Žene Frankopanke Šercer, Marija
Modruški zbornik,
01/2011, Letnik:
4-5, Številka:
4-5
Journal Article
Odprti dostop
Izabravši četrnaest žena koje su rođene kao Frankopanke, ili su udajom dospjele u obitelj Frankopan autorica je ukazala na uvjete u kojima su se ženska djeca udavala. Njihova dob od devet ili ...dvanaest godina, nedovoljno poznavanje budućega supruga, nepoznavanje sredine u koju su ih udavali, možebitno nepoznavanje jezika, otežavali su život toj nezreloj djeci. Temeljna zadaća ženskoga djeteta bila je rađanje djece i osiguravanje potomstva. Česti porodi su nerijetko dovodili do prerane smrti. Tek je Tripartitum Stjepana Werböczyja donio 1514. godine više reda u bračne odnose. Pojedine žene povezuju se s nekim povijesno-umjetničkim spomenicima. Uz Katarinu Nelipić i Elizabetu Petö de Gerse navode se nadgrobne ploče. Kod Lujze Aragonske ukazuje se na vjerojatnost postojanja njenoga sarkofaga. Među darovima Barbare Frankopan pojedinim crkvama, osobito je istaknut njen relikvijar. Vrlo je lijepa i neobična ljubavna priča Apolonije Lang i Krste Frankopana. Korisna su saznanja o opremi Ižote Frankopan a bogatstvo njene sestre Beatriče, udovice Ivaniša Korvina, naslućuje se po nakitu koji se opaža na njenom grafičkom portretu. Tri Katarine Frankopan istakle su se u nakladničkoj djelatnosti. Posljednja među njima Ana Katarina, udata za Petra Zrinskoga, doživjela je tragičnu sudbinu zatočenosti i izolacije iz koje ju je izbavila smrt.
U radu se prikazuje gornji sloj društvene strukture grada Zadra, odnosno raščlanjuju pripadnici njegova plemstva i građanstva početkom napoleonske vladavine na temelju popisa iz 1806. godine. ...Istaknuli smo proces oblikovanja gradskih staleških struktura tijekom minulih vremena koje je zatekla nova francuska vlast. Potom smo povijesno-demografski analizirali popise pripadnika plemstva i građanstva grada Zadra do 1806. godine. Za većinu obitelji donosimo arhivske podatke o starosti zadarskih obiteljskih loza na temelju kojih pratimo migracijska kretanja i doseljenja u grad Zadar, čije je naseljavanje mijenjalo njegovu etničku sastavnicu.
Autor u prilogu donosi i opisuje nekoliko grbova plemićkih obitelji ogulinskoga kraja, te navodi podatke o podrijetlu tih obitelji. Ovaj rad je kratak prilog proučavanju i promišljanju ogulinskoga ...plemstva i njegova heraldičkoga znakovlja kroz različita povijesna razdoblja. Plemstvo je dio kulturne baštine i treba ga valorizirati kao dio nacionalnoga identiteta, a heraldičku građu označiti kao važno povijesno vrelo. Spomenički aspekt grbova i različitih ratničkih likova u njima, upućuju nas na socijalni i politički identitet te svakodnevnu borbu na razmatranim prostorima za obranu identiteta, koji je često bio ugrožen. Bečki dvor je do kraja 17. stoljeća redovito odlikovao neke ogulinske časničke obitelji koje su se istaknule u borbi s Osmanlijama, pa je tako kralj Leopold II. 1668. u Grazu izdao povelju u kojoj četvorici ogulinskih vojvoda potvrđuje plemstvo s pravom na grb i to: braći Vuku i Ivanu Puškariću, Mikuli Turkoviću i Ivanu Mesiću. Navedene vojvode promiče u plemićki stalež zbog iskazane hrabrosti u borbi protiv Osmanlija te im garantira pravo na imovinu koju su nasljedili. Kasnije su u austrijsko vojno plemstvo, uglavnom zbog vojnićkih zasluga, promaknuti: Kurelci, Juraići, Luketići, Magdići, Mihaljevići, Prebegi, Salopeki, Rebrovići (nepoznat grb) i Jurašići (nepoznata grbovnica). Zanimljiva je simbolika u grbovima plemića ovoga kraja, pa tako uglavnom dominiraju likovi životinja: lav, orao, grifon i konj, različito oružje (sablja krivošija, buzdovan, strijela, mač i puška) i obrambene kule (utvrde). Dosta čest lik su i nebeske pojave: sunce, polumjesec, zvijezda i zeleni trobrijeg te oklopljena ruka desnica i vojnik obučen u vojničku odoru.
Plemiške kuhinje, ki so se nahajale v pritličju dvorcev in palač, so bile prostorne in polne raznovrstnega kovinskega, glinenega in lesenega posodja ter različnih priprav za kuhanje in peko. (Haus-, ...Feld-, Arzney-, Koch-, Kunst- und Wunderbuch, prva polovica 17. stoletja, original hrani Knjižnica Ivana Potrča Ptuj)
Belo pogrnjena miza z raznovrstnim bogato okrašenim steklenim, srebrnim in keramičnim posodjem je postala zapovedana norma ter odraz gostiteljevega stanu in omike. (Tolminski muzej, foto Karla Kofol)
Popis plemića grada Nina iz 1817. godine Granić, Miroslav
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
12/2014, Letnik:
32, Številka:
-
Paper
Odprti dostop
Tema je ovog rada kritička raščlamba službenog popisa plemića grada Nina iz 1817. godine, koji je bio priložen zamolbi ninskog općinskog upraviteljstva upravljenoj Heraldičkoj komisiji u postupku ...priznanja plemstva pripadnicima ukinutog ninskog plemićkog vijeća. Ninska je komuna imala svoje plemićko vijeće, u pravima i povlasticama izjednačeno s istovjetnim staleškim tijelima drugih gradova općina mletačkog Dominija. Ninsko plemstvo ipak nije bilo priznato od austrijske vlasti za vrijeme Druge austrijske uprave u Dalmaciji. U prilogu se donosi popis plemića grada Nina iz fonda obitelji Addobbati u Državnom arhivu u Zadru.
Auerspergi, koji su po svome izvornom dvorcu nazvani i Turjaški, bili su u prošlosti
jedan od najstarijih i najutjecajnijih plemićkih rodova na slovenskom području.
Iako orijentiran pretežito na ...Kranjsku, taj je rod sa svojim brojnim granama i povezanošću
ostavio neizbrisiv trag i u drugim pokrajinama nekadašnje Habsburške
Monarhije.
Prvi doticaji Auersperga s hrvatskim zemljama počeli su već u 15. stoljeću, kad je Engelhard
iz Turjaka na temelju obiteljske ekspanzionističke politike izvršio “prodor” i
do Samobora. Tamo je dulje bio feudalni posjednik. Naslijedio ga je sin Pankrac, koji
se vjenčanjem s Anom Frankopan i rodbinski povezao s hrvatskim plemstvom.
U 16. stoljeću doticaji su Auersperga s hrvatskim područjem imali više vojničko obilježje.
Kao predani vojnici i sposobni zapovjednici preuzimali su mjesto vrhovnog
zapovjednika Vojne krajine (prije svega Hrvatske krajine). Njihovi vojnički pothvati
– junačka smrt baruna Herbarda kod Budačkog 1575. i pobjeda kod Siska pod zapovjedništvom
Andreja Auersperga 1593., koja je imala veliki odjek – zapisani su u
anale hrvatske i srednjoeuropske vojne povijesti.
Od 17. stoljeća dalje Auerspergi su se u hrvatskim zemljama nametnuli i kao zemljoposjednici.
Knezovi Auerspergi preuzeli su Pazinsku grofoviju i neka okolna vlastelinstva,
koje su kao alodijalni posjed zadržali do 20. stoljeća. Njihovi grofovski rođaci,
i to ponajviše oni koji su imali posjed u jugoistočnom dijelu Kranjske, s hrvatskougarskim
plemstvom i rodbinski su se povezivali. Na taj način Auerspergi su u vlasništvo
dobili nekoliko hrvatskih posjeda – najvažniji dobitak bili su Samobor, Rasinja
i Bosiljevo.
Od 18. stoljeća dalje doticaji između Auersperga i hrvatskih područja polako zamiru,
a u određenoj mjeri živnuli su u drugoj polovici 19. stoljeća, nakon stvaranja Austro-
Ugarske, kad je položaj Ugarske, a time i Hrvatske dosta ojačao. Tada su Auerspergi
počeli slijediti smjernice koje se iskazuju u obiteljskoj politici ostaloga austrijskog
plemstva, pa se često odlučuju za životne partnere iz redova hrvatsko-ugarskoga
plemstva. Auerspergi su tako na hrvatska područja jako utjecali ne samo kao zemljoposjednička
gospoda, nego i kao njihova organska, biološka komponenta.
Upravo na primjeru roda Auersperga može se, na jednoj strani, naglasiti utjecaj
plemstva na politički, gospodarski i kulturni razvoj zemalja, a na drugoj strani, može
se odrediti i nadnacionalna i povezujuća uloga plemstva, koja je dan-danas osobito
aktualno pitanje u ujedinjenoj Europi.
U članku se obrađuju u stručnoj literaturi manje poznati lokaliteti tipa gradište u križevačkome kraju, uz tokove potoka Gliboki i rijeke Glogovnice. Daje se prikaz problematike tipologije i ...terminologije, kao i datacije ove vrste arheoloških nalazišta, te se zasebno sagledava svaki obrađivani lokalitet u kontekstu dostupnih povijesnih izvora. Poneki lokaliteti do sad nisu bili poznati, a za druge se nastoji prokomentirati njihova funkcija kao utvrđeno sjedište posjeda plemića iz razvijenog ili kasnog srednjeg vijeka.
