Cilj: Upravljanje uznapredovalim rakom glave i vrata je izazovno i posjeduje znatan rizik. Uključivanje karotidne arterije smatra se neoperabilnim. Željeli bismo istaknuti prednost resekcije i ...rekonstrukcije karotidne arterije u postizanju izvrsne lokalne kontrole bolesti s poboljšanom kvalitetom preživljavanja.
Prikaz slučaja: 60-godišnji gospodin s poviješću ukupne laringektomije sa selektivnom disekcijom vrata i adjuvantnom kemoterapijom i zračenjem za karcinom grkljana razvio je recidiv na desnoj strani vrata nakon razdoblja bez bolesti. Rekurentna tumorska masa okružila je desnu karotidnu arteriju po obodu. Podvrgnut je uspješnoj radikalnoj disekciji desne strane vrata, resekciji i rekonstrukciji desne karotidne arterije.
Zaključci: Napredak kirurgije vrata omogućio je kirurzima obavljanje opsežnijih zahvata uključujući i resekciju karotidne arterije u slučaju recidivnih karcinoma te time produženje života bolesnika.
Retroperitonealni cistični tumori su rijetki, a među njima bronhogena retroperitonealna cista je iznimno rijetka. Bronhogene ciste su razvojne anomalije primitivnog crijeva koje najčešće nastaju u ...području prsne šupljine. Opisan je slučaj izolirane peripankreatične bronhogene ciste u 53-godišnjeg bolesnika koji je došao s anamnezom povremene epigastrične boli. Ultrazvuk abdomena i kompjutorizirana tomografija prikazali su cističnu leziju smještenu neposredno uz gornji rub repa gušterače. Postavljena je sumnja na cistični tumor gušterače. Cistična lezija je kirurški odstranjena u cijelosti, te poslana na patohistološku analizu. Mikroskopski cistu je oblagao pseudostratificirani, cilindrični, cilijarni tip respiracijskog epitela sa žarišnim vrčastim stanicama. Stijenka ciste bila je vezivno-mišićna uz prisutne seromukozne žlijezde i žarišne upalne infiltrate, što je odgovaralo dijagnozi bronhogene ciste. Iako je rijetka u ovom području, bronhogenu cistu treba razmotriti u diferencijalnoj dijagnozi peripankreatičnih cističnih lezija.
Svjetska zdravstvena organizacija/SZO (World Health Oranization/WHO) 2022. godine izdaje novu, petu po redu klasifikaciju odontogenih i maksilofacijalnih lezija, samo pet godina nakon prethodne, ...četvrte klasifikacije iz 2017. godine. Glavni poticaj WHO-u za smanjenje vremenskog intervala između novih izdanja su brzina napretka molekularne tehnologije i njezina potencijalna klinička važnost. Molekularna istraživanja imaju sve veću kliničku primjenu i kao takva omogućuju pronalazak novih modaliteta liječenja. Usprkos velikom broju takvih istraživanja, samo je jedan entitet uveden u novu klasifikaciju 2022., na osnovi molekularnih otkrića, nazvan rabdomiosarkom s alteracijom TFCP2 gena. Druge bitne promjene uključuju kiruršku cilijarnu cistu, novootkriveni benigni epitelni odontogeni tumor – adenoidni ameloblastom i dodatak segmentalne odontomaksilarne displazije u grupu fibro-osealnih tumora i displazija. U ovome radu, osvrnuli smo se na svaki od četiri entiteta i tablično usporedili novo izdanje klasifikacije s prethodnim.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Background: the main function of normal p53 gene product is to preserve genome integrity by acting as the "guardian of the genome". ...It has been shown that in p5 3-defective cells DNA aberrant replication is followed by genome instability. Loss of p53 function seems to be connected not only with abrogation of DNA reapair, but also with abrogation of apoptosis. The evidence indicates that p53 play a critical role in implementing apoptosis in response to treatment with different chemotherapeutics in breast cancer. The aim of this study was to evaluate whether tumor's p53 mutations affect response to chemotherapy, and whether p53 mutations provide prognostic information for breast cancer patients. Patients and methods: 100 breast cancer patients, among 70 lymph node-positive and 30 lymph node-negative were included. All except one node-positive patients underwent chemotherapy as adjuvant treatment. 65/70 patients received CMF (cyclophosphamide, methotrexate, 5-fluorouracil) modified intravenous protocol, and 5/70 FAC (5-flurouracil, adriablastine, cyclophosphamide) protocol. The patients were followed-up from 6 to 127, median 48 months. DNA was isolated by phenol extraction from samples routinely collected for steroid receptor determinations. Specific DNA regions corresponding to exons 5-8 were amplified by polimerase chain reaction (PCR). Detection of mutations was done by single stranded conformation polymorphism - SSCP - electrophoresis. Gels were silver stained. C-myc amplification was detected by differential PCR. Steroid receptors were measured by five- point dextrane coated charcoal (DCC) assay. Chi-square and Fisher exact test, as well as Kaplan-Meir and Log-Rank tests were used for statistical evaluation. Results: p53 mutations were detected in 21/100 patients. Totally 25 mutations were found (in 4 patients double mutations were detected). They were not equally spread within examined exons - 10 in exon 5, 6 in exon 6, 8 in exon 7 and only one mutation in exon 8. The incidence of p53 mutations was significantly higher in lymph node-positive than in lyph node-negative patients. Further, p53 mutations were predominantly located in invasive ductal histological type. Since the node-negative patients only one mutation was found, the correlation between detected mutations and the course of disease was examined in lymph node-positive group of patients. Among them, 32/70 patients developed relapse of disease. In the first 24 months of follow-up, patients with p53 mutations had significantly shorter disease free interval (DFI), than the patients without p53 mutations. Also, significantly shorter progression free interval (PFI) in relapsed patients with p53 mutations than in relapsed patients without p53 mutation was found. Concerning overall survival (OS), significantly shorter OS was found in the patients with p53 and/or c-myc gene alterations than in the patients without gene alterations. Conclusion: In conclusion, occurrence of early relapse in chemotherapy treated patients with p53 mutations, supports data about p53 predictive value. The results obtained for OS indicate importance of simultaneous screening for multiple gene alterations in attempt to define specific tumor molecular profile, finally resulting with individual therapeutic approach.- Uvod: Zbog svoje uloge u očuvanju genomskog integriteta, produkt normalnog p53 gena se često naziva i "čuvar genoma". Pokazano je da u ćeljama gde je p53 izmenjen dolazi do aberantne replikacije DNK, stoje praćeno genomskom nestabilnošću. Gubitak funkcije p53 povezan je ne samo sa nemogućnošću popravke DNK, već i sa apoptozom. Podaci ukazuju da p53 ima kritičnu ulogu u aktiviranju apotoze pri odgovoru na različite vidove hemioterapije u karcinomu dojke. Cilj ovog rada bio je da se utvrdi da li p53 mutacije utiču na odgovor na hemioterapiju i da li p53 mutacije mogu dati informaciju o prognozi bolesnica sa karcinomom dojke. Bolesnice i metode. U rad je bilo uključeno 100 bolesnica, od toga 70 sa metastazama u regionalnim limfnim čvorovima i 30 bolesnica bez metastaza u regionalnim limfnim čvorovima. Sve osim jedne bolesnice sa metastazama u limfnim čvorovima su primile adjuvantnu hemioterapiju. 65/70 bolesnica je primilo CMF (ciklofosfamid, metotreksat, 5-fluorouracil) po modifikovanom intravenoznom protokolu, i 5/70 je primilo FAC (5-fluorouracil, adriablastin, ciklofosfamid). Bolesnice su praćene u intervalu 6-127 meseci, medijana 48 meseci. DNK je izolovana fenolskom ekstrakcijom iz uzoraka rutinski prikupljanih za odredjivanje receptora za steroidne hormone. Specifični DNK regioni p53 gena koji odgovaraju eksonima 5-8, umnoženi su lančanom reakcijom polimeraze (PCR). Detekcija mutacija izvršena je SSCP (konformacioni polimorfizam jednolančane DNK) elektroforezom. Gelovi su bojeni srebrom. Amplifikacija c-myc gena odredjena je diferenijalnim PCR-om. Receptori za steroidne hormone odredjivani su biohemijskom saturacionom metodom sa aktivnim ugljem. Hi-kvadrat i Fisher-ov egzaktni test, kao i Kaplan-Meir-ov i Log-Rank test su korišćeni za statističku obradu podataka. Rezultati: p53 mutacije detektovane su kod 21/100 bolesnica. Ukupno je pronadjeno 25 mutacija (po dve mutacije detektovane su kod 4 bolesnice), i njihova raspodela po ispitivanim eksonima nije bila jednaka: 10 u eksonu 5, 6 u eksonu 6, 8 u eksonu 7 i samo jedna mutacija u eksonu 8. Učestalost p53 mutacija bila je znatno viša kod bolesnica sa metastazama u limfnim čvorovima u odnosu na bolesnice bez metastaza u limfnim čvorovima. p53 mutacije bile su predominantno locirane kod bolesnica sa invazivnim duktalnim tipom karcinoma dojke. S obzirom da je kod bolesnica bez metastaza u regionalnim limfnim čvorovima pronadjena samo jedna mutacija, korelacija izmedju detektovanih mutacija i klničkog toka bolesti analizirana je samo kod bolesnica sa metastazama u limfnim čvorovima. Od ovih bolesnica, 32/70 je imalo ponovno javljanje bolesti (relaps). U prvih 24 meseci praćenja, bolesnice sa p53 mutacijama su imale značajno kraći period do ponovnog javljanja bolesti (DFI), u odnosu na bolesnice bez p53 mutacija. Takodje, u grupi bolesnica sa relapsom pokazan je značajno kraći period do progresije bolesti (PFI) kod bolesnica sa p53 mutacijama u odnosu na bolesnice bez mutacija. U odnosu na ukupno preživljavanje (OS), značajno kraće preživljavanje zabeleženo je kod bolesnica sa p53 i/ili c-myc alteracijama u odnosu na bolesnice bez detektovanih genskih alteracija. Zaključak: Pojava ranog relapsa kod bolesnica sa p53 mutacijama koje su primile hemioterapiju, ukazuje na prediktivni značaj p53. Rezultati dobijeni za OS, ističu značaj istovremenog odredjivanja alteracija više gena u nastojanju da se definiše molekularni profil svakog tumora, što za krajnji cilj ima individualni terapijski pristup.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Metastatski tumori su najčešći tumori kostiju. Svrha rada bila je usporediti neke osnovne podatke o metastatskim tumorima kostiju s podacima u literaturi i naznačiti glavne probleme u patohistološkoj ...dijagnostici metastatskih tumora kostiju. Podaci o biopsijama koštanih metastaza tumora dobiveni su iz kompjutorske baze podataka (Thanatos) za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 2001. godine. Patohistološka dijagnoza je napravljena na tkivu fiksiranom u formalinu, uklopljenom u parafin, rezanom na mikrotomu i bojanom hemalaunom i eozinom. Dekalcinacija je napravljena dušičnom kiselinom. Nađeno je 78 koštanih metastaza tumora, 47 (60,3%) u muškaraca i 31 (39,7%) u žena. Najveći broj metastaza bio je smješten u kralješnici (74,4%). Na temelju anamnestičnih podataka, te patohistološke i imunohistokemijske pretrage podrijetlo metastatskog tumora utvrđeno je u 73 slučaja (93,6% biopsija). Najčešće su u kosti metastazirali karcinomi dojke, bubrega, pluća i prostate. Naši nalazi podudaraju se s onima iz literature, a kao glavni problem nameće se nedovoljna suradnja između liječnika kliničara i patologa.
Novorođenče s kongenitalnim epulisom može biti težak prizor kako za roditelje tako i za zdravstveno osoblje uključeno u novorođenačku skrb. Kod djece takve lezije mogu varirati u veličini, a i ...rizične su zbog opstrukcije dišnih puteva i poteškoća kod hranjenja. Stomatolozi trebaju poznavati takve promjene, no moraju se konzultirati s pedijatrima, anesteziolozima i neonatolozima zbog informacija koje o liječenju trebaju dati roditeljima. Osim toga, kongenitalni epulis važan je i zbog diferencijalne dijagnostike agresivnijih tvorbi u dječjoj dobi. Pregledavajući literaturu na engleskom jeziku pronašli smo samo tri slučaja takve lezije. U ovom radu opisan je slučaj 4-mjesečnog dječaka s neobičnom urođenom oteklinom u prednjem dijelu alveolarnog grebena donje čeljusti, koja je histološki odgovarala kongenitalnom fibroznom epulisu.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- CILJ. I) Odrediti dijagnostičku vrijednost odabranih morfoloških značajki u predviđanju malignog zauzeća limfnog čvora (LČ) ...upotrebom B-moda, Doppler ultrazvuka i multivarijatnih postavki u tercijarnom radiološkom referentnom centru. II) Identificirati neovisne prediktore malignosti LČ, kao i doprinos drugih izvora morfoloških varijacija dijagnostičkoj točnosti ultrazvučnog prikaza. METODE. U 123 bolesnika učinjena je ultrazvučno vođena aspiracijska punkcija i citološka analiza LČ vrata, pazuha i prepona. Svaki LČ je opisan uzdužnim/L i poprečnim/T promjerom, oblikom, rubom, ehogenošću, debljinom kore, vaskularizacijom i subjektivnim dojmom pregledavatelja. REZULTATI. Prema dijagnostičkoj vrijednosti, morfološke značajke LČ pripadaju dvjema skupinama: jedna obilježena visokom specifičnosti (>80%) i pozitivnom prediktivnom vrijednosti, ali ograničenom osjetljivošću (okrugli oblik, nepravilni rub, heteroehogenost, nepravilna vaskularizacija), druga karakterizirana visokom osjetljivosti (>80%) i negativnom prediktivnom vrijednosti, uz ograničenu specifičnost (dojam). Optimalne granične vrijednosti za različite kvantitativne značajke LČ, ROC analizom, bile su: uzdužni (23 mm), poprečni promjer (11 mm), L/T omjer (2.19) i maksimalna debljina korteksa (5.1 mm). Devedesetosam posto svih citološki malignih LČ imalo je minimalno jednu morfološku značajku suspektnu za maligno zauzeće. Ultrazvučne značajke LČ mogu također varirati s dobi i sijelom, neovisno o citološkim karakteristikama. U multivarijatnoj analizi (multivariate adaptive regression splines, n=108), nepravilni rub i aberantna vaskularizacija jedini su neovisni kvalitativni prediktori citologije LČ, s 81% točno dijagnosticiranih LČ. Dijagnostička točnost subjektivnog dojma i njegova gotovo aposlutna osjetljivost za maligno zauzeće ograničena je poglavito prekomjernom interpretacijom (lažno-pozitivnim nalazima), uz spolne razlike u podudarnosti citologije i dojma, poglavito u žena. Spol, dob i L/T omjer neovisno pridonose uvećanju dijagnostičke točnosti, do 88%, prvenstveno reklasifikacijom ehografski suspektnih LČ u malignu kategoriju kod muškaraca, osoba starijih od pedeset godina i limfnih čvorova s L/T omjerom manjim od 1.52. Povećanje specifičnosti praćeno je mjerljivom, kompromisnom redukcijom osjetljivosti, poglavito za detekciju malignog zauzeća limfoproliferativnim procesima. Nelinearnosti i točke prekida (čvorovi) značajni su u modeliranju prediktivne vrijednosti ehografskih obilježja LČ. ZAKLJUČAK. Kombinacija morfoloških i demografskih značajki može poboljšati dijagnostičku točnost, uz kompromis između osjetljivosti i specifičnosti prediktivnog modela. Učinkovitost može ovisiti o razini stručnosti i institucionalnim postavkama. Nelinearnosti i točke prekida u međuodnosima prediktora ukazuje na potrebu korištenja robusnih regresijskih modela u svrhu potpunije ekspolatacije svih informacija i svih skrivenih struktura unutar ultrazvučnih podataka.- AIM. I) To determine the diagnostic value and utility of selected morphological features in predicting lymph node (LN) malignancy using B-mode, Doppler ultrasonography and multivariate settings in a tertiary radiological referral center. II) To identify independent LN malignancy predictors, as well as contribution of other sources of morphologic variations to the ultrasound diagnostic accuracy. METHODS. 123 patients underwent ultrasound-guided fine-needle aspiration biopsy and cytological analysis of the cervical, axillary and inguinal LNs. Each LN was characterized by long/L and short/T-axis, shape, margins, echogenicity, the cortical thickness, vascularization, and the examiner’s subjective impression. RESULTS. Based on the diagnostic value, LN's morhological features belong to two groups: one of high specificity (>80%) and a positive predictive value (PPV), but of limited sensitivity (rounded shape, irregular margins, heteroechogenicity, aberrant vascularization), and the other group of high sensitivity (>80%) and negative PV with limited specificity. Optimal cut-off levels for different quantitative LN features, by ROC analysis, were as follows: long-axis (23 mm), short-axis (11 mm), L/T ratio (2.19) and maximal cortical thickness (5.1 mm). Ninety-eight percent of all cytological malignant LN showed at least one aberrant morphologic feature. Ultrasound LN characteristics can also vary depending on the age and anatomic region, independently of cytologic findings. In multivariate analyses (multivariate adaptive regression splines, n=108), irregular margins and aberrant vascularization were the only independent qualitative predictors of LN cytology, with 81% correctly classified LNs. Diagnostic accuracy of subjective impression and its almost absolute sensitivity for malignancy is predominantly limited by overintrerpretation (false-postive diagnostics), and most importantly, by gender-related differences, particularly in women. Sex, age and L/T ratio were independently combined to increase diagnostic accuracy, up to 88%, mostly through re-classification of echographically susceptible malignant LNs in men, patients aged> 50 years, and LNs with the L/T ratio<1.52. Increase in specificity was followed by a small, but measurable reduction of sensitivity, especially for detecting malignantly transformed LN in lymphoproliferative disorders. Non-linearities and break-points (nodes) were a common and significant occurence, and thus they illustrate the necessity for robust regression methods in modelling predictive performance of sonographic features. CONCLUSION. The combination of morphological and demographic features could improve the diagnostic accuracy, usually with a trade-off between sensitivity and specificity of the predictive model. The performance may depend on the level of expertise and institutional settings. Robust regression models could facilitate a comprehensive and exhaustive exploitation of all information and all hidden structures within the sonographic data.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Maligni limfomi štitnjače Bečejac, Branko; Gačina, Petar; Stančić, Vladimir ...
Acta clinica Croatica,
06/2007, Letnik:
46, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Primarni limfomi štitnjače su rijetka bolest, a pojavljuju se u oko 5% slučajeva svih neoplazma štitnjače. Češće se javljaju kod žena, osobito onih s prethodno postojećom Hashimotovom bolešću. U ...Zavodu za hematologiju Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" u 15-godišnjem razdoblju dijagnosticirano je 11 bolesnika s primarnim limfomom štitnjače. Ni za jednog bolesnika, međutim, nije se znalo da boluje od pridruženog Hashimotovog tiroiditisa, što se ne uklapa u podatke iz svjetske znanstvene literature koji govore o 40%-80%. Najčešći simptom koji je doveo bolesnika na pregled liječniku bila je bezbolna oteklina vrata. Dijagnoza je postavljena putem aspiracijske citopunkcije, a ostalim pretragama (CT, UZV, scintigrafija tijela radiogalijem) isključena je proširenost bolesti u druge organske sustave (staging). Treba, međutim, napomenuti kako isključivo citopunkcijom nije uvijek moguće klasificirati difuzni i nodularni limfom. Klasifikacija je provedena prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Danas je općenito prihvaćeno mišljenje da limfomi štitnjače pripadaju skupini limfoma pridruženih mukoznom limfatičnom tkivu (MALT, mucosa associated lymphoid tissue). Najčešći oblik ne-Hodgkinovog limfoma (NHL) štitnjače bio je B stanični fenotip visokog stupnja malignosti. Svi bolesnici su liječeni kemoterapijom po shemi CHOP (ciklofosfamid, doksorubicin, vinkristin, prednizon), a kod 8 bolesnika je primijenjen kirurški zahvat, od toga kod troje zbog kompresivnog sindroma, a potom je provedena radioterapija. Praćenjem bolesnika s primarnim limfomom štitnjače uočena je velika agresivnost bolesti i kratko preživljavanje, ali su rjeđe moguće i potpune remisije.
U radu se prikazuju dva klinička slučaja kod kojih smo koristili detekcijsku gama sondu za intraoperacijsku navigaciju
prilikom kiretaže tumora osteoidnog osteoma (OO ). Zahvati su izvršeni na ...Klinici za traumatologiju Kliničkog bolničkog centra “Sestre milosrdnice”. Koncept radionavigacije u kirurgiji razvijao se zadnjih 60 godina, a primjena tehnologije gama detekcijske sonde za biopsiju ili resekciju koštanih lezija datira od ranih osamdesetih. Uz RTG te kompjutoriziranu tomografiju scintigrafija kosti je jedna od najvažnijih metoda u dijagnostici OO , s gotovo 100%-tnom osjetljivošću. Za početnu dijagnozu učinjena je trofazna scintigrafija kosti i SPE CT – jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija. Druga scintigrafija kosti učinjena je prije zahvata. Operacija je uslijedila 12-15 sati kasnije uz intraoperacijsko otkrivanje gnijezda ručnom gama sondom. Na dan operacije brojčana vrijednost bila je 3-4 puta viša na mjestu lezije u odnosu na zdravu kost. Kiretaža tumora provođena je sve dok brojčana vrijednost nije pala na razinu vrijednosti okolne kosti, na taj način potvrđujući potpuno uklanjanje lezije. Ovo je jedna od metoda izbora liječenja OO , jer na najmanju mjeru svodi resekciju kosti te time smanjuje rizik od mogućih patoloških prijeloma i skraćuje razdoblje rekonvalescencije. Dokaz uspješnosti kirurškog zahvata bio je nestanak boli u operiranih bolesnika.
Cilj rada bio je analizirati dobnu strukturu populacije u koje se provodi rana dijagnostika raka prostate te usporediti dijagnostičku vrijednost ukupnog antigena specifičnog za prostatu (tPSA) i ...referentnog raspona PSA specifičnog za dob u razlikovanju raka prostate i dobroćudne hiperplazije prostate, kako bi se smanjio broj nepotrebnih biopsija prostate. Dobna struktura analizirana je u 394 bolesnika s negativnim digitorektalnim nalazom, a dijagnostička vrijednost navedenih parametara uspoređena je s onima zabilježenim u 80 bolesnika s negativnim digitorektalnim nalazom i tPSA od 4,0-9,9 ng/mL. U svih 80 bolesnika učinjena je biopsija pod kontrolom transrektalnog ultrazvuka uzimajući najmanje 6 biopsijskih uzoraka. Preparati su analizirani rutinskim metodama, a prema potrebi je imunohistokemijski (p63, HMW-CK) postavljena i patohistološka dijagnoza. Prosječna dob ispitanika u programu rane dijagnostike je 67 godina. Samo 22% ispitanika samoinicijativno traži pregled i test na PSA, bez prisutnosti tegoba mokrenja, ali je ta populacija značajno mlađa u usporedbi s bolesnicima koje upućuje liječnik opće prakse zbog mikcijskih smetnja (Mann-Whitney, p<0,001). Serumska vrijednost tPSA u ispitanoj skupini značajno je razlikovala bolesnike s rakom prostate od onih s dobroćudnom hiperplazijom prostate (t-test, p=0,007). Nije bilo razlike u pozitivnoj prediktivnoj vrijednosti za tPSA i raspon za dob specifičnog PSA (16,2% prema 17,.6%). Osjetljivost raspona za dob specifičnog bila je 92,3%, a njegova specifičnost 16,41%. Zaključeno je kako treba i dalje sustavno raditi na javnozdravstvenoj izobrazbi muške populacije u Hrvatskoj, budući da samo 22% ispitanika traži pregled i PSA test svjesni potrebe za ranom dijagnostikom. Načela rane dijagnostike provode se, najvjerojatnije nepotrebno, u čak 38% ispitanika koji ne predstavljaju ciljnu populaciju za ranu dijagnostiku. Prilikom indiciranja biopsije prostate, služeći se kriterijima za raspon za dob specifičnog PSA može se smanjiti broj nepotrebnih biopsija za 16,4%, dok se dokazivanje raka prostate propušta u 7,6% slučajeva. Razmjer lažno pozitivnih nalaza raspona za dob specifičnog PSA i dalje je 83,58%, pa se drži potrebnim ispitati potencijalno bolje načine smanjenja broja nepotrebnih biopsija.
PDF
