U tekstu autor istražuje modernizacijsku bilancu hrvatskog društva u razdoblju od dvadeset godina nakon rušenja Berlinskog zida. Ponuđeno je pet glavnih tvrdnja. Prvo, hrvatska državna samostalnost ...nije izravna posljedica rušenja Zida, nego je nastala posebno, kao rezultat autonomne hrvatske obrane od agresije. Drugo, normativno i simbolično hrvatsku je samostalnost odredilo novo dvoziđe: odnos između Zida boli i Schengenskog zida. Taj odnos oblikovao je dvostruku, ali jedinstvenu, modernizacijsku osnovu i zalihu, koja dopušta valjanu optimizaciju hrvatskih razvojnih mogućnosti. Treće, realna transformacija hrvatskog društva, međutim, išla je smjerom čije je glavno obilježje uzmak od suverenosti. On je vidljiv na više temeljnih sektora javnih poslova i u svijetu života (politički sektor, financijski sektor, kulturna industrija, uprava itd.). Četvrto, glavni je korijen uzmaka od suverenosti težnja predatorskih skupina u poduzetništvu i javnom djelovanju prema shemi: kapitalizam da - Hrvatska ne. Njihov je socijalni i politički korijen u totalitarnom razdoblju, a djelovanje se svodi na pokušaj kontinuiteta totalitarne konstrukcijske tradicije u institucionalnom sklopu (zlo)upotrebom sredstava podrijetlom iz demokratske tradicije. Peto, takav se razvojni i modernizacijski model dugoročno ne može održati jer ne može osigurati dotok potrebne količine neplaćenog rada u javnu sferu potreban za primjereno funkcioniranje institucionalnog sklopa i modernu integraciju društva.
ZAŠTO KRIZA VJERE? Bošnjak, Srećko
Služba Božja,
09/1973, Letnik:
13, Številka:
2
Web Resource
Odprti dostop
Može li se danas govoriti o krizi vjere u katoličkoj Crkvi? Nažalost, može! U pedesetim godinama ova se riječ pojavljuje samo tu i tamo, vrlo rijetko i oprezno u časopisima i u propovijedima pokojeg ...misionara.
POSTMODERNOST I KAOS Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
01/1999, Letnik:
8, Številka:
1-2
Paper
Odprti dostop
Polazeći od konstatacije da postmoderno mišljenje i teorija determinističkog kaosa predstavljaju dvije značajne kulturno–znanstvene činjenice, tekst nastoji odgovoriti na pitanje da li njihova ...pojavna podudarnost ima neki dublji smisao i što ona znači za sociologiju. Stoga se ponajprije definiraju osnovni pojmovi, pri čemu se osobito naglašava da je postmoderno mišljenje proizašlo iz kulturnih a teorija kaosa iz znanstvenih pretpostavki. Potom se analizira njihov odnos prema »klasičnoj znanosti«, konstatira se da je opravdano govoriti o »sociologiji postmodernosti« a ne o »postmodernoj sociologiji«, te se utvr|uju bitne točke u kojima dolazi do izražaja »epistemološki rez« što ga proklamira teorija kaosa: linearnost, predvidljivost i kompleksnost. Tekst pokazuje značenje tih pojmova i zastupa tezu da su oni doživjeli temeljite preinake i u klasičnoj i u suvremenoj sociologiji. Sociologija je konstitutivno zaokupljena odnosom reda i nereda pa se stoga može reći da teorija kaosa, bez obzira na svoje ambiciozne znanstvene implikacije, ne može paradigmatski utjecati na njezina usmjerenja. Kao što postmoderni kulturni ambijent nije dekonstruirao znanstvenost sociološkog mišljenja, tako ni teorije kaosa, uza svu svoju poticajnost, nije otkrila ništa zbog čega bi sociološka znanost morala mijenjati svoj predmetni i metodološki vidokrug.