Vladavine Marije Terezije obilježena je brojnim reformama i iskoracima koji će se osjetiti u narednim stoljećima. Kao i Bjelovar, Sanitarni kordon će nakon njezina dolaska na vlast 1740. biti jasnije ...formiran mnogim reformama od koje se najviše ističe ona iz Općeg zdravstvenog pravilnika 1770. godine. Bjelovar je nastao kao jedan od odgovora na reorganizaciju Vojne krajine, a početak osnivanja Sanitarnoga kordona vezan je uza sve češće pojave kuge na habsburškome prostoru koje je trebao spriječiti. Za razliku od Bjelovara, Sanitarni kordon će prestati postojati razvojačenjem Vojne krajine, no njegovo postojanje i razvoj je, kao i ono Bjelovara, bilo jedno do simbola reorganizacije Vojne krajine i cijeloga 18. stoljeća.
Autori su na temelju arhivskog gradiva i recentne literature istražili koja je bila uloga i značaj
Josipa Šiškovića, časnika hrvatskog podrijetla u službi Habsburške Monarhije u razdoblju od 1719. do ...1783. godine. U prikazu njegova života i djela korišteno je arhivsko gradivo iz bečkog Državnog arhiva, Mađarskog državnog arhiva te knjige i tisak iz ondašnjeg razdoblja, kao i suvremena literatura niza autora koji se tek rubno bave generalom Šiškovićem. U hrvatskoj historiografiji malo je poznato da je kao barun Šišković 1770. godine primljen u Tajno vijeće Dvorskog ratnog vijeća, a kasnije je bio i potpredsjednik Tajnog vijeća Dvorskog ratnog vijeća. U srazu s pruskim vojskovođom i kraljem Fridrikom II. odnio je pobjedu kod Kollina (1757.). Pokopan je u katedrali u Pragu.
U radu su obrađeni konzervatorsko-restauratorski radovi na portretu Marije
Terezije iz prve polovine 18. stoljeća. Slika je pripisana radionici Martina van
Meytensa. Tehnika slike je ulje na platnu, ...a portret prikazuje Mariju Tereziju koja
je kao ugarsko-hrvatska i češka kraljica vladala u doba Habsburške Monarhije od
1740. do 1780. godine. U svojoj je vladavini uvela brojne reforme u vanjskoj i
unutarnjoj politici. Slika potječe iz ranog razdoblja njezine vladavine, a prikazuje
je cijelim stasom u slavljeničkoj brokatnoj odori. Stoji kraj bogato izrezbarenog
stola na kojem se nalazi svečano ukrašen jastuk s dvjema položenim krunama
austrijskih nadvojvoda. Visina slike je 203 cm, a širina 140 cm.
Specifičnost ove slike je da je imala dvije ranije restauratorske intervencije,
1857. i 1993. godine.
U donjem desnom kutu slike, u sloju preslika, vidljiva je teško čitljiva signatura
koja se najbolje razaznaje uz pomoć makrofotografije, a glasi Mayerwieser
renoviert 1857, dok se u dostavljenoj dokumentaciji iz 1993. tumači da se na slici
nalazi naziv Meytensen pinxit 1857. kojeg je Mayerwieser potpisao prilikom obnavljanja
slike iste godine. Taj nam podatak potvrđuje da je naziv Mayerwieser
renoviert 1857. nastao prilikom prve restauracije na slici u izvedbi austrijskog
slikara Ferdinanda (?) Mayerwiesera. Tijekom restauracije 2014. godine komisijski
je utvrđeno da se taj potpis neće uklanjati radi osjetljivosti slikanog sloja u tom dijelu slike. Signatura u donjem desnom kutu očišćena je samo površinski,
stanjivanjem starog požutjelog laka vrlo blagim otapalima.
Prilikom istraživačkih radova koja su uključivala tehnička ispitivanja i testove
topivosti, zaključeno je da je u ranijim restauratorskim intervencijama uklonjena
zelena boja s haljine i tirkizno plava s desnog rukava, a djelomično je uklonjena i
tamna pozadina ispod koje se nazire arhitektura i draperija. S obzirom da je bilo
potrebno utvrditi područje ostatka laka i preslika kao i sastav punila u prethodnoj
intervenciji, pristupilo se dodatnim istraživačkim radovima koji su obuhvaćali
IC i UV snimke, stratigrafiju slikanog sloja, probe uklanjanja sloja potamnjelog
laka s nečistoćama i preslicima, te probe uklanjanja starih zakita.
Stratigrafska analiza presjeka slikanog sloja pokazala je da je slika u restauraciji
1857. godine većim dijelom tonirana tamnom lazurom u čijem je sastavu
pronađeno saharidno i proteinsko vezivo. Toniranje je bilo izvedeno bez prethodnog
uklanjanja naslaga nečistoće i požutjelog laka. Analize XRF snimaka ostataka
zelenog sloja preslika s haljine otkrile su barijevu bijelu i krom oksid zelenu.
Ti su pigmenti otkriveni početkom 19. stoljeća što potvrđuje prethodni zaključak
o prisutnosti velike količine preslika.
Prilikom čišćenja prljavštine i preslika otkrivena je znatno svijetlija pozadina
oko lika Marije Terezije.
Nakon istraživačkih radova, čišćenja lica i poleđine slike, parcijalno su skinuti
umetci platna i platnenih traka s rubova na poleđini slike. Slika je tretirana na toplinskom
vakuum stolu radi dodatne konsolidacije i ravnanja. Prilikom tog postupka,
spuštene su i blago izdignute krakelire na licu slike. Oštećenja su sanirana novim
umetcima ranije prepariranog lanenog platna, iskrojenim prema obliku oštećenja,
a pukotine na platnu spajane su pomoću pulveriziranog ljepila toplinskom špatulom.
Nakon sanacije oštećenja, slika je s poleđine, kao i novo laneno dublirno
platno, tretirana sintetskim ljepilom nakon čega je dublirana na toplinskom vakuum
stolu. Nakon tog su postupka sanirana oštećenja u sloju preparacije. Slika je na
kraju napeta na novo izrađeni drveni, križni klinasti podokvir.
Podlaganje retuša izvedeno je u gvaš tehnici, u svijetlijoj nijansi lokalnog tona.
Nakon podlaganja, slika je izolirana lakom. Završni retuš izveden je smolnim lazurama.
Osim po svojoj umjetničkoj vrijednosti, slika je specifična i po svojim ranijim
restauratorskim intervencijama koje su izazvale mnoge polemike u pronalaženju
optimalnih rješenja za predmetnu restauraciju i konzervaciju koja je dovršena
2014. godine.
Članak donosi kronološki pregled portreta carice i kraljice Marije Terezije koji se čuvaju u muzejskim zbirkama sjeverozapadne Hrvatske, poglavito u Zagrebu, Varaždinu i Trakošćanu. Rani portreti ...Marije Terezije kao prijestolonasljednice veličinom su manji i prikazuju je kao austrijsku nadvojvotkinju, dok su portreti slikani nakon njezina stupanja na prijestolje uglavnom veliki čime naglašavaju svoju službenu namjenu. Različite su kvalitete, od onih koji su djela poznatih bečkih dvorskih slikara do prikaza neutvrđenih vještih ili manje vještih umjetnika. Martin van Meytens Mlađi ističe se kao najistaknutiji portretist vladarice; zajedno sa svojom radionicom slikao je portrete Marije Terezije i njezina supruga za čitavo područje austrijskog carstva. Većina portreta slikanih između 1741. i 1760. koji se nalaze u muzejskim zbirkama sjeverozapadne Hrvatske pripisuje se Meytensu i / ili njegovoj radionici.
Portreti Marije Terezije u muzejskim zbirkama sjeverozapadne Hrvatske predstavljaju nam vladaricu u različitim razdobljima njezina života – kao mladu nadvojvotkinju i prijestolonasljednicu, moćnu vladaricu i majku, te konačno kao žalujuću udovicu. Oni ostaju stalan podsjetnik na veličinu koju je postigla kao jedina žena vladarica velikih multinacionalnih habsburških zemalja.
Zastave iz doba Marije Terezije imale su regulirana pravila koja su se trebala poštivati kako bi se proizvela najreprezentativnija i tipična barokna zastava. Provođenje vojnih reformi Marije Terezije ...zajedno sa upravnim reorganizacijama može se također vidjeti u Zbirci zastava i zastavnih vrpca Hrvatskog povijesnog muzeja. Posebno su reprezentativne četiri zastave koje s jedne strane svjedoče o prikazivanju državno-pravnog statusa sa dinastičkim simbolima na bataljunskim zastavama, te s druge strane naznačuju ikonografsku važnost svetaca i beatificiranih kraljeva na ceremonijalnim i komemorativnim zastavama. Sve ove smjernice učinjene su pod utjecajem baroka, prosvjetiteljstva i turbulentnog vremena i sukoba za vrijeme vladanja Marije Terezije.
Povijest romske populacije na hrvatskom prostoru obilježila su razdoblja u kojima su se Romi suočili s utjecajem represivne i asimilacijske politike države i lokalnih vlasti. Obzirom da su donijeli ...brojne odredbe o položaju Roma, razdoblje vladavine Marije Terezije i Josipa II. obilježeno je upravo takvom politikom. Glavni cilj donesenih odredbi, kojom su Romi trebali postati integrirani dio društva unutar granica Habsburške Monarhije, bila je reformacija statusa romske populacije kroz provođenje prisilne sedentarizacije te zabranu isticanja i korištenja romskog identiteta, imena, jezika, običaja te obavljanja tradicionalnih zanimanja. Sličnu prosvijećenu politiku prema Romima provodili su i drugi europski vladari. Ovaj se rad temelji na istraživanju arhivskih fondova Hrvatskog državnog arhiva, kao i na analizi relevantne literature.
Smatrana “glazbenim spomenikom Austro-Ugarskoj Monarhiji,ˮ opereta Ciganski barun (izvorno Der Zigeunerbaron) iz 1885. godine Johanna Straussa II. (1825. – 1899.) otkriva položaj “kraljaˮ Marije ...Terezije uvriježenog u društvenom sjećanju Austro-Ugarske Monarhije tijekom 19. stoljeća. Događaji koje prikazuje opereta izravno upućuju na ratna vremena iz vladavine carice Marije Terezije te ukazuju na njenu ulogu u multietničkoj državi kojom je vladala i upravljala. Opereta se može tumačiti kao glazbeni odgovor na konkretne potrebe Austro-Ugarske Monarhije krajem 19. stoljeća obzirom da je, referirajući se na kolektivnu memoriju slavne prošlosti, služila u svrhe propagande.
U članku se analizira slučaj posljednjeg sudskog procesa za zločin vještičarenja i magije u Hrvatskoj, koji se vodio protiv Križevčanke Magde Logomer, zvane Herucina. Magda Logomer bila je križevačka ...građanka protiv koje je 1757. g. podignuta optužnica zbog zločina čaranja i magije. Za razliku od većine ostalih stradalih žena optuženih za vještičarenje, Magda Logomer imala je drugačiju sudbinu. Njezina presuda poslana je u Beč, pa potom na želju Marije Terezije i sama Magda Logomer, gdje je oslobođena svake optužbe i pod posebnom zaštitom vraćena u Križevce. Osim okolnosti njezinog dolaska u Beč, te samog procesa vođenog u Hrvatskoj, o životu Magde Logomer Herucine gotovo se ništa ne zna. U tekstu se autor podrobnije posvećuje slučaju Magde Logomer Herucine, ali i njezinoj osobi prije procesa te, prema raspoloživim podacima, i poslije povratka s oslobađajućom presudom u rodni grad.
Područja Like i Krbave sačinjavala su dio teritorijalnih stečevina habsburških vladara nakon Velikog bečkog rata ili Rata Svete Lige (1683. – 1699.). Uključivanje ovih područja u sastav ...Hrvatsko-slavonske vojne krajine predstavljala je velike poteškoće za habsburške vlasti zbog prkosne naravi ovdašnjih stanovnika koji su uporno branili svoja prava i privilegije. Kao mnogi drugi krajišnici, Ličani ili “Lycanians,ˮ kako su bili oslovljavani u suvremenim britanskim novinama, pokrenuli bi bune svaki put kad bi osjetili da je njihov privilegirani položaj ugrožen. No, istovremeno su ovi i drugi krajišnici ne samo branili habsburške granice od Osmanlija, već su i ratovali u službi svojih vladara diljem Europe. Cilj ovoga rada jest istražiti ulogu i uspjeh ove posebne skupine krajišnika tijekom Rata za austrijsko nasljeđe (1740. – 1748.). Glavna pažnja pritom je usmjerena njihovu prikazu u suvremenim britanskim i austrijskim novinama koje su intenzivno pratile djelovanje raznih boraca tijekom spomenutog sukoba.
Autorica analizira posljedice seljačke bune 1755. godine na promjene u kraljevinskoj javnoj upravi. Okosnicu rada čine prijedlozi upravnih promjena koje je u listopadu 1755. izradilo posebno za to ...formirano dvorsko povjerenstvo, a na temelju prijedloga kraljevskoga istražnog povjerenstva koje je djelovalo u Hrvatskoj tijekom ljeta iste godine. U radu su na temelju zapisnika dvorskoga povjerenstva, transliteracija kojega se nalazi u prilogu, te suvremenih narativnih izvora i arhivske građe preispitani mogući utjecaji na formiranje prijedloga reforme uprave, analizirani konkretni prijedlozi te utvrđene dugoročne posljedice djelovanja obaju povjerenstava.
PDF
