Krajem listopada 1993. pripadnici Armije Bosne i Hercegovine i Ministarstva unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine realizirali su akciju „Trebević-2”, koja je bila predstavljena kao konačni obračun ...s kriminalnim skupinama u muslimanskoj vojsci na području Sarajeva. Za razliku od proklamiranoga cilja, tu je akciju muslimanski politički i vojni vrh iskoristio za rješavanje zaoštrenih odnosa u vrhu Armije Bosne
i Hercegovine. Ti narušeni odnosi eruptirali su u razdoblju nakon uspostave dužnosti zapovjednika Armije Bosne i Hercegovine kojom je degradiran načelnik Glavnoga štaba general Sefer Halilović. Usto je akcija „Trebević” poslužila i za skretanje odgovornosti muslimanskoga političkog i vojnog rukovodstva od ratnih zločina počinjenih u operaciji
„Neretva 93”, gdje su sudjelovale upravo jedinice Armije Bosne i Hercegovine iz Sarajeva protiv kojih je isplanirana i provedena navedena
akcija.
In October 1993, the Muslim political and military leadership, with the full support of the President of the Presidency of Bosnia and Herzegovina, Alija Izetbegović, planned and implemented a military-police operation that was, officially, supposed to introduce order among the ‘renegade’ commanders of the 9th Motorised and 10th
Mountain Brigades of the Army of Bosnia and Herzegovina (AB&H). However, a reconstruction of the events that led up to the initiation of
the mentioned operation casts doubt on the official version of the events. Namely, the Muslim political and military leadership had been aware of certain inappropriate activities of some units under its command as early as the first half of 1993, but failed to take any concrete actions to sanction them. On the contrary, despite being clearly aware of these problematic activities, the leadership of the AB&H continued to use such units in combat. In September 1993, parts
of these units were actively involved in the operation ‘Neretva 93’, during which war crimes were committed against Croatian civilians in the
village of Grabovica on 8 and 9 September.
After a meeting held on 4 October 1993, the Muslim leadership headed by Izetbegović reached a decision to deal with the problematic military commanders of the AB&H and a part of the units under their control. However, this process of facing the criminal activities performed by members of the AB&H concealed the real conflict, which was the conflict about who had supreme influence over the army and in politics, and was actually between Izetbegović and the leader of the AB&H Chief of the General Staff, Sefer Halilović. The successful results of operation ‘Trebević 2’ left Izetbegović without any serious challengers to his authority.
Tema ovoga rada odnosi se na trgovinu ljudima što je najteži oblik kršenja ljudskih prava. Trgovina ljudima je globalni fenomen i time su pogođene gotovo sve zemlje svijeta na ovaj ili onaj način. ...Posebno za organizirane kriminalne skupine trgovina ljudima ima prednost nad trgovinom drogom, jer se robu, kao ljude, može prodavati iznova i iznova. Trgovina ljudima također je isplativija od „tradicionalnog“ ropstva, jer se žrtve obično “nabavljaju” iz siromašnijih zemalja i prodaju u bogatije zemlje, gdje ih se može prodati za ogroman profit. Većina žrtava su žene i djeca, posebno djevojčice, ali tijekom posljednjih godina porastao je postupno i broj muškaraca. Trgovina radi seksualnog iskorištavanja najčešći je i najrasprostranjeniji oblik trgovine ljudima, posebno u Europi, Americi i jugoistočnoj i pacifičkoj Aziji. Udio trgovine ljudima u svrhu eksploatacije radne snage također je u porastu i postao je najzastupljeniji oblik trgovine ljudima u subsaharskoj Africi, te na Bliskom istoku. Zaštita ljudskih prava sigurno je jedan od najvažnijih aspekata razvoja. Međutim, zaštita ljudskih prava dobiva mnogo manje pozornosti od ostalih aspekata, vjerojatno dijelom zato što ih je teško izmjeriti. Ljudska prava su univerzalna jer se temelje na dostojanstvu svakog čovjeka, bez obzira na rasu, boju, spol, etničko ili socijalno podrijetlo, religiju, jezik, nacionalnost, starost, seksualnu orijentaciju, invaliditet ili na bilo koje druge karakteristike.
The topic of this paper concerns trafficking in human beings as the most serious form of human rights violation. Trafficking in human beings is a global phenomenon and almost all countries in the world are affected in one way or another. Especially for organized crime groups, trafficking in human beings takes precedence over drug trafficking, because goods, as humans, can be sold over and over again. Trafficking in human beings is also more cost-effective than “traditional” slavery, as victims are usually sourced from poorer countries and sold to richer countries where they can be sold for huge profits. Most of the victims are women and children, especially girls, but in recent years the number of men has gradually increased. Trafficking for sexual exploitation is the most common and widespread form of trafficking, especially in Europe, America, and Southeast and Pacific Asia. The share of human trafficking for labor exploitation is also on the rise and has become the most prevalent form of trafficking in sub-Saharan Africa and the Middle East. Protecting human rights is certainly one of the most important aspects of development. However, human rights protection receives much less attention than other aspects, probably partly because they are difficult to measure. Human rights are universal because they are based on the dignity of every person, regardless of race, color, gender, ethnic or social origin, religion, language, nationality, age, sexual orientation, disability or any other characteristics.
Svrha rada je prikazati arhivski istražen organizirani kriminal kao dinamiÄan koncept koji se stalno prilagoÄ‘ava promjenama u okolini, a zbog specifiÄne situacije utjecaja politiÄkog i ekonomskog ...okruženja na sve segmente druÅ¡tva ukazati na uvjete koji pogoduju njegovu razvoju. Rad je kroz predmet teme orijentiran na kriminogene faktore i rizike kojima pogoduju specifiÄna politiÄka i s njom povezana ekonomska okruženja unutar RH. Nastavno su prikazane odreÄ‘ene specifiÄnosti, odnosno problematika vezana uz borbu protiv organiziranog kriminala koja se negativno manifestira na stanje sigurnosti u Hrvatskoj te u konaÄnici predstavlja nacionalni problem i znaÄajno opterećenje sustava. Poglavito se to odnosi na problem korupcije i na Äinjenicu da bez potpunog razumijevanja dimenzije njenog utjecaja na druÅ¡tvo u cjelini Hrvatska može podbaciti u svojim naporima sprjeÄavanja i suzbijanja organiziranog i s njime povezanog gospodarskog kriminala. Takav problem nije iskljuÄivo problem sigurnosti pojedinca već i nacionalne sigurnosti, koji zahtijeva strateÅ¡ki ciljano i usklaÄ‘eno djelovanje državnih institucija na svim razinama, osloboÄ‘enim bilo kakvih politiÄkih i inih interesa.
Mit einem bei der Diskussion oft fehlendem Blick auf die technischen Grundlagen untersucht der Autor die Haftung des Account-Inhabers für missbräuchliche Handlungen eines Dritten über Accounts im ...Internet. Neben der materiellen Frage der Haftung auf Erfüllung oder Schadensersatz behandelt die Arbeit die prozessuale Frage von Beweiserleichterungen. Dabei richtet er den Blick auf Benutzerkonten auf Internetseiten ebenso wie auf E-Mail-Adressen, die elektronische Signatur, den elektronischen Identitätsnachweis im neuen Personalausweis sowie die De-Mail.
Protupravna naplata predstavlja samostalno kazneno djelo, delikt nasilja, koje čine dolozni vjerovnik ili utjerivači dugova i u čijim su modalitetima izvršenja imanentni akti nasilja i zastrašivanja ...radi
utjerivanja (namirivanja) tražbine. Radi se o kaznenom djelu iz domene organiziranog kriminala, koje je hrvatski zakonodavac svrstao pod kaznena djela protiv javnog reda. Protupravna naplata svoj pravni temelj pronalazi u prethodnom pravnom odnosu građanskopravne naravi, koji kroz modalitet primjene instituta cesije prenosi tražbinu sa starog na novog vjerovnika, dok dužnik iz odnosa ostaje isti. Rad je tematski podijeljen na uvodna razmatranja, društveni kontekst, građanski i kaznenopravni aspekt te zaključna razmatranja.
Cilj rada je istražiti položaj i ulogu hrvatske kriminologije te analizirati fenomenologiju osnovnih pojavnih oblika pogibeljnog kriminala u Hrvatskoj u globalnom kontekstu. U tu će se svrhu u radu ...predstaviti kriminologija kao znanstvena disciplina i predmet visokoškolskog obrazovanja, ali i razmotriti njezina uloga u regionalnom kontekstu. Hrvatsku kriminologiju, čiji se institucionalni začeci na Pravnom fakultetu u Zagrebu zatječu već 1906. godine, karakterizira postojanje triju različitih kriminoloških struja – kaznenopravne, kriminalističke i defektološke – čije će polazne osnove i djelovanje biti nužno predstaviti radi cjelovitog razumijevanja njezina aktualnog i budućeg položaja. Nadalje će se, nadovezujući se na znanstveni rad prof. em. dr. sc. Željka Horvatića, analizirati rasprostranjenost, struktura i trendovi kretanja pogibeljnog kriminala (ubojstva i silovanja) na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini na prijelomu milenija. Na temelju navedene analize sažeto će se iznijeti procjena aktualnog sigurnosnog stanja u Hrvatskoj iz perspektive globalnih i europskih trendova kretanja pogibeljnog kriminala.
AbstractThis research will explain about the nature of the stand alone money laundering’s case handling and the substantiation’s formulation on the stand alone money laundering’s case handling in the ...future. The urgency of this research is the implementation of principle of proof on the crime of an independent money laundering. The arrangement of this research uses judicial normative method by analizing both the regulations on criminal law in Indonesia and the international provisions regulating the criminal act of money laundering. This research results that in the stand alone money laundering’s case handling can be executed independently without prior process of the prosecution and verdict on its predicate crimes, but in the substantiation’s process remain to need the availability of proof or evidences which can explain the relation between the property assets and the crime resulting those property assets, based on proofing’s principles provided in Article 183 Code of Criminal Procedure (KUHAP) and carried out using indirect evidential (circumstantial evidence). Thus, the provisions on the norms regulating the concept of stand-alone money laundering in the Law Number 8 Year 2010 concerning Prevention and Eradication of Criminal Act of Money Laundering needs to be reformulated.
Keywords: Criminal Act; Money Laundering; Princple KUHAP 183; Stand Alone.
AbstrakPenelitian ini akan membahas tentang hakikat penanganan perkara stand alone money laundering dan formulasi pembuktian terhadap penanganan perkara stand alone money laundering dalam penanganan perkara di masa yang akan datang. Urgensi penelitian ini adalah implementasi prinsip pembuktian atas tindak pidana pencucian uang yang yang berdiri sendiri. Penyusunan penelitian ini menggunakan metode penelitian yuridis normatif dengan menganalisis peraturan-peraturan pidana di Indonesia maupun ketentuan-ketentuan internasional yang mengatur tentang tindak pidana pencucian uang. Hasil penelitian ini menunjukkan bahwa, penanganan perkara stand-alone money laundering merupakan penanganan perkara pencucian uang secara independen tanpa adanya penuntutan ataupun putusan atas tindak pidana asalnya terlebih dahulu, namun dalam pembuktiannya tetap dibutuhkan adanya bukti yang dapat menjelaskan adanya keterkaitan antara harta kekayaan dengan tidak pidana yang menghasilkan harta tersebut, berdasarkan prinsip pembuktian 183 KUHAP serta melalui bukti tidak langsung (circumstantial evidence). Konsep stand-alone money laundering dalam Pasal 69 Undang-Undang Nomor 8 Tahun 2010 tentang Pencegahan dan Pemberantasan Tindak Pidana Pencucian Uang perlu di reformulasi rumusannya.
Kata Kunci: Tindakan Kriminal; Pencucian Uang; Prinsip KUHAP 183; Berdiri Sendiri.
Međunarodna zajednica, uočavajući sve opasnosti od teških oblika krivičnih djela koja već dugi niz godina sve snažnije poprimaju transnacionalna obilježja i stalna su prijetnja sigurnosti građana na ...nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou, nastoji razviti pravne mehanizame kojima se želi omogućiti što efikasnije suočavanje sa ovim prijetnjama. Jedan od savremenih načina borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa dozvoljava tužiocu da, pod određenim uslovima, odstupi od principa legaliteta krivičnog gonjenja, a to su svakako posebni slučajevi, kada to zahtijeva veći javni interes, pa je tako davanje imuniteta od krivičnog gonjenja za svjedočenje u krivičnom postupku. Međutim, u tim nastojanjima postoje veliki problemi jer se u praksi dešavaju slučajevi da takve osobe nastoje „izigrati“ pravosuđe i u nekim slučajevima im to i uspijeva zbog nepreciznih, površnih i nedorečenih zakonskih odredbi. Svrha ovog rada je da ukaže na takve manjkavosti zakona u Bosni i Hercegovini, uz predočavanje rješenja iz uporednog prava, a posebno rješenja zemalja u okruženju koja su se pokazala jako kvalitetna.