Cilj je ovoga rada analizirati ciklus pjesama Sanjači Mladena Tarbuka u kontekstu visoke i niske kulture, a na temelju glazbenih parametara i literarnog predloška Nikole Šopa, te ga pokušati ...smjestiti u područje visoke kulture. Članak uključuje izbor iz dosad o tome djelu napisanih i objavljenih tekstova, kao i pretpostavke koje bi za ovaj segment glazbene kulture bilo vrijedno uspostaviti da bi se kritički preispitali glazbeni stil, tehnika skladanja, izvedba djela, glazbena estetika i drugi strukturni elementi te da bi se dobiveni rezultati uokvirili kontekstualnim podatcima, kao i opaskama i uputama samog autora.
Podrobnom analizom Tarbukovih (Šopovih) Sanjača, a imajući u vidu gore navedene parametre valoriziranja umjetničkog djela, dolazi se do zaključka da ovaj harmonijski, ritamski, glazbeno i izvedbeno izuzetno kompleksan, a »elitnom« slušatelju itekako zanimljiv i u svojoj eteričnoj metafizičnosti uzbudljiv ciklus pjesama spada među najkvalitetnije skladbe prijelaza 20. u 21. stoljeće.
Boje su presudne kod onoga što možemo nazvati „vizualizacijom identiteta“. Brojne su naučne discipline koje se (između ostalog) bave i bojama. Kromatika kao disciplina /posvećena bojama u ...komunikaciji/ je novijeg datuma. Društveni kontekst čini boju značajnom, daje joj socijalnu definiciju, smisao; stvara kodove i vrijednosti. Poruke koje stižu do nas sadrže različite kodove, a oni mogu biti dominantni (prihvatamo ih po defaultu), pregovarački (prihvatamo ih djelimično) i opozicionalni (odbijamo ih). Ako u jednoj poruci mijenjamo boju (zastava, automobil, dres), mi želimo promijeniti i poruku. Nesporazumi nastaju kada dvije strane u komunikaciji različito shvataju jedan znak, poruku (tzv. „šumovi u komunikaciji“ po Schramu). Do konflikta nas najčešće mogu dovesti razlike u interpretaciji činjenica.
Magnetnorezonantna urografija (MRU) i funkcionalna magnetnorezonantna urografija (fMRU) slikovne su dijagnostičke metode koje nam omogućuju cjelovitu morfološku i funkcijsku dijagnostiku mokraćnog ...sustava u dječjoj dobi. MRU koristimo u evaluaciji morfologije bubrega i mokraćnih puteva, dok nam fMRU kroz niz funkcionalnih parametara omogućuje kvantitativnu analizu parametara bubrežne funkcije i ekskrecije. Ove su metode od posebnog značaja za pacijente dječje dobi pri dijagnostici relativno čestih urođenih anamalija urogenitalnog sustava, dijagnostici uzroka i razine opstrukcije urinarnog sustava. Prednost magnetske rezonancije pred drugim slikovnim metodama, kao što su ultrazvuk, scintigrafija bubrega i mikcijska cistoureterografija (MCUG), jest u mogućnosti cjelovite i objedinjene morfološke i funkcijske evaluacije mokraćnog sustava, kao i neinvazivnosti
u smislu poštede od ionizirajućeg zračenja. S obzirom na navedene karakteristike, MRU i fMRU značajno pomažu u donošenju ispravnih kliničkih odluka za nekirurško i kirurško liječenje, pri procjeni stanja uslijed komplikacija kirurških zahvata te u slučajevima kada ostale slikovne metode ne daju dostatne dijagnostičke informacije. Najčešće su kliničke indikacije za primjenu MRU-a i fMRU-a sumnja na opstrukciju urinarnog trakta, planiranje
operativnog zahvata, postoperativne komplikacije, detaljna procjena anatomije urogenitalnog sustava i bubrega te kvantitativna procjena bubrežne funkcije i ekskrecije. Stoga su MRU i fMRU u dječjoj dobi izuzetno korisne i informativne dijagnostičke metode koje nam omogućuju cjelovitu procjenu bubrega i mokraćnog sustava, pružajući jedinstvene informacije, te zamjenjuju niz drugih slikovnih pretraga. Relativni nedostatci su potreba anestezije
ili sedacije pri izvođenju pretrage u djece mlađe od pet godina te složenost programa kojim se funkcijski podatci analiziraju, što iziskuje visokospecijalizirani kadar, ali i vrijeme koje je potrebno za obradu i interpretaciju podataka. S obzirom na svoje kvalitete, ove zahtjevne radiološke dijagnostičke slikovne metode imaju sve veći i značajniji prostor u rutinskoj dijagnostici, obradi i liječenju nefroloških i uroloških pacijenata dječje dobi.
U članku se razmatraju načini na koje se znanje o umjetničkim djelima prenosi posjetiteljima putem tekstualnih interpretacija u umjetničkim muzejima. Teorijski koncepti oslanjaju se na istraživanja u ...polju muzejske edukacije. U istraživanju se primjenjuje kvalitativna metodologija, a podaci se prikupljaju metodom studije slučaja za koju je poslužila Strossmayerova galerija starih majstora u Zagrebu. U sklopu muzejske djelatnosti Galerija je izradila mrežni vodič namijenjen širokom krugu posjetitelja za korištenje unutar galerijskog prostora prilikom promatranja umjetničkih djela. Drugi izvor znanja o umjetničkim djelima je tiskani katalog koji sadrži pregled remek-djela iz zbirki Galerije. Analitički pristup podrazumijeva podrobnu analizu diskursa oba oblika galerijskog interpretacijskog materijala i njihovu komparativnu analizu. Utvrđeno je da se didaktička konceptualizacija muzejske interpretacije temelji na razlikovnom pristupu prenošenju znanja. Uspostavlja se odnos između proizvodnje i širenja znanja s jedne strane, zatim odnosa prema posjetitelju s druge strane. Sličnosti i razlike odnose se na sadržaj i format kataloga i vodiča. Didaktička konceptualizacija vodiča temelji se više na vizualnom diskursu i diskursu uključivosti/isključivosti koji se određuje u odnosu na povijesno-umjetničke informacije i uspostavljeni autoritet Galerije.
Argument a contrario Keršić, Marin
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
07/2022, Letnik:
59, Številka:
2
Paper, Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Argument a contrario jest argument koji se učestalo koristi u sudskoj praksi, ali i u svakodnevnom zaključivanju. Iako se argument možda čini kao jedan od jednostavnijih, otvara prostor za brojna ...teorijska i praktična pitanja, među kojima ističemo sljedeća: pitanje uvjerljivosti zaključivanja po suprotnosti, odnosa argumenta s drugim argumentima i tumačenjem (prije svega, argumentom analogije, suženim, doslovnim i proširenim tumačenjem i ciljnim tumačenjem) te pitanje odnosa sa „šutnjom“ normotvorca. Strukturno, autor u radu prvo u uvodu prikazuje pojam i karakteristike argumenta. Nakon toga, objašnjavaju se varijante argumenta: interpretativna i produktivna (prema Guastiniju) te slaba i jaka (prema Peczeniku). Rad nastavlja s analizom i formalizacijom strukture argumenta, uz poseban osvrt na jaku i slabu pragmatičku negaciju i njihov utjecaj na zaključivanje a contrario. Iznesena shvaćanja potom su prikazana u odlukama Suda Europske unije i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Na temelju iznesenoga, autor u radu iznosi zaključke relevantne za pravnu znanost, a potencijalno i za sudačko rasuđivanje.
Pred sobom imamo pjesmu: što nas ograničava ili usmjerava pri otkri-vanju njezina značenja? Trebamo li otkriti što je autor htio reći ili što tekst znači sam po sebi? Ako pjesmu mogu interpretirati ...na svoj način, komu je onda potrebna književna interpretacija? U radu predstavljam tri angloameričke teorije interpretacije: umjereni antiintencionalizam (Beardsley) tvrdi da je značenje teksta determinirano jezičnim konven-cijama, da je cilj interpretacije razotkriti značenje teksta, a ne autorove intencije, te da je zato upotreba izvantekstnih informacija o autoru intencionalna zabluda. Umjereni intencionalizam (Hirsch) tvrdi da značenje teksta determiniraju autorove intencije i jezične konvencije, pa je stoga cilj interpretacije otkriti autorovo značenje, odnosno točna je ona interpretacija koja je kompatibilna s autorovim uspješno realizi-ranim intencijama. Hipotetički intencionalizam tvrdi da značenje teksta determiniraju najbolje hipoteze idealnih čitatelja o autorovu značenju. Otkrivam koja su zajednička polazišta Beardsleyjeva antiintenciona-lizma i Hirscheva intencionalizma te preispitujem dva Beardsleyjeva argumenta u prilog autonomnosti književnih djela. Dokazujem da su temeljne pogreške nekih teorijskih rasprava generaliziranje i normiranje i da je intencionalizam prihvatljiv te završavam tezom da o prihvatljivosti i neprihvatljivosti (anti)intencionalizma odlučuju starost teksta, vrsta teksta, stilske figure te interesi pojedinih interpretativnih paradigmi.
Na temelju odabranih snimaka istaknutih pjevača sevdalinke, koji su vezani uz različite društvene kontekste njezina izvođenja – Nikola Stojković 1937, Sofka Nikolić potkraj 1920-ih i Zaim Imamović ...1950-ih, kao i relevantnih komparativnih snimaka iz tih i kasnijih desetljeća, u radu se analiziraju značajke glazbene interpretacije ovoga žanra. U tome se autorica oslanja na pojedine postupke i identificirane elemente za analizu razvijene u okviru studija snimljene glazbe, uključujući i korištenje softvera koji olakšavaju analizu, a paralelno s time, vodeći se težnjom za kulturno utemeljenom analizom, na tumačenja glazbene interpretacije koja su pružili relevantni sugovornici. S obzirom na vremensku distancu od primarnih aktera analiziranih primjera, takvi su »sugovornici« ponajprije stručnjaci za sevdalinku iz razdoblja bližih dobu njihova nastanka i ujedno njezini poklonici, a medu njima se ističe Vlado Milošević sa svojom studijom iz 1964. godine.
Pričujoči članek se osredotoča na kontrastivno analizo francoskih nedoločnih določevalnikov in slovenskih samostalniških in pridevniških zaimkov. Članek se omejuje na standardno generično in delno ...generično interpretacijo izbranih nedoločnih zaimkov (tout(e/s), chaque, quelque, plusieurs, certains in vsi, vsak, nekaj, več, nekateri) in proučuje njihov semantični, sintaktični in pragmatični vpliv na obe interpretaciji.V primerjavi obeh interpretacij proučujemo tudi, kako lahko položaj nedoločnega določevalnika, glede na to, ali se pojavlja v osebku ali predmetu, vpliva na končno interpretacijo. Analizirani so tudi primeri, iz katerih je razvidna nesprejemljivost ponovitve enega nedoločnega določevalnika v istem stavku, in primeri, kjer je včasih nemogoče ohraniti enako interpretacijo v obeh jezikih.Namen članka je pokazati podobnosti in razlike generične interpretacije v obeh jezikih. Kljub temu, da francoščina ima člen s katerim lažje izraža generičnost kot slovenščina, ki členov nima, pa v nobenem od jezikov ne obstajajo specifična jezikovna znamenja za izražanje generičnosti. Prikazano je, da na generičnost ne vpliva oblika, temveč v veliki meri interpretacija (konteksta in situacije) stavka.
Pijanist, skladatelj te primarno klavirski pedagog Svetislav Stančić (1895-1970), utemeljitelj Zagrebačke pijanističke škole, smatra se središnjom osobom glazbene i kulturne scene prostora bivše ...Jugoslavije od prvih desetljeća 20. stoljeća do svoje smrti 1970. godine. Tijekom dugogodišnjeg umjetničkog i pedagoškog rada, koji je trajao od 1920. godine sve do njegove smrti, odgojio je više generacija klavirskih pedagoga i interpreta. Također je stvorio vrijednu osobnu knjižnicu te opsežan arhiv osobnih dokumenata, fotografija i dokumentacije vezane uz svoju umjetničku i pedagošku djelatnost. Cjelokupnu zbirku ovoga gradiva njegova je udovica Linda Stančić-Carnelutti nakon njegove smrti poklonila klavirskom odsjeku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, a u Knjižnicu Muzičke akademije pristigla je 2015. (Knjižnica Stančić s malom zbirkom osobnih predmeta), odnosno 2021. godine (dokumentarni arhivski materijal).
Cilj je ovog rada prikaz strukture i sadržaja Knjižnice Svetislava Stančića i, okvirno, njegova Osobnog arhivskog fonda, s popisom Stančićevih autografa. Također se želi ukazati na moguće pravce istraživanja s obzirom na to da raznoliko gradivo pohranjeno u Knjižnici i Osobnom fondu Stančić može biti dragocjen izvor podataka, podjednako zanimljiv klavirskim pedagozima, interpretima i muzikolozima.
PDF
