The end of the 20th and the beginning of the 21st century revealed an increase in scientific interest in the problems of Islamic philosophy, especially noticeably in the West, where we encounter new ...achievements of already established authors, but also valuable works of younger generation scientists, who created an entirely new circle of experts within the field of Islamic philosophy. In this paper, we aim to offer an analysis of the most significant studies of Islamic philosophy during the first two decades of the 21st century, based on pointing out the most important titles, whose content and critics recommend them as paradigmatic. Critical research written in the West at the beginning of the 21st century shows that Islamic philosophy, even in its most recent phase, remains predominantly related to the metaphysical and epistemological problems characteristic of classical Muslim philosophical thought. We take as a frame of reference to present in the task outlined above, among the many authors, the works of Seyyed Hossein Nasr, Peter Adamson, Massimo Campanini, Richard Taylor and Ian Richard Netton.
Recent research and numerous titles published in the West have proved views about “the end” of the Islamic philosophy after the death of Averroes to be unfounded, and testified to the existence of a ...rich intellectual tradition developed within Muslim intellectual circles. Epistemology, although inextricably linked to ontology and metaphysics, is one of the disciplines that are particularly cultivated within the later Islamic philosophical thought. This is shown in the article on the example of the doctrine of unification of intellector and intelligible (ittiḥād al-‛āqil wa alma‛qūl), and also on the idea of knowledge-by-presence (‛ilm al-ḥudūrī), which are categories that predominantly belong to Sadrian philosophical tradition.
Ovaj članak predstavlja uvod u posebno izdanje EuJAP-a o interakcijama između analitičke i islamske filozofije/teologije. Islamska filozofija i teologija su kroz povijest pokazale afinitet i doseg u ...sposobnosti povezivanja s tradicijama filozofskog racionalizma izvan klasične islamske civilizacije. Članci u ovom posebnom izdanju EuJAP-a daju novi i svježi pogled na odnos i međusobne utjecaje između islamske filozofske i teološke tradicije i zapadne (analitičke) filozofske tradicije.
U ovom ću članku razmotriti Al-Kindi upotrebu Aristotelovog protreptičkog argumenta za nužnost filozofije. Pokazat ću kako muslimanski kritičar filozofije, prvenstveno onaj koji je usklađen s ...teološkim stajalištima Ibn Hanbala, ima razloga odbaciti protreptički argument kako ga predstavlja Al-Kindi. Međutim, argument se može preraditi na način da se zaobiđu uobičajene kritike koje daju protivnici filozofije u duhu Hanbalīja. Dapače, tvrdit ću da je njegova ispravnost neupitna jednom kada se u argumentu pojasni na koji način treba shvatiti 'filozofiju'. Na kraju ću ukratko raspravljati o tome zašto muslimanski kritičari filozofije ne moraju smatrati protreptički argument problematičnim, jer neizbježnost filozofije ne zahtijeva privrženost svim vrstama filozofskih pozicija, koliko god one bile problematične za islamsku doktrinu.
Kao bosanski pionir u području istočnjačke i komparativne filozofije, autor ovog eseja o razumijevanju osobno je posvećen kultiviranju novog filozofskog duha koji presijeca klasične granice i otvara ...svoje razumijevanje »univerzalnosti« mnoštvu kulturnih i intelektualnih historija. Utirući putove za uspostavu platforme islamsko-hinduističko-budističko-konfucijanskog dijaloga na Balkanu i ujedno združujući napore u vezi s onim što su već učinili u međuvremenu drugi istraživači u ovom području, te istražujući budističke, kineske i islamske studije u kontekstu trajnih izazova s kojima se suočavaju Indija, Kina i islamski svijet, autor vjeruje da će produbljivanje filozofskih horizonata u ovom pogledu biti uzbudljivo iskustvo i interkulturna razmjena, uzimajući u obzir da je dijalog među njima nužniji nego ikad prije – napose kada dijalog povećava učinkovitost slušanja kao osnovu simbiotičke koegzistencije. Također, ovaj esej potcrtava značaj odnosa između suvremene islamske, kineske i budističke misli i civilizacije, kao i značaj islamskih djela u jeziku neokonfucijanstva i narastajućeg intelektualnog strujanja u Kini nazvanog Han Kitab te istaknutih kinesko-muslimanskih mislitelja kao što su Liu Zhi, Ma Zhu, Wang Daiyu i drugi. U ovome je radu također istaknuta interakcija između islamske, hinduističke i budističke misli. Konačno, autor je sumirao ono što je naučio od Tu Weiminga, Sachiko Murate, S. H. Nasra i drugih istaknutih učenjaka u vezi s jedinstvenom mješavinom budizma i konfucijanstva u njihovu odnosu s islamom, koja je omogućila njegovu pojavu i razvoj u Indiji i Kini dulje od jednog milenija, a posebno od sedamnaestog stoljeća naovamo. Oni koji su upoznati s islamskim jezicima pronaći će bogatstvo terminologije koja bi mogla pomoći u premošćivanju jaza između uključenih filozofskih i teoloških tradicija u potrazi za globalnim mirom. Konačno, presijecajući svjetove i identitete, autor bi želio predočiti zajednički univerzum uključenih diskursa koji je danas marginaliziran od strane tunelske vizije i kratkovidnosti, u ova huda vremena parohijalizma i uskogrudnosti bez presedana, umjesto ostajanja u akademskim strujanjima koja će neumitno poticati istinsko interkulturno mišljenje i dijalog između civilizacija u odnosu na globalizaciju i kulturni pluralizam koji će utjelovljavati mudrost naših predšasnika u filozofiji te stvarati simbiotičko društvo za 21. stoljeće širom svijeta.
PDF
