Medijska pismenost, koja se posljednjih desetljeća ubrzano razvija u mnogim europskim zemljama, u Hrvatskoj je tek na početku. I dalje je isključen iz formalnih obrazovnih programa. U međuvremenu, ...postoje različiti neformalni oblici medijskog obrazovanja posvećeni informacijskoj i medijskoj pismenosti, najčešće zahvaljujući naporima nevladinih organizacija (Labaš, 2015). Kakav su utjecaj hrvatski internetski portali imali na medijsku pismenost i kakav je njihov stav o njoj i njenom mjestu u obrazovnom sustavu tijekom rasprave o kurikularnoj reformi te jesu li u tom razdoblju poticali raspravu sa zainteresiranom javnošću? Ovaj rad želi odgovoriti na ova pitanja istražujući napise novinskih portala (Večernji list, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Novi list, Glas Slavonije i 24 sata) u vremenskom razdoblju od 1. siječnja do 1. srpnja 2016. godine.
Rezultati ukazuju da skoro svaki treći sudionik istraživanja ima nisku razinu zdravstvene pismenosti.
Međutim, primjena zdravstvene pismenosti u praksi nije značajno povezana s razinom zdravstvene
...pismenosti što potencijalno sugerira da sudionici pogrešno procjenjuju svoju zdravstvenu pismenost
odnosno lakoću kojom dolaze do zdravstvenih informacija, koliko ih razumiju i mogu primijeniti u
praksi. Intervencije za poboljšanje razine zdravstvene pismenosti i njene primjene u praksi treba
usmjeriti na sve aktere u komuniciranju zdravstvenih informacija.
Rad analizira književni oblik pripovijesti u poglavljima (engl. chapter books), istražujući njihovu suštinu i pružajući informacije o njihovoj korisnosti i mogućnostima primjene u nastavi engleskog ...jezika kao stranog jezika. Detaljno se opisuju karakteristike, struktura i tematika ovih knjiga. Cilj eksplorativne studije bio je ispitati mogu li učenici u dobi od 9 do 11 godina, čiji je materinski jezik hrvatski, samostalno čitati ovaj format knjige napisan za istu dobnu skupinu izvornih govornika te utvrditi može li ilustracija olakšati razumijevanje priče. Također se istraživala recepcija ovoga formata knjige. Rezultati provedenog istraživanja na malom uzorku učenika trećeg, četvrtog i petog razreda u dvije hrvatske škole ukazuju na to da učenici mogu samostalno pročitati priču i razumjeti srž priče. Također mogu analizirati vlastiti pristup čitanju, prepoznati izazove te primjenjivati strategije čitanja. Rezultati sugeriraju da pažljivo odabrane knjige ovog formata mogu biti vrijedan autentičan materijal za poticanje jezičnog razvoja, poticanje rasprava i poticanje razvoja kritičkog razmišljanja kod učenika spomenute dobi.
Dok su averzija prema riziku i dohodak uobičajeno razmatrane kao najvažnije odrednice potražnje za neživotnim osiguranjem, razumijevanje i znanje o složenim proizvodima neživotnog osiguranja manje su ...istraživani. Istraživanja o potražnji za osiguranjem na „cross-section" razini, a koje obuhvaćaju obrazovanje, uobičajeno ga koriste za aproksimiranje averzije prema riziku i, samo u određenoj mjeri, za financijsku pismenost. Štoviše, opća razina obrazovanja nedovoljno odražava razumijevanje sofisticiranih instrumenata osiguranja. Stoga je glavni cilj ovoga istraživanja analizirati utjecaj financijske pismenosti na potražnju za neživotnim osiguranjem primjenjujući precizniju mjeru financijske pismenosti. Empirijska analiza je bazirana na podacima 38 europskih zemalja u razdoblju od 2010. do 2016. i tehnici panel analize. Rezultati istraživanja potvrđuju da financijska pismenost stvara razlike u potražnji za neživotnim osiguranjem među europskim zemljama, uz istodobno uvažavanje ostalih ekonomskih, socijalno/kulturoloških te institucionalnih čimbenika, kao i onih vezanih za strukturu tržišta. Rad doprinosi literaturi u području potražnje za neživotnim osiguranjem, posebno u dijelu koji se odnosi na vezu između financijske pismenosti i potražnje za neživotnim osiguranjem.
Već je desetljećima rana pismenost u središtu zanimanja. 70-ih godina pojavile su se teorije nastajuće pismenosti, a ranih 90-ih godina počeo je prevladavati sociološko-kulturološki pogled na razvoj ...pismenosti. Aktivnosti kao što su čitanje, pisanje i govor međusobno su snažno povezane i razvijaju se pri djetetovom sudjelovanju u događajima povezanima s pismenošću.
Istraživanja predškolske pismenosti pokazala su da djeca već prije ulaska u školu znaju puno o pismenosti; od treće do šeste godine postupno razvijaju koncept o tisku, grafičku, fonološku svjesnost, asocijativnu vezu glas-slovo i čitanje s dekodiranjem. Još i prije formalnoga podučavanja pismenosti (u školi) u različitim se oblicima nastajućega pisanja s dosjetljivim sricanjem približavaju zahtjevima pisanoga jezika.
U studiji su prikazana postignuća rane pismenosti petogodišnjaka. Najviše znanja stekli su pri konceptu tiska i jezičnoga razumijevanja, manje pri grafičkoj i fonološkoj svjesnosti, a najmanje pri analitičkomu čitanju i pisanju. U sljedećem istraživanju prikazane su razlike u postignućima pismenosti; stariji petogodišnjaci (rođeni u prvom tromjesečju) stekli su statistički važnu prednost pred mlađima (rođenima u posljednjem tromjesečju) pri grafičkoj i fonološkoj svijesti te čitateljsko-pisanim vještinama.
Područje medijskih istraživanja bavi se pitanjima koja uključuju složeni proces konzumacije masovnih medija i njegov odnos s praksama stvaranja značenja u publici. Jedna od trajnih tema medijskih ...istraživanja jest pitanje moći masovnih medija, njihovih učinaka i uloge kao sredstava kulture. U nekim se pristupima masovne medije analizira tek kao propagandna sredstva s izravnim medijskim učincima. U istančanijim inačicama smatraju se snagom koja oblikuja svijest javnosti određivanjem što je vijest i prikazivanjem događaja na svoj način ili pak time što daju tipične načine tumačenja svijeta. U članku se u uvodu opisuju glavni metodološki pristupi kojima istraživači medija analiziraju publiku i ulogu medija u njezinu svakodnevnom životu. U drugom dijelu članak prikazuje rezultate istraživanja koje kvalitativnom metodom ocijenjuje razumijevanje značenja pojma medijska pismenosta. Daje se poredbeni međunarodni pregled potrebe podučavanja studenata medijskoj pismenosti, te se jednu od opisanih kvalitativnih metoda pokušava primijeniti na studiju slučaja. Članak ispituje značenje koje ispitanici, mladi studenti pridaju pojmu – medijska pismenost. Iscrpnim dubinskim intervjuima 12 studenata iz različitih zemalja (SAD-a, Norveške, Kanade i Japana) pokušalo se doći do normativne definicije “medijske pismenosti” na temelju subjektivnih percepcija ljudi o masovnim medijima. Pritom se iscrpno analizira diskurs “medijske pismenosti” ispitanika. Članaka dokazuje da postoje dva prevladavajuća interpretacijska sklopa značenja medijske pismenosti, eksplicitni i implicitni. Većina je ispitanika smatrala medijsku pismenost pozitivnom i nastojali su svaki način pokazati koliko su “medijski pismeni” ili iznijeti vlastito tumačenje što znači biti “medijski pismen”.
Obitelj u globalnom selu Mataušić, Juraj Mirko
Diacovensia,
09/2005, Letnik:
13, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Mediji se danas aktivno uključuju u obiteljske procese i interakcije, a osobito na tri područja: u organizaciji obiteljskog dnevnog reda, u odnosu između djece i roditelja te u stvaranju ...izvanobiteljskih odnosa. Posebno je značajno da su se uvelike
ubacili u proces prenošenja vrednota, koji više ne funkcionira kao nekad kad su zajedno živjele tri ili više generacija. Predškolska djeca gledaju televiziju u skladu s dnevnim ritmom i s njima roditelji imaju najmanje problema, ali je vrlo važno da ih uvode u razumijevanje televizije i prate ih u njihovom doživljavanju programa. Još više brige trebaju školska djeca, koja rado razgovaraju s roditeljima o dojmovima iz medija, kad ovi to hoće i znaju; inače uglavnom svoja iskustva i doživljaje dijele s vršnjacima. Istraživanja pokazuju da upotreba medija, posebno televizije, ovisi i o tipu obitelji. Najmanje problema imaju obitelji s oba roditelja i jednim ili dvoje djece te drže sve pod kontrolom, a brojne obitelji se često teško nose i sa samim dnevnim redom, kao i sa željama i zahtjevima djece. Najteže je samohranim majkama koje puno izbivaju iz doma pa djecu moraju ostavljati samu s medijima.
Kako razvoj mlade osobe, njezina duševna stabilnost, socijalna uklopljenost i duhovno sazrijevanje bitno ovise o obitelji, društvo i Crkva trebaju tom pitanju posvetiti mnogo veću pažnju nego dosada. Kao odgovor na te probleme i izazove, potrebno je omogućiti stjecanje medijske pismenosti i kompetencije, počevši od predškolske dobi, i nastaviti cijeli život. U tome se treba angažirati država preko svojih obrazovnih i odgojnih institucija, ali i sama obitelj, koja treba stvoriti pretpostavke za sustav javnoga školstva, i pratiti ga. Crkva također, preko svoga udjela u javnom školstvu, kao i putem župnoga vjeronauka i naobrazbe odraslih može dati svoj prinos, posvećujući posebnu pažnju mladim obiteljima. Nastojeći da svojim službenicima omogući medijsku pismenost i kompetenciju, može uvelike poboljšati svoju pastoralnu ponudu.
U odvojenim poglavljima ukratko su opisani: glavna razdoblja komunikacije; četiri stupnja pismenosti; informacioni procesi, operacije i institucije u povijesnoj perspektivi; osnovni lanac ...informacijskih „kontaktnih točaka“; odnosi između „kontaktnih točaka“; i neki savjeti za politiku znanstvenih institucija, kao što su arhivi, knjižnice i dokumentacijski centri, kao i korištenje novih alata, kao što su računala i telekomunikacijski centri. Naglašena je uloga obrazovanja, kao potencijalnog izvora novih informacija (e-mitters) i različitih vrsta korisnika (apsorbera) na sveučilišnoj razini.
Prve gradišćanskohrvatske knjige napisali su svećenici; oni koji su sve do 19. stoljeća činili sloj inteligencije u Hrvata zapadno-ugarskog prostora. Autor spominje nekoliko kulturno-prosvjetnih ...djelatnika koji su pridonijeli čuvanju i razvitku gradišćansko-hrvatskog jezika. Posebno ističe Matu Meršića Miloradića, najpoznatijega gradišćanskohrvatskog pjesnika, koji je prvenstveno preko svojih stihova odgajao puk u duhu materinske riječi. Na kraju autor navodi tri činjenice koje su utjecale na lingvističke specifičnosti gradišćansko-hrvatskog jezika.
U članku se govori o aktualnoj temi — ekološkoj pismenosti, proturječnostima i instrumentalizaciji u industrijskom društvu, koja proizlazi iz njegovih praktičnih potreba, ali i iz zahtjeva za ...promjenom vrijednosti i kulturnih obrazaca u kontekstu odnosa čovjek–priroda.
Industrijsko društvo instrumentalizira ulogu škole pa i ekološku edukaciju zahtijevajući njezinu funkcionalnost. Nasuprot tome predmoderno društvo ima tradiciju reproduciranja znanja i ponašanja prema okolišu, posredovanu stabilnom simboličkom strukturom društva. Ubrzanje, svojstveno modernom društvu, priječi uspostavljanju takve tradicije i rutiniziranog ponašanja. Bez kulturnog razumijevanja odnosa čovjek–priroda nema kulturne ni ekološke tolerancije pa ekološka pismenost ne postaje praktična svijest s kognitivnom, afektivnom i konativnom razinom. Zato je nužno ekološku pismenost razmatrati u kontekstu kulture.
PDF
