Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike između aritmetičkih sredina kutnog pomaka i kutne brzine u zglobu ramena zamašne ruke u drugoj dvopotpornoj fazi kvalitetnih bacača i kutnog pomaka i ...kutne brzine u istom zglobu vrhunskih bacača kugle. Uzorak je prikupljen na službenim međunarodnim natjecanjima. Prvi poduzorak bacanja kvalitetnih bacača (duljina hica je bila veća od 16 m, a manja od 17,25 m) sastojao se od 10 ispravnih hitaca (skupina 1), a i drugi poduzorak bacanja vrhunskih bacača (duljina hica je bila veća od 19 m, a manja od 20,44 m) sastojao se također od 10 ispravnih hitaca (skupina 2). Prikupljeni uzorak izvedenih bacanja digitaliziran je korištenjem APAS-a. Razlika između skupina kvalitetnih i vrhunskih bacača utvrđena je u kutnom pomaku u ramenu zamašne ruke. Glavni nalaz ovog istraživanja jest podatak da zamah zamašnom rukom mora biti izveden amplitudom koja će osigurati predistezanje struktura koje su aktivne u fazi potiskivanja kugle ili amplitudom koja neće dopustiti povećanje radijusa kojim se kugla giba u završnoj fazi bacanja.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje bilateralnog deficita (BLD) kod vrhunskih sprintera i istraživanje relacija između BLD i izvedbe niskog starta. Dvanaest vrhunskih muških sprintera (starih: ...22.41±3.39 godina, osobni rekord u sprintu na 100 m: 10.82±.25 s) izvodili su niski start, te jednonožne i objenožne skokove s pripremom (CMJ). Sustav od osam CCD kamera frekvencije 220 Hz koristio se za 3D kinematičko mjerenje skokova s pripremom. Sile reakcije podloge sprinterskih startova i vertikalnih skokova mjerene su unilateralno i bilateralno pomoću dvije nezavisne i sinkronizirane tenziometrijske platforme. Statistički značajno slabije vrijednosti manifestiranja sile prednje noge kod objenožnog starta u usporedbi s manifestiranjem sile kod jednonožnog starta uputile su na postojanje fenomena koji je sličan fenomenu bilateralnog deficita. Glavni rezultati ovog istraživanja su: 1) niže vrijednosti bilateralnog
deficita kod skoka s pripremom povezane su s očitovanjem veće vršne sile stražnje noge kod objenožnog starta (r=-.630; p=.000); 2) manji BLD kod skoka s pripremom je također povezan s većim ukupnim impulsom sile na startni blok (r=-.550; p=.000) i 3) vrijednosti BLD kod skoka s pripremom su veće kod vrhunskih sprintera u usporedbi sa sportašima iz sportskih igara testiranih u dosadašnjim istraživanjima. Vrijednosti BLD izmjerene pri izvedbi skoka s pripremom su vrlo dobri pokazatelji slabije izvedbe sprinterskog starta. U skladu s navedenim rezultatima provedenog istraživanja sprinteri s većim BLD proizveli su manji ukupan impuls sile na startni blok i nižu brzinu izlaska iz bloka, što je izravno povezano sa slabijim rezultatom sprinta na 60 i 100 metara.
Kinematika donje čeljusti posebno je zanimljivo područje u znanstvenom i kliničkom smislu. Temeljem novih spoznaja i primjenom suvremene metodologije može se utjecati na unapređenje uvriježenog ...načina rada. Istraživanje je podijeljeno u tri dijela u kojima su sva mjerenja učinjena korištenjem ultrazvučnog uređaja za snimanje i analizu kinematike donje čeljusti, sa šest stupnjeva slobode. Cilj prvog dijela (N=104) bilo je utvrđivanje vrijednosti kuta nagiba kondilne staze, imedijatnog pomaka u stranu, Bennettovog kuta, kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju, te utvrđivanje razlika između različitih skupina ispitanika (prema British Standard Instituteu i klasifikaciji po Angleu). Kod klase I, II/1 i II/2 po Angleu nisu utvrđene razlike prosječnih vrijednosti postavki artikulatora putem KTS sustava. Kod klase III po Angleu su utvrđene u prosjeku niže vrijednosti kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i kuta nagiba kondilne staze, te su za pacijente s Angle klasom III sugerirane niže vrijednosti prosječnih postavki tih parametara artikulatora. U svih ispitanika imedijatni pomak u stranu je iznosio 0 mm. Ako je imedijatni pomak u stranu definiran kao trenutni pomak ne treba ga očekivati kod ljudi sa zdravim TMZ. Prosječna vrijednost Bennettovog kuta iznosila je 8°, bez razlika prema klasama okluzije. Utvrđena je prosječna vrijednost pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju od 0,68 mm, uz najčešći anteroinferiorni smjer. Podudaranje okluzije centrične relacije i maksimalne interkuspidacije utvrđeno je u manje od 10% ispitanika. Svrha drugog dijela istraživanja bila je analiza ponovljivosti određivanja centrične relacije kod ispitanika s dislokacijom diska s redukcijom, i ispitanika sa zdravim TMZ. Svim ispitanicima su određena tri registrata centrične relacije metodom vođenja brade, te su mjerene razlike položaja kondila. Statistička obrada nije utvrdila razliku između dvije promatrane skupine. Drukčiji pristup pacijentima s dislokacijom diska s redukcijom prilikom određivanja centrične relacije ne može se preporučiti. U treći dio istraživanja uključeno je 15 ispitanika kojima su napravljene po dvije stabilizacijske udlage; jedna korištenjem KTS sustava individualizacije artikulatora, a druga prijenosom obraznim lukom uz prosječne postavke artikulatora. Statističkom obradom nije utvrđena značajna razlika u preciznosti između dvije metode. Ipak, granični rezultati sugeriraju prijenos obraznim lukom uz individualizaciju vrijednosti artikulatora kao precizniju metodu.
Objective: Lower jaw kinematics is an interesting area, both in scientific and clinical applications. Improvements of the common methods can result from application of modern technology and new achievements. The present study consisted of three different parts. The objective of the first part of the study (N=104) was to determine values of the sagittal condylar inclination, immediate side shift, Bennett angle, incisal guide angle, lateral anterior guidance angle, slide from centric occlusion to intercuspal position, and to determine variations between different groups of participants (British Standards Institution's incisal classification and Angle's classification). The purpose of the second part of the investigation was to study the reproducibility of the centric relation records between participants with disc displacement with reduction, and participants with healthy temporomandibular joints. The purpose of the third part of the study was to determine precision between two methods of bite splint fabrication: KTS system and average facebow transfer with average values of the articulator settings.
Methods: All measuremets were performed using an ultrasonic device for jaw kinematics measurements and analysis with six degrees of freedom. In the second part of the study three centric relation records using the chin point guidance technique were determined for each subject, and variations between condylar positions were measured. The third part of the study involved 15 participants, who received two stabilization splints; one was made with the KTS system of the articulator settings, and the second one with an average facebow transfer and average values of the articulator settings. Precision of these two methods was tested.
Results: Angle class I, II/1 and II/2 showed no difference in average values of the articulator settings with the KTS system. Angle class III group showed lower values for the sagittal condylar inclination, incisal guidance angle and lateral anterior guidance angle. The average value for the Bennett angle was 8°, consistent for all occlusion types. All the participants showed 0 mm for the immediate side shift. The obtained average value for centric occlusion to intercuspal position slide was 0.68 mm, with anteroinferior direction being the most frequent. An identical position for centric occlusion and intercuspal position was determined in less than 10% of the subjects. In the second part of the study, no statistically significant differences were determined between the two groups. The third part of the study showed no statistically significant difference in precision between the two studied methods.
Conclusion: Results suggest lower values for the sagittal condylar inclination, incisal guidance angle and lateral anterior guidance angle for average articulator settings in patients with Angle class III. Differences in Bennett angle values in different occlusion types are not
expected. If the immediate side shift is defined as an „immediate“ movement, it should not be expected in subjects with healthy temporomandibular joint. Results of the present study suggest that during centric relation recording in patients with disc displacement with reduction a different approach than usual cannot be recommended. Although there was no difference in precision between the two studied methods, the results suggested facebow transfer with individual articulator settings as the most precise method for the bite splint fabrication.
Kinematika donje čeljusti posebno je zanimljivo područje u znanstvenom i kliničkom smislu. Temeljem novih spoznaja i primjenom suvremene metodologije može se utjecati na unapređenje uvriježenog načina rada. Istraživanje je podijeljeno u tri dijela u kojima su sva mjerenja učinjena korištenjem ultrazvučnog uređaja za snimanje i analizu kinematike donje čeljusti, sa šest stupnjeva slobode. Cilj prvog dijela (N=104) bilo je utvrđivanje vrijednosti kuta nagiba kondilne staze, imedijatnog pomaka u stranu, Bennettovog kuta, kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju, te utvrđivanje razlika između različitih skupina ispitanika (prema British Standard Instituteu i klasifikaciji po Angleu). Kod klase I, II/1 i II/2 po Angleu nisu utvrđene razlike prosječnih vrijednosti postavki artikulatora putem KTS sustava. Kod klase III po Angleu su utvrđene u prosjeku niže vrijednosti kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i kuta nagiba kondilne staze, te su za pacijente s Angle klasom III sugerirane niže vrijednosti prosječnih postavki tih parametara artikulatora. U svih ispitanika imedijatni pomak u stranu je iznosio 0 mm. Ako je imedijatni pomak u stranu definiran kao trenutni pomak ne treba ga očekivati kod ljudi sa zdravim TMZ. Prosječna vrijednost Bennettovog kuta iznosila je 8°, bez razlika prema klasama okluzije. Utvrđena je prosječna vrijednost pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju od 0,68 mm, uz najčešći anteroinferiorni smjer. Podudaranje okluzije centrične relacije i maksimalne interkuspidacije utvrđeno je u manje od 10% ispitanika. Svrha drugog dijela istraživanja bila je analiza ponovljivosti određivanja centrične relacije kod ispitanika s dislokacijom diska s redukcijom, i ispitanika sa zdravim TMZ. Svim ispitanicima su određena tri registrata centrične relacije metodom vođenja brade, te su mjerene razlike položaja kondila. Statistička obrada nije utvrdila razliku između dvije promatrane skupine. Drukčiji pristup pacijentima s dislokacijom diska s redukcijom prilikom određivanja centrične relacije ne može se preporučiti. U treći dio istraživanja uključeno je 15 ispitanika kojima su napravljene po dvije stabilizacijske udlage; jedna korištenjem KTS sustava individualizacije artikulatora, a druga prijenosom obraznim lukom uz prosječne postavke artikulatora. Statističkom obradom nije utvrđena značajna razlika u preciznosti između dvije metode. Ipak, granični rezultati sugeriraju prijenos obraznim lukom uz individualizaciju vrijednosti artikulatora kao precizniju metodu.
U današnjoj modernoj odbojci smeč iz stražnje zone, kao element napada zauzeo je važno mjesto. Osim atraktivnosti igre zaslužan je i za raznolikost u napadu. Namjera rada bila je da se napravi ...usporedna analiza dviju osnovnih tehnika smeča s mreže i iz stražnje zone (druge linije), izvedenih od članova nacionalne odbojkaške vrste.
Snimanje je izvršeno dvjema video kamerama, frekvencije od 60 slika u sekundi. Digitaliziranje i procesiranje podataka izvršeno je prema standardnoj APAS proceduri. Dobiveni rezultati opravdavaju tendenciju povećanja napada iz stražnje zone te omogućuju trenerima objektivniju sliku o razlikama ovih dviju vrsta smečeva.
Uvod Današnji vrhunski natjecatelji u skijanju nastoje povećavati brzinu skijanja najkraćom mogućom padnom putanjom. Tako skijanje postaje zahtjevno i rizično, pa posljedično to ne mora biti pravi ...način za postizanje uspjeha. Uspjeh u utrci ovisi o mnoštvu čimbenika. Sa stajališta tehnike, dobar rezultat posljedica je najboljeg mogućeg odnosa između brzine klizanja skije i odabira optimalne putanje zavoja u odnosu na određenu konfiguraciju skijaških vrata (štapova), tj. u odnosu na stazu. Suvremeno je skijanje brže u zavojima. Cilj svakog natjecatelja je napraviti čitav zavoj na rubovima bez tzv. rotacije skija, što uvijek uzrokuje veće ili manje bočno otklizavanje. Rotacija skija u zavoju bila je tipična za skijanje starom tehnikom, no danas ona predstavlja smo metodu za kontrolu brzine u skijanju kroz vrata. Ciljevi ovog istraživanja bili su: - ispitati razliku u izboru putanje skijanja između pojedinih natjecatelja Svjetskog kupa i utvrditi udaljenost njihovih putanja skijanja od štapa (padne linije); - ispitati da li natjecatelji koji biraju najkraću liniju skijanja između štapova postižu veće brzine, otklizavaju li brže između slalomskih vrata te postižu li, na kraju utrke, bolji rezultat. Metode Varijable. Karakteristike slalomske tehnike proučavane su na bazi kinematičkih mjerenja provedenih 2004. godine za vrijeme održavanja utrke Svjetskog kupa na Vitrancu, za natjecanja u slalomu u Kranjskoj Gori. Ispitanici. Testni uzorak činili su najbolji alpski skijaši svijeta koji su se natjecali u Svjetskom kupu pod pokroviteljstvom FIS-a. Finalni uzorak ispitanika činilo je 18 natjecatelja koji su imali startne brojeve između 2. i 69. Samo oni koji su, sukladno procjenama eksperata, odskijali stazu bez ikakvih uočljivih odstupanja koja su mogla utjecati na rezultate mjerenja, uključeni su u završnu analizu. Metode. Prikupljeni podaci obrađeni su na Institutu za šport Fakultete za šport u Ljubljani. Nakon provedene kinematičke analize, dobiveni podaci obrađeni su u okviru programskog paketa SPSS. Osim prosječnih vrijednosti ubrzanja pojedinih segmenata tijela, izračunati su koeficijenti korelacije između pojedinih varijabli koje su određene u skladu s postavljenim ciljevima. Postupak. Na temelju izračuna trajektorija skija (aritmetičke sredine položaja gležnjeva), određen je za svakog natjecatelja položaj trajektorije najbliže štapovima prvih i drugih vrata. Na taj je način utvrđeno da li je udaljenost linije skijanja od štapova prvih i drugih vrata slična kod vrhunskih natjecatelja te ako nije, u kojoj se mjeri razlikuje. Rezultati Uz pomoć koeficijenata korelacije između udaljenosti od prvog štapa i udaljenosti od drugog štapa, utvrdili smo da li su udaljenosti linija skijanja promatranih natjecatelja od pojedinih štapova približno jednake. Dobili smo rezultate prema kojima su one putanje skijanja koje su bile bliže prvom štapu, u pravilu, bile udaljenije od drugog štapa i obratno. Također nas je zanimalo što se događa s brzinom skijanja u prostoru mjerenja. Osnovno je pitanje bilo da li oni vrhunski natjecatelji koji skijaju bliže štapu direktnijom, tj. kraćom putanjom ujedno postižu i veća ubrzanja. Natjecatelj čija je linija skijanja direktnija na mjestu ulaska u zavoj vjerojatno zadržava brzinu skija u većoj mjeri, a čak je može i povećati. U tom slučaju optimalni smjer otklizavanja može biti zadržan jedino ako se radi o fizički snažnom natjecatelju koji ima savršenu tehniku. Brze promjene rubljenja da bi se skije usmjerile, što je (iz)ravnije moguće, prema sljedećim vratima čine liniju skijanja između vrata najkraćom mogućom. Sukladno tome, brzina i kraća linija skijanja povećavaju pritisak na skije u fazi zavoja. Ako natjecatelj taj pritisak doživljava prejakim, on mora prilagoditi (smanjiti) brzinu skijanja. Ukoliko mu to ne uspije, on potom mora ‘korigirati’ odabranu putanju skijanja čim doskija do sljedećih vrata. Naš je cilj bio utvrditi brzinu koju postižu skijaši natjecatelji u prostoru mjerenja. Prosječne brzine su izračunavane za svakog pojedinog natjecatelja na temelju brzine postignute na razini prvog (prvih vrata) i drugog (drugih vrata) štapa, kao i u trenutku promjene rubljenja. Istovremeno, pokušali smo utvrditi da li je prosječna brzina onih natjecatelja koji skijaju kraćom, izravnijom putanjom veća u odnosu na one koji odabiru dužu, manje izravnu putanju prolaska kroz vrata. Koeficijenti korelacije pokazuju da je povezanost između prosječne brzine skijanja i prosječne udaljenosti linije skijanja od osi y na razini cijelog prostora mjerenja statistički značajna. Na ovom uzorku ispitanika, duljina linije skijanja je u cijelom prostoru mjerenja (znači, u dva sukcesivna zavoja u slalomu) statistički značajno povezana s brzinom skijanja, što znači da oni natjecatelji kod kojih je udaljenost putanje skijanja od osi y manja (kraća, izravnija linija skijanja) postižu u pravilu veću brzinu skijanja. S druge strane, prosječna brzina natjecatelja s dužom prosječnom linijom skijanja je niža. Zaključak Na temelju dobivenih rezultata u ovom empirijskom istraživanju moguće je zaključiti da kraća i izravnija linija skijanja povećava vjerojatnost postizanja veće brzine skijanja, a posljedično i bolji rezultat. Je li tako moguće skijati cijelom stazom ili samo nekim njezinim dijelom, ostaje otvoreno pitanje.
Cilj ovog istraživanja je opis i standardiziranje postupka korištenja osnovnih biomehaničkih tehnika za istovremeno dobivanje kinematičkih, kinetičkih i EMG podataka kod vježbi dubinskih skokova. ...Mjerenje dubinskih skokova izvršeno je korištenjem piezoelektrične platforme za mjerenje sile reakcije podloge, uređaja za mjerenje EMG aktivnosti muskulature i akvizicijom video signala na temelju kojih je kasnije učinjena kinematička analiza.Dubinske skokove izvodilo je pet ispitanika, skakača u dalj, koji su vrhunski natjecatelji, a analizirane vježbe često su primjenjivane u tehnologiji atletskog treninga.Analizirane biomehaničke varijable iskazuju visoku zahtjevnost izvođenih zadataka na lokomotorni sustav ispitanika. Rezultati ukazuju na veliku vertikalnu silu reakcije podloge na svim razinama opterećenja (visinama saskoka), što je pokazatelj da se korištenim vježbama dubinskih skokova uspješno može ostvariti opterećenje kao i kod skokova u dalj (vrijednosti vertikalne sile rakcije podloge kreću se od 3500 do 6300N). Rezultati horizontalne sile reakcije podloge očekivano su niži zbog znatno manje horizontalne brzine kretanja skakača i ne prelaze 1500N.
Prema rezultatima EMG aktivnosti muskulature odrazne noge moguće je zaključiti kako je priprema u smislu predaktivacije muskulature neposredno prije doskoka izuzetno važna kako bi se izveo dobar skok. Maksimalne vrijednosti EMG aktivnosti muskulature postizane su, najčešće u trenutku kontakta s podlogom. Analiziranim vježbama dubinskih skokova uspješno se može simulirati kretna struktura odraza koja se pojavljuje kod skoka u dalj iz zaleta, i jednako tako izazvati zadovoljavajuće opterećenje neuromuskularnog sustava.
Uvod i problem istraživanja
Veći broj dosadašnjih istraživanja bavio se proučavanjem biomehaničkih faktora koji određuju uspješnost u sprinterskom trčanju (za pregled vidi Mero i sur., 1992; Čoh i ...sur., 2003; Korhonen i sur., 2003; Babić, 2005; Wang, 2006). Utvrđeno je, između ostaloga, da maksimalnu brzinu trčanja određuju sljedeći kinematički parametri: frekvencija i duljina koraka, trajanje kontakta stopala s podlogom i trajanje nekontaktne faze (faza leta) (Bellotti, 1991; Brueggemann i Glad, 1988; Müller i Hommel, 1997; Harland i Steele, 1997; Ferro i sur., 2001). Maksimalna sprinterska brzina zapravo je rezultat optimalnog odnosa između duljine i frekvencije koraka. Osnovni problem ovog istraživanja je utvrditi međusobne odnose između kinematičkih parametara (duljina koraka, frekvencija koraka, trajanje leta i trajanje kontakta) pri trčanju maksimalnom brzinom te njihove relacije s morfološkim obilježjima i varijablama eksplozivne snage kako bi se što potpunije odredili mehanizmi koji određuju uspješnost u sprinterskom trčanju na entitetima koji nisu vrhunski sprinteri.
Metode istraživanja
Istraživanje je provedeno na uzorku od 133 studenta muškog spola, u dobi od 19. do 24. godine (dob 21,7 ± 1,08 godina; visina 180,8 ± 6,98 cm; masa 76,6 ± 7,62 kg), koji redovito pohađaju nastavu na prvoj godini studija Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U ovom istraživanju izmjerene su tri skupine varijabli koje opisuju: eksplozivnu snagu, morfološka obilježja i kinematička obilježja sprinta. Za sve su varijable izračunati osnovni deskriptivni parametri: aritmetička sredina (Mean), minimalni rezultat (Min), maksimalni rezultat (Max), standardna devijacija (SD). Normalnost distribucije varijabli testirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom na razini pogreške zaključivanja od 0,05. Latentna struktura morfoloških obilježja i indikatora eksplozivne snage utvrđena je komponentnim modelom faktorske analize uz pomoć Guttman-Kaiserova kriterija i neortogonalne rotacije inicijalnoga koordinatnog sustava s promax kriterijem. Relacije između varijabli eksplozivne snage i morfoloških obilježja s kinematičkim parametrima (frekvencija koraka, duljina koraka, trajanje kontakta i trajanje leta) pri trčanju maksimalnom brzinom utvrđene su kanoničkom analizom.
Rezultati i rasprava
Analizom deskriptivnih parametara (tablica 1) potvrđena je pretpostavka o normalnosti distribucije rezultata u većini varijabli uz pogrešku zaključivanja od 0,05. Izuzetak čine morfološke varijable dijametar lakta (ED), kožni nabor na trbuhu (AS), kožni nabor na potkoljenici (LLS), opseg podlaktice (FC) i opseg potkoljenice (CC). Kako bi se skup manifestnih morfoloških varijabli sveo na manji broj latentnih dimenzija, primijenjena je metoda glavnih komponenata. Primjenom GK kriterija dobivene su tri glavne komponente koje objašnjavaju oko 72% zajedničke varijance manifestnih varijabli (tablica 2). Neortogonalnom rotacijom prema promax kriteriju (tablica 3) dobiveni su faktori dimenzionalnost skeleta, u kojem dominira longitudinalna komponenta, cirkularna dimenzionalnost ili voluminoznost tijela i potkožno masno tkivo. Isto tako, utvrđena je i latentna struktura varijabli eksplozivne snage. Dobivena su dva faktora: eksplozivna snaga tipa skoka i eksplozivna snaga tipa bacanja.
Prema rezultatima iz tablice 7 (koja prikazuje korelacije između kinematičkih parametara) vidljivo je da frekvencija koraka (TLASF) ima negativne i relativno visoke korelacije sa svim ostalim kinematičkim parametrima (TLASL, TLCAD i TLFAD), što upućuje na zaključak da studenti Kineziološkog fakulteta koji postižu veću frekvenciju koraka (TLASF), imaju u prosjeku kraću duljinu koraka (TLASL), kraće trajanje leta (TLFAD) i kontakta (TLCAD), odnosno, oni koji postižu veću duljinu koraka, imaju u prosjeku duže trajanje leta i kontakta te nižu frekvenciju koraka. Valja istaknuti da je dobivena negativna korelacija (r=-0.73) između frekvencije i duljine koraka vrlo slična korelaciji (r=-0.70) dobivenoj u istraživanju koje su proveli Hunter, Marshall i McNair (2004).
Kako bi se otkrili i potpunije objasnili mehanizmi koji određuju sprintersku uspješnost, potrebno je utvrditi sve bitne odnose između faktora eksplozivne snage i morfoloških faktora te kinematičkih parametara (duljina koraka, frekvencija koraka, trajanje kontakta i trajanje leta) pri trčanju maksimalnom brzinom. U tu svrhu korištena je kanonička analiza. Prema rezultatima kanoničke analize, od četiri moguća para linearnih kompozita (kanoničkih faktora), izdvojila su se dva čija je kanonička korelacija statistički značajna. Obje kanoničke korelacije su relativno visoke (0.76 i 0.57).
Prvi kanonički faktor u prostoru kinematičkih parametara u najvećoj mjeri određuje duljina kora-ka (TLASL), dok je prvi kanonički faktor u prostoru morfoloških faktora i faktora eksplozivne snage (tablica 9) određen pozitivnom korelacijom faktora eksplozivne snage (F_POW_J, F_POW_B) i dimenzionalnosti skeleta (F_DS) te negativnom korelacijom faktora potkožno masno tkivo (F_SFT). Dobiveni rezultati ukazuju na to da studenti Kineziološkog fakulteta veće tjelesne visine, manje količine potkožnog masnog tkiva i bolje razvijene eksplozivne snage (prije svega tipa skoka) postižu duži korak pri trčanja maksimalnom brzinom, što je u skladu s rezultatima dosadašnjih istraživanja (Gajer i sur., 1999).
Analiza strukture drugoga kanoničkog faktora u prostoru morfoloških faktora i faktora eksplozivne snage pokazuje vrlo visoku pozitivnu korelaciju faktora dimenzionalnosti skeleta (F_DS), dok je struktura drugog kanoničkog faktora u prostoru kinematičkih parametara bipolarna (tablica 9). Na negativnom polu najbolje ga određuju frekvencija koraka (TLASF), a na pozitivnom polu trajanje kontakta (TLCAD). Opće je poznato da sportaši veće tjelesne visine trče s manjom frekvencijom koraka te im je i vrijeme kontakta s podlogom nešto duže, što je također potvrđeno i ovim istraživanjem. Dakle, u populaciji studenata Kineziološkog fakulteta, utvrđena je negativna korelacija između frekvencije i duljina koraka pri maksimalnoj brzini trčanja, što je posljedica pozitivne povezanosti dimenzionalnosti skeleta s duljinom koraka te njene negativne povezanosti s frekvencijom koraka (slika 1).
Zaključak
Dobiveni rezultati pokazuju da studenti Kineziološkog fakulteta koji imaju veću dimenzionalnost skeleta, manju količinu potkožnog masnog tkiva i bolje razvijenu relativnu eksplozivnu snagu (eksplozivnu snagu tipa skoka) postižu duži korak pri trčanju maksimalnom brzinom, dok studenti veće dimenzionalnosti skeleta trče manjom frekvencijom koraka te im je vrijeme kontakta s podlogom nešto duže. Stoga se može zaključiti da su duljina i frekvencija koraka pri trčanju maksimalnom brzinom u negativnoj korelaciji, što je posljedica pozitivne povezanosti dimenzionalnosti skeleta s duljinom i negativne povezanosti s frekvencijom koraka, te da na duljinu koraka pozitivno utječe eksplozivna snaga, a negativno potkožno masno tkivo. Dobiveni rezultati ovog istraživanja prilog su boljem razumijevanju čimbenika koji determiniraju uspješnost u sprinterskom trčanju u populaciji entiteta koji nisu vrhunski sprinteri te time omogućuje nastavnicima, trenerima početnika ili pak kondicijskim trenerima u drugim sportovima potpuniji uvid u mehanizme koji određuju sprintersku efikasnost.
