Cilj istraživanja bio je pratiti otpornost gram-pozitivnih uzročnika na antibiotike u Kliničkoj bolnici “Sestre milosrdnice” u Zagrebu. Otpornost na antibiotike pratila se za sljedeće gram-pozitivne ...uzročnike: Streptococcus pneumoniae, Streptococcus pyogenes, na meticilin osjetljiv i rezistentan Staphylococcus aureus te Enterococcus sp., koji su izolirani iz kliničkih materijala hospitaliziranih odraslih osoba i djece. Testiranje osjetljivosti na antibiotike provedeno je pomoću difuzijske metode i E-testom. Vrlo je značajan bio problem otpornosti Streptococcus pneumoniae na penicilin. Ova je otpornost bila vrlo česta, ali je umjerena, što znači da penicilin i dalje ostaje prikladnim antibiotikom u empirijskoj terapiji pretpostavljenih pneumokoknih respiracijskih infekcija. Otpornost Streptococcus pyogenes na azitromicin bila je također značajna, pa se postavlja pitanje jesu li makrolidi prikladni antibiotici u empirijskoj terapiji gnojnih angina. Čak 38% Enterococcus sp. ne može se liječiti kombinacijom penicilina ili glikopeptida i gentamicina zbog visoke otpornosti enterokoka na gentamicin. Otpornost na antibiotike kod Staphylococcus aureus osjetljivih na meticilin nije bila česta. Otpornost na vankomicin kod Staphylococcus aureus otpornih na meticilin nije zabilježena. Podaci o otpornosti gram-pozitivnih uzročnika na antibiotike utječu na izbor lokalne empirijske terapije i omogućavaju racionalniju potrošnju antibiotika u bolnici.
S obzirom ma veliku raznolikost mikrob i ološke populacije oralne šupljine i aficiranog korijenskog kanala, pojavu rezistencije i promjenu ekologije infekcije u endodonciji, nije uvijek jednostavno ...odabrati najdjelotvorniji antibiotik za endodontsku primjenu. Naš je zadatak bio da na temelju 4 436 antibiograma ustanovimo osjetljivost
na antibiotike (ampicilin, karbenicilin, kloksacilin, cefaleksin, kanamicin, neomicin, garamicin, geomicin, eritromicim, linkoimicin, kloramfenikol, kolimicin, nistatin, canesten) mikroorganizama, koje smo izolirali prilikom zahvata na području endodonta, u razdoblju od 1976. do 1981. godine. Osjetljivost na antibiotike ispitivala se u Zavodu za zaštitu zdravlja SR Hrvatske, tehnikom disk metode. Najdjelotvornijima među ispitivanim antibioticima pokazali su se ampicilin, cefaleksin i eritomicin (ovaj posljednji u povišenim dnevnim dozama) i oni bi trebali da budu lijekovi izbora u endodonciji. Kloksacilin i linkomicin se ne preporučuju, jer su na stafilokoke djelovali slabije od ampicilina. Najotporniji prema antibiotsikoj terapiji među Gram pozitivnim bakterijama bili su enterokoki; najbolje su reagirali na ampicilin, a vrlo slabo na linkomicin. Na Gram negativne bakterije je dobro djelovao aminoglikozid garamicin i neomicin, a od ostalih antibiotika ampicilin. Escherichia coii je bila najosjetljivija na neomicin. Fungi su pokazali mnogo slabiju osjetljivost prema nistatinu nego canestenu.
Zaključno se preporuča da se antibiotici ne primjenjuju nekritički, jer
oni ne mogu biti naknada za neadekvatne zahvate na području endodonta, niti za nepoštivanje aseptičnosti rada u endodonciji.
Kožno-koštana tuberkuloza: prikaz slučaja Raos, Miljenko; Đapić, Tomislav; Tješić-Drinković, Duška ...
Paediatria Croatica,
04/2008, Letnik:
52, Številka:
1
Book Review
Recenzirano
Odprti dostop
U radu je prikazana djevojčica u dobi od dvije godine i osam mjeseci s kožno koštanom tuberkulozom. Bolest je počela s bezbolnim crvenkastim otokom kože s unutarnje strane donjeg dijela lijeve ...potkoljenice s ulceracijom. Jedanaest mjeseci poslije razvio se lijevostrani preponski limfadenitis te osteomijelitis donjeg dijela lijeve goljenične kosti. Patohistološki nalaz kože limfnog čvora i nekrotične kosti bio je granulomatozna upala. Iz uzorka nekrotične kosti u kulturi porastao je mikobakterij tuberkuloze. Liječenje je provedeno antituberkuloticima tijekom četrnaest mjeseci. Kožna i koštana lezija u potpunosti su zacijeljele.
