Internet addiction and cyberbullying among youth are phenomena that show a significant increase owing to the development of technology and the wide accessibility of the Internet. Research was ...conducted among adolescents (N = 352) in 9 randomly selected high schools in Croatia, with the aim of investigating the relationship between habitual Internet use and online risk behaviors among adolescents. The standardized measuring instruments used in the research were the Internet addiction test (Young, 1998) and The European Cyberbullying Intervention Project Questionnaire (Del Rey et al., 2015) and questions about sociodemographic characteristics of respondents and online activities. The results show that 36.2% of the participants exhibit different symptoms of Internet addiction, while 50.7% of them partake in various forms of cyberbullying. Furthermore, it is established that the amount of time spent on the Internet on instant messaging, watching movies/videos, listening to music and playing online games correlates both with Internet addiction and with participating in cyberbullying among young people. The research confirmed the assumptions of the theory of routine activities and the results indicate that perpetrators of cyberbullying show a tendency to risky behavior also in other online activities. The paper presents the relationship between the level of Internet addiction and experience of cyberbullying and provides guidelines for future research in this area.
The purpose of this research was to identify the prevalence of violence towards nursing staff in Slovenian nursing homes.
For the purpose of this study, a non-experimental sampling method was ...employed, using a structured questionnaire as a data collection instrument (n=527). The contents of the questionnaire proved valid and reliable, with a high enough degree of internal consistency (Cronbach Alpha minimum 0.82).
The nursing staffs working in nursing homes for senior citizens are at high risk of violence. In the last year, the employees were most often faced with verbal violence (71.7%), physical violence (63.8%) and sexual violence (35.5%). 35.5% of employees suffered injuries at their working place. During aggressive outbursts of nursing home residents, employees particularly experience vulnerability, fear and insecurity.
There is a need for a comprehensive approach to tackle workplace violence. Some psychiatric health care facilities have already introduced certain measures in this field, and reduction of workplace violence proves that it is possible to reduce aggressive outbursts of patients. After conducting further quantitative research, which would expose detailed characteristics and the background of such violence, it would be sensible to develop similar measures in the field of health care in nursing homes.
The subject of the paper is the consideration of the criminal offence of violent behaviour in the criminal material law of Bosnia and Herzegovina from the theoretical, normative, and practical ...aspects. The paper first analyses the historical development of the criminal offense of violent behaviour in the territory of Bosnia and Herzegovina. The central part of the paper is a detailed analysis of the criminal offence of violent behaviour in Bosnia and Herzegovina from de lege lata aspect. Special reference is given to the semantic contextual analysis of the provision and the presentation of possible modalities of actions for committing this criminal offence, the consequences of the offence and the presentation of the legal position of court practice. The paper presents a criticism of certain court decisions in which the significance of the consequences of the “act of threat to civil peace“ have been unjustly reduced. Finally, de lege ferenda proposals are presented with the aim of more fully regulating the criminal offence of violent behaviour in Bosnia and Herzegovina.
Vršnjačke interakcije djece s ADHD-om učestalo su opterećene neuspjehom koji se ogleda u slaboj prihvaćenosti ove djece od strane vršnjaka, malom broju prijatelja, niskoj kvaliteti ostvarenih ...prijateljstava i većoj učestalosti sudjelovanja u vršnjačkom nasilju. U cilju boljeg razumijevanja socijalne interakcije ove populacije u radu su prikazane suvremene spoznaje o obilježjima ponašanja djece i mladih s ADHD-om koje uključuju ometajuća/neprimjerena socijalna ponašanja, obilježja komunikacije, sociokognitivne poteškoće i poteškoće rješavanja socijalnih problema, te poteškoće emocionalne regulacije. Nedavne spoznaje o prediktorima vršnjačkog prihvaćanja djece s ADHD-om otvaraju nove mogućnosti djelovanja. Posebna pažnja posvećena je problematici vršnjačkog nasilja. Prikazane su suvremene spoznaje iz konteksta tipične djece i mladih, djece i mladih s teškoćama u razvoju i s ADHD poremećajem. U odnosu na tipičnu, djeca s teškoćama u razvoju učestalije sudjeluju u vršnjačkom nasilju, odnosno visoko su zastupljena u populaciji žrtava. Istraživanja pokazuju da su ADHD simptomi i vršnjačko nasilje značajno povezani. Provedena istraživanja jednoznačno upozoravaju na veću zastupljenost djece s ADHD-om među žrtvama vršnjačkog nasilja, ali i među počiniteljima, i provokativnim žrtvama u usporedbi s tipičnim vršnjacima. Radom se nastoji istaknuti važnost i dati poticaj istraživanjima vršnjačkih interakcija djece i mladih s ADHD poremećajem, s posebnim naglaskom na vršnjačko nasilje. Rad daje i neke smjernice za kreiranje i provedbu prevencijskih i intervencijskih programa prilagođenih populaciji djece s ADHD-om.
Rad analizira anketno istraživanje o iskustvima učenika s vršnjačkim nasiljem i njihovu percepciju školske klime. Istraživanje je provedeno na uzorku od 186 učenika predmetne nastave jedne osnovne ...škole u Našicama u dobi od 11 do 15 godina. Cilj je rada ispitati odnos doživljenog i počinjenog vršnjačkog nasilja u školi s učeničkom procjenom školske klime te utvrditi postoje li statistički značajne razlike u doživljavanju i činjenju vršnjačkog nasilja s obzirom na spol, dob i školski uspjeh učenika. Utvrđena je statistički značajna razlika prema spolu i školskom uspjehu u učestalosti viktimizacije i činjenju vršnjačkog nasilja u proteklih sedam dana. Utvrđena je i značajna, laka povezanost između učestalosti doživljenog i počinjenog vršnjačkog nasilja u školi te percepcije negativne školske klime. Iz rezultata proizlazi važnost usmjeravanja preventivnih programa na različite sastavnice školske klime od učenika, učitelja, roditelja i međuljudskih odnosa svih dionika škole do organizacijske strukture škole.
Vršnjačko nasilničko ponašanje je sve učestalija pojava među djecom i predstavlja značajan društveni problem. Mnogobrojna istraživanja ove pojave objašnjenja su potražila u klasičnim teorijama ...agresivnosti koje vršnjačko nasilje tumače kao jedan od oblika agresivnog ponašanja. Ipak, novija istraživanja sve više teoretsko polazište pronalaze u novijim i sveobuhvatnijim integrativnim modelima nasilnog ponašanja ujedinjujući i kombinirajući veći broj čimbenika iz klasičnih teorija i bolje doprinose objašnjenju pojave nasilničkog ponašanja prema vršnjacima. Jedna od najčešće primjenjivanih integrativnih teorija je Bronfenbrennerov ekološki model koji je potaknuo niz istraživanja bihevioralnih, psiholoških i bioloških karakteristika pojedinaca, ali i interakcija između pojedinca i njegove okoline te interakcije između konteksta na različitim razinama. U ovom se radu na temelju opsežnog pregleda literature, a pod vidom ekološkog modela, pokušavaju usustaviti do sada utvrđene spoznaje o čimbenicima koji su povezani s pojavom nasilničkog ponašanja među vršnjacima te dati kritički osvrt na ta istraživanja s posebnim naglaskom na ona koja su bila rukovođena ekološkim pristupom. Premda se primjećuje značajan pomak u primjeni teorijskih okvira i unapređenju metodologije i složenijih postupaka analize podataka, vrlo mali broj studija pri provođenju istraživanja vršnjačkog nasilja uzima u obzir veći broj činitelja i aspekata okoline. Većina istraživača usmjerava se na jednu ili dvije razine ekološkog modela i jednostavniju metodologiju, zanemarujući pritom složenost ove problematike. Buduća istraživanja trebala bi pri planiranju i provedbi uzeti u obzir nove teorijske, ali i metodološke spoznaje na ovom propulzivnom području.
.
Tjelesno kažnjavanje djece u odgojne svrhe u Hrvatskoj je zabranjeno od 1999. godine. Ipak, rezultati epidemioloških istraživanja nasilja nad djecom govore da se nasilne odgojne metode i dalje često ...koriste. Stav prema tjelesnom kažnjavanju smatra se jednim od najznačajnijih prediktora tjelesnog kažnjavanja te je cilj istraživanja bio ispitati psihometrijske karakteristike Skale stava prema tjelesnom kažnjavanju te utvrditi socio-demografske odrednice stava prema tjelesnom kažnjavanju. Istraživanje je provedeno u okviru projekta »Osnažimo pravo djece da budu sigurna« na uzorku od 2 215 roditelja iz pet županija u Hrvatskoj. Rezultati provedenih analiza pokazali su da je stav prema tjelesnom kažnjavanju djece pozitivno asimetričan, odnosno da roditelji u manjoj mjeri imaju pozitivne stavove prema tjelesnom kažnjavanju, premda značajan broj roditelja u određenoj mjeri podržava tjelesno kažnjavanje djece. Dobiveni su statistički značajni efekti spola roditelja, stupnja obrazovanja, broja muške djece u obitelji i ukupnog broja djece u obitelji. Dob roditelja, samoprocjena materijalnih mogućnosti i broj ženske djece u obitelji nisu se pokazali prediktivnima za stav prema tjelesnom kažnjavanju djece. Rezultati istraživanja daju osnovu za reviziju teorijskih pristupa iz područja prevencije nasilja nad djecom, ali i pružaju snažnu podršku za kreiranje preventivnih kampanja za promjenu stava prema tjelesnom kažnjavanju djece koje će biti usmjerene prema široj javnosti. S obzirom na provedene analize, stručnjacima koji neposredno rade s korisnicima može se preporučiti korištenje ove skale kao jednog od alata za procjenu rizika.
Domestic violence is recognized as a public health problem with a high prevalence in the general population. Healthcare professionals play an important role in the recognition and treatment of ...domestic violence. Hence, conducting research on factors that facilitate or inhibit appropriate actions by healthcare professionals is of the upmost importance. The objective of the study was to examine the relationship between healthcare professionals' attitudes toward the acceptability of domestic violence and their responses when dealing with victims of domestic violence.
The sample consisted of 322 healthcare professionals (physicians, dentists, nursing staff and other healthcare workers; 85.2% female), who completed a questionnaire, assessing their attitudes towards domestic violence, experience, behaviour and perceived barriers in recognizing and treating domestic violence in the health care sector. The study was cross-sectional and used availability sampling.
The results showed no significant differences in domestic violence acceptability attitudes when comparing groups of healthcare professionals who reported low or high frequency of domestic violence cases encounters. Furthermore, we found that domestic violence acceptability attitudes were negatively associated with action taking when the frequency of encounters with domestic violence cases was high and medium. However, the attitudes were not associated with action taking when the frequency of encounters with domestic violence cases was low.
The results highlight the important role of attitudes in action taking of healthcare professionals when it comes to domestic violence. This indicates the need for educational interventions that specifically target healthcare professionals' attitudes towards domestic violence.
In 1996 the World Health Organization declared intimate partner violence (IPV) the most important public health problem. Meta-analyses in 2013 showed every third female globally had been a victim of ...violence. Experts find screening controversial; family medicine is the preferred environment for identifying victims of violence, but barriers on both sides prevent patients from discussing it with doctors.
In July 2014, a qualitative study was performed through semi-structured interviews with ten family doctors of different ages and gender, working in rural or urban environments. Sound recordings of the interviews were transcribed, and the record verified. The data were interpreted using content analysis. A coding scheme was developed and later verified and analysed by two independent researchers. The text of the interviews was analysed according to the coding scheme.
Two coding schemes were developed: one for screening, and the other for the active detection of IPV. The main themes emerging as barriers to screening were lack of time, staff turnover, inadequate finance, ignorance of a clear definition, poor commitment to screening, obligatory follow-up, risk of deterioration of the doctor-patient relationship, and insincerity on the part of the patient. Additionally, cultural aspects of violence, uncertainty/ helplessness, fear, lack of competence and qualifications, autonomy/negative experience, and passive role/stigma/ fear on the part of the patients were barriers to active detection.
All the participating doctors had had previous experience with active detection of IPV and were aware of its importance. Due to several barriers to screening for violence they preferred active detection.
Nasilje među djecom pojava je koja privlači pažnju stručnjaka i znanstvenika te biva istraživana iz perspektiva različitih znanstvenih disciplina. Obzirom na kompleksnost, rasprostranjenost i ...posljedice koje taj fenomen izaziva u društvu, može se okarakterizirati kao socijalni problem, koji je zastupljen u svim društvima i u svim društvenim skupinama, neovisno o kulturalnim i etičkim raznolikostima. U posljednjih nekoliko desetljeća nasilje općenito, pa tako i nasilje među djecom, shvaća se kao prijetnja ljudskim pravima i društvenim normama. Suvremeno društvo, obilježeno tehnološkim napretkom i sve tanjom granicom između stvarnosti i virtualne stvarnost, svojevrsni je socijalni rizik za nove oblike nasilja, pa je sve češće i elektroničko nasilje. U radu će biti prikazani različiti oblici nasilja koji se javljaju među djecom, s naglaskom na sličnosti i razlike između tradicionalnih oblika i elektroničkog nasilja. U kontekstu Republike Hrvatske analizirat će se zakonodavni okvir koji propisuje mjere prevencije nasilja među djecom, odgovornost različitih osoba i ustanova pri prepoznavanju nasilja te stručne mjere usmjerene na žrtve i počinitelje. Nastojat će se odgovoriti na pitanje na koji način navedeni propisi doprinose rješavanju socijalnog problema nasilja među djecom.
PDF
