Endokapsula, endoskopska metoda odobrena 2001. godine, upotrebljava se za evaluaciju sluznice i unutrašnjosti tankog crijeva. Posebno je važna pri patologiji tankog crijeva nedohvatljivoj ...dijagnostikom poput enteroskopije i ileokolonoskopije, koje su i dalje zlatni standard. Glavna komplikacija endokapsule jest njezina retencija, koja se javlja u stanjima što opstruiraju lumen crijeva poput upalnih bolesti crijeva, polipoznih sindroma i tumora crijeva. Prikazujemo 59-godišnju bolesnicu koja je zbog nespecifičnih simptoma i sumnje na upalnu bolest crijeva podvrgnuta metodi endokapsule što je zaostala u tankom crijevu i poslije eksplorirana invazivnom kirurškom tehnikom. Dijagnostička metoda poput magnetske enterografije izbjegla bi komplikaciju koju stvara endokapsula i dovela do ranijeg prepoznavanja teških bolesti što zahvaćaju tanko crijevo.
Sažetak. Unatrag nekoliko godina u hematologiji i onkologiji globalno sve češći problem postaje prikladna opskrba „starijim i manje zanimljivim“ kemoterapeuticima. Zbog povremene nestašice ...karmustina, jednog od osnovnih kemoterapeutika pri kondicioniranju prije autologne transplantacije krvotvornih matičnih stanica (ATKS) u oboljelih od limfoma, u našem se centru od 2016. godine on zamjenjuje bendamustinom. U ovom radu retrospektivno analiziramo tijek ATKS-a u 41 bolesnika koji su primili bendamustin u sklopu protokola BeEAM te ga uspoređujemo s tijekom ATKS-a u 40 bolesnika koji su primili karmustin u sklopu protokola BEAM. Medijan oporavka vrijednosti neutrofila (> 0,5 × 109/l) u skupini koja je primila bendamustin iznosio je 11 dana, dok je u skupini kondicioniranoj karmustinom iznosio 10 dana. Medijan oporavka vrijednosti trombocita (> 20 × 109/l) bio je duži kod skupine koja je primala bendamustin (16 prema 13 dana) te su ti bolesnici bili duže ovisni o transfuzijama eritrocita (7 prema 5 dana). Infektivne komplikacije nisu bile češće nakon primjene bendamustina, ali smo nakon primjene karmustina imali veću pojavu mukozitisa II. – III. stupnja (35% prema 12%). Nakon primjene bendamustina zabilježen je jedan slučaj nefrotoksičnosti i kardiotoksičnosti terapije, dok kod primjene karmustina te komplikacije nisu zabilježene. Pri upotrebi bendamustina kod kondicioniranja u naših bolesnika u ovom trenutku nije utvrđena znatnija hematološka toksičnost u odnosu prema karmustinu, ali su prisutni dulji period oporavka vrijednosti trombocita te niža incidencija mukozitisa.
Brojne bolesnike s ne-Hodgkinovim limfomom nije moguće izliječiti terapijom konvencionalnih doza. Novi podaci o rezultatima liječenja u posljednjem desetljeću rasvjetljavaju ulogu terapije velikim ...dozama i matičnih stanica autlogne koštane srži ili periferne krvi u liječenju zloćudnih limfoma. U randomiziranim je ispitivanjima dokazano da je terapija velikim dozama nakon koje slijedi autotransplantacija primijenjena u kemosenzitivnih bolesnika s relapsom uspješnija od konvencionalne kemoterapije s obzirom na sveukupno preživljenje bez znakova bolesti. Za tu je skuppinu bolesnika autotransplantacija postala standardna terapijska metoda. Sve je više dokaza koji pokazuju da se terapijom velikim dozama i autotransplantacijom kod prve remisije bolesti postiže bolje preživljenje u bolesnika izloženim velikom riziku. Toksičnost postupka posljednjih je godina znatno smanjena. Ispituje se nekoliko novih metoda, poput raznih oblika imunoterapije i radioimunoterapije, s ciljem da se pojavnost relapsa nakon transplantacije smanji.
Primarni limfom središnjeg živčanog sustava (PLSZŠ) je poseban oblik agresivnog ne-Hodgkinovog limfoma (NHL) lokaliziran u središnjem živčanom sustavu. PLSZŠ tipično zahvaća stariju populaciju. Za ...razvoj PLSZŠ-a posebno su rizične osobe s HIV infekcijom čija je prognoza ekstremno loša. Zbog krvno-moždane barijere, PLSZŠ se liječi drugačije od ostalih ekstranodalnih NHL. Temelj liječenja su visoke doze metotreksata. Unatoč liječenju, lokalni relapsi su česti i gotovo uvijek fatalni. Radioterapija je učinkovita, ali komplicirana značajnom kasnom neurotoksičnosti, posebno u starijih. U starijih bolesnika, koji čine većinu, nema terapijskih opcija koje bi dovele do izlječenja. Noviji, manje toksični lijekovi, skromnog su djelovanja. Potrebne su prospektivne multicentrične studije kako bi se definiralo optimalno liječenje PLSZŠ-a.
Incidencija primarnih limfoma dojke kreće se od 0,04% do 0,5%. Primarni non-Hodgkinov limfom dojke iznimno je rijedak s učestalošću od oko 0,38%-0,7%. Dokazano je kako u patogenezi Hodgkinova limfoma ...sudjeluje Epstein-Barrov virus (EBV). Prikazujemo slučaj bolesnice s EBV-pozitivnim primarnim Hodgkinovim limfomom dojke. Iako do danas nema dovoljno literaturnih podataka o ovoj iznimno intrigantnoj bolesti, poznato je da je u najvećem broju slučajeva najozbiljniji diferencijalno dijagnostički problem upalni karcinom dojke. Temeljna odrednica histološke dijagnostike je imunohistokemija. Postoje različiti modaliteti liječenja koji uključuju operacijski zahvat te kemoterapiju i radioterapiju. Novije studije preporučuju kombinaciju kemoiradijacijskog liječenja kao inicijalnog tretmana primarnog limfoma dojke.
Cilj: Svrha rada je pokazati rezultate, kao i nuspojave, u bolesnika s Hodgkinovim limfomom stadija III ili IV, koji su liječeni s 4 ciklusa eBEACOPP-a i 4 ciklusa sBEACOPP-a. Metode: U razdoblju od ...listopada 2003. do ožujka 2011. godine liječeno je 15 bolesnika. Medijan dobi bio je 28 godina (19 – 47), s medijanom praćenja od 14 mjeseci (1 – 90). Svi su bolesnici liječeni s 4 ciklusa eBEACOPP-a, 11 bolesnika liječenje je nastavilo s 4 ciklusa sBEACOPP-a, kod 3 bolesnika, zbog značajnih nuspojava, primijenjen je program ABVD, dok je jedan bolesnik (plućna toksičnost) liječen programom COPP. Rezultati: U 10 bolesnika liječenjem je postignuta kompletna remisija bolesti, a u 5 bolesnika parcijalna remisija bolesti; ukupan odgovor na terapiju bio je 100 %. U 5 bolesnika koji su postigli parcijalnu remisiju bolesti provedena je radioterapija. Nakon praćenja od 14 mjeseci, preživljenje bez znakova bolesti, kao i ukupno preživljenje, iznosi 100 %. Kod većine bolesnika primijećena je ozbiljna hematotoksičnost, a 5 bolesnika (33 %) je zbog febrilne neutropenije liječeno bolnički. Rasprava i zaključak: Ova preliminarna studija potvrđuje da je program liječenja eBEACOPP-om izrazito učinkovit, a rezultati su u skladu s rezultatima dosad provedenih studija. Radi se o malom uzorku bolesnika s kratkim razdobljem praćenja. Treba naglasiti da za sada nisu zamijećeni rani relapsi bolesti. Toksičnost je značajna, naročito hematotoksičnost uz neutropenijske vrućice.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Zloćudne tumore karakteriziraju genetske promjene koje se u većini slučajeva mogu otkriti citogenetičkim metodama. Citogenetička ...istraživanja na velikom broju tumora ukazuju da kariotipske promjene nisu slučajno raspoređene u genomu, te su one često tumor-specifični klonski poremećaji. Patogenetski je najvažnije identificirati tzv. primarne klonske poremećaje koji su najčešće pojedinačni. Cilj ovog rada bio je istražiti citogenetičke karakteristike ponavljajućih poremećaja u malim staničnim populacijama u multiplom mijelomu i malignim limfomima iz svježeg uzorka dobivenog citološkom punkcijom. Citogenetičke karakteristike istražene su konvencionalnom tehnikom oprugavanja kromosoma i tehnikom FISH na razini interfaznih jezgara i/ili mitotskih kromosoma u 43 ispitanika s multiplim mijelomom i u 80 ispitanika s malignim limfomom. Originalni znanstveni doprinos ovog rada sastoji se u boljoj identifikaciji rijetkih kromosomskih abnormalnosti kojima se specifičnije klasificiraju maligni limfomi i multipli mijelomi, čime se doprinosi boljem kliničkom pristupu u uspostavljanju dijagnoze, prognoze i tretmana navedenih tumora.- Malignant tumours are characterised by genetic changes which can, in the majority of cases, be detected using cytogenetic methods. Cytogenetic research of great number of tumours indicate that karyotypic changes are not allocated in the genome by chance, and that they are commonly tumour-specific clone disorders. Pathogenetically, the most important step is to identify so-called primary clone disorders which are, in the majority of cases, single. The object of this thesis was to discover cytogenetic characteristics of reoccurring disorders in small cell populations in the multiple myeloma and malignant lymphoma. Cytogenetic characteristics were detected using conventional technique of striping chromosomes and FISH technique in the level of interphase nucleus and/or miotic chromosomes in 43 cases diagnosed with multiple myeloma and in 80 cases diagnosed with malignant lymphoma. An original scientific contribution in identifying rare chromosome abnormalities which is used for a more specific classification of malignant lymphoma and multiple myeloma is achieved. The research will contribute to a better clinical approach in diagnosis, prognosis and treatment of these tumors.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Cilj ovog rada bio je prikazati rezultate liječenja bolesnika s relapsnim ili refraktornim klasičnim Hodgkinovim limfomom visokodoznom kemoterapijom praćenom autolognom transplantacijom matičnih ...stanica u jednoj ustanovi. U retrospektivno istraživanje uključen je 101 bolesnik liječen u razdoblju od 1995. do 2014. godine. Svi su bolesnici primili mijeloablativni protokol BEAM. Ukupna stopa odgovora bila je 92,1 %, medijan praćenja je iznosio 42 mjeseca. Petogodišnje ukupno preživljenje je iznosilo 56 %, a preživljenje bez progresije bolesti 51 %. U svakom ishodu postignut je plato bez daljnjih događaja pokazajući liječidbenu mogućnost ovog pristupa za oko 50 % bolesnika. Prognostički čimbenici povezani s kraćim ukupnim preživljenjem bili su prisutnost B simptoma i anemije u relapsu, odnosno nepostizanje kompletne remisije na visokodoznu terapiju. Bolesnici, koji nisu postignuli drugu kompletnu remisiju, imali su kraće ukupno preživljenje s postignutim platoom u oko 40 % bolesnika što pokazuje mogućnost autologne transplantacije da donekle umanji kemorefraktornu bolest kao negativan prognostički čimbenik. Neuspjeh postizanja druge kompletne remisije bio je jedini čimbenik povezan s kraćim preživljenjem bez progresije bolesti. Bolesnici koji nisu postignuli kompletnu remisiju na autolognu transplantaciju ili su imali drugi relaps bolesti imali su lošije petogodišnje ukupno preživljenje u iznosu od 31% i 16 %. Prema našim rezultatima te, sukladno literaturnom pregledu, pokazali smo da je visokodozna terapija praćena autolognom transplantacijom matičnih stanica optimalan pristup ovim bolesnicima.
Maligni su limfomi u usnoj šupljini rijetki i čine približno 3,5 posto svih malignih promjena u oralnoj regiji. Opisan je slučaj primarnog non-Hodgkinova limfoma na lijevoj strani mandibule. Nakon ...što je pacijentu izvađen donji lijevi umnjak, perzistirala je spontana i intermitentna bol na lijevoj strani donje čeljusti. Intraoralnim pregledom ustanovljeno je da sporo cijeli postekstrakcijska alveola. Panoramska radiološka snimka pokazala je radiolucenciju s nepravilnim rubovima u stražnjoj mandibularnoj regiji na lijevoj strani. Nakon desetodnevne terapije antibiotikom, bol se smanjila, ali postekstrakcijska je alveola još neadekvatno cijelila. Inicijalno je bila
pogrešno postavljena dijagnoza kroničnog osteomijelitisa. Na temelju histološkog i imunohistokemijskog nalaza postavljena je konačna dijagnoza - difuzni velikostanični limfom B-imunofenotipa. Nakon kombinacije radioterapije i kemoterapije, kod pacijenta se postigla potpuna remisija te su se povukli svi klinički znakovi bolesti. Dijagnosticiranje ekstranodularnog limfoma čeljusti je izazov, jer gotovo uvijek postoji sumnja na malignu tvorbu, a često je prikriven oralnim i dentalnim patološkim stanjima. Stomatolog je vrlo važan u ranom otkrivanju malignih limfoma usne šupljine.
PDF
