Ludwik Fleck Uzunić, Mislav
Revija za sociologiju,
08/2023, Letnik:
53, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se problemski razmatra teorija Ludwika Flecka s posebnim naglaskom na njegovu primjenu sociološke analize na problematiku spoznaje i znanosti. Fleckove se prosudbe zatim uspoređuju s teorijom ...Thomasa Kuhna i teorijom edinburške sociološke škole (SSK) s ciljem da se ocrtaju njihove konceptualne i metodološke razlike glede definiranja društvenog u znanosti. Postoji kontinuirana osovina sociološkog analiziranja znanosti i spoznaje u dvadesetom stoljeću na relaciji Fleck, Kuhn, SSK. Međutim, u radu se argumentira da su Fleckova i Kuhnova teorija fundamentalno podudarne zbog analize racionalnih čimbenika koji utječu na proces znanstvenog odlučivanja, no da se SSK izuzima svojom radikalnom interpretacijom Kuhna zbog pretpostavke o snažnom utjecaju iracionalnih i neznanstvenih čimbenika na znanstvene procese. Postoji značajna razlika u njihovoj primjeni sociološkog pristupa, a posljedično i stavu o uspjehu znanstvenih istraživanja. Zato je potrebno razlikovati što Fleck i Kuhn podrazumijevaju pod 'društveno', a što pripadnici SSK. Prvi pod društvenim podrazumijevaju međuodnose unutar znanstvenih kolektiva i samih znanstvenika koji se temelje u epistemičkim čimbenicima – prvenstveno u spoznajama koje pripadnici međusobno dijele temeljem racionalnosti i dokaza. Pripadnici SSK, pak, proširuju analizu na odnos znanosti i šireg društvenog konteksta s ciljem da se prepoznaju iracionalni i neznanstveni čimbenici u takvim odnosima. U istraživanju navedene relacije leži radikalnost, ali i originalnost SSK u primjeni vlastitog sociološkog polazišta, a što je dovelo do kritike da pristup predstavlja jedan znanstveni antirealizam koji relativizira racionalnost i uspjeh znanosti.
The paper examines Ludwig Fleck's theory with a particular emphasis on its application to the sociological analysis of knowledge and science. Fleck's position is then compared to Thomas Kuhn's theory and the theory of the Edinburgh School of Sociology (SSK) to delineate their conceptual and methodological differences in defining the social aspects of science. Throughout the 20th century, there exists a continuous axis of sociological analysis of science and knowledge, carried out by Fleck, Kuhn, and SSK. However, the paper argues that Fleck's and Kuhn's theories are fundamentally aligned due to their analysis of rational factors underlying the scientific decision-making process, while SSK deviates with its radical interpretation of Kuhn, assuming a strong influence of irrational and non-scientific factors on scientific processes. Therefore, it is necessary to differentiate between what Fleck and Kuhn mean by 'social' and what SSK practitioners mean by it. Fleck and Kuhn refer to the relations within scientific collectives and among scientists themselves, which are presumably based on epistemic factors, primarily in knowledge shared through rationality and evidence. On the other hand, SSK members extend the analysis to the relationship between science and the broader social context in order to identify irrational and non-scientific factors within these relations. The emphasis on irrational factors in science constitutes radicalism, as well as the originality of SSK's application of its own sociological framework, which has led to criticism that this approach represents a form of scientific anti-realism that relativises the rationality and success of science.
Thomas Kuhn je 1962. godine u svojoj knjizi „Struktura znanstvenih revolucija“ predstavio pojam nesumjerljivosti. Iste je godine Paul Feyerabend predstavio formulaciju ovog pojma. Kako bih objasnio ...temelj rasprave, prvo ću predstaviti formulacije Kuhna i Feyerabenda koje označavaju početak rasprave. Drugo, objasnit ću kako je Kuhn mijenjao formulaciju nesumjerljivosti kroz tri razvojne f aze. Nakon toga ću definirati tri vrste pojma nesumjerljivosti, razloživši ga na lingvističku, nesumjerljivost standarda i teorijsku opterećenost podacima. Svaku od ovih vrsta nesumjerljivosti ću pobliže objasniti i prikazati kako bi se različite vrste nes umjerljivosti mogle koristiti u povijesnoj raspravi između biometričara i Mendelovog tabora. Na kraju ću prikazati kritiku relativizma nesumjerljivosti te ponuditi vlastitu kritiku usmjerenu prema teorijskoj opterećenosti podacima.
U tekstu izlažemo rješenje razlike između Wittgensteinove uporabe modela u TLP i modeliranja u PI, RFM i OC temeljem analize razlike u izboru samih riječi i opisa pojmova fenomena u njegovim ...napomenama. Metoda je pojmovna analiza Wittgensteinova tretiranja znanstvenih modela i modeliranja. Dodatno, tekstualna raščlamba i poredba korištena je pri istraživanju njegovih glavnih napomena na tu temu. Ako je otkrivena razlika između modela i modeliranja i kontinuitet ovisnosti oba pojma o pojmu slike, pri čemu je razlika slike i oslikavanja uzeta kao zadana, zaključujemo kako je Wittgenstein svoj stari pojam modela nastojao inkorporirati u novi pojam modeliranja. Eksplicirana razlika i inkorporiranje pridonosi pojašnjenju teme Wittgensteinovog posrednog i neposrednog utjecaja na filozofiju znanosti (napose Toulmina, Hansona, Kuhna i Feyerabenda).
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U više svojih tekstova Tomo Vereš je naglašavao potrebu detaljnijeg istraživanja pojedinih Akvinčevih tekstova te je tako inspirirao i ovo istraživanje koje poseban naglasak stavlja na Tomine ...komentare Aristotelovih djela, posebice O nebu, raspravu O vječnosti svijeta te niz pitanja iz prvoga dijela u Summa theologiae i drugoga dijela u Summa contra gentiles. Istaknuti tekstovi sama su srž stare rasprave o početcima koja uključuje pitanje o vječnosti svijeta i propitivanje pojma stvaranja, više istaknutih filozofijskih tema, poput pitanja vremena, ali i epistemološko pitanje granica spoznaje, te odnosa filozofije, znanosti i teologije. Ta su pitanja danas iznimno aktualna, osobito u kontekstu suvremene kozmologije, iz koje je proizišla teorija velikog praska, razni modeli univerzuma, prijedlozi multiverzuma i sl. Cilj je ovoga istraživanja utvrditi koliko su istaknuti Akvinčevi tekstovi, uključujući razlikovanja pojmova teološkog stvaranja, metafizičkog i prirodnog početka, važni u kontekstu suvremenih tematiziranja pitanja početaka, imajući u vidu očuvanje znanstvenosti i relevantne teme filozofije znanosti i dijaloga znanosti, filozofije i teologije.
This research was inspired by Tomo Vereš through an article of his titled Thomas Aquinas - Forerunner of Nicolaus Copernicus? Aquinas’ commentary on Aristotle's works, especially regarding On Heaven, On the Eternity of the World, and also a series of questions from the first part of the Summa Theologiae (I. q. 32, q. 45 – q. 49) containing the passages addressed by Vereš. These are at the very core of the old discussion on origins which includes the question of the eternity of the world, the examination of the concept of creation and significant philosophical themes, such as the question of time, the limits of knowledge, and the relationship between philosophy, science and theology. Questions on origins are today extremely topical, especially in the context of modern cosmology from which the Big Bang theory comes as well as various models of the universe, multiverse proposals, etc. A correct understanding of these topics is extremely important for science, philosophy and theology and for the dialogue between them. In this regard, we have highlighted multiple fragments of Aquinas’ which are crucial for contemporary science in terms of a scientific preservation of so-called epistemological caution. Aquinas' epistemological caution is manifested especially in his differentiation of the change that takes place in time and creation which is a temporal act, that is to say, in the differentiation of the concepts of theological creation, metaphysical origin and natural origin. Specifically, Aquinas' distinctions in the context of contemporary cosmological ideas (models), particularly of the Big Bang, indicate that unsophisticated thought leads us into traps, especially that of the so-called „God of Gaps“ and of Scientism. These traps can be avoided through epistemological caution. Thus, Aquinas proved himself to be a great philosopher of science and at the same time anticipated many important topics in the contemporary philosophy of science, e.g. the question of models. He warned of the necessity for an autonomy of science, philosophy, and theology, and thus, by apprehending the identity of his own discipline and by accepting and recognizing its limits, he opened the space for dialogue, this being the only way to avoid traps on the path to the realization of scientificality. Thus, Aquinas has left us a valid way of apprehending truth and a multitude of topics to be more thoroughly explored in the light of his thought. Finally, since this research was inspired by an article by T. Vereš, perhaps some of these thoughts will inspire new research as well as a discovery of the light of truth to which Aquinas himself has pointed our attention.
Cilj ovog članka je prikazati Nagelovu kritiku, zatim Maritainov mogući odgovor na tu kritiku, te vrednovati domet i vrijednost Nagelove kritike. Nagel se zapravo ne bavi pitanjima filozofije ...znanosti nego pitanjem mogućnosti postojanja znanja izvan znanosti, tj. filozofskog, metafizičkog znanja. Budući da je nemogućnost postojanja takvog znanja po njegovoj vlastitoj formulaciji njegova polazna pretpostavka, on nije u stanju valjano kritizirati protivno gledište. Dok Nagel svoju scientističku tezu nije smatrao potrebnom dokazivanja, Maritain je naprotiv protivnu tezu dokazivao. Dapače, Nagel se nije baš ni potrudio bolje upoznati Maritainovu filozofiju znanosti. U Nagelovom služenju grubim etiketama u svojoj kritici nazire se jedna svjetonazorska netrpeljivost, jer ovakva kritika je u drastičnoj suprotnosti sa mirnim, racionalnim i argumentiranim stilom većine njegovih tekstova, posebno iz filozofije znanosti.
Metafiziku, fiziku i matematiku Aristotel je, u odnosu na trodijelnu podjelu znanosti, svrstao u teorijske znanosti. Fizici i matematici ne pripada “ono vječno, nepokretno i samostalno” pa time one ...ne mogu preuzeti ulogu prve filozofije. Znanost ne može izaći iz sebe same da bi mogla pronaći svoje uporište. Zbog toga znanost treba filozofiju. Dakle, može se govoriti o filozofiji matematike i filozofiji prirodnih znanosti. Tehnički i prirodoslovno-matematički fakulteti na različite načine izučavaju matematiku i prirodne znanosti i to u okviru samih tih znanosti. Mišljenje o tim znanostima zahtijeva odmak iz njih i kritičko promišljanje znanosti, odnosno kritičko promišljanje zasnovanosti znanosti. Time se pravi distinkcija između znanstvenog i filozofskog mišljenja. Ta su dva mišljenja komplementarna i zajedno omogućavaju cjelovito razumijevanje znanosti. Potpuno razumjevanje matematike i prirodnih znanosti traži i filozofsko promišljanje o tim znanostima. Zato je neophodno na institucijama gdje se izučavaju ove znanosti uvesti predmet Filozofija matematike i filozofija prirodnih znanosti, što bi omogućilo cjelovitu naobrazbu onih koji izučavaju te znanosti, a što ih određuje za stvaralačko znanstveno djelovanje.
U ovom članku autor analizira Kedrovljevo izlaganje i kritiku Maritainove filozofije znanosti. U prvom dijelu kratko izlaže Kedrovljev život i djelo. U drugom dijelu predstavlja Kedrovljevo izlaganje ...Maritainove filozofije znanosti i Kedrovljeve kritičke primjedbe toj filozofiji. U trećem dijelu, najvećemu i najvažnijem, analizira ispravnost argumenata u Kedrovljevoj kritici Maritaina. Autor pokazuje da je Kedrov imao nakanu napraviti nepristrano i objektivno predstavljanje Maritainovih pogleda. Kedrov ipak nije u pravu u svojoj kritici jer neke od središnjih teza Maritinove filozofije nije dobro razumio. Ove posebno uključuju Maritainov spoznajni realizam, narav metafizike i naravne teologije i njegove poglede na odnose znanosti i filozofije prema vjeri.
PDF
