The objective of this study was to analyse the level of pedigree and genomic inbreeding in a herd of the Norik of Muran horses. The pedigree file included 1374 animals (603 stallions and 771 mares), ...while the reference population consisted of animals that were genotyped by using 70k SNP platform (n = 25). The trend of pedigree inbreeding was expressed as the probability that an animal has two identical alleles by descent according to classical formulas. The trend of genomic inbreeding was derived from the distribution of runs of homozygosity (ROHs) with various length in the genome based on the assumption that these regions reflect the autozygosity originated from past generations of ancestors. A maximum of 19 generations was found in pedigree file. As expected, the highest level of pedigree completeness was found in first five generations. Subsequent quality control of genomic data resulted in totally 54432 SNP markers covering 2.242 Mb of the autosomal genome. The pedigree analysis showed that in current generation can be expected the pedigree inbreeding at level 0.23% (ΔFPEDi = 0.19 ± 1.17%). Comparable results was obtained also by the genomic analysis, when the inbreeding in current generation reached level 0.11%. Thus, in term of genetic diversity both analyses reflected sufficient level of variability across analysed population of Norik of Muran horses.
Na nagrobnih spomenikih Norika in Zgornje Panonije so relativno pogosto upodobljene personifikacije letnih časov, ki nastopajo tako v podobi Erotov, Hor, bust, posebej pa izstopajo upodobitve Letnih ...časov kot mladeničev, saj ti kažejo nemalo likovnih sorodnosti z upodobitvami satirov, prav tako dobro zastopanih v obeh provincah. Slednji si delijo tako določene atribute kot še toliko bolj držo. Številni reliefi so bili najdeni na sekundarnih mestih, zaradi česar je nemalokrat domala nemogoče presoditi, v kolikor lik predstavlja satira ali genija letnih časov. Edinstvenega pomena je tako cikel letnih časov na grobnici Spektatijev v Šempetru v Savinjski dolini, kjer se personifikacije še posebej izrazito prepletajo z bakhičnim svetom (drža, pedum, panterjeva koža). Prav povezave z bakhično ikonografijo kažejo na časovno umestitev v seversko dobo, ko so upodobitve v prenesenem pomenu predstavljale apoteozo umrlega in upanje na brezskrbno posmrtno življenje.
The book discusses the minor settlements that dotted the territory of present-day Slovenia in the Roman period. This geographically diverse territory was crossed by important lines of communication ...and divided between three large administrative units of the Roman state: Italy and the provinces of Noricum and Upper Pannonia. Twenty-six authors wrote contributions on individual settlements in a comprehensive and clear manner roughly following a common concept. The presentation of each settlement opens with its location and name in Antiquity, possible habitation traces from prehistory, mentions in ancient literary texts and documents, and recovered epigraphic evidence. The next, main part offers an overview of the archaeological remains from the Roman period: topography, infrastructure, buildings, cemeteries and portable remains of particular significance. This is followed by the information on the status of a settlement, social standing of its inhabitants, their administrative or military functions, as well as professional or ethnical background. All is brought together in an outline of the historical development of each settlement.
Vojaki iz Celeje na tujem Julijana Visočnik
Arheološki vestnik (Acta archaeologica),
01/2012, Letnik:
63
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Članek o celejskih vojakih, ki so izpričani drugod po rimskem imperiju, je dopolnitev prispevka o vojaških na-pisih Celeje (Visočnik 2008). V katalogu so zbrani latinski napisi, v katerih ...so omenjeni posamezniki, ki izvirajo iz Celeje oz. iz njene okolice in so velik del svojega življenja preživeli v eni izmed mnogih rimskih vojaških enot. Domov se niso vrnili, saj so se po končani vojaški službi ali ustalili v bližini krajev, kjer je službovala njihova vojaška enota, ali pa je nenadna smrt predčasno zaključila njihovo vojaško kariero. Origo, ki je na tak ali drugačen način zapisan ob imenu celejskih vojakov, pa nam omogoča, da s pomočjo obstoječih epigrafskih baz (heidelberška, frankfurtska, rim-ska in LUPA) takšne Celejane najdemo in jih analiziramo. Katalogu napisov, ki so jih našli skoraj po vsem rimskem imperiju, namreč sledi še podrobna analiza imen, enot in funkcij, ki se pojavijo na zbranih napisih
Avtorica predstavi vojaške napise iz Celeje in okolice; bene-ficiarski napisi, ki so že bili predmet raziskave, so navedeni le tabelarično. Napisi so zbrani v katalogu (delitev mesto – ager), kjer ...transkripciji sledi še prevod. V osrednjem delu so vojaški napisi analizirani glede na vojaške funkcije in enote, ki so iz-pričane na napisih. Avtorica opozarja tudi na druge posebnosti: imena, ikonografijo, jezikovne značilnosti ... Velik del vojaških napisov predstavljajo nagrobniki, votivni so trije, počastitvena dva. Največ celejskih vojakov je svoje služenje opravilo v Drugi italski legiji, torej v edini noriški legiji. Na napisih so izpričani predvsem navadni vojaki in veterani, srečamo pa tudi pretori-jance in centurione
V članku so obravnavani vsi dosedaj znani rimski kamnitispomeniki z današnje slovenske Koroške: iz Mežiške, Dravskein Mislinjske doline. Prevladujejo spomeniki iz naselbine Sta-ri trg pri Slovenj ...Gradcu / Kolaciona (Colatio), z izkopavanjadr. Hansa Winklerja v letih 1909-1912 in z grobišča Zagrad priPrevaljah. Celotno območje je spadalo pod upravo Celeje (Celeia).Kamni so razvrščeni geografsko, po vrstnem redu, kot ga uva-jajo Arheološka najdišča Slovenije (ANSl) iz leta 1975.
Prema rimskom arhitektu Vitruviju (De architectura 5, 3, 1), gradnja kazališta spada među najvažnije prioritete: “Nakon što se odredi mjesto za forum, treba naći što zdravije mjesto za kazalište, za ...prikazivanje igara tijekom svetkovina besmrtnih bogova…” Ostatci, odnosno dokazi za postojanje antičkih kazališta mogu se naći u cijelom Rimskom Carstvu. To su zapravo pokazatelji postojanja kazališta na osnovi arhitektonskih ostataka ili spominjanja izvedaba koje nalazimo na natpisima. Do sada je, međutim, malo pozornosti poklonjeno provincijama Dalmaciji, Meziji, Noriku i Panoniji, posebno u pogledu rasprostranjenosti kazališta i njihovoj povijesti tijekom antičkog razdoblja. Upravo u ove četiri provincije, u kojima se susreću različite kulture, možemo primijetiti grčki, rimsko/italski i galski utjecaj. Štoviše, te nam provincije daju iznimnu ostavštinu kakva se ne može naći u ostatku Rimskog Carstva.
Obrađuje se nadgrobna stela obitelji Valenta, roba Cezernija Avita, nađena slučajno 1989. u selu Donjim Čehima u južnom predgrađu Zagreba, na području rimske Andautonije u krajnjem jugozapadnom ...dijelu provincije Gornje Panonije. Stajala je nad (nepoznatim) grobom u okviru groblja pod tumulima, koje je najvjerojatnije pripadalo selu (vicus) na širem prostoru sjeverno od ceste Emona – Siscia. O tome se spomeniku već pisalo, ali uvijek na razini osnovnih podataka. Stoga je on ostao nedovoljno iskorišten izvor za poznavanje ropstva kao društvene pojave i robovske privrede na području Norika i Panonije. Budući da robovski grobni spomenici, a osobito oni obiteljski, u zapadnim provincijama nisu česti, stela o kojoj se u ovome prilogu raspravlja važna je kao arheološki izvor višestrukih mogućnosti: natpisa, ikonografije i okvirnih podataka o kontekstu nalaza. S obzirom na to da je u prethodnim objavama spomenik opisan i datiran u sredinu 2. stoljeća, u ovome prilogu naglasak je stavljen na prozopografiju i društveni položaj njegovih vlasnika, koji se dadu iščitati iz odjeće i atributa prikazanih likova, te iz epitafa. Veoma je vjerojatno da je vlasnik obitelji roba Valensa bio onaj isti koji je posvetio natpis Marsu Latobiju (Mars Latobius) u St. Paulu u južnoj Austriji, na sjevernom području keltskog plemena Latobika (Latobici), čiji je matični prostor bio na krajnjem jugozapadnome dijelu Panonije, na granici s Norikom. Cezernije Avit, po svemu sudeći, bio je oslobođenik italsko-noričke obitelji Cezernija koja je svoje trgovačke ispostave imala u Akvileji i Emoni, odakle je rasprostrla mrežu trgovačkog poduzetništva širom Panonije. S obzirom na imovinske mogućnosti koje se mogu pretpostaviti na temelju kvalitetnog i razmjerno skupog grobnog spomenika, kao i na temelju biča u Valensovim rukama, vjerojatno je da je on za svog vlasnika obavljao trgovački posao povezan s putovanjima. Nema sumnje da mu je upravo takav posao priskrbio i imetak i obiteljsku i osobnu samosvijest što se odražava u epitafu i na prikazu obitelji. Valens je naime predočen u odjeći rimskog građanina, a ženski članovi njegove obitelji u domaćoj nošnji s pojedinostima koje naznačuju pripadnost rimskome društvu. Stela je načinjena od kamena iz okolice Zagreba, najvjerojatnije u klesarskoj radionici u Andautoniji.