U radu se nastoji prikazati kako se vjera i teologija mogu iskoristiti za testiranje uspješnosti velikih jezičnih modela (LLM–ova) i automatiziranih programa za čavrljanje (chatbotova) pogonjenima na ...takvim modelima, mjerenjem njihovih filozofskih vještina. Predstavljaju se rezultati testiranja četiriju odabranih chatbotova: ChatGPT, Bing, Bard i Llama2. Za potrebe testiranja uzeta su tri moguća izvora iz područja vjere i teologije: 1) teorija četiri smisla Svetog pisma, 2) apstraktne teološke izjave, 3) apstraktna logička formula izvedena iz vjerskog teksta kako bi se pokazalo da su ovi izvori korisni u zadacima koji učinkovito mjere filozofske vještine kao što su npr. interpretacija danog isječka, kreativna dedukcija te prepoznavanje ontoloških ograničenja. Ovakav pristup omogućuje ispitivanje osjetljivosti kojom se otkrivaju razlike u uspješnosti četiriju chatbotova. Također je dan primjer kako odrediti referentne vrijednosti za ocjenu i usporedbu vještina, koristeći kriterije za procjenu te pojednostavljene skale za ocjenjivanje svakog korištenog chatbota u pogledu ispunjenja pojedinog kriterija.
SAŽETAK
Povijesni gradovi postaju u suvremenom svijetu i međunarodnom turizmu ne samo predmetom interesa turističkih stručnjaka i njihovih teorijskih rasprava, nego središta okupljanja golemih masa ...turista, a njihova turistička interpretacija značajan izvor prihoda za lokalno stanovništvo. Turistički interes za gradovima dogodio se spontano kao rezultat konstantnih promjena u ponašanju turista diljem svijeta, kao i promjenama u motiviranosti potencijalnih turista za posjetu nekoj turističkoj destinaciji. Kako se postaviti prema takvim promjenama i kako turistički interpretirati povijesno i kulturno nasljeđe koncentrirano u gradovima, zanimljivo je pitanje ali i tema ovog članka.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Analiza ponovo pronađenog putopisa „Sjećanje na putovanje u zemlju Slavena s juga“ francuskog autora Georgesa Perrota, objavljenog u španjolskom izdanju u Barceloni 1878. godine, istovremeno je i ...pokušaj iznalaženja analitičkog modela za ponovno čitanje ovog, dosad neobrađenog i tek na marginama spomenutog, kulturološkog teksta koji se odvija na dvije razine. Autorica analizira ovaj putopis kao kulturno-povijesnu činjenicu te kao tekst koji se upisuje u književni podžanr putopisnih tekstova. Sadržaj teksta, kao i njegov kulturološki okvir, propituje se kroz analizu sa španjolskoga na hrvatski jezik prevedenih naratoloških sekvenci, dok se poveznica s etnografijom definira na razini opisa kao osnovne strukturne odrednice kako etnografskoga tako i književnog teksta.
Polazeći od Feyerabendova razlikovanja vođene i slobodne razmjene,
autor iznosi tezu da je pristupanje postkomunističkih država
Europskoj Uniji provedeno u obliku vođene razmjene, tj. u obliku
...komunikacije gdje svi sudionici dobrovoljno prihvaćaju značenje prava razvijeno kroz inter-institucionalni diskurs u Europskoj Uniji.
Međutim, zbog naravi prava EU koje se ne primjenjuje na čisto unutrašnje prilike u državama članicama, potpuna vođena razmjena između EU i država kandidatkinja uopće nije moguća. Autor tvrdi da se jedinstvo europskoga ustavnog okvira i lojalnost prema njemu, u proširenoj Europskoj Uniji na najbolji način promiče putem diskurzivne interpretacije značenja ustavnih izbora, načela i pravila.
Priča o Josipu u Postanku 37-50 je homogena književna pripovijest, iako je sastavljena od različitih izvora (J, E, P). Ključ za razumijevanje pripovijesti je izjava s početka priče o posebnom odnosu ...oca Jakova (Izraela) prema njegovom mlađem sinu Josipu te o negativnoj reakciji Josipove braće na njegovu nadmoć nad njima: »Izrael je volio (’ āhab) Josip više od svih njegovih sinova /…/ Kad su braća vidjela da ga njihov otac voli (kî-ʼōtô ʼāhab ăbîhem) više od sve njegove braće, zamrzili su ga (wayyiśněʼû ʼōtô) /…/« (Postanak 37,3-4). Josip je prikazan kao primjer onoga koji vidi stvarnost izvan privida i onoga koji nadilazi opasnosti vlastitog interesa. Ipak, postaje žrtva zavisti svoje braće, deformiran željom za samopotvrđivanjem i nadmoći. Josipovo nepokolebljivo pouzdanje u Boga pomaže mu da se, na poziciji moći, ne osvećuje svojoj braći za neutemeljenu mržnju, već da izabere put oprosta i pomirenja. Prilog se temelji na semantičkoj i književnoj analizi strukture pripovijetke koja se ističe svojim kontrastima. Razotkrivajući literarni način prikazivanja postupaka likova u njihovoj pozitivnoj ili negativnoj ulozi, utvrđujemo koliko ti likovi djeluju pod utjecajem vlastitih želja, strasti ili ideala, a koliko je njihov prikaz pod utjecajem nekog višeg plana povijesti u široj perspektivi biblijske teologije i etike. U analizi pripovijesti o Josipu pozornost se posvećuje jezičnim, semantičkim i književnim izražajnim sredstvima koja čine vanjsku i unutarnju kompoziciju cijele priče. Obraćamo pozornost na ključne riječi i fraze koje izražavaju osjećaj ljubavi i njegovu suprotnost u ogorčenju i mržnji. Također veliku pozornost posvećujemo visinama i dubinama narativne umjetnosti u prikazivanju emocija protagonista, koji svoje osjećaje ljubavi, mržnje, laži, straha, kajanja i krivnje izražavaju kroz umjetničke narativne pristupe. Glavni fokus je, međutim, na prikazu dijametralnog kontrasta između osjetljivosti Josipove braće s jedne strane i Josipa s druge strane u pogledu interakcije ljudskih i božanskih čimbenika u tijeku priče od početka do kraja.
Francuski filozof Paul Ricœur bavio se problemom teksta u okviru hermeneutičke fenomenologije kakva je propitivala dosege i granice spekulativna mišljenja. U filozofiji konkurentnim diskursima – ...psihoanalitičkom, simboličkom, hermeneutičkom – istraživao je razumijevanje i samorazumijevanje ljudskoga »bivanja u svijetu« do kojih se dolazi upravo obilaznicom interpretacije teksta. Članak nastoji izložiti načela Ricœurove »podučene egzegeze« u dvostrukom horizontu: horizontu hermeneutičke refeksije koja se ne bavi gotovim dogmatskim izričajima te horizontu vjere koja se kuša kroz tekstove, istodobno promatrajući tekstove s distance, uvažavajući njihovu unutarnju polifoniju u izrazima ispovijesti vjere, poimanju vremena, shvaćanju povijesti spasenja. Ricœurova je teza da ono što je specifčno za biblijsku misao, koja se može nazrijeti iza slojeva teksta, jest sljedeće: Ime Božje, događaji hebrejske povijesti, Kraljevstvo Božje, događaj Kristova uskrsnuća kao objava smisla nade – svi ovi ključni momenti biblijskih tekstova činom čitanja postaju kadri preobraziti »subjektivnu« egzistenciju čitatelja. Premještanje teološke refleksije s jednoglasna u višeglasan diskurs Ricœur dekonstruira monolitan karakter objave i omogućuje vidjeti njezinu polisemiju, čime biva razoren svaki totalitarni oblik autoriteta kakav bi pretendirao na »posjedovanje« objavljene istine. Raznolikost biblijskih žanrova usložnjuje i moralnu problematiku: budući da biblijski tekst nudi tako široko shvaćanje izvora i oblika morala u kakvom se etika ne može svesti na moralne norme, nemoguće je prisvojiti dogmatsku poziciju po kojoj bi postojalo nešto kao kršćanska etika. Etika nije okvir zadan Zakonom, nego ponajprije osobna odgovornost slobodne savjesti. Riječ »Bog«, pak, upućuje na potragu za univerzalnošću onkraj pluralnosti njegovih modaliteta iskazivanja u biblijskom tekstu, čime se sprječava pretvaranje Boga u idola. Analoški oblik nominacije tvori samu matricu teološkoga jezika kao metaforičkoga jezika, što otvara mogućnost svojevrsne poetske teologije.
Autorica pokušava u ovom radu rehabilitirati lik senjskoga biskupa Marka Antonija de Dominisa. Ona analizira sliku biskupa opisanu u Senoinoj pripovjetki Čuvaj se senjske ruke i uspoređuje ju s ...utvrđenim povijesnim činjenicama. Produbljuje problematiku, raspravlja o mogućim korijenima nekih pitanja koja su povezana s de Dominisom i iznosi mišljenje Šime Ljubica i Franje Račkoga kao moguće izvore iz kojih je Senoa mogao crpiti građu za svoj lik biskupa de Dominisa. Pritom naglašava da su kod Šenoe činjenice interpretirane proizvoljno. Na taj način autorica daje objektivnu sliku biskupa Marka Antonija de Dominisa, kojega je Senoa, kako ona dokazuje, ocrnio.
Netko može pretpostaviti da svatko može razumjeti Bibliju. Iako se
osnove plana spasenja mogu shvatiti relativno lako, postoje određene prepreke razumijevanju Riječi Božje. Jezik kojim je Biblija ...pisana posvema se razlikuje od današnjeg. Naša suvremena kultura i običaji drugačiji su od onih u biblijska vremena. Sam je Isus uputio potrebu interpretacije Biblije svojega doba, naročito u vezi s proročanstvima o sebi. Razumijevanje Biblije ponekad zna biti složeno i komplicirano. U ovome članku autor se bavi gore spomenutim predmetima dajući nekoliko primjera kako bolje razumjeti Riječ Bogu.
