Crkva Sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Žabnu prvi put se u povijesnim izvorima spominje početkom 14. stoljeća, a tijekom vremena je doživjela mnoge promjene, sve do današnjih dana. U tekstu je ...predstavljen kritički pregled tijeka njezinih gradnji i pregradnji. Na osnovi sagledavanja njezinih arhitektonskih elemenata, kao i dostupnih kartografskih izvora, autor iznosi tezu o prvobitno građenoj skromnoj građevini, vjerojatno romaničkog tlocrta, nakon mongolske provale u 13. stoljeću. Indikativno je da je i samo naselje najčešće nazivano Sveti Ivan, rjeđe Sveti Ivan de Sabnicha ili Sabnicza. U 15. stoljeću, ali i kasnije, slijede nove izgradnje ili obnove ovog sakralnog objekta, redovito u skromnijim rješenjima što nam govori i o konstantno nedostatnim izvorima financija. Tek u 18. stoljeću dolazi do većih zahvata, te crkva, kao i brojne druge u to vrijeme, poprima barokizirana obilježja.
Skupina moćnika glava u Dubrovniku svoje porijeklo oblikovno vuče od moćnika glave sv. Vlaha, nastale po obliku bizantske carske krune. Među dubrovačkim moćnicima glava, za razliku od drugih ...dalmatinskih biskupskih riznica, tek će se sporadično javljati njihove antropomorfne inačice. Romanički sloj moćnika zastupljen je jednostavnim oblicima, dok će se u kasnijem prijelaznom razdoblju pojavljivati iskucane kovinske vrpce biljnoga karaktera izvedene ponajviše u tehnici na proboj i u tehnici iskucavanja. Figuralni motivi pripadaju najčešće matricama simbola evanđelista, koji su služili i za izradu ophodnih križeva, kako je to slučaj s moćnikom glave sv. Uršule (LVII.).1 U XIV. stoljeću u Moćniku dubrovačke prvostolnice pojavljuju se prve umjetnine koje se mogu pripisati dubrovačkim zlatarima kao i prvi darovatelji, čija se imena nalaze na moćnicima. Na osnovi sačuvanih natpisa zaključuje se da su donatori ponajviše bile žene. To je stoljeće ujedno i vrhunac sačuvanoga dubrovačkog sakralnog zlatarstva, gdje se isprepleću različiti zlatarski utjecaji. Moćnici glava će se izrađivati u praobliku carske krune i u prijelaznom gotičko – renesansom stilu, renesansnom razdoblju i naposljetku u baroknom razdoblju. Konačno, možemo zaključiti da se u Dubrovniku pojavljuju dva neantropomorfna tipa moćnika glava, i to jedan u obliku kotlaste kape – bizantske carske krune (protouzor moćnik glave sv. Vlaha) i moćnik glave u obliku pogače, spljoštenog oblika te, napokon, najrjeđa skupina, antropomorfnog oblika.
Nastavljeni su konzervatorski radovi na arheološki otkrivenoj arhitekturi castruma Vrbovca. Konzerviran je dio zidova moćne kule burga, te su načinjeni potrebni popravci na segmentima otprije ...konzerviranih zidova prizemnog dijela prostora palasa.
Rad je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu stavljen je naglasak na mogući tlocrt katedrale u raznim fazama njezine izgradnje i dogradnje, počevši od župne crkve u 12. st. do današnjeg tlocrta ...katedrale, koji je ona dobila već u prvom dijelu 18. st., ali su ustvari
razne faze mogle biti uočene tek nakon što je ona teško stradala u Drugom svjetskom ratu. U tom dijelu iznesena su neka mišljenja koja - ako se pokažu utemeljena - u mnogočemu mijenjaju dosadašnje mišljenje o povijesti katedrale. U drugom dijelu opisuju se intervencije na katedrali nakon Drugog svjetskog rata kada nije bilo nekih promjena u tlocrtu katedrale, ali je bilo promjena druge vrste tako da se može reći da je ona nastavila svoj dinamički razvoj. Ovaj dio je posebno koristan zbog toga što se može na temelju učinjenoga uočiti koliko su učinjeni potezi u skladu s prošlošću građevine i koliko bi trebalo ispraviti neke krive korake i dodati što ona po svojoj važnosti i umjetničkim formama traži.
U nekoliko arheoloških kampanja od 1989. do 2014. istraženi su
ostatci osječke srednjovjekovne župne crkve sv. Trojstva koja je stajala
na mjestu današnje barokne franjevačke crkve sv. Križa. Crkvu ...su u
12. stoljeću podigli cisterciti iz opatije Cikador, najstarije cistercitske
opatije u Ugarskoj, koja je uz tržne pristojbe i skelarinu u Osijeku
možda u početku držala i župu. Trobrodna romanička bazilika bila je
srodna matičnoj opatijskoj crkvi čiji su ostatci otkriveni u Bátaszéku i
od osobite je važnosti posebno za ranu cistercitsku arhitekturu filijacijeopatije Morimond. Ostatci monumentalnoga romaničkog portala, najstarijeg na tlu Hrvatske, prezentirani od 1993., upućuju na to da je crkva građena sredinom 12. stoljeća. U 15. stoljeću dograđen je veliki izduženi gotički kor, dimenzijama najveći svoje vrste u Hrvatskoj, nakon što su romaničke lađe nešto prije toga, u vrijeme kada su patronat nad crkvom preuzeli velikaši Korođi, dobile kontrafore i bile presvođene gotičkim svodovima. Dogradnja kora može se pripisati mačvanskom banu Ivanu Korođu, pretposljednjem predstavniku roda.
Južni portal crkve Svetog Marka na Gradecu ukrašen je grupom od petnaest figura, postavljenih zasebno ili u paru u jedanaest niša, raspoređenih slobodno u luneti i oko nje. Arhitektura portala je, ...kroz različite pregradnje, solidno očuvana, a jednako tako i većina kipova, iako su na njima vidljivi tragovi razorne atmosfere kroz šest stoljeća, a jednako tako i agresivnija oštećenja na mnogim pojedinim figurama.
Nasuprot do sada iznesenim opažanjima o stilu i vremenu nastanka portala, nastojat demo doka-zati da je portal nastao u kontekstu širenja utjecaja bečkog kiparstva, a posebno odjeka dvorske škole Rudolfa IV., premajugu i istoku. U torn smislu smatramo da je prepoznati utjecaj Augsburg - Gmünd stila razvojan, a ne provincijski pasivan, da su utjecaji praske skole Petra Parlera zanemarivi.
Analiza arhitektonske koncepcije ukazuje na dvojben odnos prema tradiciji. Naime, uz korištenje mnoštva elemenata, repertoara postojećih portala, sloboda izvedbe ovog portala ukazije na izostanak izravnih relacija. Pojedinačne plastike kvalitetne su izvedbe, te predstavljaju prepoznatljivu julnu ekstenziju utjecaja dvorske škole Rudolfa Habsburskoga, mozda u prvoj generaciji nakon što je umro osnivač i pokretač te škole Rudolf Habsburski (1365.).
Umjetnički stil minijatura Hrvojeva misala je gotički. Analiza motiva, morfologije i, djelomično, tipologije, upućuje na niz zajedničkih osobina, prisutnih u srednjovjekovnome bizantskome i zapadnome ...slikarstvu. U Hrvojevu misalu veći je udio bizantskih elemenata u prvomu dijelu Misala, a zapadnih u drugomu. Većina je prikaza kombinacija bizantske i gotičke tradicije, no bizantski utjecaj nije izravan, nego je naslijeđen od starijih adriobizantskih shema. Unatoč formalnim sličnostima motivâ u cjelini i detaljima, uglavnom se ne može govoriti o čisto bizantskim ili čisto zapadnim stilskim i morfološkim modelima. Motivski repertoar srednjovjekovne bizantske umjetnosti u skladu je sa zapadnim, pri čemu se bizantski motivi i morfologija stapaju s gotičkim stilskim, kompozicijskim i estetskim načelima.
Autorica iznosi tezu da slikar minijatura doživljava vlastiti stilski razvoj, na način sličan stilskomu razvoju gotike u umjetnosti općenito. Na prikazima koji su motivski zastupljeni samo na Zapadu, morfologija, stil i kompozicija su gotički s primjesama romanike, estetikom kasnogotičkoga međunarodnoga dvorskoga stila i elementima rane renesanse.
Autor pojašnjava prostorni kontekst u kojem se u drugoj polovini 15. stoljeća podiže donja palača Paladinić. Također donosi poznate povijesne podatke o obitelji Paladinić kao i podatke o događajima ...vezane uz palaču. Najvažniji doprinos je publiciranje nacrta iz 1869. godine, u precrtu iz 1925. godine, gdje se donosi izvorni izgled palače prije velikog zahvata iz 1868. i 1869. godine u kojem je radiran velik dio izvornog stanja palače.
Crkva sv. Nikole smještena je u centru Varaždina, to je pravilno orijentirana, skladna kasnobarokna crkva. Spominje se prvi puta u popisu župa iz 1334. godine, kao ecclesia sancti Vencezlai, odnosno ...crkva posvećena sv. Vjenceslavu. Međutim, može se pretpostaviti da je župa na ovom mjestu postojala i ranije, jer je Varaždin bio središte arhiđakonata osnovanog u 13. stoljeću.
Opisi vizitacija tijekom 17. i 18. stoljeća opisuju bogato opremljenu i značajnu građevinu koja priliči obrtničko – trgovačkom središtu kakav je bio Varaždin u srednjovjekovnom razdoblju. Sama crkva bila je od početaka razvoja grada sakralni i svjetovni centar naselja, u duhu srednjovjekovne urbane organizacije
Ispod cijele površine današnje crkve, nalazi se velika kripta. Prilikom njenog čišćenja, postalo je moguće detaljno pregledati zidove kripte, izgrađene od opeke pomiješane sa mnoštvom kamenih elemenata - spolija iz ranijih faza gradnje crkve. Iako se u literaturi spominje da su u temeljima crkve pronađeni romanički elementi, pregledom dostupnih spolija utvrđeno je da su u zidove ugrađeni spoliji iz najmanje dvije ranije građevinske faze crkve – romaničke i gotičke faze, koji se razlikuju u vrsti kamena i načinu obrade, što je omogućilo novi povijesno – umjetnički pogled na prošlost župne crkve.
Manji dio spolija izrađen je od sivog pješčenjaka, koji je jednak kamenu od kojeg je izrađena skulptura medvjeda, ugrađena na pročelju. Radi se o velikim klesanim kamenim blokovima, koji su uglavnom oštećeni, a samo jedan od njih ima na sebi oznaku, uklesani križ.
U zidove kripte uzidano je više komada profiliranih svodnih rebara, koji potječu iz kasnogotičke faze gradnje crkve. Jedan od spolija izvađen je iz zida te pomnije pregledan. Radi se o ključnom kamenu, a utvrđeno je kako je s njegove donje strane uklesan štit sa reljefnim prikazom. U sredini štita nalazi se djelomično otučena i oštećena ptica, sa desne strane uklesana je sedmerokraka zvijezda, a s lijeve slovo N.
Povijesni dokumenti i iščitavanje profilacije na ključnom kamenu i svodnim rebrima smještaju nastanak svoda u drugu polovicu, ili sam kraj 15. stoljeća.
Posebno zanimljiv primjer očuvane starije kamene plastike u gradu Varaždinu skulptura je medvjeda, koja se nalazila ugrađena u zvonik crkve sv. Nikole. Uspoređujući varaždinskog medvjeda sa komparativnim materijalom, može ga se datirati na početak 13. stoljeća. Komparativni materijal čini životinjska glavica iz Zeline, prikaz lavova na kapitelima ruševina crkve u Vértesszentkeresztu, koji su datirani između 1200. i 1237. godine te glava lava iz Bajne, koji je datiran u 12. stoljeće. Identično oblikovane oči kao kod varaždinskog medvjeda, mogu se vidjeti na muškoj glavi iz Zalavára (1200-1240).
Ovim radom, autorice su pokušale istražiti najranije slojeve župne crkve sv. Nikole u Varaždinu, čiji stariji elementi nisu do sada bili dovoljno istraženi i vrednovani.
Južni portal Velike palače Cipiko oblikovan je u renesansnom duhu, no s kasnogotičkim natruhama (kapiteli i grb). Donosi se pregled različitih mišljenja o udjelima Andrije Alešija i Nikole ...Firentinca. Alešijev udio je dominantan na portalu. Firentincu treba pripisati tek dva medaljona s prikazom anđela – genija koji u ruci nose svitak. Različiti su i prijedlozi za dataciju: 1457. i 1470. godina. Posebna se pažnja pridaje prikazu zmije i stijenja na arhitravu. Motiv zmije i stijenja veoma je čest kod Alešija.
