Oralni lihen planus (OLP) je bolest nejasne etiologije ili patogeneze. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kategorizira se kao oralne lihenoidne lezije (OLL; prijelazni mukozitis ili lihenoidni ...mukozitis) u skupinu potencijalno zloćudnih bolesti. Dijagnosticiranje OLP-a je zahtjevno, jer se klinička i histopatološka obilježja često vide u OLP-u, OLL-u i/ili drugim bolestima sluznice s lihenoidnim značajkama. Nadalje, OLP ima dinamičnu narav. Konačno, rana i precizna dijagnoza može imati odlučnu ulogu i omogućiti pravodobno liječenje te time poboljšati bolesnikovu kvalitetu života. Ovaj pregled sažima današnja saznanja o OLP-u i OLL-u te raspravlja o izazovima kod postavljanja dijagnoze, a cilj je pružiti praktične smjernice za dijagnostiku ovih promjena za postdiplomante i liječnike oralne medicine.
Topikalni steroidi naširoko se koriste u liječenju simptomatskih lezija oralne sluznice kako bi se smanjile bol i upala. Potentni topikalni steroidi, poput klobetazol propionata, flucinolon acetonida ...(FA) i flucinonida, koriste se u liječenju tvrdokornih lezija oralne sluznice. U mnogim se izvještajima pokazalo da su navedeni steroidi učinkoviti u liječenju oralnih lezija uz malo popratnih pojava. U ovom preglednom radu opisuju se djelotvornost i popratne pojave korištenja FA 0,1 % u liječenju simptomatskog oralnog lihena planusa (OLP), oralne lihenoidne reakcije na lijekove (OLR-L), oralnog pemfigusa i eritema multiforme povezanog s herpesom (HAEM). FA 0,1 % pokazao se učinkovitim i sigurnim u liječenju pacijenata s multiplim sistemskim bolestima i trudnica s HAEM-om. Nadalje, taj topikalni steroid brzo smanjuje bol i upalu te pospješuje cijeljenje lezija bez ozbiljnih nuspojava, osim pseudomembranozne kandidijaze koja se jednostavno liječi. U nekim slučajevima dugoročna terapija FA-om 0.1 % rezultirala je hiperpigmentacijom u područjima zacijeljenih oralnih lezija, no takve
hiperpigmentacije postupno su nestale nakon prestanka primjene topikalnog steroida.
Pacijentica u dobi od 54 godine bila je primljena s jakim bolovima u gingivi i obraznim sluznicama. Oralnim pregledom uočene su plamenocrvene desni i ulcerirane lezije s bijelim strijama prekrivene ...pseudomembranama na objema obraznim sluznicama. Bolovala je od hipertenzije, dislipidemije, subkliničkog hipotiroidizma i artritisa. Bila je pod terapijom atorvastatina, hidroklorotijazida, valsartana, levotiroksina i nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID). Oralne lezije pacijentice blago su se smanjile nakon terapije kremom s pimekrolimusom, 0,1-postotnim triamkinolon-acetonidom u orabazi i injekcijama. Nakon što je Diclofenac zamijenjen Tenoxicamom i oralne lezije tretirane različitim steroidima, stanje se znatno poboljšalo. Na temelju biopsije bukalne sluznice dijagnosticiran je lihen planus. Patch-test pokazao je pozitivnu reakciju na živu, zlatni natrijev tiosulfat i platinu. Nakon godinu dana na lijevoj obraznoj sluznici pojavila se crvena, okrugla papilomatozna lezija. Patohistološkim nalazom potvrđeno je da je riječ o nespecifičnom
ulkusu s kroničnom upalom. Lezije su buknule nakon zamjene amalgamskih ispuna u zubima krunama. Nakon terapije ugljično-dioksidnim laserom, lezije su se donekle smanjile. Direktna i indirektna imunofluorescencija lezija bila je negativna. Ovaj prvi prikaz slučaja pokazuje da tijekom palijativne terapije refraktorne oralne lihenoidne lezije snažnim topikalnim steroidima sedam godina
nije bilo nuspojava. U ovom slučaju CO2-laser može biti alternativna terapija.
Oralni lihen planus (OLP) i oralna lihenoidna reakcija (OLR) su dvije klinički i patohistološki slične bolesti. OLP je posljedica autoimunog procesa koji je posredovan T limfocitima na još uvijek ...nepoznati antigen, a OLR može biti uzrokovana lijekovima, dentalnim materijalima i dentalnim plakom. Cilj je ovoga preglednog rada bio istražiti Pubmed te su uključena 24 rada koja su publicirana u posljednje tri godine, a s obzirom na etiologiju, dijagnostiku i malignu alteraciju ovih bolesti. Oboljeli od OLR koji u blizini lezija imaju amalgame trebaju ih zamijeniti kompozitnim ispunima, odnosno
kad je moguće treba ih uputiti na patch test, kao i onda kada se sumnja da je OLR uzrokovana lijekovima. OLR uzrokovane lijekovima trebale bi se povući kada osoba prestane uzimati suspektni lijek. Patohistološki nalaz u OLR se sastoji od više eozinofila, plazma stanica i granulocita u usporedbi s lezijama kod OLP. Nadalje, lezije OLP imaju više pozitivnih nalaza p53, bcl-2 i COX-2 u usporedbi s lezijama OLR. OLP obilježava infiltracija, atrofični epitel, zupci pile i Max Josephovi prostori, dok OLR karakterizira dublja infiltracija u vezivno tkivo i hiperkeratoza. Broj degranuliranih mastocita u retikularnom sloju, kao i broj kapilara je veći u OLR u usporedbi s OLP. Čini se kako su OLR sklonije malignoj alteraciji u odnosu na OLP.
Uvod: Oralni lihen planus (OLP) kronična je imunosna upalna bolest sluznice usne šupljine još nerazjašnjene etiologije. Materijali i metode: U istraživanju su sudjelovala 63 ispitanika s dijagnozom ...oralnoga lihena planusa i 63 bez patoloških promjena na oralnoj sluznici – oni su svrstani u kontrolnu skupinu. Svim ispitanicima uzeti su anamnestički podatci o prisutnosti druge autoimune bolesti te im je izvađen uzorak venske krvi za određivanje brzine sedimentacije (SE-a), broja leukocita
(L-a) i koncentracije C-reaktivnog proteina u serumu (CRP-a). Statistička analiza: U statističkoj obradi korištene su metode deskriptivne statistike, χ2-test , Fisherov egzaktni test te Studentov t-test. Rezultati su interpretirani na razini značajnosti P < 0,05. Rezultati: Za sva tri mjerena upalna markera nije bilo statistički značajne razlike u broju ispitanika s povišenim vrijednostima između ispitne i kontrolne skupine (P = 0,364 za SE; P = 1,000 za CRP i P = 0,219 za L). Promatrajući druge autoimune bolesti, statistički je značajno bila veća učestalost u ispitnoj skupini, a najčešće su to bili kožni lihen kod devet ispitanika (14,29 %) i celijakija kod sedam (11,11%). Zaključci: Rezultati su pokazali da nema značajne razlike u prosječnim vrijednostima ispitivanih upalnih markera u krvi između oboljelih od OLP-a i ispitanika u kontrolnoj skupini te je dokazana značajno veća učestalost drugih autoimunih bolesti kod oboljelih od OLP-a, najčešće kožni lihen i celijakija.
Uvod: Oralni lihen planus (OLP) je prekancerozna lezija koji u 0-1,2 % oboljelih može progredirati u oralni karcinom pločastih stanica (OKPS). Premda su objavljeni brojni radovi na ovu temu, ne ...postoje opće prihvaćeni klinički i patohistološki kriteriji koji bi upućivali na to u kojih će se bolesnika razviti OKPS. Dakle, cilj je ovog istraživanja bio usporediti ekspresiju FHIT i Bcl-2 u epitelu i subepitelu pacijenata s OLP, OKPS te osoba sa zdravom oralnom sluznicom. Materijal i metode: U istraživanje je bilo uključeno pedeset pacijenata s histološki potvrđenom dijagnozom OLP, 20 pacijenata s histološki potvrđenom dijagnozom OKPS te 20 zdravih pacijenata kao kontrolna skupina. Korištene su imunohistokemijske analize na primarnim monoklonim protutijelima Bcl (Dako, Finska) i FHIT (Zymed Laboratories Inc., SAD). U statističkoj analizi korišteni su Kolmogorov-Smirnovljev test, hi kvadrat test i Spearmanov koefi cijent korelacije. P vrijednosti manje od 0.05 su smatrane značajnima. Rezultati: Ekspresija FHIT u epitelu zahvaćenom s OLP i OKPS je značajno smanjena u usporedbi sa zdravom oralnom sluznicom. Međutim, nije nađena značajna razlika u FHIT ekspresiji kod OLP i OKPS. Pacijenti oboljeli od OLP i OKPS imaju značajno pojačanu ekspresiju Bcl-2 u usporedbi s zdravim sudionicima. Nadalje, Bcl-2 ekspresija je značajno veća u pacijenata s OLP, nego u pacijenata s OKPS. Subepitelni infi ltrat u pacijenata s OLP i OKPS pokazuje značajno povećanje Bcl-2 ekspresije u odnosu na zdrave osobe iz kontrolne skupine. Međutim, Bcl-2 ekspresija u upalnom infiltratu je značajno viša u OKPS pacijenata nego li u OLP pacijenata. Zaključak: Gubitak FHIT ekspresije u epitelu sam po sebi nije dovoljan za zloćudnu transformaciju kod pacijenata koji boluju od OLP. Čini se da su za progresiju OLP u OKPS potrebne i druge molekularne promjene. Ekspresija Bcl-2 u upalnom infi ltrate je znakovito visa u bolesnika s OPKS u odnosu na bolesnicke s OLP i zdrave kontrole, ipak, ekspresija bcl-2 u epitelu ne korelira s prekanceroznim (OLP) odnosno lezijama OPKS.
Oralni lihen planus (OLP) je bolest posredovana T-limfocitima na još uvijek nepoznati antigen, koja može zahvatiti oralne sluznice. Cilj ovoga istraživanja bio je ustanoviti postoje li razlike u ...anksioznosti, depresiji i stresu između bolesnika s akutnim OLP-om u odnosu na fazu remisije OLP-a i u usporedbi s kontrolnom skupinom. U ispitivanje je bilo uključeno 50 bolesnika s OLP-om (starosti 22-79 godine, prosječne dobi 61,04 godine) i 50 kontrolnih ispitanika (starosti 38-80 godina, prosječne dobi 58,70 godina). Svaki pacijent s OLP-om je ispunio STAI i Beck Depression Inventory II. test za vrijeme akutne faze i za vrijeme remisije. Za vrijeme uzimanja anamneze je svaki ispitanik upitan o mogućim stresnim događajima koji su se dogodili unatrag godine dana. Statistička analiza je napravljena uz upotrebu deskriptivne statistike i t-testa. Nije bilo razlika u razini anksioznosti, depresije i stresa u bolesnika s OLP-om između dvije faze bolesti (akutna faza u odnosu na remisiju). Bolesnici s OLP-om su bili značajno više anksiozni, deprimirani i u stresu u obje faze bolesti u odnosu na zdrave kontrolne osobe. Moguće je da psihološki poremećaji prethode nastanku OLP-a prije nego što pogoršavaju tijek OLP-a.
Cilj: Izmjeriti razliku električnog potencijala i pH u usnoj šupljini pacijenata s erozivnim i neerozivnim oralnim lihen planusom (OLP) koji istovremeno u ustima imaju više različitih dentalnih ...legura. Metode: U studiji je sudjelovalo 10 pacijenata s erozivnim OLP-om, 22 pacijenta s neerozivnim OLP-om i 29 kontrolnih ispitanika bez OLP-a. Svi ispitanici u usnoj šupljini trebali su imati najmanje 2 različite legure – minimalno jedan amalgamski ispun i neku drugu dentalnu leguru. Razlika električnog potencijala mjerena je uporabom kompjutorski kontroliranog milivoltmetra, a pH sline uporabom pH indikatorskih papirića. Rezultati: Razlika električnog potencijala u pacijenata s erozivnim OLP-om iznosila je 120 (45 – 275) mV, u pacijenata s neerozivnim OLP-om 153 (45 – 230) mV, a u kontrolnih ispitanika 140 (45 – 265) mV. Kruskal-Wallisovim testom nije utvrđena statistički značajna razlika između skupina u razlici električnog potencijala (P = 0,689). Između skupina nije utvrđena značajna razlika u pH sline (P = 0,322). Rasprava i zaključak: Vrijednosti razlike električnog potencijala i pH sline u pacijenata s erozivnim i neerozivnim oblikom OLP-a ne razlikuju se od pacijenata koji ne boluju od OLP-a, što sugerira da kod OLP-a nije potrebna zamjena amalgama.
Svrha: Zna se da određeni sastojci sline mogu biti poremećeni kod bolesnika koji pate od oralnoga lichen planusa (OLP-a), no rezultati objavljenih istraživanja nisu konzistentni. Svrha ovog ...istraživanja bila je odrediti koncentraciju salivarnih analita u sklopu salivarnih enzima koji održavaju integritet oralnih sluznica, a on je oštećen kod oboljelih od oralnoga lichen planusa. Ispitanici i postupci: Skupini od 25 bolesnika s OLP-om (73±1,4 godine) i 24 kontrolna ispitanika (24±3,7 godina) određeni su u slini ukupni proteini, amilaza, magnezij, kalcij, bakar, klorid, fosfat i kalij. Ukupni proteini određeni su kolorimetrijskom metodom uz pirogalol. Natrij, kalij i klorid izmjereni su indirektnom potenciometrijom, bakar i magnezij atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom, a fosfat kolorimetrijskom uz pomoć molibdata. Statistička analiza obavljena je uz pomoć χ2 testa, Mann–Whitneyeva U-testa, analizom kovarijance i Spearmanovom korelacijom. Rezultati: Znatno povišene vrijednosti salivarnog klorida pronađene su kod oboljelih od OLP-a u odnosu prema sudionicima u kontrolnoj skupini (p=0,025). Nakon toga, kada su dobiveni rezultati prilagođeni s obzirom na količinu izlučene sline, ustanovljene su povišene vrijednosti salivarnog kalija, natrija, klorida i ukupnih proteina kod oboljelih od oralnoga lichen planusa u odnosu prema kontrolnoj skupini (p=0,622; p=0,504; p=0,00; p=0,586). Koncentracija salivarnih analita nije bila povezana s pušenjem. Zaključak: Povišene vrijednosti salivarnog natrija, kalija i klorida vjerojatno su posljedica velikih razlika u količini izlučene sline između oboljelih od OLP-a i sudionika u kontrolnoj skupini i ne upućuju na pojačanu antimikrobnu aktivnost kod bolesnika s OLP-om.
PDF
