Danas ne postoje pouzdani endoskopski kriteriji koji bi razlikovali sitne (<5 mm) kolorektalne adenomatozne od
neadenomatoznih polipa. Ranije su studije pokazale korisnu uporabu visoko-rezolucijske ...kromoendoskopije (visoko-rezolucijska kolonoskopija s topičkom primjenom indigo crvene boje) u razlikovanju adenomatoznih od neadenomatoznih kolorektalnih polipa. Ipak, klinička upotreba standardne video-kolonoskopije i kromoskopije s indigo crvenom bojom u razlikovanju sitnih kolorektalnih polipa nije još potpuno utvrđena. Namjera ovoga ispitivanja bila je utvrditi može li se kombinacijom standardne video-kolonoskopije i bojanja indigo crvenom bojom razlikovati adenomatozne od neadenomatoznih kolorektalnih polipa manjih od 5 mm. Kolonoskopija uz primjenu video sustava Olympus EVIS 140 izvedena je u 42 bolesnika u kojih su nađeni kolorektalni polipi manji od 5 mm. Polipi su poprskani 0,5%-tnom indigo crvenom bojom u količini do 40 mL, izvedena je polipektomija i provedena histološka analiza. U 42 bolesnika uključenih u ispitivanje nađeno je 48 polipa manjih od 5 mm. Histološka analiza pokazala je postojanje 14 adenomatoznih i 34 neadenomatoznih polipa. Endoskopist je ispravno predvidio histološki nalaz u 12 od 14 (85,7%) adenomatoznih, te u 31 od 34 (91,2%) neadenomatoznih kolorektalnih sitnih polipa.Osjetljivost, specifičnost, pozitivna prediktivna vrijednost i negativna prediktivna vrijednost standardne video-kromokolonoskopije u razlikovanju adenomatoznih od neadenomatoznih polipa manjih od 5 mm bile su 85,7%, 91,2%, 80%, odnosno 93,9%. Omjer vjerojatnosti (LR) iznosio je 0,157 (LR-) i 9,74 (LR+). Standardna video-kolonoskopija u kombinaciji s indigo crvenom bojom pouzdana je metoda za razlikovanje adenomatoznih od neadenomatoznih kolorektalnih polipa manjih od 5 mm. Ovakvom bi se tehnikom mogli smanjiti zahtjevi za nepotrebnim biopsijama i opetovanim kolonoskopijama, te tako značajno sniziti troškovi probiranja na kolorektalni karcinom.
Transsfenoidni pristup tumorima hipofize dugo je bio rezerviran za intraselarne neoplazme, dok se ekstraselarno proširene tumore rješavalo transkranijskim pristupom. Zahvaljujući razvoju kirurške ...opreme i instrumentarija te većem iskustvu operatera indikacije za ovaj pristup i njegove modalitete postale su šire pa se češće rabe i za ekstraselarno proširene tumore. Tijekom 25 godina bavljenja kirurgijom hipofize operirali smo preko 1400 tumora selarne regije rabeći transsfenoidni pristup i njegove modalitete. Novi endoskopski transsfenoidni pristup zauzima sve više mjesta u kirurškom liječenju hipofize te tako povećava lepezu mogućnosti proširenog transsfenoidnog pristupa. Prikazani su kirurški pristupi liječenju tumora hipofize.
Ependimomi su glialni tumori. Oni čine otprilike 5%-10% intrakranijskih tumora. Ependimomi su tumori koji se mogu ponavljati. Čimbenici koji bi ukazivali na ishod ependimoma nisu dobro utvrđeni. ...Kariotipska ispitivanja su relativno rijetka, a opisano je kako gubitak kromosoma 22 korelira s ponovnom pojavom tumora. Nisu nam poznata izvješća o upletenosti aberacija kromosoma 1 u malignoj progresiji ependimoma. U ovoj studiji je citogenetska analiza 4 ependimoma provedena pomoću dvociljne fluorescentne in situ hibridizacije (FISH) i fokusiranja na kromosomima 1 i 22. U jednog se bolesnika radilo o ponovnoj pojavi tumora. FISH je izvedena na 500 jezgara/tumora. Sva četiri slučaja pokazala su gubitak kromosoma 22q, dok je samo jedan, i to onaj s ponovnim razvojem tumora, pokazao dodatni gubitak kromosoma 1p. Priklanjamo se mišljenju kako je prisutnost gena tumorske supresije na 1p udru žena s recidivom kod ependimoma i ukazujemo na to da bi status kromosoma 1p utvrđen pomoću FISH mogao identificirati visoko rizičnu skupinu bolesnika koji nose ovaj tumor. Potrebne su daljnje studije u ovom smjeru, jer se naši rezultati odnose na mali broj analiziranih osoba.
Prikazan je slučaj velikog perirenalnog hematoma uzrokovanog rupturom angiomiolipoma u 55-godišnje bolesnice primljene na kliniku zbog akutne boli lijeve lumbalne regije. Uporabljene dijagnostičke ...tehnike bile su ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija i magnetna rezonanca, a prikazale su veliki perirenalni retroperitonealni hematom, te njegov opseg i odnos prema ostalim strukturama. Prijeoperacijski se nije posumnjalo na tumor lijevog bubrega. Hitna operacija završila je nefrektomijom, a definitivna je dijagnoza dobivena patohistološkom analizom koja je otkrila relativno malen angiomiolipom na gornjem polu lijevog bubrega iz kojega je krvarenje započelo. Cilj je prikaza pokazati kako još uvijek postoje proturječja o terapiji angiomiolipoma u odnosu na njegovu veličinu te moguće komplikacije. Raspravlja se o kliničkim, dijagnostičkim i terapijskim vidovima ove rijetke bolesti.
Maligni melanom ima sposobnost široke diseminacije u gotovo svaki organ u organizmu. Probavni je trakt često zahvaćen ovim tumorom, ali su rijetka izvješća o metastatskom melanomu u ampularnom ...području i žučnom sustavu. Opisan je slučaj 46-godišnjeg bolesnika koji je došao s opstruktivnom žuticom. Patohistološka analiza materijala dobivenog endoskopskom biopsijom Vaterove ampule ukazala je na metastatski melanom. Dva tjedna ranije bolesnik je podvrgnut operacijskom zahvatu zbog ulcerativnog tumora na kažiprstu desne ruke. Patohistološka analiza pokazala je akralni melanom (Clark V., Breslow V.). Naknadno je Whippleova resekcija gušterače, dvanaesnika i distalnog žučovoda otkrila metastatski melanom u Vaterovoj ampuli, koji se širio do stjenke dvanaesnika. Metastaza mozga dijagnosticirana je 9 i ponovno 17 mjeseci nakon postavljanja dijagnoze. Bolesnik je umro 20 mjeseci nakon prvog dolaska. Obdukcija nije rađena.
Unatoč ranom otkrivanju sve većeg broja bolesnika s klinički lokaliziranim (T1/2) rakom prostate uloga zdjelične limfadenektomije ostaje neprijeporna u smislu točnog utvrđivanja histološkog ...stupnjevanja kao pouzdanog prognostičkog pokazatelja. S tim ciljem proširena limfadenektomija nadmašuje ograničenu limfadenektomiju te uz dobru kiruršku tehniku ne doprinosi značajno operacijskom pobolu, dok istodobno omogućava utemeljeno indiciranje dodatnog liječenja. Samo se u bolesnika s vrlo niskim rizikom od regionalnih limfnih metastaza (nepalpabilni T1 karcinom, PSA <10 i Gleasonov zbir <6) limfadenektomija može izostaviti kao sastavni dio radikalne prostatektomije, što ovisi o mišljenju operatera i bolesnika. U svih ostalih bolesnika opravdano je učiniti limfadenektomiju, makar i u ograničenim okvirima, a sve se više zastupa mišljenje o nužnosti proširene zdjelične limfadenektomije. Osobito se naglašava potreba uske suradnje s kliničkim patologom. U onkološkom smislu zdjelična limfadenektomija je najvjerojatnije bez terapijskog učinka u visoko selekcioniranih bolesnika s povoljnim prognostičkim pokazateljima. Iako su podaci o terapijskom učinku proširene limfadenektomije malobrojni i proturječni, postoje uvjerljive indicije o mogućem terapijskom učinku takvog pristupa osobito u bolesnika s mikrometastazama.
Melanom je još uvijek jedan od najpogubnijih tumora u čitavom svijetu. U Sjedinjenim Američkim Državama se je stopa smrtnosti povećala u prošlih 40 godina za 191% kod muškaraca i 84% kod žena. To je ...većinom rak svijetlo pigmentiranih osoba poput europskih populacija. U prošlom desetljeću bitno su se povećale stope incidencije i smrtnosti, no postoje veoma velike razlike u stopi melanoma među različitim zemljama. Kožni melanom može se nepredvidivo i u velikoj mjeri širiti limfnim sustavom. Utvrđivanje bolesnika s okultnim metastazama melanoma važno je radi točnog određivanja stadija, planiranja liječenja te za prognozu. Prema podacima iz AJCC Melanoma Database, debljina melanoma najvažniji je prognostički čimbenik u sveukupnom preživljenju, ali je revidirani sustav određivanja stadija prepoznao i prisutnost metastaza u regionalnim limfnim čvorovima kao snažan neovisan prognostički čimbenik u 5-godišnjoj stopi preživljenja u stadiji I. i II. Melanom ima različite limfne puteve u limfnoj drenaži, poglavito melanomi smješteni na trupu, glavi i vratu. U proteklih 15 godina uveden je nov pristup u liječenju kožnog melanoma. Zahvaljujući suvremenim tehnikama nuklearne medicine, identificiranje sentinel limfnog čvora (SLN) limfoscintigrafijom (LS) i biopsija sentinel limfnog čvora (SLNB) pomoću ručne gama sonde postali su standardnim postupkom. U bolesti ranog stadija (AJCC I i II) i srednje debljine tumora (1,2-3,5 mm) LS uz SLNB čine metodu izbora za određivanje stadija čvora i odluku o daljnjem kirurškom zahvatu, iako je kod melanoma tanjih od 1 mm kirurško liječenje regionalnih limfnih čvorova još uvijek proturječno. Prema više od 1500 članaka objavljenih tijekom prošlog desetljeća, sveukupni zaključak je kako LS sa SLNB uz selektivnu disekciju limfnih čvorova u bolesnika s kožnim melanomom još uvijek ima tek prognostičku vrijednost, iako ukazuje na one bolesnike s metastazama u čvorovima čije se preživljenje može produžiti hitnom limfadenektomijom. Tako sustav određivanja stadija prema AJCC i dalje smatra mikrometastaze otkrivene samo pomoću imunohistokemijskih metoda ili lančanom reakcijom polimeraze kao bolest stadija N0. Ovaj članak donosi pregled današnjih spoznaja i primjene LS i SLNB kod kožnog melanoma.
Polipoidne lezije žučnoga mjehura mogu se podijeliti u benigne i maligne. Benigne polipoidne lezije dijele se na prave tumore i pseudotumore. Pseudotumori čine većinu polipoidnih lezija žučnoga ...mjehura, a mogu se očitovati kao polipi, hiperplazija ili druge različite lezije. Adenomi predstavljaju najčešće benigne neoplazme žučnoga mjehura. Pokazalo se da je ultrazvuk značajno bolji u otkrivanju polipoidnih lezija žučnoga mjehura u usporedbi s kompjutoriziranom tomografijom i kolecistografijom. U ovom su radu prikazane preporuke za optimalnu strategiju praćenja i obrade polipa žučnoga mjehura. Općenito, u mladog bolesnika s polipima žučnoga mjehura manjim od 10 mm i bez simptoma nije potrebna nikakva terapija. U bolesnika s jasnim kolikama elektivna kolecistektomija je opravdana, poglavito ako su uz polipe prisutni i žučni kamenci. Kolecistektomija je također indicirana u bolesnika s polipima većim od 10 mm, bez obzira na simptomatologiju. U bolesnika s polipima manjim od 10 mm kolecistektomija je indicirana samo ako se radi o bolesnicima starijim od 50 godina i/ili ako su istodobno prisutni i žučni kamenci. Kad su polipi žučnoga mjehura manji od 10 mm i ako se radi o bolesnicima mlađim od 50 godina u kojih nije moguće dokazati žučne kamence, preporučujemo strategiju ‘pratiti i čekati’.
Otkriće da određene tvari mogu uzrokovati fotosenzitivnost pripisuje se Oscaru Raabu, međutim, ocem moderne ere fotodinamske terapije smatra se T. J. Dougherty s Instituta Buffalo Memorial. On je ...naime prvi objavio da sistemski dan porfirin (hematoporfirin), kada se aktivira crvenom svjetlošću, uzrokuje potpuno uništenje transplantiranog eksperimentalnog tumora. Također je prvi otkrio i objavio da fotosenzibilizirajuće tvari imaju sklonost nakupljanju u malignim stanicama. Prvi slučaj kliničke primjene fotodinamske terapije učinjen je na Tokyo Medical Collegeu 1980. godine. Bolesnik s malim skvamoznim tumorom gornjeg bronha bio je bronhoskopski podvrgnut fotodinamskoj terapiji, pri čemu se kao izvor svjetlosti rabio laser, a rezultat je bio potpuna eradikacija tumora. Istodobno je objavljen slučaj kliničke primjene fotodinamske terapije kao palijacijske metode u bolesnika s velikim karcinomom jednjaka, što je dovelo do uklanjanja disfagije te produžilo bolesnikov život. Ovaj rad prikazuje dosadašnje spoznaje i rezultate kliničke primjene fotodinamske terapije u liječenju malignih bolesti probavnog sustava.
Aspiracijska citologija štitnjače Mateša, Neven; Dabelić, Nina; Tabain, Irena ...
Acta clinica Croatica,
06/2002, Letnik:
41, Številka:
2
Book Review
Odprti dostop
Aspiracijska citologija štitnjače tankom iglom rabi se kao dijagnostička metoda već 40 godina. Glavni cilj aspiracijske citologije štitnjače je razlučiti čvorove štitnjače koji zahtijevaju kirurško ...liječenje od onih čvorova kod kojih to nije potrebno.Osjetljivost aspiracijske citologije štitnjače varira između 65% i 99%, a specifičnost između 72% i 100%. Preporuča se provoditi ju uz nadzor ultrazvuka, poglavito kod malih, dublje smještenih čvorova. Kod čvorova promjera manjeg od 3 cm dovoljno je izvršiti jednu do četiri aspiracije. Premda se kriteriji za prikladnost uzorka razlikuju od ustanove do ustanove, većina ih zahtijeva prisutnost folikularnih stanica. Citološka dijagnoza bolesti štitnjače zapravo je kliničko-citološka dijagnoza, jer se temelji na korelaciji citomorfološke slike i dostupnih kliničkih podataka. U našoj ustanovi dijagnostičke citološke promjene štitnjače dijelimo u tri glavne kategorije: benigne, neodređenog značaja i maligne. Benigne promjene uključuju dijagnoze kao što su benigni čvor štitnjače, nodularna struma i tireoiditis. Promjene neodređenog značaja uključuju celularnu folikularnu promjenu, folikularni tumor i tumor Hürthleovih stanica. Maligne promjene uključuju papilarni karcinom, slabo diferencirani folikularni karcinom, medularni karcinom, anaplastični karcinom, limfom velikih stanica i metastatski karcinom. Niti jedan klinički ni laboratorijski test nije dovoljno osjetljiv ni specifičan da bi pouzdano razlučio maligne od benignih citološki dijagnosticiranih folikularnih tumora štitnjače. Ovakvo stanje moglo bi se izmijeniti primjenom molekularne dijagnostike tumora pri čem se CD44v6 i galektin-3 nameću kao obećavajući biljezi malignih stanica podrijetla folikularnih epitelnih stanica.
