore koji
su povezani s doping ponašanjem sportaša. Cilj rada bio je utvrditi utjecaj sociodemografskih
...pokazatelja, znanja o dopingu i prehrani te sportskih čimbenika na doping (trenutno i
potencijalno doping ponašanje) u nogometu, košarci, odbojci i rukometu. Istraživanje je
provedeno na uzorku od 457 sportaša starijih od 18 godina, među kojima je bilo 179 žena i 278
muškaraca, te na 113 trenera nogometa, košarke, rukometa i odbojke iz Republike Kosovo.
Varijable su prikupljene ekstenzivnim, prethodno validiranim, upitnikom, a moguće ih je
podijeliti na: (1) sociodemografske pokazatelje, (2) sportske faktore, (3) faktore znanja o prehrani
i dopingu, (4) doping faktore. U prvoj fazi obrade rezultata provjerila se pouzdanost upitnika.
Kod kvanititavnih varijabli zračunavane su aritmetičke sredine i standardne devijacije, a kod
kvalitativnih su se izračunale frekvencije i postoci odgovora. Analize razlika uključivale su
Kruskall Wallis ANOVA-e za neparametrijske varijable, povezanost među varijablama
utvrđivala se primjenom Spearmanove korelacijske analize, a u zadnjoj fazi primijenjena je
logistička regresijska analiza za binomni kriterij potencijalne konzumacije dopinga. Prema tome
u rukometu i košarci muškarci imaju veću vjerojatnost (Odds Ratio) za doping ponašanje
(rukomet: OR = 3,41; 95% CI = 1,16-9,96; košarka: OR = 2,87; 95% CI = 1,09-7,56), u
nogometu je situacija obrnuta te su žene rizičnija skupina (OR = 2,67; 95% CI = 1,21-5,86), dok
u odbojci nema razlika među spolovima (OR = 1,33; 95% CI = 0,45-3,91). Dok je u jednim sportovima povezanost sociodemografskih varijabli s doping ponašanjem slaba (primjerice
nogomet), u drugim se sportovima prepoznaju vrlo jasni faktori rizika i zaštite od potencijalnog
doping ponašanja. Sportsko postignuće u seniorskom uzrastu prepoznato je u nekoliko situacija
kao faktor zaštite od doping ponašanja. To je podatak koji bi se svakako trebalo iskoristiti u
razvoju prevencijskih programa kojima je cilj sprječavanje doping ponašanja. Znanje o prehrani
pokazalo se kao faktor koji je negativno povezan s potencijalnim doping ponašanjem sportaša.
Znanje o doping problematici nije se pokazalo kao faktor koji je na bilo koji način povezan s
potencijalnim doping ponašanjem. U nekoliko navrata uočeno je da bi se u budućim istraživanjima trebalo ispitati problematiku utjecaja faktora na doping ponašanje kod sportaša
juniorskog uzrasta.
Doping behavior is one of the worst problems in contemporary sport. The aim of this research
was to explore the association between certain specific sociodemographic factors, knowledge on
doping and sport-nutrition, and sport factors, on doping behavior in soccer (football), basketball,
volleyball and handball athletes and their coaches, from Republic of Kosovo. The sample of
participants comprised of 457 athletes (all aged 18+; 179 females and 278 males) and 113
coaches engaged in observed four sports. All of the participants have been tested, and
consequently engaged in sport within Republic of Kosovo throughout competitive season
2013/2014. The previously validated questionnaire was used as a measuring tool, examining four
groups of data: (1) socio-demographic data, (2) sport factors, (3) knowledge on sport-nutrition
and doping, and (4) doping factors. After reliability analyses descriptive statistics were
calculated. The differences between characteristic groups (i.e. genders, sports, coaches vs.
athletes) were established b Kruskal Wallis ANOVA. The associations were established by
Spearman’s correlations and Logistic regressions. Odds ratio were calculated to define the
likelihood of certain bivariate criterion in certain group of participants. In handball and basketball
the higher likelihood of doping behavior is found for males (handball: OR = 3,41; 95% CI =
1,16-9,96; basketball: OR = 2,87; 95% CI = 1,09-7,56), in soccer the females are more at risk for
such behavior (OR = 2,67; 95% CI = 1,21-5,86), while there is no significant difference between
genders for volleyball (OR = 1,33; 95% CI = 0,45-3,91). In some sports the association between
socio-demographic indices and doping behavior is week (i.e. football) in other sports results show
clear protective/risk factors of potential doping behavior. Generally, specific factors of
association are evidenced in different sports. Sport achievement in senior age (i.e. result achieved) is found to be protective against doping behavior. These results should be highlighted
and incorporated in preventive programs against doping behavior in sports. The knowledge on
doping is not found to be related to doping-behavior, but there are certain indices that knowledge
on sport-nutrition should be observed as a protective factor against doping behavior among
athletes. Results clearly indicate necessity of future investigations on a problem while studying
junior age athletes.
U okviru ovog doktorskog rada po prvi put je provedeno opsežno usporedno istraživanje bioloških učinaka
14 prirodnih fenolnih kiselina, prevalidacija metode određivanja ukupnih hidroksicimetnih ...derivata u biljnim
drogama, fitokemijska karakterizacija fenolnih kiselina i flavonoida te biološki učinci odabranih vrsta roda
Micromeria Bentham (Lamiaceae). Antioksidacijski učinak fenolnih kiselina ispitan je primjenom četiri različite
spektrofotometrijske metode. Hidroksicimetne kiseline su pokazale bolja antioksidacijska svojstva u odnosu na
većinu hidroksibenzojevih kiselina, a iznimno dobar antioksidacijski učinak utvrđen je za ružmarinsku, kavenu i
galnu kiselinu. Citotoksični učinak fenolnih kiselina ispitan je na HepG2 i THP 1 staničnim kulturama primjenom
MTS testa, pri čemu većina testiranih kiselina nije pokazala značajnije smanjenje vijabilnosti stanica. Istraživanje
protuupalnog djelovanja fenolnih kiselina istaknulo je galnu, ružmarinsku, klorogensku, kavenu i sinapinsku kiselinu
kao dobre inhibitore interleukina-6. Komet testom na uzorku humane krvi nakon tretiranja bovericinom, dokazan je
dobar antigenotoksični učinak svih ispitanih fenolnih kiselina.Fitokemijska analiza fenolnih kiselina i flavonoida u
biljnim vrstama porodice Lamiaceae provedena je primjenom kromatografskih (HPTLC, RP-HPLC-DAD, LC-ESIMS/
MS) i spektrofotometrijskih metoda. U etanolnim ekstraktima vrsta M. croatica, M. juliana i M. thymifolia
identificirano je jedanaest fenolnih kiselina i petnaest flavonoida. Kriptoklorogenska, neoklorogenska, 3-p- i 4-pkumaroilkina,
3-(3,4- dihidroksifenil)mliječna, salvianolna kiselina B i J te dimer i trimer ružmarinske kiseline po
prvi put su identificirane u navedenim vrstama. Izuzev luteolinskih i akacetinskih derivata u vrstama M. juliana i M.
thymifolia, ostali su flavonoidi također prvi put identificirani u ispitivanim vrstama roda Micromeria. Ustanovljena su
dobra antioksidacijska, protuupalna i antigenotoksična svojstva odabranih biljnih vrsta, pri čemu se istaknula
endemična vrsta M. croatica.
Dobiveni rezultati ukazali su na veliki biomedicinski potencijal ispitanih fenolnih kiselina i vrsta roda Micromeria.
A comprehensive comparative study of the biological effects of 14 natural phenolic acids, prevalidation of
total hydroxycinnamic assays, identification of phenolic acids and flavonoids as well as biological activities of
selected Micromeria species were conducted for the first time in this doctoral thesis.
Antioxidant activity of phenolic acids was tested using four different spectrophotometric methods. Hydroxycinnamic
acids had better antioxidant properties than most hydroxybenzoic acids. Evaluation of antioxidant activity highlighted
rosmarinic, caffeic and gallic acids as the best ones. Cytotoxic effect of phenolic acids was studied on HepG2 and
THP-1 cell cultures using MTS test, and phenolic acids did not show significant reduction of cell viability.
Investigation of phenolic acids' anti-inflammatory activity revealed gallic, rosmarinic, chlorogenic, caffeic and
sinapinic acids as good inhibitors of interleukin-6 production. Comet assay on human blood cells treated with
beauvericin proved good antigenotoxic effects of all tested phenolic acids.
Phytochemical analysis of polyphenols was carried out using various chromatographic (HPTLC, RP-HPLC-DAD, LCESI-
MS/MS) and spectrophotometric methods. Eleven phenolic acids and fifteen flavonoids were identified in the
ethanolic extracts of M. croatica, M. juliana and M. thymifolia. Chriptochlorogenic, neochlorogenic, 3-p- and 4-pcoumaroylquinic,
3-(3,4- dihydroxyphenil)lactic, salvianolic acid B and J as well as dimer and trimer of rosmarinic
acid were identified in these species for the first time. With exception of luteolin and acacetin derivatives in M. juliana
and M. thymifolia, flavonoids were identified for the first time in the tested species. Good antioxidant, antiinflammatory
and antigenotoxic properties were established for investigated Micromeria species with special emphasis
on endemic M. croatica.
Obtained results revealed the great biomedical potential of tested phenolic acids and Micromeria species.
