Klasicizam je kao stil i kao intelektualna tradicija u Dubrovniku dugo bio slabo istražen, a stanje se počelo mijenjati tek koncem prošlog stoljeća. Tada se zbog određenih uzroka povezanih s ...tadašnjim političkim i društvenim zbivanjima pojavio niz studija, prijevoda i ponovnih izdanja relevantnih djela, čime su u historiografiji i povijesti umjetnosti, filozofiji i povijesti književnosti unaprijeđene spoznaje o toj epohi. Ali u njima su se pojedini autori i njihova ostvarenja uglavnom promatrali unutar granica zasebnih disciplina, poradi čega se javilo nekoliko problema. Prvi se tiče autora univerzalnih interesa, što su se okušali na više područja, pa njihov doprinos nije mogao biti adekvatno sagledan u okviru jedne struke. Drugi proizlazi iz činjenice da se bez svojevrsnog metodologijskog pluralizma u pristupu nije mogla pouzdano odrediti kronologija i dinamika stila, od prvih očitovanja novih afiniteta nakon 1690. godine do terminalnih pojava sredinom 19. stoljeća. Tako je ostao nejasan i njegov opseg, posve izniman za grad što ne leži uz obale Tibera ili Seine već pod balkanskim klisurama, a ipak obuhvaća tri generacije i pedesetak relevantnih predstavnika, čija se djelatnost može pratiti izvan domovine bar u Italiji, Francuskoj, Engleskoj, Austriji i Njemačkoj. Napokon, izostalo je i zadovoljavajuće tumačenje toga fenomena, pa je prošla gotovo nezapaženo uloga koju su u afirmaciji klasicizma u Dubrovniku imali isusovački te kasnije pijaristički Collegium Rhagusinum i rimska kolonija polaznika toga zavoda. Stoga je namjera ovog rada preciznije mapirati pojavu klasicizma u Dubrovniku i odrediti njen intenzitet. Kompleksnost njegova karaktera ilustrirati će se ostvarenjima i zamislima na područjima književnosti, arheologije, likovnih umjetnosti i političke teorije, dok će se analizom genealogija pojedinih djela ukazati na povezanost tadašnjih nastojanja s prošlošću i budućnošću.
The paper analyses a well-known phenomenon, that of the 19th century Central European so-called "national philosophies". However, the philosophical heritages of the Central European countries have ...their roles in the national identities; historians of philosophy in these countries know; our philosophies have common institutional roots with our neighbours. The paper deadlines paradigmatic problems from the Hungarian and Slovakian philosophy: the Latin language in philosophy, the different role of Kantianism and Hegelianism in the national cultures, and the problems of canonisation.
Naslov III. Ugovori i napose otuđenje Knjige V. Zakonika kanonskoga prava ima 9 kanona (kann. 1290-1298), a uređuje pitanje ugovora, otuđenja i zakupa. Pitanju ugovora posvećen je kan. 1290, a ...pitanju otuđenja ostali kanoni ovoga naslova, izuzevši kan. 1297 koji govori o zakupu. Kan. 1298 raspravlja o zakupu i prodaji crkvenih dobara upraviteljima tih dobara i njihovim rođacima krvnog ili tazbinskog srodstva.
Kan. 1290 posuđuje pojmovno-terminološko utemeljenje govora o ugovorima, bilo općenito bilo posebno i o plaćanjima, od vlastitoga građanskog prava svake pojedine zemlje u kojoj se Crkva nalazi i djeluje. Riječ je o kanonizaciji građanskoga prava.
Otuđenje se promatra i uređuje kao jedan pravni posao koji se razlikuje od čina izvanrednog upravljanja. Stoga Zakonik posebno govori o činima upravljanja i otuđenja. Čini se otuđenja odnose samo na dobra koja po zakonitom upisu tvore osnovnu imovinu neke javne pravne osobe i kojih vrijednost prelazi pravom određenu svotu. Za valjanost se otuđenja tih dobara zahtijeva dopuštenje mjerodavnog autoriteta. Svakako treba naglasiti da je pojam otuđenja na kanonskom području doživio semantički razvitak tako da ga ne smijemo izjednačiti samo s građanskim pojmom prodaje, nego se on proteže na bilo koji drugi posao kojim se može pogoršati imovinsko stanje pravne osobe.
Novi Zakonik napušta put opće kodifikacije u pitanju zakupa te prepušta biskupskim konferencijama da ga urede, vodeći računa o mjesnim prilikama svakog naroda, i da donesu konkretne odredbe o dobivanju dopuštenja od mjerodavnog crkvenog autoriteta. Valja naglasiti da je i zakup vrsta ugovora te, stoga, i za njega vrijede građanski zakoni koji su kanoniziram.
Autor u ovom članku najprije uvodno govori o pojmovima »svet« i »blažen«, a zatim proučava povijesno nastajanje ustanove kanonizacije i beatifikacije i praksu koja im je prethodila. Nakon toga, na ...temelju crkvenih dokumenata, istražuje sadašnju crkvenu praksu štovanja blaženih te na kraju, oslanjajući se na povijesno istraživanje i konstatirajući nedorečenosti sadašnjega crkvenog zakonodavstva o toj temi, govori o perspektivi štovanja blaženih, s posebnim osvrtom na štovanje novog hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca.
