Rad problematizira zatvaranje dubrovačkog plemstva i Velikog vijeća kao dugotrajni proces koji se osobito može pratiti kroz 13. i 14. stoljeće. Analiziraju se putevi definiranja i zatvaranja plemstva ...prije samog zatvaranja vijeća, a osobita pozornost posvećena je analizi sačuvanih popisa Velikog vijeća iz sredine 13. i početka 14. stoljeća, njihovoj svrsi i učinku. Mletačka serrata, koja se odvijala posljednjih desetljeća 13. i prvih desetljeća 14. stoljeća, bila je model i poticaj zatvaranja dubrovačkog i drugih dalmatinskih vijeća te se stoga podrobno analiziraju njezino značenje i različita tumačenja tog procesa. Članak uspoređuje način i učinke zatvaranja dubrovačkog i vijeća drugih istočnojadranskih gradova. Prikaz interpretacija tih procesa u dubrovačkim kronikama uvodi u konačnu ocjenu značenja i posljedica zatvaranja dubrovačkog Velikog vijeća.
U radu se obrađuje utjecaj pripadnosti velikaškim družinama na društveni položaj pripadnika srednjeg i nižeg plemstva i njihovih obitelji. Pri tome oni nisu gubili svoj plemićki status niti druge ...vrste plemićkih sloboda koje su inače uživali, što je moglo dovoditi do sukoba s njima nadređenim velikašima. Naglasak je stavljen na utjecaj teritorijalnog faktora kao odlučujućeg za sklapanje klijentelskog odnosa. Ti će problemi biti promatrani na primjerima velikaških obitelji Zagrebačke županije za vladavine Žigmunda Luksemburškog.
Zadnja dva desetljeća XIV. i početak XV. st. vrijeme je velikih perturbacija u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. To je razdoblje od smrti kralja Ludovika pa do potpadanja Dalmacije pod mletačku vlast. ...Na ovim prostorima središte tih događanja predstavlja Zadar koji odražava sve one složene tendencije koje potresaju Kraljevstvo. Jedan od karakterističnih likova koji su bili akteri svih tih zbivanja, pa stoga lijepo dočarava odnos svih tada relevantnih političkih silnica, jest zadarski plemić Damjan Nassi. No, on je samo jedan iz najužeg kruga gradskog vrha, izabran zbog šarolikosti građe koja ga spominje. Njegov curriculum vitae zrcali glavne točke u presjeku kroz vrijeme u kojem je živio, počevši od ranih dodira s Karlom Dračkim za njegova boravka u Zadru sedamdesetih godina XIV. st. i poslova s najvećim firentinskim trgovcem solju i novčarom Petrom Monetarom, preko brojnih veza s drugim dalmatinskim gradovima, posebno Dubrovnikom, te njegove vodeće uloge u pobiranju kraljevskog poreza tridesetine i soli za cijelu Dalmaciju do udjela u politici, najprije u gušenju paške pobune, a zatim na znamenitim saborima u Ninu 1396. i Kninu sljedeće godine te konfiskacije njegove kuće i posjeda u Zadru od kralja Ladislava, očito kao Sigismundovu čovjeku, i konačnog izgnanstva iz rodnoga grada.
Početkom 1840-ih na hrvatskoj političkoj sceni pojavile su se dvije stranke, Horvatsko-vugerska stranka i Ilirska, kasnije Narodna stranka. Razlike u ideologijama tih stranaka dovele su do oštre ...borbe između njih oko osvajanja vlasti u hrvatskim županijama i Saboru, koja je obilježila gotovo čitavo to desetljeće, a svoj su vrhunac imale 1848. godine kada je izbila revolucija. Horvatsko-vugerska stranka u tim se sukobima ponajviše oslanjala na turopoljsko plemstvo, koje je bilo njezin najznačajniji element. Ono je predstavljalo njezinu fizičku snagu, koja je dolazila do izražaja u borbama oko osvajanja vlasti u županija, ali i pokušaja da to plemstvo kao i sama stranka zauzmu značajno mjesto u Hrvatskom saboru. Stoga ne treba čuditi da su suvremenici stranku nazivali i turopoljskom strankom. No, uzme li se u obzir djelovanje Antuna Danijela Josipovića te činjenica da su još neki istaknuti članovi Horvatsko-vugerske stranke bili turopoljskog podrijetla, turopoljsko plemstvo bilo je i značajna intelektualna snaga stranke. Iz Josipovićevih nastupa na Ugarskom saboru može se shvatiti ideologija koju je zastupala Horvatsko-vugerska stranka, a ona se temeljila na očuvanju čvrstog saveza između Hrvatske i Ugarske i na prihvaćanju suvremene mađarske nacionalne ideologije, koja je težila stvaranju jedinstvene mađarske države s jednim političkim narodom, Mađarima, i jednim službenim jezikom, mađarskim, uz očuvanje uskog regionalnog identiteta, koji su promovirali pod krilaticom „Mi smo Horvati“. Josipović je svojim žustrim istupima na Ugarskom saboru uspio na dnevni red staviti i turopoljsko pitanje, što je još jedan dokaz važnosti turopoljskog plemstva u političkim previranjima tijekom 40-ih godina 19. stoljeća. Posljedica djelovanja turopoljskog plemstva tijekom 1840-ih bila je ta da je nekolicina turopoljskih plemića 1848. morala napustiti domovinu, a sama Turopoljska općina vojnički je upokorena.
Budvani - Vitezovi Svetoga Marka Čoralić, Lovorka
Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku,
08/2008
46
Paper
Odprti dostop
Na temelju građe iz venecijanskog Državnog arhiva (Archivio di Stato di Venezia, fond: Cancelleria inferiore: Cavalieri di San Marco, Privilegi) prikazuje se zastupljenost Hrvata u mletačkom viteškom ...redu vitezova Svetoga Marka i analiziraju povelje o imenovanju budvanskih plemića mletačkim vitezovima. Riječ je ocu i sinu Ivanu i Nikoli Solimanu (imenovani 1589. i 1621. godine) te Petru Markoviću (imenovan 1656. godine), odvjecima uglednih budvanskih plemićkih obitelji koje su u vrijeme mletačko-turskih ratova imale zapaženu ulogu u organizaciji obrane svog matičnog područja, ali i u ratovanjima diljem bojišnica Serenissime. Priloženi su i prijepisi povelja o imenovanju Nikole Solimana i Petra Markovića mletačkim vitezovima.
U radu se, temeljem izvora nepoznatoga hrvatskoj historiografiji, analizira dosad neotkrivena prisutnost jednoga od knezova Frankopana prilikom znamenitoga i od suvremenika zapaženoga i komentiranoga ...ubojstva Ulrika II. Celjskoga u Beogradu 1456. godine. Rekonstruira se i pojašnjava odnos između dviju najmoćnijih aristokratskih obitelji u Ugarsko-Hrvatskome Kraljevstvu petnaestoga stoljeća, koji je varirao od bliskosti i bračnoga savezništva sve do otvorenoga neprijateljstva i zavade koju je morao smirivati kralj Sigismund Luksemburški.
U ovom članku riječ je o plemićkoj obitelji Tompa de Palychna, koja je od 1603. naseljavala pokupske predjele vlastelinstva Ribnik te tu ostala sljedećih 200 godina. Iako su u dokumentima zapisani ...početkom 17. stoljeća kao Tompa de Palychna, nalazimo nedvojbene dokaze da se i kod te obitelji rabe odrednice de Horzowa i de Palychna. U članku su predstavljene neke najizrazitije osobe iz obitelji Tompa de Palychna iz Pokuplja. Iako članak nije tipična genealoška studija, mi se tu bavimo kako dilemom oko podrijetla obitelji tako i njihovim položajem u širem povijesnom kontekstu. Posebnu pozornost smo posvetili klasifikaciji i popisu njihovih imanja.
