Dugotrajno nastojanje Vijeća Europe i Europske unije za suzbijanjem dominacije na medijskom tržištu nije u potpunosti riješilo pitanje medijske koncentracije. Cilj je ovog rada ispitati u kojoj je ...mjeri europska medijska politika dosljedna u uklanjanju koncentriranoga medijskog vlasništva. U radu ispitujemo primjenjivost europskih standarda na dvjema postkomunističkim zemljama, Crnoj Gori i Srbiji, kojima je pluralno medijsko tržište jedan od neophodnih preduvjeta za pridruživanje Europskoj uniji. Analizom smo utvrdili kako je europska medijska politika imala periode diskontinuiteta koji su rezultat balansiranja između neoliberalne paradigme i demokratskog pluralizma, nadmetanja s američkim tržištem, naglih tehnoloških promjena i svjetske financijske krize iz 2008. godine. Također smo ustanovili kako Crna Gora i Srbija usklađuju svoje medijsko zakonodavstvo s europskim, ali da još uvijek imaju izražen problem s medijskom koncentracijom, osobito u području transparentnoga medijskog vlasništva, javnog financiranja i političkog utjecaja. Rezultati ovog rada time postavljaju implikacije za analizu europske medijske politike, a posebno medijskog ambijenta postkomunističkih zemalja koje se još uvijek nisu u potpunosti odrekle nasljeđa personaliziranih sustava.
The long-standing efforts of the Council of Europe and the European Union to prevent monopoly in the media market have failed to fully resolve the issue of media concentration. This paper aims to examine the consistency of the European media policy in eliminating media consolidation. It also analyses the suitability of European standards for two post-communist countries, Montenegro and Serbia, for which media pluralism is required as one of the priorities for EU accession. The analysis demonstrated inconsistency in European media policy. More precisely, the discontinuity has been caused by the tension between the neoliberal paradigm and democratic pluralism, competitiveness with the US media market, sudden technological development, and the global financial crisis of 2008. The results further indicate that Montenegro and Serbia have harmonized their media legislation with European regulations. However, both countries still have profound problems with media concentration, especially in the domain of media ownership, public media funding, and political influence. The results of this paper provide implications for the analysis of European media policies and the media environment of post-communist countries, which have not entirely renounced the legacy of personalized systems.
Commercial private radios dominate the Croatian radio landscape. They have been evolving since the mid-1990s. In the last fifteen years they have been systematically financed by public funding, ...namely by the Fund for the Promotion of Pluralism and Diversity of Electronic Media. This paper problematizes Croatia’s media policy, which, in the recent years, has completely neglected the development of non-profit and public service broadcasting, leaving the country’s media development with market instruments and commercial content. Recent research shows that this type of radio is perceived as a monotonous musical scenery that loses listeners’ trust. The paper raises a question of further development of the Croatian media system, with a prominent role for the institutions responsible for shaping it.
Članak predstavlja rezultate analize izvještavanja medija (tiskanih i elektronskih), kao i web-portala o europskim integracijama. BiH nije napravila značajniji iskorak u proteklih nekoliko godina u ...pogledu prijema u članstvo EU i mnogi mediji to predstavljaju kao problem za budući razvoj Bosne i Hercegovine. Analiza tradicionalnih i online medija usmjerena je, stoga, na glavne pravce izvještavanja kad je riječ o (re)prezentaciji Europe. Rezultati pokazuju kako je diskurs medija u dva entiteta u BiH različit (U Federaciji BiH i RS), te kako mediji nedovoljno izvještavaju o europskim integracijama (posebno je to slučaj s online medijima). Čak i kada ima sporadičnih izvještaja, oni su u formi protokolarnih vijesti koje prenose tek izjave zvaničnika.
Ovaj uvodni članak daje kontekstualni okvir prilozima u ovom broju posvećenom analizi utjecaja javnih politika Europske unije koje se bave online platformama koje djeluju na kulturni i ...audiovizualni sektor. Ovaj tematski broj časopisa okupio je autore iz različitih disciplina koji se bave pitanjima kulturne i audiovizualne proizvodnje unutar okvira javnih politika Europske unije. Prilozi u ovom broju ukazuju na eksplicitan i implicitan utjecaj javnopolitičkih instrumenata Europske unije, kao i na određeno zaostajanje u kreiranju i provedbi politika u pogledu odredbi o kulturnoj raznolikosti i usklađenosti regulacije oglašavanja kako bi se zaštitili maloljetnici na internetskim platformama. Također ukazuju na eksplicitan i implicitan utjecaj streaming platformi na audiovizualnu proizvodnjuu jednoj europskoj zemlji, kao i na lokalne reakcije na njih. Članci pokazuju da postoji potreba ne samo za daljnjim javnopolitičkim instrumentima u tom području već i za detaljnijim istraživanjima u tom složenom području suvremene kulture.
Ovaj rad donosi prikaz medijskih politika, kao dio šireg projekta Monitoring the EU Accession Process, što ga je proveo Institut otvoreno društvo iz Budimpešte. U sklopu brojnih integracijskih ...manjinskih programa navode se konkretni instrumenti i mjere kao dio medijske politike Vlade država kandidata na putu prema Europskoj Uniji u poboljšanju položaja i percepciji manjina u društvu. Izvještaj koji je ovdje predstavljen donosi analizu realizacije programa u Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Češkoj, Litvi, Letoniji, Estoniji, Sloveniji, Mađarskoj i Poljskoj.
Čim je došla na vlast u svibnju 2010. desna konzervativna vlada Viktora Orbána počela je mijenjati funkcioniranje i upravljanje javnim medijima u Mađarskoj.
Temeljem zakona o javnim medijima i procesa njihove uspostave, u članku
se predstavlja hrvatska medijska politika prije najnovijih Zakona o telekomunikacijama
i Zakona o medijima. Hrvatska, kao i ...druge zemlje, ima vlastitu
osobitu povijest i strategiju razvoja javnih medija. Na primjeru Hrvatske izvještajne
novinske agencije – Hine i Hrvatske radiotelevizije (HRT-a) istražuju se
sličnosti naše medijske politike i one drugih tranzicijskih zemalja. Svim je tim
zemljama zajedničko što nisu imale tradiciju javnih medija jer su mediji u jednopartijskim
sustavima bili pod državnim nadzorom, te se uspostava javnih
medija pokazala izazovom i za civilno društvo i za političare. Međutim, s obzirom
da nema jedinstvene definicije javnih medija, nema ni jedinstvenog pravila
o njihovoj konstrukciji. Sadašnji je smjer hrvatske medijske politike pozitivan
i pokazuje pomak od normativnog modela re-nacionalizacije (Splichal,
2000) prema modelu koji će razvijati suvremeniji identitet javnih medija u sustavu
hrvatske medijske scene. Transformacija u javne medije je spora, a rezultat
je balansiranja između zakona i programskih, tržišnih i organizacijskih
zahtjeva koje nameće novo medijsko tržište, a mnogo manje – usmjerenosti na
suvremene programske izazove koje omogućuju nove tehnologije. Za sada nije
sasvim izvjesno kojim će smjerom krenuti hrvatska medijska politika i javni
mediji, a tako je bilo i u drugim zemljama tranzicije prije nego što je javna televizija
dobila nacionalnu konkurenciju i jači zamah stranog kapitala
(Jakubowicz, 2001). Pluralistički medijski sustav, kao alternativa – medijskoj
koncentraciji, medijskom monopolu i oligopolu, može se kreirati samo ispravnom
regulacijom javnog i komercijalnog sustava.
Iako je sudbina neprofitnih medija u posljednje vrijeme vruća tema, ne znamo skoro ništa o publikama neprofitnih medija u Hrvatskoj ili o njihovom odnosu prema demokratskoj politici i političkim ...institucijama. Nakon rasprave o očekivanoj ulozi neprofitnih medija u demokraciji, u radu se empirijski istražuje opseg i karakter publika neprofitnih medija u Hrvatskoj te njihov politički interes, informiranje, povjerenje u medije, osjećaj političke djelotvornosti te politička participacija u odnosu na publike matičnih (mainstream) medija. Analiza je provedena na podacima prikupljenim anketnim istraživanjem na reprezentativnom uzorku korisnika interneta u Hrvatskoj (N=1208). Deskriptivna, regresijska i latentna klasna analiza pokazale su da četvrtina korisnika interneta u Hrvatskoj prati neprofitne medije i da publike neprofitnih medija imaju jači politički interes, osjećaj unutarnje političke djelotvornosti, informiranije su i više politički participiraju od publika matičnih medija. Publike neprofitnih i matičnih medija ne razlikuju se značajno u ukupnom korištenju medija, stupnju povjerenja u medijski sustav te u osjećaju vanjske djelotvornosti. Rezultati idu u prilog pozitivnom doprinosu neprofitnih medija demokratskom potencijalu medijskih publika, a daju naznake i o mogućem obliku polarizacije online medijskih publika.
Rad analizira diskrepanciju između percepcije građana o (ne)važnosti neovisnosti lokalnih medija od politike i njihovog jasnog prepoznavanja da su lokalni mediji ovisni o lokalnim političkim elitama. ...Tu kontradikciju interpretiramo u okviru teorijskog normativnog okvira deliberativne demokracije koji se temelji na premisi da funkcioniranje demokracije zahtijeva aktivno sudjelovanje građana u javnim raspravama, te na značenju lokalnih medija za izražavanje kako pojedinačnih tako i kolektivnih pogleda i interesa u kontekstu društvene komunikacije. Osim dimenzijom političke (ne)ovisnosti lokalnih medija, rad se još bavi potrebama i željama građana, njihovim tematskim i funkcionalnim interesima, te iskazanom potrebom da participiraju u programima lokalnih radija i njihovom uređivanju. Za empirijsku analizu, koja ilustrira naše teze, koristile smo dio rezultata iz istraživanja koje je proveo Ipsos Puls u proljeće 2014. godine za potrebe Agencije za elektroničke medije. Kako bi hrvatski lokalni mediji u budućnosti kvalitetnije i sadržajnije ispunili zadaću deliberacije, rasprava o medijskoj politici nužno uključuje modele medija zajednice kojima bi se otvorio put za nastavak demokratizacije medijskog prostora u Hrvatskoj.
PDF
