Strukturalne sličnosti položaja Slavonije i Transilvanije unutar sklopa zemalja vezanih uz krunu sv. Stjepana (Archiregnum Hungaricum) odavna su prepoznate, no njihova komparacija nikad nije ...prelazila površinsku razinu usporedbe kvazi regalnih ovlasti bana i vojvode. Razmatrajući razdoblje od 1270-ih do 1340-ih s primarnim fokusom na održavanje općih shodova u tim dvama područjima ovaj rad sagledava funkcioniranje kompozitnih političkih tvorbi kroz odnos centra i lokaliteta te oblikovanje regionalnih identiteta povezanih s kolektivnom akcijom plemstva preko okupljanja na shodovima. Okidač za početak održavanja shodova u obama provincijama bila je politička nestabilnost, a od 1270-ih do 1290-ih lokalni su procesi bili odraz odluka i djelovanja kraljevskog dvora, kao što je bio slučaj sa gotovo svim shodovima održanima u Slavoniji tijekom 1270-ih, kao i u transilvanijskim slučajevima iz 1288. i 1291. Međutim, u Transilvaniji su se, naspram Slavonije, nakon tog razdoblja shodovi održavali i bez kraljevske inicijative, to jest postali su dio lokalnog repertoara. Ova različita iskustva u ranijem razdoblju imala su snažan utjecaj na plemstvo i njihovu snage kolektivnog djelovanja od 1320-ih, kada se preko istih mehanizama provodio program restauracije kraljevskog autoriteta.
Ovaj članak analizira rasnu teoriju u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj s obzirom na pitanje etnojezično-rasnog podrijetla ranosrednjovjekovnih Hrvata. Dok se u NDH raspravljalo o tome jesu li Prahrvati ...posebno Slaveni, Iranci ili Goti u etnojezičnom smislu, postojao je opći akademski i ideološki konsenzus da su, u rasnom smislu, bili gospodujući sloj nordijsko-arijskog podrijetla. U radu se ova tema analizira u širem europskom povijesnom i ideološkom kontektsu, uključujući i pitanje odnosa nacionalsocijalističke rasne teorije prema Hrvatima i drugim slavenskim narodima.
U članku se prikazuje povijest plemenite hrvatske obitelji Perušić kroz pregled života i karijere njezinih vodećih muških predstavnika u tri generacije, počev od prve pojave u izvorima sredinom 15. ...stoljeća pa sve do izumiranja muške linije u Transilvaniji 1603. godine. Sva trojica čelnika obitelji – Gašpar Stariji, Gašpar Mlađi i Mate – bili su mahom karijerni vojnici koji su vodili konjaničke i pješačke postrojbe, boreći se dijelom protiv Osmanlija, a dijelom protiv drugih kršćanskih plemića u građanskim ratovima koji su se odvijali u Hrvatskoj, Slavoniji, Ugarskoj i Transilvaniji od konca 15. do početka 17. stoljeća. Gašpar Stariji bio je hrvatsko-dalmatinski banovac u vrijeme banova Matije Gereba, Ladislava Egervarskog, Ivana Bota i Emerika Derenčina, a vjerojatno i neku godinu nakon Krbavske bitke. Obnašao je također i druge dužnosti – porkulaba i kaštelana u Rmnju, kaštelana u Bjelaju, Ostrovici Bužanskoj i Perušiću te bužanskog župana i ujedno vojskovođe. Nakon Krbavske bitke nastojao je organizirati obranu, a čini se da je pred kraj života prenio svoju djelatnost u okolicu Zadra, možda upravo u Perušić Benkovački. Umro je u Zadru 1507. Njegov stariji sin Gašpar Mlađi kretao se isprva u krugu knezova Kurjakovića Krbavskih i izvorno je bio pristaša Habsburgovaca. Borio se s Osmanlijama u Hrvatskoj barem od 1525. do 1532. godine, sa značajnim uspjehom, premda je 1525. bio nakratko zarobljen u Bagu (današnjem Karlobagu). Od 1529. je bio uvučen u građanski rat u Slavoniji, više puta mijenjajući stranu koju je podupirao (Ferdinand Habsburški, zagrebački biskup Šimun Erdődy, Ludovico Gritti, Ivan Zapolja). Dugo je uživao povjerenje Nikole Jurišića i u svim je sukobima predvodio konjicu. Konačno se opredijelio za kralja Ivana Zapolju oko 1538. i trajno odselio na istok. Do 1550. je boravio u sjevernom Banatu (točnije u Cenadu), a kasnije je prešao u Transilvaniju/Sedmogradsku, gdje je stekao brojna imanja (uglavnom u Bihorskoj županiji), služeći nekolicinu de jure i de facto vladara Zapoljinih teritorija, uključujući još jednog istaknutog Hrvata – velikovaradinskog biskupa Jurja Utišenovića Martinuševića. Sudjelovao je u ubojstvu Franje Bebeka u Erdeljskom Biogradu (Alba Iulia) 1558. godine, po naredbi kraljice Izabele. Smatra se da je bio oženjen kćerkom Bartaka Utišenovića, a zna se da je imao barem troje djece – kćeri Katarinu i Anu te sina Matu (možda iz više brakova). Katarina je bila udana za Stjepana Tamásija, a zatim za Stjepana iz znamenite transilvanijske obitelji Losonczi Bánffy, a Ana za Ivana iz obitelji Harinnai Farkas (postoji mogućnost da se kasnije preudala). Gašparov sin Mate, posljednji muški član ove grane obitelji Perušića, proveo je svoj život u vojnoj službi različitih transilvanijskih vladara (predstavnika obitelji Báthory, vlaškog gospodara Mihaja Hrabrog, Mojsija Székelya i dr.), gotovo uvijek se pridružujući pobjedničkoj strani u čestim sukobima. Postao je kapetan transilvanijskoga dvorskog pješaštva 1599. godine, a zbog zasluga mu je dodijeljena kuća u sjedištu Transilvanijske kneževine, Erdeljskom Biogradu. Tijekom vremena je, pored starih obiteljskih, stekao i nove posjede u sekeljskom sjedištu (szék) Odorhei/Udvarhely te u županijama Dăbâca/Doboka, Cluj/Kolozs i Alba/Fehér. Brak sa Sofijom Thorny zaključio je prije 1598. godine, ali nije ostavio potomstvo. Poginuo je u bitci blizu Brașova 1603. godine, boreći se na strani Mojsija Székelya (koji je također poginuo) protiv vlaškog vladara Radua Șerbana. Nadživjeli su ga potomci njegovih sestara Katarine i Ane.
Rad analizira udio plemstva u proizvodnji i prodaji soli u Zadru u XIV. stoljeću. Utvrđen je položaj i broj solana pojedinih plemića te količina soli kojom se trgovalo. Načinjena je određena ...hijerarhija te je zaključeno tko su bili najveći i najvažniji solari među zadarskim plemstvom, koji su spadali u nešto manje, a koji u najmanje proizvođače odnosno trgovce solju. Utvrđen je način njihova funkcioniranja i na kraju je dan popis svih zadarskih plemića koji su se bavili solju, broj solana koje su posjedovali i količina soli kojom su trgovali.
Autor u prilogu analizira enciklopedičke članke o »plemstvu dvanaest plemena« Kraljevine Hrvatske u modernim hrvatskim enciklopedičkim izdanjima, počevši od Zoch-Mencinove enciklopedije do suvremenih ...Hrvatske enciklopedije i Hrvatskoga biografskoga leksikona. Pri analizi pozornost je ponajprije usmjerena na neka ključna pitanja u svezi s informativnošću i sadržajnom prezentacijom članaka. Najposlije se ukratko komentira suodnos historiografskih spoznaja i leksikografske obradbe.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- - All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- O posebnem odnosu, ki so ga gojili v 17. in 18. stoletju do hrane, govore številna tihožitja. (Narodni muzej Slovenije, foto Tomaž ...Lauko)- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Uspon knezova Nelipčića u red visokoga plemstva tijekom XIV. stoljeća vremenski se podudarao s pojavom institucije familijara u Ugarsko-Hrvatskome Kraljevstvu, velikaških službenika koji su ubrzo ...postali temelj njihove vojne moći i glavni oslonac u upravljanju njihovim posjedima preuzevši tako ulogu koju su do tada imali članovi šire obitelji ili roda. Ulazeći na dobrovoljnoj osnovi u službu pojedinih velikaša, ovi su familijari – proistekli iz redova srednjega i nižega plemstva – postajali članovima kućanstva svoga gospodara pri čemu je njihova služba, koja je obično trajala do smrti jedne od strana, odgovarala njihovu društvenu položaju. Sačuvana arhivska građa, na žalost, nudi samo fragmentarne vijesti o tim familijarima Nelipčića, vijesti koje se u velikoj mjeri svode tek na spomen njihovih imena i dužnosti koju su u određenome trenutku obnašali. U radu su, stoga, u skladu s dostupnim vijestima, prikazani poznati familijari Nelipčića koji su kroz tri generacije ove obitelji, koliko je trajalo razdoblje od njihova uspona do nestanka, obnašali različite dužnosti za svoje gospodare.