Cilj istraživanja: Intravitrealna aplikacija anti-VEGF agenasa za različite indikacije u oftalmologiji jedna je od najprimjenjivanijih i najbrže razvijajućih terapijskih mogućnosti. Najčešće se ...koristi bevacizumab. Eksudativna senilna makularna degeneracija (SMD) i dijabetička makulopatija (DME) među najčešćim su indikacijama za tu vrstu terapije. Ukoliko uz ove dijagnoze bolesnici imaju i primarni glaukom otvorenog kuta (engl. POAG ‒ primary open angle glaucoma), imaju i stanjenje sloja živčanih vlakana (engl. RNFL ‒ retinal nerve fiber layer). Cilj ovog istraživanja bio je saznati dovodi li višestruka intravitrealna primjena bevacizumaba do dodatnog stanjenja RNFL-a u oboljelih od eksudativne SMD i POAG-a ili DME i POAG-a. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno ukupno 60 bolesnika podijeljenih u dvije skupine. Prvu skupinu činile su oči bolesnika koji imaju eksudativnu SMD i POAG, a drugu oni koji imaju DME i POAG, te su liječeni bevacizumabom u minimalno četiri navrata. Kontrolnu skupinu činilo je drugo oko u koje nije apliciran bevacizumab. Svima je mjerena debljina sloja živčanih vlakana PNO (lat. Papilla n. optici) na OCT-u (engl. Optical Coherence Tomography) tijekom jedne godine, te je uspoređena s kontrolnim skupinama i međusobno. Također se mjereći vrijednosti očnog tlaka nakon svake aplikacije pokušalo dokazati mogući utjecaj porasta očnog tlaka na debljinu RNFL-a. Rezultati: Rezultati su pokazali da su nakon godinu dana sve skupine imale stanjenje RNFL-a, ali dok u prvoj skupini nije bilo statistički značajne razlike između liječenog i neliječenog oka (p=0,758), u drugoj skupini ta je razlika ipak bila statistički značajna (p=0,023). Uspoređujući te dvije skupine bolesnika, dobiveno je statistički veće stanjenje RNFL-a nakon godinu dana u 2. skupini ispitanika (DME + POAG) (p=0,193). Zaključak: Višestruka intravitrealna aplikacija bevacizumaba u skupini ispitanika oboljelih od DME i POAG-a moguće djeluje štetno na debljinu RNFL-a PNO tijekom vremena praćenja od godine dana, dok u skupini ispitanika ARMD + POAG nema tog utjecaja.
Cilj istraživanja: Intravitrealna aplikacija anti-VEGF agenasa za različite indikacije u oftalmologiji jedna je od najprimjenjivanijih i najbrže razvijajućih terapijskih mogućnosti. Najčešće se koristi bevacizumab. Eksudativna senilna makularna degeneracija (SMD) i dijabetička makulopatija (DME) među najčešćim su indikacijama za tu vrstu terapije. Ukoliko uz ove dijagnoze bolesnici imaju i primarni glaukom otvorenog kuta (engl. POAG ‒ primary open angle glaucoma), imaju i stanjenje sloja živčanih vlakana (engl. RNFL ‒ retinal nerve fiber layer). Cilj ovog istraživanja bio je saznati dovodi li višestruka intravitrealna primjena bevacizumaba do dodatnog stanjenja RNFL-a u oboljelih od eksudativne SMD i POAG-a ili DME i POAG-a. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno ukupno 60 bolesnika podijeljenih u dvije skupine. Prvu skupinu činile su oči bolesnika koji imaju eksudativnu SMD i POAG, a drugu oni koji imaju DME i POAG, te su liječeni bevacizumabom u minimalno četiri navrata. Kontrolnu skupinu činilo je drugo oko u koje nije apliciran bevacizumab. Svima je mjerena debljina sloja živčanih vlakana PNO (lat. Papilla n. optici) na OCT-u (engl. Optical Coherence Tomography) tijekom jedne godine, te je uspoređena s kontrolnim skupinama i međusobno. Također se mjereći vrijednosti očnog tlaka nakon svake aplikacije pokušalo dokazati mogući utjecaj porasta očnog tlaka na debljinu RNFL-a. Rezultati: Rezultati su pokazali da su nakon godinu dana sve skupine imale stanjenje RNFL-a, ali dok u prvoj skupini nije bilo statistički značajne razlike između liječenog i neliječenog oka (p=0,758), u drugoj skupini ta je razlika ipak bila statistički značajna (p=0,023). Uspoređujući te dvije skupine bolesnika, dobiveno je statistički veće stanjenje RNFL-a nakon godinu dana u 2. skupini ispitanika (DME + POAG) (p=0,193). Zaključak: Višestruka intravitrealna aplikacija bevacizumaba u skupini ispitanika oboljelih od DME i POAG-a moguće djeluje štetno na debljinu RNFL-a PNO tijekom vremena praćenja od godine dana, dok u skupini ispitanika ARMD + POAG nema tog utjecaja.
Objectives: Intravitreal injections of anti-VEGF agents have been widely used and intensively developed as a treatment option for many ophthalmological indications. The most frequently used anti-VEGF agent is bevacizumab. This type of therapy is mostly indicated in patients with exudative age-related macular degeneration and diabetic macular edema. If, in addition to these two conditions, patients have a diagnosis of primary open angle glaucoma (POAG), they also present with ONH retinal nerve fibre layer (RNFL) thinning. The aim of this prospective study was to establish whether administering bevacizumab to patients with primary open angle glaucoma leads to additional thinning of the RNFL. Subjects and methods: The study included 60 patients divided into two groups. The first group comprised the eyes of 30 patients with exudative ARMD and POAG, whereas the second group comprised the eyes of 30 patients with diabetic macular edema (DME) and POAG, all treated with bevacizumab. The control group comprised the fellow eye of each involved patient, which was not treated with bevacizumab. In a period of one year, all patients underwent OCT (optical coherence tomography) measurements of ONH retinal nerve fibre layer thickness (RNFL). We compared the results of all patients and subsequently compared them with control group results. Results: The results showed decrease of RNFL in both groups of patients. A comparison of these two groups of patients after one year revealed a statistically more significant RNFL thickness decrease in the second group (DME + POAG). Conclusion: Multiple intravitreal bevacizumab injections have possible toxic effect on RNFL thickness in group of patients with DME and POAG during follow up period of one year, while in the second group of patients, bevacizumab doesn't have that effect.
Cilj rada bio je provesti kvalitativnu i kvantitativnu analizu programa specijalističkog usavršavanja iz oftalmologije metodom anonimne ankete. O anonimnoj anketi obaviještena su ukupno 73 doktora ...medicine koji su bili najmanje na drugoj godini specijalizacije iz oftalmologije, odnosno oftalmolozi s maksimalno 4 godine specijalističkog staža. Anketa se sastojala od 52 pitanja vezana uza sve dijelove izobrazbe iz aktualnog Pravilnika o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika iz oftalmologije. Anketu su ispunila 42 (58%) doktora. Kvalitativna analiza pokazala je kako je većina predviđenih zahvata uspješno svladana za vrijeme specijalizacije. Dijagnostički zahvati i/ili razne metode pregleda svladani su bolje nego kirurški i/ili interventni postupci. Prema kvantitativnoj analizi većina specijalizanata nije ispunila predviđeni broj kirurških zahvata. Trideset troje (78%) sudionika nije zadovoljno trenutnim programom specijalističkog usavršavanja. Dakle, premda su specijalizanti ovladali većinom predviđenih zahvata, sadašnji program specijalističkog usavršavanja daleko je od savršenog i potrebna su poboljšanja. Smatramo da je potrebno razviti kvalitetne metode za objektivnu procjenu napretka i kompetentnosti specijalizanata za vrijeme specijalizacije.
Pokazali smo u štakora posebne modulatorne učinke želučanog pentadekapeptida BPC 157 (10^g, 10ng, 10pg/kg) primijenjenog u obliku kapi za oči ili sistemski na dugotrajni (cca 3h) miotski učinak nakon ...primjene L-NAME (5mg/kg) ili L-arginina (100 mg/kg) na midrijazu uzrokovanu atropinom (2 kapi 1% atropina u svako oko, supstancije primijenjene u stanju maksimalne midrijaze), kao i na midrijazu i miozu uzrokovanu pilokarpinom (2 kapi pilokarpina u svako oko, supstancije primijenjene zajedno i u posttretmanu) te osjetljivost s obzirom na blokadu i stimulaciju NO sistema. Općenito, sve navedene supstancije koje mogu antagonizirati atropinsku i pilokarpinsku midrijazu i također s L-NAME, L-arginin i pilokarpinom uzrokovanu miozu imaju utjecaj na NO sistem. L-NAME i L-arginin miotski učinci su uglavnom paralelni (izraženiji učinak kada su primijenjeni lokalno i zajedno), ali i kompetitivni (uzrokujući nakon intraperitonealne primjene kraće vrijeme vraćanja zjenice u početno normalno stanje kod štakora koji su primili L-NAME i L-arginin zajedno). Primijenjen lokalno ili sistemski, BPC 157 nema učinka na normalnu zjenicu kada se primjeni samostalno, dok utječe na induciranu i miozu i midrijazu. Lokalno primijenjen, u štakora s normalnom zjenicom, BPC 157 povećava miotski efekt L-arginina, antagonizira miotski efekt L-NAME; u antagonizaciji atropinske midrijaze, bez obzira na vlastiti antagonizirajući potencijal, BPC 157 ima aditivni učinak primijenjen s L-argininom, s L-NAME-om i s primijenjenima zajedno L-NAME i L-argininom. Intraperitonealno primijenjen, BPC 157 skraćuje vrijeme mioze koju je uzrokovao intraperitoenalno primijenjeni L-ariginin, L-NAME i njihova kombinacija te ne utječe na njihov antagonizirajući efekt na midrijazu uzrokovanu atropinom. Također, BPC 157 antagonizira pilokarpinsku miozu (skraćujući vrijeme vraćanja u normalno početno stanje i smanjujući maksimalnu midrijazu) i midrijazu (koja kraće traje). Zaključno, atropinska midrijaza na poseban način ovisi o NO sistemu; L-NAME, blokator NOs, i L-Arginin, prekursor NO-a, uzrokuju antagonizaciju i miozu (koja se neutralizira kasnije, poništi), efekt koji do sada nije opisan u literaturi. Midrijaza uzrokovana atropinom i pilokarpinom, mioza uzrokovana s L- NAME, L-arginin i pilokarpinom mogu se, očito, antagonizirati s BPC 157 s obzirom na njegovu interakciju s NO sistemom i funkcijom sfinktera zjenice.
In living rats' pupil after either eye drops or systemic administration (intraperitoneal), we revealed particular modulatory effects after gastric pentadecapeptide BPC 157 (10pg, 10ng, 10pg/kg) as well as a common long-standing (cc 3h) miotic effect after L-NAME (5mg/kg) or L-arginine (100mg/kg), and atropine-mydriasis (2 drops of 1% atropine/eye, agents at the maximal atropine-mydriasis) and pilocarpine miosis and mydriasis (2 drops of 1% atropine/eye, agents together ori n posttretman) sensitivity to NO-system blockade and/or stimulation. In general, all these agents might counteract atropine-mydriasis and pilocarpine- mydriasis, and thereby, L-NAME-miosis, L-arginine-miosis and pilocarpine-miosis were NOsensitive. L-NAME and L-arginine miotic effects were mostly parallel (more effectiveness when applied locally and combined), but competitive (providing after intraperitoneal administration sooner returning to normal pupil size in L-NAME+L-arginine-rats). Applied locally or systemically, modulatory BPC 157 counteracting potential characterizes no influence on normal pupils when given alone while BPC 157 affects induced both miosis and mydriasis. Locally, in rat with normal pupil, BPC 157 augments the miotic effect of L-arginine, counteracts the miotic effect of L-NAME; in counteracting atropine-mydriasis, besides own counteracting potential, BPC 157 has an additive effect with L-arginine, with L-NAME and with L-NAME+L-arginine. Intraperitoneally, BPC 157 shortens the miotic effects of intraperitoneal L-arginine, L-NAME, and L-arginine+L-NAME and does not affect their counteracting effect on atropine-mydriasis. Also, BPC 157 counteract pilocarpine-myosis (shortens time and maximal mydriasis) and pilocarpine mydriasis (shorter duration). Concluding, the atropine-mydriasis depends on NO-related mechanisms in a particular way and both L-NAME, a NOS-blocker and L-arginine, a NOS-substrate, exhibit a counteraction and miosis (that could be mutually counteracted), an effect thus far undescribed; the atropine-mydriasis, L-NAME-miosis and L- arginine-miosis, may consequently be counteracted by BPC 157 due to its interactions with the NO-system and sphincter function.
Konjunktivni melanom - prikaz slučaja Predović, Jurica; Kuzmanović-Elabjer, Biljana; Petrinović-Dorešić, Jelena
Acta clinica Croatica,
04/2008, Letnik:
47, Številka:
Supplement 1
Web Resource
Odprti dostop
Konjunktivni melanom je relativno rijetka maligna bolest. Obično se javlja kao jednostrana, pigmentirana lezija koja zahvaća intrepalpebralnu bulbarnu spojnicu perilimbalno, a najčešće se razvija iz ...primarne stečene melanoze. Muškarac star 81 godinu, inače zdrav, došao je na pregled zbog protrudirajućeg tumora desnoga oka koji je polagano rastao unazad dvije godine. Biomikroskopski pregled otkrio je masivan, smeđe pigmentirani tumor koji se izdizao iznad temporalne 4/5 rožnice i susjednih 3 mm bjeloočnice temporalno od limbusa uzrokujući mehanički ektropij s keratiniziranom sponicom donje vjeđe. Samo limbus od 2 do 4 sata nije bio prekriven tumorom. Površina tumora širine 10 mm u bazi i visine 7 mm bila je nepravilna, nekrotična, s bogatom mrežom krvnih žila i točkastim krvarenjima. Citološkim brisom površine tumora nađene su samo upalne stanice. Bojanja na melanomske antigene HMB 45 i BerEp4(EA) bila su negativna. Zahvaljujući nekrotičnoj površini tumora bilo je moguće uzeti komadić tumora i poslati ga na histopatološku analizu kojom je postavljena dijagnoza melanoma. Kao najmanje invazivna palijativna operacija učinjena je enukleacija bez primarnog orbitalnog implanta. Također je cirkularno izrezano 4 mm susjedne vizualno nepromijenjene spojnice. Histopatološkom analizom tumora postavljena je konačna dijagnoza konjunktivnog melanoma.
CILJ: Cilj je bio utvrditi mogu li SAP i FDT detektirati učinke dijabetesa na funkciju retine kod osoba s dijabetesom u ranoj fazi bolesti i ocijeniti eventualno koja je metoda bolja jer se ...dosadašnji radovi o toj temi spore oko činjenice može li FDT detektirati funkcionalne promjene kod dijabetičkih pacijenata prije SAP-a. NACRT STUDIJE: Svim ispitanicima koji su zadovoljavali uključne kriterije napravljen je test vidnog polja standardnom automatskom perimetrijom i test perimetrijom udvostručene frekvencije. Dobiveni parametri, koje su uređaji detektirali, statistički su obrađeni i doneseni su zaključci o valjanosti detekcije oštećenja vidnog polja upotrebom svakog od testova. ISPITANICI I METODE: Vidna funkcija je ispitivana kod pacijenata koji su podijeljeni u tri skupine po 60 pacijenata. Prvu skupinu činili su zdravi pacijenti, drugu pacijenti s dijabetesom bez klinički vidljive dijabetičke retinopatije, a treću skupinu činili su pacijenti s dijabetesom i klinički vidljivom početnom neproliferativnom dijabetičkom retinopatijom. Postojanje dijabetičke retinopatije utvrđeno je analizom dvije slike očne pozadine širine 50°i to jedna s centrom u makuli i druga s centrom na PNO. REZULTATI: Analizirajući parametre među skupinama dijabetičara nađena je osjetljivost i specifičnost SAP-a i FDT-a za MS je 86,7 / 33,3 (p <0.061) i 71,7 / 41,7 (p <0.228),za MD 41,7 / 76,7 (p <0.063) i 65/50 (p <0.362), za LV/PSD 51,7 / 61,7 (p <0.536) i 61,7 / 51,7 (p <0666), te za foveolarnu osjetljivost 81,7 / 36,7 (p <0096) i 23,3 / 86,7 (p <0839) Analizirajući parametre među skupinama dijabetičara i kontrolne skupine zdravih pacijenata nađeni su slijedeći podatci. Osjetljivost i specifičnost SAP-a i FDT-a za MS 71,7 / 61,7 (p <0,001) i 70,8 / 55 (p <0.002), za MD 56,7 / 60 (p <0058) i 77,5 / 43,3 (p <0,037), za LV/PSD 58,3 / 58,3 (p <0,042) i 33,3 / 83,3 (p < 0437), te za foveolarnu osjetljivost 82,5 / 53,3 (p <0,001) i 28,3 / 85 (p <0,195) ZAKLJUČAK: Zaključak je da nijedna od metoda ne može dobro razlučiti dijabetičare bez retinopatije od dijabetičara s retinopatijom, ali obje metode s razumnom senzitivnošću i specifičnošću razlikuju dijabetičare od zdravih ispitanika parametrom srednje osjetljivosti (MS). Također nije moguće potvrditi da je jedna metoda značajno bolja od druge.
OBJECTIVES: To determine if standard automated perimetry SAP and FDT perimetry can detect the effect of diabetes on retinal function in persons with diabetes in the early stage of disease and what methods is better. Researchers argued about fact that FDT can detect earlier visual dysfunction than SAP. STUDY DESIGN: All patients which fulfil the inclusion criteria SAP and FDT test were performed. Data was analysed statistically and got conclusion about ability of each of the test to detect retinal dysfunction. PATIENTS AND METHODS: Visual function was assessed in 60 adults with normal retinal health, 60 adults with diabetes and no clinically detectable retinopathy and 60 adults with NPDR and normal visual acuity. FDT perimetry and SAP was taken. The presence and severity of diabetic retinopathy was determined by taking and evaluating two 50° fields colour photography per eye: a macula-centred and a disc-centred. RESULTS: Analysing parameters among diabetics groups it was found: sensitivity and specificity of SAP and FDT for medium sensitivity was 86,7/33,3(p<0,061) and 71,7/41,7(p<0,228) respectively, for medium deficit was 41,7/76,7(p<0,063) and 65/50(p<0,362) respectively, for LV/PSD was 51,7/61,7(p<0,536) and 61,7/51,7(p<0,666) respectively, and for foveal sensitivity 81,7/36,7(p<0,096) and 23,3/86,7(p<0,839) respectively. Analysing parameters between diabetics and control group it was found that sensitivity and specificity for medium sensitivity was 71,7/61,7 (p<0,001) and 70,8/55(p<0,002) respectively, for medium deficit was 56,7/60(p<0,058) and 77,5/43,3(p<0,037) respectively, for LV/PSD was 58,3/58,3(p<0,042) and 33,3/83,3(p<0,437) respectively, and for foveal sensitivity 82,5/53,3(p<0,001) and 28,3/85(p<0,195) respectively CONCLUSION: It was concluded that neither of methods can distinguished well diabetics without retinopathy from diabetics with retinopathy but both methods can distinguished with reasonable sensitivity and specificity diabetics from healthy subjects with parameter-mean sensitivity. Also it cannot be confirmed that neither method is superior one over the other.
Cilj. Uzimajući u obzir dosadašnje metode operativnog liječenja i dugotrajnost postoperativnog oporavka, cilj ovog istraživanja bio je potvrditi mogućnost uvođenja potpuno nove operativne tehnike ...liječenja Haglundove bolesti. Namjera je da se uvođenjem ultrazvučno vođene operativne tehnike liječenja Haglundove bolesti postigne preciznija resekcije kalkaneusa i brži postoperativni funkcionalni oporavak.
Metode. U istraživanje je uključeno 63 ispitanika podijeljenih u tri jednake skupine. Ultrazvučno asistirana operativna tehnika je uspoređivana s dosadašnjim operativnim tehnikama liječenja Haglundove bolesti, endoskopskom i klasičnom otvorenom operativnom tehnikom. Usporedba među grupama je vršena nizom funkcionalnih testova radi određivanja brzine postoperativnog oporavka, te mjerenjima rendgenoloških i ultrazvučnih snimaka radi određivanja preciznosti resekcije kalkaneusa.
Rezultati. Rezultati funkcionalnih testova pokazuju statistički značajno brži oporavak ultrazvučno asistirane i endoskopske operativne tehnike nad klasičnom otvorenom operativnom tehnikom na razini značajnosti od p<0,05, dok se ultrazvučno asistirana tehnika pokazala statistički značajno boljom nad endoskopskom tehnikom u postoperativnom vremenu korištenja štaka. Rezultati ultrazvučnog mjerenje veličine resekcije Haglundova deformiteta pokazuju da se ultrazvučno asistiranom operativnom tehnikom postiže najpreciznija resekcija kalkaneusa uz najmanji broj rezidua i recidiva.
Zaključci. Ultrazvučno vođena operativna tehnika liječenja Haglundova bolesti se može uvesti u kliničku praksu kao jedna od kirurških mogućnosti liječenja Haglundove bolesti, a s obzirom na dobivene rezultate njena primjena može ubrzati postoperativni funkcionalni oporavak i smanjiti postotak nedovoljnih resekcija.
Objective: Taking into account the current operative methods of treatment and duration of postoperative recovery, the aim of this study was to verify the possibility of introducing a completely new surgical technique for treating Haglund’s disease. The aim was to prove that the introduction of ultrasound guided operative technique for Haglund’s disease could achieve more precise resection of the calcaneus and accelerate postoperative functional recovery.
Methods: The study included 63 patients divided into three equal groups. Ultrasound assisted surgical technique was compared with current operative techniques for treating Haglund’s disease, endoscopic and conventional open surgical technique. Comparison between groups was performed by a series of functional tests to determine the rate of post-operative recovery, and measurements of plain radiographs and ultrasound images to determine the accuracy of calcaneus resection.
Results: Results of functional tests showed significantly faster recovery in group of patients operated by ultrasound-assisted and endoscopic operative technique over conventional open surgical technique at a significance level of p <0.05, while the ultrasound assisted technique showed statistically significant improvement over the endoscopic technique in postoperative time using crutches. Results of ultrasound measurement of the size of the resection of Haglund’s deformity showed that ultrasound assisted surgical technique achieves most accurate resection of calcaneus with the smallest number of residues and relapse.
Conclusions: Ultrasound assisted operative technique for treating Haglund’s disease can be introduced into clinical practice as one of the surgical treatment options for Haglund’s disease, and considering the results of its application, postoperative functional recovery could be accelerated and ultrasound assisted technique could reduce the percentage of inadequate resections.
Posljednjih nekoliko godina oprema za digitalnu fotografiju je dosegla visoku kvalitetu fotografija, koja je više nego dovoljna za specijalističku analizu.
Mogućnost dogradnje opreme za digitalnu ...fotografiju na brojne oftalmološke instrumente poput biomikroskopa s procijepnim svijetlom, kamera za snimanje očne pozadine, mikroskopa i sl. daje novu dimenziju i kvalitetu pregleda bolesnika. Digitalno pohranjene slike mogu se jednostavno koristiti na računalu i omogućavaju nam jednostavnu usporedbu bolesnikovih posjeta i praćenje liječenja. Isto tako mogu se prenositi u telemedicinske svrhe. Trenutna mogućnost prikaza slike na monitoru računala omogućava nam da bolje razjasnimo pojedini problem i pristupimo liječenju bolesnika istog dana tako da bolesnik ne mora dolaziti ponovo. Druga prednost je što se digitalne fotografije mogu lako superponirati jedna preko druge radi usporedbe s prethodnim nalazom, što uvelike poboljšava kvalitetu praćenja bolesnika. Isto tako, ako je potrebno moguće je ispisati fotografije u vrhunskoj kvaliteti. Mogućnost trenutnog prikaza slike, mala cijena po pojedinoj fotografiji, brza mogućnost prijenosa, jednostavno pohranjivanje i pregled u računalnim bazama podataka glavne su prednosti digitalne fotografije naspram standardnog 35-mm fotografskog filma.
