U ovom radu autor nastoji pridonijeti boljemu razumijevanju stvarnosti ljudske osobne moralne nutrine iz perspektive belgijskoga moralnoga teologa Servaisa Pinckaersa. Nju se razumijeva u kontekstu ...danas dominantnoga znanstvenoga pogleda na svijet, u kojem kategorije tehničkih i ostalih pozitivnih znanosti svojom dominacijom dovode u pitanje ljudski oblik postojanja i djelovanja. Nakon uvodnih misli u važnost, vrijednost i nužnost interdisciplinarne suradnje, daje se uvid u dvostruka temeljna obilježja ljudskoga života, ovisno o tom imaju li ista obilježja svoj oslonac u moralnoj nutrini ljudske osobe ili tek proizlaze iz tehničkoga i pozitivnoga pogleda na svijet.
Ovaj se članak usredotočuje na razvoj moralne teologije u slovačkom društvu od 1990‑ih. Bavi se fenomenima usko povezanim s čovjekovim moralom (ljudskom prirodom, ljudskim pravima, autonomijom osobne ...savjesti, slobodnom voljom, vrijednostima istine, dobrote, ljepote, dispozicijama dobre volje, općim dobrom i potrebom za povratkom vrlinama). Prvi je preduvjet za izlaganje sadržaja ovog rada tvrdnja kako je samo čovjek sposoban za moralni život. U tom smislu postavljaju se tri pitanja: 1. Koji se trendovi mogu prepoznati u moralnoj teologiji u Slovačkoj i Srednjoj Europi u prošlosti i sadašnjosti? 2. Zašto je važna suradnja između moralne teologije i moralne filozofije? 3. Kakav utjecaj moralna teologija i moralna filozofija imaju na rast općeg dobra (bonum communis) i na odnos između slobode, savjesti i istine? U studiji se implementiraju analitičke, refleksivne i komparativne metode. U konačnom zaključku također ćemo se poslužiti i metodom sinteze. Pomoću analitičke metode naglasit ćemo one specifičnosti koje čitatelju približavaju značenje, važnost i sliku osobe s »moralnim licem«. Polazište te tvrdnje bit će kršćanstvo s njegovim visokim osjećajem za humanost, koje se u Slovačkoj trajno formiralo u 9. stoljeću kao rezultat misionarske aktivnosti dvojice solunske braće Konstantina Ćirila (827. – 869.) i Metoda (826. – 885). Također ćemo u tekstu uporabiti komparativnu metodu kada ćemo pokušati usporediti tradicionalnu moralnu teologiju u Slovačkoj prije i nakon 1990. Godine, kada je na nju utjecao sekularizam, liberalizam, relativizam i praktički materijalizam. Metoda sinteze omogućit će nam da izvučemo određene zaključke, uzimajući u obzir dinamiku fleksibilnih postmoderno‑liberalnih utjecaja, antropološko‑normativnih i multikulturnih pristupa, kao i najnovije znanstvene tehnologije i nanotehnologije, koji povećavaju demoralizaciju društva razbijanjem integriteta tijela i norme tradicionalnog obiteljskog reda. Čovjek i društvo ne mogu postojati odvojeno, jer je identitet osobe u društvu znak samosvijesti i istodobno osnova pripadnosti društvu, naciji, etničkoj pripadnosti i državi. Od 1990. moralna teologija u Slovačkoj nastoji se oduprijeti sekularnim tendencijama: posebice hedonizmu i praktičnom materijalizmu, diktaturi relativizma, etično‑aksiološkoj i kulturnoj varijabilnosti, stoga što one nemaju potporu u univerzalnim normama, ali isto tako i seksualnoj slobodi bez odgovornosti te socijalnoj ravnodušnosti. Spomenuto podrivanje tradicionalnog sustava vrijednosti, gubitak objektivnosti, ideologizacija kulture života, degenerirani multikulturalni pristup bez čvrstih moralnih načela i potpuna globalizacija namjerno su prikazivani kao poželjni. To su razlozi zašto se temeljni pojmovi atomiziraju do te mjere da postaju beznačajni. Ti trendovi, međutim, nisu samo opasni nego su i protuljudski zbog svoje podrške demoralizaciji. U zaključnom dijelu studija pokušava razjasniti dvije stvari: zašto se vjera ne bi trebala odvojiti od morala i zašto je prisutnost i živo svjedočanstvo kršćana važno u kontekstu 21. stoljeća.
Conscience plays a major role in the moral observance of our personal, religious and professional lives. Being conscientious in the gifted freedom of action and moral responsibility of committing to ...act rightly in a conformist society with prevailing pluralistic bio/ethical beliefs, exposes us to many existential struggles to persevere in this conscientious conduct. This is especially evident in the application of numerous scientific advances in clinical practice, which opens a space for conflicting situations, by participating in scientific research, diagnostic and therapeutic procedures and interventions that are not in line with the moral conscience of the individual, where pragmatic goals conflict with medical ethics, the protection of human rights and dignity of life, which consequently requires: the preservation of conscientious commitment, the appeal of conscience. For the appeal of conscience to be morally grounded, it is necessary to become more familiar with the etymological and moral definition of conscience in the context of theological doctrine, to respect bio-legal determinants in ethical and professional principles that affirm the freedom of thought, conscience and religion as fundamental human rights, guaranteed by international documents and codes of medical ethics and deontology. Their joint initiatives support the moral responsibility of conscientious conduct which requires respect for the dignity, inviolability and sanctity of human life, which are particularly prominent in the perspective of Christian anthropology, moral theology and personalistic bioethics.
U Europi se suvremena teorija kazuistike u posljednje vrijeme nije osobito razvijala niti joj se posvećivala velika pozornost u pravnoj znanosti od 50-ih godina 20. stoljeća kada je Viehwegov pokušaj ...ponovnog uvođenja kazuističkog (topičkog) pristupa doživio neuspjeh. Ipak, problemi vezani uz ovu temu nisu nestali te se i danas mnogi pravni stručnjaci (odvjetnici i suci) i dalje suočavaju s istim dilemama s kojima su se suočavali i srednjovjekovni ispovjednici i kazuisti. Ovaj rad se u tom smislu bavi pitanjem može li bilo koja nova čvrsta teorija pravne kazuistike, koja se temelji bilo na kazuistici kojom se koriste teolozi i ispovjednici ili na kazuistici kojom se danas koriste etičari, posebice u bioetičkim znanostima, koristiti pravnim stručnjacima kon- tinentalnog prava koji su naviknuti na sustavno umjesto na kazuističko razmišljanje, a koji i nadalje sumnjaju u teoriju jedinog točnog odgovora ili se nalaze u situaciji pravne nesigurnosti zbog bilo kojeg razloga.
Initials
Sig.: a8-z8, A8-Q8
Sheet Q7: Jacobus Grasolarius ad lectorem; Franciscus Lucensis de Con sortibus ad lectore m
Inicijali
Sig.: a8-z8, A8-Q8
List Q7: Jacobus Grasolarius ad lectorem; ...Franciscus Lucensis de Consortibus ad lectorem
Jed. oblik autorova imena: Marko Marulić
Podaci o izdavanju preuzeti iz kolofona
Inicijali
Sig.: a8-z8, A8-Q8
List Q7: Jacobus Grasolarius ad lectorem; Franciscus Lucensis de Consortibus ad lectorem
Najopsežnije djelo moralne teologije pisano hrvatskim jezikom u 18. stoljeću (1784) jest Bogoljubni nauk fra Mate Zoričića (sačuvano je 1538 stranica) u kojem su sukladno vremenu bili obrađeni svi ...postojeći i mogući slučajevi savjesti (casus conscientiae). Osim što pruža dobar uvid u moralno stanje tadašnjega hrvatskoga puka (sklonost vračanju, čedomorstvu, raznovrsnim preljubima, sklonosti trgovaca varanju kupaca, poimanje drugoga i drugačijega i sl.), znatno obogaćuje hrvatsko znanstveno nazivlje (npr. conscientia je ‘grizodušje’) te nam daje vrstan uvid u tadašnje stvaranje znanstvenoga djela (citira naime 156 autora iz struke u 965 citata). Ta se silna “učenost” ipak propitkuje pogotovo kada detaljnom analizom dolazimo do zaključka da se Zoričić, pišući svoj Bogoljubni nauk, služio gotovo jedino djelom Examen ecclesiasticum Felicea Potestà i neznatno djelima Medulla theologiae moralis Hermanna Busenbauma te Istruzione e pratica pei confessori sv. Alfonza Marije de’ Liguorija.
Pripisano: Hieronymus, De viris illustribus (73b–74a), Ad Magnum oratorem (74a);Cyprianus Thascus Caecilius, Ad Donatum (74a–78b), De habitu virginum(78b–84a), De lapsis (84a–93a), De unitate ...catholicae ecclesiae (93a–100b), Dedominica oratione (100b–109b), De mortalitate (109b–115b), De opere etelemosinis (115b–122a), De bono patientiae (122a–128a), De zelo et livore(128a–132a), Adversus Demetrianum (132a–137b); Johannes Damascenus, Liber gestorum Barlaam et Josaphat (138b–233b).Zapiski stiškega profesa Gregoriga iz l. 1657: o spravnih daritvah v Stični 7. marca 1657 (64a), o Turkih in Benečanih (66a), o papežu Aleksandru VII. in Benečanih (101b).Fizični opis: Foliji v kolektarju, v katerem je poleg drugih avtorjev zastopan tudi Janez Damaščan, so velikosti 29,9 x 18,7 cm. Foliji so obrezani, vendar dobro ohranjeni. Zapis v romanski minuskuli je enokolonski. Besedilo je izpisano s temno rjavo tinto. Incipiti, ekspliciti in začetki odstavkov so izpisani z rdečo, začetnice pa so včasih poudarjene z rumeno tinto. Današnja vezava (rjavo usnje čez karton) je iz let 1765-1780.Okras: Kodeks krasi 115 kaligrafskih inicial različne velikosti (do 8 vrstic), izpisanih z rdečo in črno tinto. Iniciala C (f. 138v) na začetku knjige Janeza Damaščana je izdelana v kombinaciji rdeče in črne tinte. Deblo črke je razcepljeno, vitice, ki zapolnjujejo slikarski prostor, so z dvema okrasnima sponkama pripete na deblo črke. Nataša Golob inicialo pripisuje t. i. Avguštinovemu mojstru.(Katalog rokopisov; Germ 2005, str. 113; gl. tudi: Kos-Stele 1931, str. 27-28; Golob 1994, str. 181; Lackner 2001.)
Pripisano: Pseudo-Boethius: De disciplina scholarium (77b–107a, 194a–227b).Fizični opis: Kodeks ima obrezane folije. Prvi folij je pergamenten, vsi ostali so papirnati. Zapis z rjavo tinto je ...enokolonski. Pisava je knjižna gotica, le za iniciale so uporabljene kapitalne črke. Glavno besedilo je zapisano z večjimi, komentar pa z manjšimi črkami; listi od 107v do 109v so ostali nepopisani. Kaligrafske iniciale, naslovi in večji del obrobnih pripisov je izpisanih z rdečo tinto. Incipiti in ekspliciti so praviloma samo podčrtani z rdečo črto. Pogosto so z rdečo tinto izpisane tudi običajne začetnice stavkov, ali pa jim je dodana poteza rdeče barve. Vezava (rjavo ornamentirano usnje s kovinskimi vogelniki in gumbi čez leseno osnovo) je iz druge polovice 15. stoletja.Okras: Rokopis krasi večje število 2-4 vrstice visokih kaligrafskih inicial, zapisanih z rdečo barvo, ki jo včasih dopolnjuje poteza zelene barve, in 12 velikih slikanih inicial, visokih do 9 vrstic (f. 1v, 14r, 29r, 47v, 64r, 77v, 110v, 126r, 143r, 165r, 183r, 194v). Slikane iniciale so različnih velikosti in tipov, večina jih je vpisanih v ornamentirano kvadratno polje in okrašenih z dekorativnimi rastlinskimi viticami. Pogosti so tudi cvetlični motivi, posamezne rože so naslikane tako veristično, da je mogoče prepoznati vrsto cvetice (spominčica, jetičnik, divji nageljček, vrtnica). V barvni paleti inicial prevladujejo rdeča, modra, zelena in rožnata barva. Največja slikana iniciala (C) se nahaja na začetku Boetijeve Utehe filozofije (f. 1v). Telo črke, vpisane v rožnat okvir, je modre barve, napolnjeno s finim vegetabilnim ornamentom. Ozadje je svetlo zeleno, gosto prepleteno z vitičevjem, v katerem so sinji in rožnati cvetovi spominčic, ki ubrano dopolnjujejo osnovni kolorit iniciale. Uvodno stran poleg iniciale krasi tudi kaligrafski naslov v barvnih črkah: Anicii Manilii Severini Boetii exconsulis ordinarii patricii philosophiae consolationis liber primus incipit.(Katalog rokopisov, Germ 2005, str. 83; gl. tudi Kos-Stele 1931, str. 90.)
Pripisano: Augustinus episcopus: Liber exhortatorius ad quendam comitem (124a–151a).Prilepljen list s tekstom v misalni minuskuli 14. stol. in liturgičen tekst iz 14. stol.Vezava: Sočasna ali vsaj ne ...dosti kasnejša vez v rjavo usnje z lesenimi platnicami, na notranjo stran sprednjih platnic je prilepljen list s tekstom v misalni minuskuli 14. stoletja, na notranji strani zadnjih platnic pa liturgičen tekst iz 14. stoletja, ki je od iste roke kot tekst na platnicah jurkloštrskega kodeksa 12; sklep in kovinski gumbi so odpadli.Pisava: Knjižna minuskula, ena roka, en stolpec.Okras: Večje število z rdečilom in črnilom narisanih inicial. Večje se nahajajo na f. 1r - S, 5r - H, 21v - L, 46v - F in 78v - S.(Katalog rokopisov; Kos-Stele 1931, str. 82.)
Fizični opis: Foliji v kodeksu, ki je na koncu pomanjkljivo ohranjen, so velikosti 29,8 x 21,1 cm. Foliji so obrezani in precej poškodovani. Zapis je enokolonski, pisava je romanska minuskula. ...Besedilo je izpisano s črno tinto, medtem ko so incipiti, ekspliciti in številke poglavij izpisani z rdečo tinto. Današnja vezava (vogali in hrbet iz belega usnja, platnice iz kartona, prevlečenega z rjavim pološčenim papirjem) je iz let 1765-1780.Okras: Kodeks krasi ena večja slikarsko zasnovana iniciala (f. 20v) in več sto do 4 vrstice visokih kaligrafskih inicial, izpisanih z rdečo ali črno tinto. Rdeče začetnice so včasih okrašene z drobnim trilistnim vrhom, medtem ko imajo črne dodano piko rdeče barve. Iniciala D na f. 20v ima tako zaokrožen trebuh, da bi jo lahko zamenjali z veliko črko O. Izrisana je z rjavo tinto, telo je razcepljeno, črkovno polje pa zapolnjeno z dekorativnim vitičevjem. Iniciala ni kolorirana, kar najbrž pomeni, da je ostala nedokončana. Na isti strani je zanimiv detajl iniciale Q, ki ima kot edina v vsem kodeksu vrisan moški obraz. Obličje je duhovit srednjeveški croquis, ki ga lahko razumemo kot avtorski podpis anonimnega mojstra.(Germ 2005, str. 80; gl. tudi Kos-Stele 1931, str. 30-31; Golob 1994, str. 183-184.)
Zapisek psalma iz 13. stol. (1a) in stiškega profesa Gregoriga iz 17. stol. (2b)