Hrvatski ustav promijenjen je 2010. godine kako bi se snizili uvjeti za provedbu neposredne demokracije na nacionalnoj razini, te na taj način spasio referendum o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji ...od vjerojatnog neuspjeha. Od tada je u Hrvatskoj došlo do naglog uspona građanskih inicijativa putem kojih je zaustavljana provedba nekoliko vladinih reformskih prijedloga. Stoga se može reći da je u Hrvatskoj recentna privlačnost neposredne demokracije stvorila novo okružje za djelovanje predstavničke demokracije. Počevši od teorijskih razmišljanja, ovaj članak analizira praksu neposredne demokracije u odabranim tranzicijskim zemljama, koja bi mogla biti poučna za Hrvatsku. Središnji dio članka razmatra prepreke na putu prema učinkovitoj provedbi neposredne demokracije u Hrvatskoj.
Ovaj rad ispituje pravne odraze autonomije političkog predstavništva u kontekstu tekuće pandemije. U njemu se iz vizure ustavne teorije razmatraju dva događaja. Jedan je odluka Ustavnog suda o ...izbornosti uvjeta ograničenja temeljnih prava. Drugi su građanske inicijative kojima se Sabor nastoji prisiliti na pridržavanje tih uvjeta. Koristeći koncept ustavne šutnje kao instrument, ova se dva razvoja povezuje kako bi se istražilo prostore koje Ustav Republike Hrvatske ostavlja političkim praksama, ali i moguće djelovanje građanskih inicijativa na njih. Svrha je toga tvrditi da se građanske inicijative ne može smatrati neustavnima ako ne pokušavaju nadglasati legitimne ustavne šutnje političkog predstavništva.
In this paper author explores the legal dimensions of the autonomy of the legislature in the context of the current pandemic. The paper is situated in Croatian constitutional theory and is written against the background of two developments. The first one is a decision of the Constitutional Court of Croatia that authorized the Croatian parliament to avoid a more demanding procedure for adopting the restrictions of fundamental rights enacted in the pandemic. The second development is the use of ballot initiatives to force the parliament to adhere to this procedure. Using the concept of constitutional silences as a tool, I bring these two developments together to explore what are the spaces for unwritten political rules left by the Croatian Constitution and how does the ballot initiative challenge them. I do this to argue that ballot initiatives should not be considered unconstitutional when they do not attempt to override legitimate constitutional silences of parliamentary representation.
U tekstu se govori o mjestu, ulozi i odnosu predstavničkog sustava i neposredne demokracije unutar trijade političkog, legalnog i popularnog konstitucionalizma. Upućuje se i na ustavnoteorijsku i ...političku apologiju ustava i ustavnosti, posebno na ulogu ustavnog sudstva u kontekstu razloga i granica korištenja institucija neposredne demokracije unutar ustavnodemokratske organizacije vlasti suvremene države. Posebno se izlažu razlozi o tome zašto – prema autoru – ustavnodemokratsko shvaćanje teksta Ustava Republike Hrvatske ne registrira niske frekvencije sirenskog zova recentnih referendumskih inicijativa, (konkretno onih koje ciljaju na promjenu čl. 72. Ustava, a tiče se broja zastupnika u Hrvatskom saboru, i dopunu Ustava čl. 72.a o uskrati prava glasovanja zastupnicima iz redova nacionalnih manjina o povjerenju vladi i proračunu). Zaključak je autora da je riječ o pokušajima konstitucionalizacije redukcionističkih antiegalitarnih ideja aktualnog populističkog Sturm und Dranga. U tom i sličnom kontekstu Ustavni sud dobiva imperativnu zadaću obrane ustavnih vrednota od ekscesivnog aktivizma kako različitih demagoško- konzervativnih grupa tako i birokratiziranih a indiferentnih stranačkih formacija hrvatske predstavničke demokracije.
Zahtjev da odluka iznjedrena neposrednom demokracijom bude „jasna“ jedan je od ključnih sastojaka suvremenoga izravnog odlučivanja. Svrha je rada preispitati prigovor teoretičara koji, tvrdeći da ...jasnoću nije moguće odrediti, smatraju da se takav standard ne smije ostaviti na milost politički neodgovornim (ustavnim) sudcima. To se ocjenjuje kao preopćenito odbacivanje (ustavno)sudskog djelovanja te se zamjenjuje istančanijom perspektivom. Poziva se na prezentističko viđenje neposredne demokracije i tako ocrtava djelovanje sudova u određivanju jasnoće. U tom se smislu ističe da sudski nadzor možemo utemeljiti kao sredstvo preispitivanja granica političke sadašnjosti. Usporedba primjera kontinentalnoeuropskog i američkog pristupa tumačenju jasnoće identificira pristupe tomu – pluralizaciju i poopćenje. Ističu se prednosti pluralizacije iako, zbog problema demokratske legitimnosti (ustavnih) sudova, poopćenje nameće manje terete u primjeni. Utvrđuje se ipak da provođenje poopćenja sadašnjosti zapravo može dovesti do neprihvatljive arbitrarnosti sudova, dok je pluralizaciju sadašnjosti lakše razložno primijeniti. Time se pruža okvire (ustavno)sudskog djelovanja u nadzoru jasnoće neposredne demokracije.
Politički sustav Bosne i Hercegovine politološki je zanimljiv fenomen jer se glavne suprotnosti unutar političkog života ne formiraju, kako je to u stabilnim demokracijama, između vlade i oporbe, ...nego unutar same vlade.
Nakon osvrta na pojam neposredne demokracije te mogućnosti njezina provođenja, autor svoja daljnja razmatranja fokusira na Njemačku i Austriju. U Njemačkoj na saveznoj razini ne postoji mogućnost ...provođenja referenduma, iako u Temeljnom zakonu izričito stoji da narod državnu vlast ostvaruje i referendumom. Nakon analize weimarskih iskustava s neposrednom demokracijom konstatira se da razloge nepostojanja mehanizama provođenja neposredne demokracije na saveznoj razini, unatoč često spominjanoj tvrdnji, ne treba tražiti u tzv. “gorkim iskustvima Weimarske Republike” s neposrednom demokracijom. Nakon razmatranja mogućnosti provođenja neposredne demokracije u njemačkim pokrajinama, kao i u Austriji, na kraju se zaključuje da i Njemačka i Austrija u internacionalnoj usporedbi, a kad je riječ o neposrednoj demokraciji, zasigurno nisu zemlje predvodnice, ali se ne nalaze niti na samom začelju.
Autorice u članku analiziraju sudski nadzor referendumskih odluka u saveznim državama SAD-a s obzirom na zaštitu manjinskih prava. U uvodnom djelu objašnjava se razlika u temeljnom funkcioniranju ...ustavnih sustava dviju razina: savezne razine i razine država članica. Ustav SAD-a utemeljen je na posrednom narodnom prihvaćanju i složenim većinama, državni ustavi instrumenti su većinske demokracije.
U drugom dijelu tumači se izbor sudaca u saveznim državama. U trećem dijelu prikazani su povijesni slučajevi rasističkih narodnih inicijativa te novije tendencije usmjerene protiv imigranata i homoseksualaca. Razmotrena su i tehnička mjerila u praksi državnih sudova. U četvrtom se dijelu iznosi argumentacija u prilog sudskom nadzoru od federalnih sudova. Analizirana je praksa Vrhovnog suda
SAD-a u odnosu na načelo jednakosti općenito, a potom i u odnosu na neposredno donesene propise. Utvrđuje se postojanje temeljnog ustavnog prava na jednaku građanku participaciju u društvu. Zaključno se naglašava važnost korektivne funkcije sudskog nadzora nad oblicima neposredne demokracije, kao i njegova prava mjera.
Iako su SAD jedna od država koja ne predviđa oblike neposredne demokracije na razini federacije, ustavi članica američke federacije prihvaćaju instituciju ustavne i zakonodavne inicijative – jedan od ...ključnih elemenata za njihovo razlikovanje od Ustava SAD-a. Građani 24 savezne države SAD-a neposredno su od 1904. do kraja 2005. odlučivali o 2.155 ustavnih i zakonskih prijedloga, u 21. stoljeću Amerikanci očekuju širenje novog ustavnog populizma – uporabe institucija neposredne demokracije. Autorice tumače ustavna rješenja i stvarne učinke primjene navedenih institucijana oblikovanje državne politike u tim državama.
Autori prikazuju razdoblje demokratizacije i uvođenja različitih koncepata demokracije u Prijedlog Ugovora o Ustavu za Europu. Prvi susret koncepata demokracije zbio se u vrijeme djelovanja ...Konvencije, od veljače 2003. godine do lipnja 2003. godine. U vrijeme djelovanja Konvencije razbuktala se bitka između vodećih aktera različitih koncepata demokracije za njihovo odgovarajuće mjesto u Planu i Prijedlogu Ugovora o Ustavu za Europu. U članku se naglašava da su ključne institucije EU-a tijekom 2005. i 2006. godine oblikovale dokumente u kojima su zagovarale, prije svega, svoje koncepte demokracije i s tim se upustile u političku bitku te bitku za stjecanje što šire potpore za svoj koncept. U tom su se razdoblju trebala riješiti otvorena pitanja glede sudbine Prijedloga Ugovora o Ustavu za Europu, a u tom sklopu i uređenja demokratskog života u EU-u. Međutim, u vrijeme ratifi kacije je u Francuskoj i Nizozemskoj došlo do neželjenog odbijanja predloženog ustava koje je aktiviralo ponovnu raspravu o demokratskom uređenju Europske unije. Na proljetnom susretu Europskog savjeta 2006. godine, “razdoblje za razmišljanje” se produžilo sve do kraja 2008. godine.
PDF
