Although toxoplasmosis is one of the most widely spread infections in the world, types that involve the skin are extremely rare. However, skin lesions are not specific; moreover, they are quite ...diverse, which makes the diagnosis of cutaneous toxoplasmosis rather difficult. Thus, differential diagnosis should include a number of other diseases. We present a case of a 43-year-old immunocompetent man with multiple livid erythematous papules and nodules with yellowish discharge that involved the skin of the body and the extremities. By using electro-chemiluminescence immunoassay, immunoglobulin G antibodies to Toxoplasma gondii were detected in the serum, confirming the diagnosis of toxoplasmosis. The treatment with pyrimethamine and trimethoprim-sulfamethoxazole led to complete resolution of skin lesions. In conclusion, although rare in the dermatological practice, cutaneous toxoplasmosis should be considered in all patients presenting with lymphadenopathy, non-specific skin eruptions, especially nodular and colliquative, blood eosinophilia and histological findigs revealing abundant eosinophilic inflitrations.
Uvod: IgA vaskulitis (IgAV ) najčešći je sistemski vaskulitis dječje dobi. Purpurični osip ključan je kriterij za dijagnozu IgAV -a, a najčešće je rasprostranjen po donjim udovima i gluteusima, iako ...može biti proširen i na atipičnim mjestima poput lica, trupa i gornjih udova. U najtežim slučajevima mogu biti prisutne ulceracije, nekroze i bule. Cilj: Utvrditi osobitosti kožnih promjena u bolesnika s IgAV -om te ispitati njihovu povezanost s kliničkim značajkama. Ispitanici i metode: Retrospektivna analiza podataka bolesnika s IgAV -om dijagnosticiranih i liječenih u Referentnom centru za pedijatrijsku i adolescentnu reumatologiju Ministarstva zdravstva RH, u razdoblju od siječnja 2009. do prosinca 2021. godine. Rezultati: IgAV je dijagnosticiran u 234 bolesnika, 124 dječaka i 110 djevojčica s medijanom (rasponom) dobi u trenutku dijagnoze 6,5 (4,5 – 8,2) godina. Svi su bolesnici imali kožni osip, a u njih 127 (54,3%) IgAV je i započeo osipom. Kožne promjene najčešće su bile zastupljene u obliku palpabilne purpure i/ili petehija (87,2%) i u svih bolesnika bile su lokalizirane po donjim udovima. U 103 bolesnika (44%) kožni osip se dalje proširio na ruke, trup i/ili lice. U 47 bolesnika (20,1%) došlo je do barem jednog recidiva kožnih promjena. Najteže kožne promjene u vidu ulceracija i nekroza razvilo je 11 bolesnika (4,7%). Bolesnici s kožnim promjenama proširenim iznad donjih udova imali su statistički značajno češće zahvaćen gastrointestinalni sustav u odnosu na bolesnike s kožnim osipom ograničenim na donje udove i glutealno (50,5% u odnosu na 36,6%, p=0,033), veću pojavnost nefritisa (IgAVN) (31,1% u odnosu na 19,8%, p=0,048) te su češće liječeni sistemskim glukokortikoidima (68% u odnosu na 52,7%, p=0,018) i
inhibitorima angiotenzin konvertaze (14,5% u odnosu na 5,3%, p=0,016). Gotovi svi bolesnici s ulceracijama i nekrozama zahtjevali su liječenje sistemskim glukokortikoidima u odnosu na sve preostale bolesnike (90,9% u odnosu na 57,8%, p=0,031). Zaključak: Uočili smo da bolesnici s kožnim osipom proširenim iznad donjih udova imaju češće zahvaćen gastrointestinalni sustav i češću pojavu IgAVN -a. Učestalost ulceracija i nekroza u IgAV -u rjeđa je od klasične slike kožnog osipa i takvi bolesnici zahtijevali su liječenje sistemskim glukokortikoidima.
PDF
