Cilj: Cilj istraživanja bio je utvrditi korelaciju radne sposobnosti i stepena depresivnih simptoma kod osoba sa primarno generaliziranom epilepsijom.
Materijali i metode: U studiju je uključeno 100 ...pacijenata (50 muškaraca i 50 žena) sa generaliziranim toničko kloničkim (GTK) atacima. Analizirana je životna dob, spol, stručna sprema, radni status i stepen depresije. Depresivni simptomi ispitanika su mjereni Hamiltonovom skalom za depresiju, a korelacija Pearsonovim testom.
Rezultati: Srednja životna dob ispitanika je 32.3±12.1. Srednju stručnu spremu je imalo 57 ispitanika, osnovnu školu 31, a jednak broj (6) ispitanika je bio bez škole ili sa visokim obrazovanjem. Najveći broj ispitanika je bio nezaposlen (36), zaposlenih 25, domaćica 21, učenika 11, studenata 5, te jedan redovni i prijevremeni penzioner. Prosječna vrijednost stepena depresivnosti pacijenata sa GTK atacima iznosila je 10.5±7.6 (0-31). Najveći broj pacijenata nije imalo znakove depresivnosti (46) dok je umjerenu depresivnost imalo 33 pacijenta, izrazitu depresivnost 21 pacijent. Zaposleni imaju srednju vrijednost skora Hamiltonove skale 11.1±7.0 (2-27), 32% nije imalo simptome depresivnosti, 52% je imalo simptome manje depresije, dok je 16% imalo veliku depresiju. Stepen depresivnosti kod pacijenata koji su bili nezaposleni nije se signifikantno razlikovao (p=0.4) od stepena depresivnosti zaposlenih 9.6±7.6 (0-31). Simptome depresivnosti kod nezaposlenih nije imalo 41.7% ispitanika, simptome manje depresije je imalo 38.9%, a veliku depresiju je imalo 13.9%. Koeficijent korelacije stepena depresivnih simptoma i radne sposobnosti iznosio je (r=-0.71).
Zaključci: Analiza pokazuje da epilepsija bitno narušava radnu sposobnost, kao i njenu značajnu povezanost sa stepenom depresivnosti. Signifikantna je razlika u stepenu obrazovanja muškaraca i žena, u smislu boljeg obrazovnog statusa u žena.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Activity of anatomically defined regions of the human cerebral cortex, through connectivity produces functional heterogeneity ...represented by behavioral aspect. Basic physiological substrate of the interconnection between anatomical subregions is a subject of continuous research. Focal epilepsy, exclusive cortical disease, is an excellent model for the exploration of the neurobiological basis of functional anatomy. Specifically, cortical irritative phenomenon in a region (the final pathophysiological product of epileptogenesis in epileptogenic lesion), in addition to the initial symptoms, leads to a large number of different, time-conditioned, combination of the clinical symptoms and signs - behavior patterns during epileptic seizure. Sequential arrangement of signs and symptoms is determined by the propagation of abnormal electrical activity in the cortex and anatomical pathways from the generator to the close and distant brain regions. Preferential path of the propagation is part of the epileptic network’s neurodiversity that is dominantly uniform at the individual level. Although minor inter-individual variations has been given, it is believed that the number of combinations in the pattern of behavior in focal seizures in the human species is final. The primary goal of the doctoral dissertation was to determine the clinical correlation between defined epileptic symptoms and signs (semiology) and localization of epileptogenic lesions. We performed a clinical-anatomic correlation of a representative sample of patients with focal epilepsy, treated at the Department of Neurology, Clinical Center of Serbia, according to modern trends in epileptology. The results of the material analyzed demonstrate the complexity of the epileptic network upgraded to a physiological level of connectivity, as well as certain regularities, which support existing neurobiological concept of functional anatomy and determine the clinical belief in modern epileptology. Coherent oscillations and epileptic activity generates behavioral phenomena, such as the complete cessation of motor activity or oroalimentary automatisms, most common signs in the analyzed population. Behavioral arrest, an early sign, suggests the limited activity of the cerebral cortex, with the probable disruption in cortico-subcortico-spinal pathways. Oroalimentary automatisms, the phenomenon of the second half of seizures, are possible product of the activation and inhibitory stimuli in wider cortical regions with the final resultant in the archaic behavior. Epigastric and psychic aura are among the most frequent subjective experiences in analyzed patients; central autonomic network, viscerotopic presentation in narrowly localized cortex and interplay of paleo-and neo-cortex are likely pathophysiological mechanisms of these symptoms. In defined subpopulations interferance of the heterogeneity of semiological signs with demographic characteristics is shown, but the analysis indicated a pronounced homogenization of some of the analyzed variables, depending on the anatomical localization epileptogenic zone, which is methodologically and conceptually in the study, equal to the epileptogenic lesion. A substantial majority in the analyzed cohort demonstrated epileptogenic lesion, which is usually localized in the mesial temporal region. Hippocampal sclerosis and focal cortical dysplasia are pathological substrates of focal epilepsy in two-thirds of the analyzed patients. Subgroups with lesions in the mesial temporal cortex and lateral lobes, insula and occipital lobe, have homogeneous and defined patterns of behavior. Phenomenology of the mesial temporal lobe epilepsy consists of a combination of activation and inhibition in the limbic system, vegetative cortex (predominantly right), a memory circuit (predominantly left), and propagation in the basal ganglia and the intermittent interruption of cortico-subcortico-spinal system. Activation that arises in medial temporal region contains four subclusters of the semiological signs. In the lateral temporal epilepsy dominated nosology that stands in the background, along with some of the signs of mesial temporal epilepsy, is activation of the auditory eloquent cortex and areas of the perisilvian and posterior regions. Insular clinical presentation incorporates mainly vegetative signs and symptoms which are generated in the frontal operculum region. Occipital cortex initially generates visual symptoms, followed by a consistent dual propagation (to the frontal and temporal lobe), whose symptoms are contained in subclusters of a local activation in medial frontal and temporal cortex or secondary generalization. The data analyzed in the epileptogenic lesion subgroups in the dorsolateral frontal and parietal cortex are insufficient for uniform conclusion. Subpopulation without epileptogenic lesion has associated clinical features, which include a tendency to seizures with secondary generalization and nocturnal chronobiological presentation. Nonlesional subpopulation has indirect determinants of the epileptogenic process in frontal region. A comprehensive analysis of extensively studied patterns of behaviour in focal seizures suggests the existence of epileptic network, composed of strict and defined anatomo-functional units, which have a generating capacity of preferential connectivity, most likely achieved by permanent communication between pacemaker and neighboring regions by abnormal electrical activity.- Aktivnost anatomski definisanih regiona humanog cerebralnog korteksa, kroz konektivnost, proizvodi funkcionalnu heterogenost reprezentovanu kroz bihejvioralni aspekt. Bazični fiziološki supstrat interkonekcije anatomskih podregiona predmet je stalnih istraživanja. Fokalna epilepsija, kao eksluzivna kortikalna bolest, odličan je model za eksploraciju neurobiološke osnove funkcionalne anatomije. Tačnije, iritativni kortikalni fenomen u jednom regionu (finalni patofiziološki produkt epileptogeneze u epileptogenoj leziji), pored inicijalnog simptoma, dovedu do većeg broja različitih, vremenski uslovljenih, kombinacija kliničkih simptoma i znakova – obrazaca ponašanja tokom epileptičnog napada. Sekvencijalni raspored simptoma i znakova determinisan je propagacijom abnormalne električne aktivnosti kroz korteks i anatomske puteve, od generatora do bliskih i udaljenih moždanih regiona. Preferencijalni put propagacije deo je neurodiveziteta epileptične mreže i dominantno je uniforman na individualnom nivou. Iako su poznate i manje inter-individualne varijacije, veruje se da je broj kombinacija u obrascu ponašanja tokom fokalnog epileptičnog napada, u ljudskoj vrsti, konačan. Primarni cilj doktorske disertacije bio je utvrđivanje korelacije klinički definisanih epileptičnih simptoma i znakova (semiologije) i lokalizacije epileptogene lezije. Učinjena je kliničko-anatomska korelacija na reprezentativnom uzorku bolesnika sa fokalnom epilepsijom, obrađenih na Klinici za neurologiju Kliničkog Centra Srbije, shodno, trendovima moderne epileptologije. Rezultati na analiziranom materijalu demonstriraju kompleksnost epileptične mreže nadgrađene na fiziološkom nivou konektivnosti, ali i izvesne zakonomernosti, koje podupiru postojeći neurobiološki koncept funkcionalne anatomije i utvrđuju klinička uverenja u modernoj epileptologiji. Koherentna i oscilatorna epileptična aktivnost generiše bihejvioralne fenomene, poput potpunog prestanka motorne aktivnosti ili oroalimentarnih automatizmama, znakova koji su najčešći u analiziranoj populaciji. Bihejvioralni arest, rani znak, sugeriše na limitiranu aktivnost u cerebralnom korteksu, uz verovatnu disrupciju kortiko-subkortiko-spinalnih veza. Oroalimentarni automatizmi, fenomen druge polovine epileptičnog napada, mogući su proizvod aktivacionih i inhibitornih stimulusa više kortikalnih regiona sa finalnom rezultantom u arhaičnom ponašanju. Epigastrična i psihička aura najfrekventniji su među subjektivnim doživljajima analiziranih bolesnika; centralna autonomna mreža, viscerotopna prezentacija usko lokalizovanog korteksa i međuigra paleo- i neo-korteksa verovatni su patofiziološki mehanizmi ovih simptoma. U definisanim subpopulacijama pokazano je da izvesna heterogenost semioloških znakova interferira sa demografskim karakteristikama, ali je analiza ukazala na naglašenu homogenizaciju pojedinih analiziranih varijabli, zavisno od anatomske lokalizacije epileptogene zone, koja je, metodološki i konceptualno za potrebe studije, izjednačena sa epileptogenom lezijom. Kod značajne većine u analiziranoj kohorti demonstrirana je epileptogena lezija, koja je najčešće lokalizovana u mezijalnom temporalnom regionu. Hipokampusna skleroza i fokalna kortikalna displazija patološki su supstrati fokalnih epilepsija kod dve trećine analiziranih. Podgrupe sa lezijama u mezijalnom i lateralnom korteksu temporalnog lobusa, insuli i okcipitalnom lobusu, imaju homogene i definisane obrasce ponašanja. Fenomenologija mezijalne temporalne epilepsije sastoji se od kombinacije rezultata aktivacije i inhibicije limbičkog sistema, vegetativnog korteksa (dominantno desno), memorijskog kruga (dominantno levo), propagacije u bazalne ganglije i intermitentnog prekida kortiko-subkortiko-spinalnog sistema. Aktivacija koja proističe iz mezijalnog temporalnog regiona sadrži četiri subklastera semioloških znakova. U lateralnoj temporalnoj epilepsiji dominira nozologija u čijoj pozadini stoji, uz neke od znakova mezijalne temporalne epilepsije, aktivacija elokventnih zona auditivnog korteksa i posteriornog perisilvijevog regiona. Insularna klinička prezentacija inkorporira uglavnom vegetativne znake i znakove koji se generišu u frontalnom operkulumu. Okcipitalni korteks inicijalno generiše vizuelne simptome, iza kojih sledi dosledna dvojna propagacija (prema frontalnom i temporalnom lobusu), čiji simptomi su sadržani u subklasterima lokalne aktivacije mezijalnog frontalnog ili te
Ulaskom Italije u rat protiv Austro-Ugarske 1915. došlo je do bijega većega dijela istarskih iredentista i njihova pristupanja talijanskoj vojsci. Većina onih koji su ostali bivaju deportirani i ...konfinirani u Austriju i Mađarsku. Tada zapadna obala Istre postaje glavna meta bojnoga i obavještajnoga djelovanja talijanske ratne
mornarice i njezina zrakoplovstva na sjevernom Jadranu, koja je svoju pozornost usmjerila na Poreč zbog tamošnje hidroavionske postaje. Za iskrcavanje i potom izvlačenje obavještajaca odabrano je obližnje mjesto
Funtana jer je više tamošnjih obitelji bilo sklono Italiji. Obavještajci su birani među prebjezima iz Istre zbog poznavanja terena i
veza među stanovništvom. Iskrcavani su pojedinačno ili u manjim grupama. Izvlačenje posljednje grupe nije uspjelo do završetka rata.
Nel 1915, dopo lʼentrata in guerra dellʼItalia contro lʼImpero Austro-Ungarico, la maggior parte degli irredentisti istriani fugge per arruolarsi nell’Esercito Italiano. Quelli rimasti vengono deportati e confinati in Austria ed Ungheria. Così la costa occidentale istriana diventa bersaglio dellʼazione militare e informativa della Marina Italiana e della sua aviazione nellʼAlto Adriatico. Lʼattenzione si sposta su Parenzo e sulla sua idrostazione mentre la vicina Fontane viene scelta come luogo di sbarco e recupero degli informatori in quanto
varie famiglie del posto parteggiavano per lʼItalia. Gli informatori erano scelti tra i fuggiaschi istriani per la loro conoscenza del luogo e
i legami che avevano con la popolazione locale. Qui avveniva lo sbarco di singoli informatori oppure di piccoli gruppi. Il recupero dell’ultimo
gruppo non fu possibile sino a guerra finita.
With the entry of Italy into the war against Austria-Hungary in 1915, most of the Istrian irredentists fled and joined the Italian army. Most of those who remained were deported and confined within Austria and Hungary. Then the western coast of Istria became the main target of combat and intelligence activities of the Italian Navy and its air force
in the northern Adriatic, which turned its attention to Poreč because of the seaplane station which was there. The nearby town of Funtana was chosen for disembarking and then retrieving the intelligence officers because several families living there were leaning towards Italians. The
intelligence officers were chosen from among the refugees from Istria because of their knowledge of the terrain and connections among the population. They would get off individually or in small groups. The extraction of the last group failed until the end of the war.
Case of Panic Disorder with Agoraphobia - Continuum Through Cognitive-Behavioural Therapy Panic disorder is characterized by spontaneous and unexpected occurrence of panic attacks, the frequency of ...which can vary from several attacks per day to only a few attacks per year. Panic disorder is usually qualified with the presence or absence of agoraphobia. Panic disorder with agoraphobia is an anxious disorder where repeated attacks of fear and anxiety appear at places and situations out of the family surrounding, places where the escape is difficult and where someone would be helpless, as for an example crowded places, passing over bridges, traveling by public transport, walking in an open space. Depressive episodes, as well as obsessive-compulsive procedures, can also follow this condition. A female person aged 25 years presents with a classical panic disorder with an agoraphobia and a classic and secure behaviour. She also suffers from dysthymia and a chronic fluctuating mood and low self-confidence. The patient gets panic attack when travelling by public transport in the morning when going to work, in a restaurant, in a supermarket, in a disco, when walking in an open space. The symptomatology started half a year before going to the psychiatrist, after several close persons died. A short description of CBT. CBT is based on the cognitive model of an emotional answer and aspects of stoic philosophy. CBT is based on an idea that our thoughts cause emotions and different behavior, so that we can change the way of thinking, and after that feelings/behaviour unchaged situations. CBT uses Sokrates method and some techniques from psychodrama, as well as relaxing techniques. Giving «homework» and keepingg a diary is also a very important part of this therapy. Seven therapeutic sessions of a cognitive-bihavioural psychoteraphy in a combination with the antidepressants (one session weekly) were performed. Cognitive-behavioural therapy is a leading therapy in dealing with agoraphobia and panic attacks. In combination with SSRI, it gives excellent results in reduction of the symptomatology. At the end of the treatment, the mental state was significantly improved. The patient came in contact with her beliefs and the basic models developed in childhood, and learned how to cope with negative thoughts, feelings and maladaptive behaviour.
Pojava prijetnji modernog doba, kao što su terorizam ili oružje za masovno uništenje, dovela je do preispitivanja tradicionalnog shvaćanja „neposredno predstojećeg napada“, kao preduvjeta poduzimanja ...samoobrane. Shvaćanje „neposrednosti“ kao vremenske kategorije došlo je u pitanje upravo zbog nepredvidive naravi novih prijetnji i nemogućnosti utvrđenja točnog trenutka u kojemu će se one ostvariti. Uslijed toga, kod dijela država i pravnih pisaca koncept „neposrednosti“ doživio je reinterpretaciju, na način da se neposrednost više ne poima kao isključivo vremenska komponenta samoobrane, već se pri njenom utvrđenju uzima u obzir niz različitih faktora. U radu se raspravlja o tome jesu li prijetnje novog doba zaista utjecale na promjenu sadržaja zahtjeva „neposrednosti“ samoobrane te na koji način bi takva promjena utjecala na pravo države na samoobranu.
An emergence of modern threats, such as terrorism or weapons of mass destruction, has led to the reexamining of the traditional understanding of an „imminent attack“, as a precondition of a lawful self-defence. Understanding of “imminence“ as a temporal category has come under scrutiny due to the unpredictable character of modern threats and the impossibility of determining the exact moment in which they will materialize. This has led to redefining „imminence“ by some scholars and states. Imminence is thus not perceived as an exclusively temporal category, but is being assessed with regard to different factors. This paper deals with the impact of new security threats on the notion of “imminence” and discusses whether the meaning of “imminence” has been changed and, if yes, how that influences the states’ right to self-defence.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Introduction: Many chronic diseases, particularly epilepsy, considerably impair and decrease the patients’ quality of life, both in ...regard to general well-being and everyday life activities. Epilepsy compromises the patient’s life within medical, psychosocial and professional spheres. Therefore, besides sustaining a full control over epileptic seizures, the goal of modern epileptology is to achieve the best possible quality of life of the patient. The quality of life related to health reflects the influence of disease on the patient’s life, i.e. the measure of suffering caused by the disease and its associated disorders. Thus, the evaluation of the quality of life has become the inevitable part of treatment protocol in patients with epilepsy, i.e. chronic diseases. Aim: The aim of this study was to compare the results of the evaluated quality of life in adult patients with epilepsy and patients with psychogenic non-epileptic seizures, as well as to determine causes and extent of changes in their quality of life. Material and methods: The study involved 180 patients aged over 18 years; of these, group I – 60 patients with pharmacoresistant focal epilepsy (PHRE), group II – 60 patients with pharmacosensitive epilepsy (PHSE) and group III – 60 patients with psychogenic non-epileptic seizures (PNES). In all three groups, we used a specific questionnaire for the evaluation of the quality of life in patients with epilepsy QOLIE-31 (Serbian version) filled out by the patients. In all patients, testing involved the statistical significance of difference in the influence of demographic, epileptic and psychosocial factors on subscale scores. Testing involved: of demographic factors – gender and age; of epileptic factors – type of epilepsy, adverse effects of antiepileptic drugs, and of psychosocial factors – anxiety, depression, mental status, marital status, residential status, residence location, degree of education, financial status, employment and driver’s license permit. The presence of anxiety symptoms were tested by tests for anxiety HAMA, GAD-7 and PHQ-4 (A), and depression symptoms by tests for depression BDI-II, NDDI-E and PHQ-4 (D). Mental status was tested by the Mini-Mental Test (MMT) and Clock Drawing Test (CDT). Results: By using the questionnaire QOLIE-31, identically poor quality of life was observed in the subjects of group I (PHRE) (62,72 ± 13,11) and III (PNES) (62,63 ± 12,03), while the quality of life was considerably better in the subjects of group II (PHSE) (83,04 ± 10,15). The strongest predictors of the QOLIE-31 in groups I and III were co-morbid symptoms of anxiety (r = – 0.457 p < 0.001; r = – 0.666 p < 0.001) and depression (r = – 0.409 p < 0.005; r = – 0.854 p < 0.001), while in group II the frequency of seizures had the leading position (r = – 0.702 p < 0.001), to be followed by the symptoms of depression (r = – 0.647 p < 0.001), anxiety (r = – 0.510 p < 0.001), and lastly by the etiology of epilepsy (r = – 0.393 p < 0.005). Conclusion: Patients with psychogenic non-epileptic seizures or with pharmacoresistant focal epilepsy have a poor quality of life, with anxiety and depression being the main predictors of the QOLIE-31. While patients with pharmacosensitive epilepsy have a considerably better quality of life, their main predictor of the QOLIE-31 is the frequency of seizures that is followed by affective symptoms and etiology of epilepsy.- Mnoge hronične bolesti, a posebno epilepsija, značajno remete i umanjuju kvalitet života obolelog, kako u smislu osećaja opšteg zdravstvenog blagostanja, tako i svakodnevnih životnih aktivnosti. Epilepsija kompromituje bolesnikov život u zdravstvenoj, psihosocijalnoj i profesionalnoj sferi. Zato je cilj savremene epileptologije da pored uspostavljanja potpune kontrole epileptičkih napada, postigne i što bolji kvalitet života obolelog. Kvalitet života povezan sa zdravljem odslikava uticaj bolesti na život bolesnika, odnosno meru patnje koja je uslovljena bolešću i njenim pratećim smetnjama. Time je procena kvaliteta života postala sastavni deo protokola lečenja obolelih od epilepsije, odnosno hroničnih bolesti. Cilj: Cilj istraživanja je bio da se uporede rezultati procene kvaliteta života odraslih osoba sa epilepsijom i osoba sa psihogenim neepileptičkim napadima, kao i da se odrede uzroci i veličina izmene njihovih kvaliteta života. Materijal i metode: Ovom studijom obuhvaćeno je 180 bolesnika starijih od 18 godina, grupa I od 60 sa farmakorezistentnom fokalnom epilepsijom (FRE), grupa II od 60 sa farmakosenzitivnom epilepsijom (FSE) i grupa III od 60 bolesnika sa psihogenim neepileptičkim napadima (PNEN). Kod sve tri grupe ispitanika primenjen je specifični upitnik za procenu kvaliteta života osoba sa epilepsijom QOLIE-31 (srpska verzija) kojeg su popunjavali sami pacijenti. Kod svih ispitanika testirana je statistička značajnost razlike uticaja demografskih, epileptičkih i psihosocijalnih faktora na skorove podskala QOLIE-31. Od demografskih faktora ispitivani su: pol i starost, od epileptičkih faktora: tip napada, učestalost napada, etiologija epilepsije, vrsta epilepsije, neželjena dejstva antiepileptičkih lekova, i od psihosocijalnih faktora: anksioznost, depresivnost, mentalni status, bračno stanje, stambeno stanje, mesto stanovanja, stepen obrazovanja, ekonomsko stanje, zaposlenost i posedovanje vozačke dozvole. Prisustvo simptoma anksioznosti testirali smo putem testova za anksioznost: HAMA, GAD-7 i PHQ-4 (A), a simptoma depresivnosti putem testova za despresivnost: BDI-II, NDDI-E i PHQ-4 (D). Mentalni status je ispitivan putem mini mental testa (MMT) i testa crtanja sata (TCS). Rezultati: Podjednako loš kvalitet života na upitniku QOLIE-31 imali su ispitanici I (FRE) (62,72 ± 13,11) i III (PNEN) grupe (62,63 ± 12,03), dok je kvalitet života bio značajno bolji kod ispitanika II (FSE) grupe (83,04 ± 10,15). Najjači predikotri QOLIE-31 kod I i III grupe bili su komorbidni simptomi anksioznosti (r = – 0,457 p < 0,001; r = – 0,666 p < 0,001) i depresivnosti (r = – 0,409 p < 0,005; r = – 0,854 p < 0,001), a kod II grupe je učestalost napada na prvom mestu (r = – 0,702 p < 0,001), zatim simptomi depresivnosti (r = – 0,647 p < 0,001) i anksioznosti (r = – 0,510 p < 0,001), a na trećem mestu je etiologija epilepsije (r = 0,393 p < 0,005). Zaključak: bolesnici sa psihogenim neepileptičkim napadima ili sa farmakorezi-stentnom fokalnom epilepsijom imaju loš kvalitet života, pri čemu su anksioznost i depresija glavni prediktori. Dok, bolesnici sa farmakosenzitivnom epilepsijom imaju značajno bolji kvalitet života, njihov glavni prediktor OLIE-31 je učestalost napada, a zatim afektivni simptomi i etiologija epilepsije.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U članku se analizira opise vojnih ofenziva Osmanskoga Carstva na području Međimurja tijekom 17. stoljeća u osmanskim narativnim izvorima, odnosno u šest kronika, u jednoj zbirci korespondencije i u ...jednom putopisu iz istog stoljeća. U njima se opisuju osmanski napadi na Međimurje na prijelazu iz 1602. u 1603., 1663. i 1664. godine, kao i nekoliko planiranih, ali neostvarenih napada 1601., 1605., 1606., 1664. i 1683. godine. U analiziranim izvorima se pri gotovo svakom spomenu Međimurja spominju i Zrinski, ali kao kolektivni fenomen, budući da se ne navode imena pojedinih poglavara te obitelji. Međimurje je za osmanske autore bilo toliko vezano za Zrinske da pojedini autori navode da je ono bilo »pokrajina Zrinskih«, a međimurski vojnici »ljudi Zrinskoga«. Opisi osmanskih autora daju sliku Međimurja kao bogate, razvijene i mnogoljudne pokrajine koju vrijedi napasti radi stjecanja plijena, ali koju osmanske snage nisu često napadale – dapače, dva izvora navode da osmanske vojske do trenutka opisanih pohoda nisu napadale Međimurje. Izvori upućuju na zaključak da je u mnogo navrata Međimurje imalo sreću i izbjeglo planirane osmanske napade koji su se izjalovili iz različitih razloga.
U radu se propituje i analizira utjecaj terorističkih napada na oblikovanje protuterorističke politike EU-a. Provedeno istraživanje uključuje kvalitativnu analizu sadržaja primarnih izvora EU-a u ...recentnom razdoblju (2015. – 2016.). Rezultati ukazuju na pomicanje protuterorističke politike EU-a na kontinuumu od „mekog“ prema „tvrdom“ obliku moći ubrzanim donošenjem sve restriktivnijih sigurnosnih mjera. Pokazalo se također kako egzogene krize manifestirane počinjenim terorističkim napadima na tlu EU-a u značajnoj mjeri utječu na endogeni institucionalni razvoj EU-a, koji je primarno fokusiran na rješavanje posljedica, a u manjoj mjeri na etiologiju nastanka i razvoja radikalizacije i terorističkog djelovanja. Rad pridonosi razumijevanju političkih odluka i institucionalnih promjena koje utječu na razvoj protuterorističkog prostora u EU.
Putovanja i turizam podložniji su katastrofama i krizama od drugih ekonomskih aktivnosti. Prijetnje od terorističkih napada, prirodnih katastrofa, preko financijskih kriza do raznih opasnosti od ...zaraznih pandemija i klimatskih promjena snažno negativno utječu na putovanja i turistički promet, a time i na višestruke učinke turizma na ukupnu privredu. Različite razine rizika bitno određuju motivacija turista za putovanje, te razvijanje njihove svijesti o alternativnim turističkim destinacijama. Za razliku od regionalnih kriza koje su tek sporadično utjecale na trend razvoja turizma, od početka 21. stoljeća suočeni smo s nekoliko velikih kriza koje su drastično utjecale ili utječu na smanjenje turističke potražnje u svijetu: financijska kriza 2008.-2009. epidemija Covid-19 posebno izražena 2020. i 2021., kontinuirane klimatske promjene, te rat u Ukrajini 2022. Ove krize značajno ugrožavaju sigurnost turista, okoliš, te umanjuju imidž turističkih destinacija. Stoga se u novije vrijeme sve veća pozornost posvećuje proučavanju utjecaja krize na razvoj turizma, što je i predmet istraživanja u ovom članku.
Rad s naslovom "Javni odgovor na 9/11 u politici: patriotizam, strah i jezični problemi" istražuje neposredne reakcije koje su se pojavile u američkoj političkoj administraciji nakon terorističkih ...napada 11. rujna 2001. u New Yorku i Washingtonu. U članku se analizira govor "Vidjeli smo stanje naše zajednice" koji je pred Kongresom 20. rujna 2001. godine dao bivši američki predsjednik George H.W. Bush, koji pokazuje prevladavajući način retorike tadašnje vladine administracije. U potrazi za objašnjavanjem retorike političara nakon 11. rujna, analiza istražuje nekoliko parametara. Ova vrsta retorike govorila je o pitanjima vezanim za 11. rujna, a koristila je mnogo riječi povezanih sa patriotizmom, kao i jezik koji bi mogao potaknuti strah i paranoju kod Amerikanaca i u njihovoj kulturi.
PDF
