Ovaj članak analizira rasnu teoriju u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj s obzirom na pitanje etnojezično-rasnog podrijetla ranosrednjovjekovnih Hrvata. Dok se u NDH raspravljalo o tome jesu li Prahrvati ...posebno Slaveni, Iranci ili Goti u etnojezičnom smislu, postojao je opći akademski i ideološki konsenzus da su, u rasnom smislu, bili gospodujući sloj nordijsko-arijskog podrijetla. U radu se ova tema analizira u širem europskom povijesnom i ideološkom kontektsu, uključujući i pitanje odnosa nacionalsocijalističke rasne teorije prema Hrvatima i drugim slavenskim narodima.
U članku se prikazuje povijest plemenite hrvatske obitelji Perušić kroz pregled života i karijere njezinih vodećih muških predstavnika u tri generacije, počev od prve pojave u izvorima sredinom 15. ...stoljeća pa sve do izumiranja muške linije u Transilvaniji 1603. godine. Sva trojica čelnika obitelji – Gašpar Stariji, Gašpar Mlađi i Mate – bili su mahom karijerni vojnici koji su vodili konjaničke i pješačke postrojbe, boreći se dijelom protiv Osmanlija, a dijelom protiv drugih kršćanskih plemića u građanskim ratovima koji su se odvijali u Hrvatskoj, Slavoniji, Ugarskoj i Transilvaniji od konca 15. do početka 17. stoljeća. Gašpar Stariji bio je hrvatsko-dalmatinski banovac u vrijeme banova Matije Gereba, Ladislava Egervarskog, Ivana Bota i Emerika Derenčina, a vjerojatno i neku godinu nakon Krbavske bitke. Obnašao je također i druge dužnosti – porkulaba i kaštelana u Rmnju, kaštelana u Bjelaju, Ostrovici Bužanskoj i Perušiću te bužanskog župana i ujedno vojskovođe. Nakon Krbavske bitke nastojao je organizirati obranu, a čini se da je pred kraj života prenio svoju djelatnost u okolicu Zadra, možda upravo u Perušić Benkovački. Umro je u Zadru 1507. Njegov stariji sin Gašpar Mlađi kretao se isprva u krugu knezova Kurjakovića Krbavskih i izvorno je bio pristaša Habsburgovaca. Borio se s Osmanlijama u Hrvatskoj barem od 1525. do 1532. godine, sa značajnim uspjehom, premda je 1525. bio nakratko zarobljen u Bagu (današnjem Karlobagu). Od 1529. je bio uvučen u građanski rat u Slavoniji, više puta mijenjajući stranu koju je podupirao (Ferdinand Habsburški, zagrebački biskup Šimun Erdődy, Ludovico Gritti, Ivan Zapolja). Dugo je uživao povjerenje Nikole Jurišića i u svim je sukobima predvodio konjicu. Konačno se opredijelio za kralja Ivana Zapolju oko 1538. i trajno odselio na istok. Do 1550. je boravio u sjevernom Banatu (točnije u Cenadu), a kasnije je prešao u Transilvaniju/Sedmogradsku, gdje je stekao brojna imanja (uglavnom u Bihorskoj županiji), služeći nekolicinu de jure i de facto vladara Zapoljinih teritorija, uključujući još jednog istaknutog Hrvata – velikovaradinskog biskupa Jurja Utišenovića Martinuševića. Sudjelovao je u ubojstvu Franje Bebeka u Erdeljskom Biogradu (Alba Iulia) 1558. godine, po naredbi kraljice Izabele. Smatra se da je bio oženjen kćerkom Bartaka Utišenovića, a zna se da je imao barem troje djece – kćeri Katarinu i Anu te sina Matu (možda iz više brakova). Katarina je bila udana za Stjepana Tamásija, a zatim za Stjepana iz znamenite transilvanijske obitelji Losonczi Bánffy, a Ana za Ivana iz obitelji Harinnai Farkas (postoji mogućnost da se kasnije preudala). Gašparov sin Mate, posljednji muški član ove grane obitelji Perušića, proveo je svoj život u vojnoj službi različitih transilvanijskih vladara (predstavnika obitelji Báthory, vlaškog gospodara Mihaja Hrabrog, Mojsija Székelya i dr.), gotovo uvijek se pridružujući pobjedničkoj strani u čestim sukobima. Postao je kapetan transilvanijskoga dvorskog pješaštva 1599. godine, a zbog zasluga mu je dodijeljena kuća u sjedištu Transilvanijske kneževine, Erdeljskom Biogradu. Tijekom vremena je, pored starih obiteljskih, stekao i nove posjede u sekeljskom sjedištu (szék) Odorhei/Udvarhely te u županijama Dăbâca/Doboka, Cluj/Kolozs i Alba/Fehér. Brak sa Sofijom Thorny zaključio je prije 1598. godine, ali nije ostavio potomstvo. Poginuo je u bitci blizu Brașova 1603. godine, boreći se na strani Mojsija Székelya (koji je također poginuo) protiv vlaškog vladara Radua Șerbana. Nadživjeli su ga potomci njegovih sestara Katarine i Ane.
Bibliografske bilješke uz tekst.
Popis plemićkih obitelji u Kopru s oznakom onih koje su se održale do vremena izdavanja knjige. Popis istarskih plemića koji su to postali u XVIII. st. Popis ...istarskih plemića koje je potvrdio car Franjo I. od 1816. do 1834. Istrani koji su primili plemstvo u XIX. st. Arhivski i bibliografski izvori.
Popis plemićkih obitelji u Kopru s oznakom onih koje su se održale do vremena izdavanja knjige. Popis istarskih plemića koji su to postali u XVIII. st. Popis istarskih plemića koje je potvrdio car Franjo I. od 1816. do 1834. Istrani koji su primili plemstvo u XIX. st. Arhivski i bibliografski izvori.
Rad analizira udio plemstva u proizvodnji i prodaji soli u Zadru u XIV. stoljeću. Utvrđen je položaj i broj solana pojedinih plemića te količina soli kojom se trgovalo. Načinjena je određena ...hijerarhija te je zaključeno tko su bili najveći i najvažniji solari među zadarskim plemstvom, koji su spadali u nešto manje, a koji u najmanje proizvođače odnosno trgovce solju. Utvrđen je način njihova funkcioniranja i na kraju je dan popis svih zadarskih plemića koji su se bavili solju, broj solana koje su posjedovali i količina soli kojom su trgovali.
Autor u prilogu analizira enciklopedičke članke o »plemstvu dvanaest plemena« Kraljevine Hrvatske u modernim hrvatskim enciklopedičkim izdanjima, počevši od Zoch-Mencinove enciklopedije do suvremenih ...Hrvatske enciklopedije i Hrvatskoga biografskoga leksikona. Pri analizi pozornost je ponajprije usmjerena na neka ključna pitanja u svezi s informativnošću i sadržajnom prezentacijom članaka. Najposlije se ukratko komentira suodnos historiografskih spoznaja i leksikografske obradbe.
Uspon knezova Nelipčića u red visokoga plemstva tijekom XIV. stoljeća vremenski se podudarao s pojavom institucije familijara u Ugarsko-Hrvatskome Kraljevstvu, velikaških službenika koji su ubrzo ...postali temelj njihove vojne moći i glavni oslonac u upravljanju njihovim posjedima preuzevši tako ulogu koju su do tada imali članovi šire obitelji ili roda. Ulazeći na dobrovoljnoj osnovi u službu pojedinih velikaša, ovi su familijari – proistekli iz redova srednjega i nižega plemstva – postajali članovima kućanstva svoga gospodara pri čemu je njihova služba, koja je obično trajala do smrti jedne od strana, odgovarala njihovu društvenu položaju. Sačuvana arhivska građa, na žalost, nudi samo fragmentarne vijesti o tim familijarima Nelipčića, vijesti koje se u velikoj mjeri svode tek na spomen njihovih imena i dužnosti koju su u određenome trenutku obnašali. U radu su, stoga, u skladu s dostupnim vijestima, prikazani poznati familijari Nelipčića koji su kroz tri generacije ove obitelji, koliko je trajalo razdoblje od njihova uspona do nestanka, obnašali različite dužnosti za svoje gospodare.
Poslije dr. Kamila Firingera koji je udario temelje Državnom arhivu u Osijeku 1952. godine izredalo se nekoliko ravnatelja koji su s većim ili manjim uspjehom pomogli da Osječki arhiv postane glavni ...arhiv Slavonije i dominantno mjesto za povijesna istraživanja tog područja. Uloga dr. Stjepana Sršana, rođenog u međimurskom Podturnu 7. travnja 1941.. a umrlog u Osijeku 30. srpnja 2014. nije malo. On se je bavio različitim temama, a istraživanje povijesti plemstva u području gdje je ono imalo vodeću ulogu na političkom i gospodarsku planu svakako nije malo. Sršan je u tome načinio najznačajniji iskorak i time omogućio sadašnjim i budućim povjesničarima da laganije istraže pojedine elemente te povijesti.