Direktiva o usklađivanju prava država članica Europske unije u vezi sa samozaposlenim trgovačkim zastupnicima stupila je na snagu 1986. godine s ciljem usklađivanja zakonodavstava država članica EU-a ...oko ugovora između samozaposlenih trgovačkih zastupnika. Direktiva usklađuje: prava i obveze trgovačkih zastupnika i njihovih nalogodavaca, naknade trgovačkim zastupnicima te osobito odštete ili naknade trgovačkim zastupnicima nakon završetka ugovora. Ciljevi su Direktive zaštita trgovačkih zastupnika, poboljšavanje uvjeta tržišnog natjecanja unutar Europske unije, povećanje sigurnosti trgovačkih poslova te uredno poslovanje na zajedničkom tržištu. Europska komisija je u sklopu programa REFIT 2012. godine ocijenila Direktivu kao uspješnu i učinkovitu, što je važno budući da je djelatnošću trgovačkih zastupnika ostvareno 3 posto trgovinskog prometa u Uniji.
The Directive on the harmonization of the rights of EU Member States with regard to selfemployed commercial agents entered into force in 1986 with the aim of harmonizing the legislation of the EU Member States on contracts between self-employed commercial agents. The Directive harmonizes: the rights and obligations of commercial agents and their principals, compensation of commercial agents and, in particular, compensation or compensation of commercial agents after the end of the contract. The objectives of the Directive are the protection of commercial agents, the improvement of conditions of competition within the European Union, the increase of the security of commercial operations and the orderly operation of the common market. As part of the REFIT program in 2012, the European Commission assessed the Directive as successful and efficient, which is important since the activity of trade representatives accounted for 3 percent of trade turnover in the Union.
The fairness of the proceedings for the defendant as the central point of the prosecution of the criminal prosecution and prosecution body is one of the requirements of the convention law, embodied ...in the Croatian criminal procedural law. The process of stigma occasionally appearing in relevant criminal justice decisions points to the fact that legal certainty has not yet been established regarding judicial practice in terms of the time of the conflicting rights of defense, but also of the worrying arbitrariness of the decisions, particularly as regards non-compliance with a higher court. In this paper, the author uses a case-study method to study the recent decisions of Croatian criminal courts regarding the interpretation of the moment when, according to procedural legal requirements, the realization of the right of defense must necessarily be examined by prosecution witnesses. Finally, it points to the inequality of the court practice of the lower courts with the highest court in Croatia, the unenforceability of certain court decisions and interpretations for which it is not possible to invest (regular) legal remedies and imposing obligations on criminal prosecution bodies that are not subject to a criminal procedural law.
Pravičnost postupka za okrivljenika kao središnju točku postupanja organa kaznenog progona i postupka, jedno je od zahtjeva konvencijskog prava, utjelovljenom i u hrvatskom kaznenom procesnom pravu. Procesne stigme koje se povremeno pojavljuju u mjerodavnim odlukama kaznenih sudova, ukazuju na činjenicu da još uvijek nije uspostavljena pravna sigurnost po pitanju sudske prakse u pogledu vremena ostvarenja konfrontacijskog prava obrane, ali i na zabrinjavajuću arbitrarnost odluka, posebno u pogledu neusklađenosti s višim sudom. U ovome radu autor korištenjem case-study metode izučava recentne odluke hrvatskih kaznenih sudova po pitanju tumačenja trenutka kada, prema procesno-pravnim zahtjevima, nužno mora doći do realizacije prava obrane da ispita svjedoke optužbe. Zaključno se ukazuje na neujednačenost sudske prakse nižih sudova s onom najvišeg redovnog kaznenog suda hrvatske države, neodrživost pojedinih sudskih odluka i tumačenja na koje nije moguće uložiti (redovna) pravna sredstva i nametanja obveza tijelima kaznenog progona koje obveze ne postavlja kazneni procesni zakon.
This Routledge Focus aims to investigate and analyse the United Kingdom’s relationship with the European Communities (EC) and the European Union (EU). Since joining the EC in 1973, the UK has had a ...fraught relationship with the organization, declining closer economic union in the eurozone and, often, arguing against closer political union. While some 67% of the UK’s voters opted to remain in the EC in a referendum held in 1975, by June 2016 a narrow majority favoured leaving the EU. This volume evaluates the UK’s journey into the Union, and examines how the country’s voters came to decide on Brexit, and where the UK’s departure from the EU may lead it.
Julie Smith is Director of the European Centre, POLIS Department, Cambridge University, and Fellow of Robinson College, Cambridge. She is also a member of the United Kingdom House of Lords.
1. Introduction
2. The Origins of European Integration: Emerging Lines of (Dis-)engagement
3. Winning and Losing: money, power and the politics of treaty reform
4. Leaving the People Behind
5. Seeking to reconcile Conservatives and Coalition
6. Cameron’s Three Rs: Reform, renegotiation, referendum
7. Where do we go from here?
Postscript
References
Index
U tekstu se prikazuju neke nove paradigme koje najizravnije ukazuju na organsku i vitalnu vezu ustavnog i upravnog prava unutar kompleksa javnog prava. Stajalište autora je da primjeri ''vladavine'' ...(governance), ''administrativnog konstitucionalizma'' (administrative constitutionalism), zatim ''libertarijanskog administrativnog prava'' (libertarian administrative law)... demonstriraju dinamični proces artikulacije suvremenog javnog prava i njegove adaptacije političkom procesu suvremene države i njenim transgraničnim asocijacijama. Iako su navedene i druge paradigme još daleko od konačnih odgovora, evidentna je i neporeciva praksa da upravo one pokazuju permanentno nastojanje ustavnodemokratske države ka usavršavanju. U tom smislu navedene paradigme uvijek upućuju na postojanje cjelovitog državnopravnog procesa detekcije i rješavanja određenih pitanja. Zato ustavno-zakonodavna obrada temeljnih ustavnopolitičkih pitanja i problema, njihovo administrativno procesuiranje te sudbena detekcija i rješavanje stalno ukazuju na potrebu za unutrašnjim integritetom i koherencijom javnopravnog kompleksa države i prava.
This text demonstrates some new paradigms which most directly point out the organic and vital connection of constitutional and administrative law in public law. It is the author's viewpoint that the examples of '' governance ‘‘, '' administrative constitutionalism '', and ‘‘ libertarian administrative law '' demonstrate the dynamic process of adaptation and articulation of contemporary public law to the political process of the modern state and its transborder associations. Even though the stated and other paradigms are still far from final answers, it is evident and undeniable practice that precisely they show the permanent efforts of a constitutionally democratic state towards perfection. In this sense, paradigms always point to the existence of a holistic legal process of detection and resolution of certain issues. This is why constitutional-legislative analysis of fundamental constitutional political issues and problems, their administrative processing and judicial detection and resolution constantly demonstrate the need for internal integrity and coherence of the public legal complexity of state and law.
Tema utjecaja razvoja umjetne inteligencije na pravo, pravne profesionalce, njihovu profesiju i uopće pravnu kulturu u hrvatskoj znanstvenoj zajednici do sada se nije značajnije tematizirala. Ovim se ...radom želi potaknuti na šire analize odnosa između sve raširenije uporabe umjetne inteligencije u našoj svakodnevici i specifičnosti obavljanja pravničke profesije u takvom okruženju. Umjetna inteligencija još uvijek je široko i heterogeno područje. Stoga je opravdano postaviti pitanje: koje se od mnogobrojnih tehnologija u razvoju mogu uporabiti na području prava? Koji se pravni poslovi mogu »povjeriti« novim tehnologijama? Da bi se moglo odgovoriti na ovakva i slična pitanja potrebno je izvrsno poznavati kako umjetnu inteligenciju i pravo, tako i područja njihova preklapanja. Kao tematsko područje proučavanja odabrali smo kazneno pravo kao dio javnog prava i posljednji društveni mehanizam reakcije na neželjena ponašanja. Posebno se osvrćemo na njegova dva važna aspekta: element krivnje u kaznenom djelu te mogućnost autonomnog donošenja odluka u kaznenom pravu. Razmatranja su pokazala da hrvatsko kazneno pravo ima mogućnost i potencijal prilagodbe izazovima umjetne inteligencije kad je riječ o krivnji. S druge strane, s obzirom na trenutne pozicije, upitna je nužnost i vrijednost umjetno inteligentnih odluka u kaznenom pravu vezano uz njegova temeljna obilježja. Zaključno, autori izražavaju otklon od stavova o umjetnoj inteligenciji kao surogatu odlučivanja u kaznenom pravu, ali podupiru stav o umjetno inteligentnim pravnim tehnologijama kao pomoćnom sredstvu u donošenju odluka.
The topic of the impact of artificial intelligence on law, the legal profession and legal culture, in general, has not yet been sufficiently discussed in the Croatian scientific community. This paper aims to encourage a more comprehensive analysis of the relationship between the increasing use of artificial intelligence in our daily lives and the specifics of practising the legal profession in such an environment. Artificial intelligence is still a broad and heterogeneous field. It is therefore justified to ask the question: Which of the many technologies currently being developed can be applied in the field of law? Which legal matters can be “entrusted” to the new technologies? To answer such and similar questions, it is necessary to have an excellent knowledge of both artificial intelligence and the law, as well as the areas in which they intersect. We have chosen criminal law, which is a part of public law and the ultimate social mechanism for responding to undesirable behaviour, as our object of study. We pay particular attention to its two important aspects: the element of culpability in a criminal offence and the possibility of autonomous decision-making in criminal law. The reflections have shown that Croatian criminal law may have the ability and potential to adapt to the challenges of artificial intelligence when it comes to culpability. On the other hand, the necessity and value of artificially intelligent decisions are questionable given the fundamental characteristics of criminal law. In conclusion, the authors express a departure from views of artificial intelligence as a decision-making substitute in criminal law but support the view that artificially intelligent legal technologies are an aid to decision-making.
U posljednjih tridesetak godina, počevši od stjecanja nezavisnosti Republike Hrvatske i uvoðenja političkog pluralizma, religija je iznova zauzela svoje odgovarajuće mjesto u javnoj sferi, ...pretvarajući se, metaforički rečeno, s obzirom na prethodna totalitarna iskustva, iz "društvenog neprijatelja" u "društvenog prijatelja". Navedene korjenite promjene u svijetu ideja, politike i društvene prakse zahtijevale su i sasvim novo ureðenje odnosa prava i religije. Uzimajući navedene činjenice kao ishodište, u ovom će se radu otpočeti raščlamba uloge i značenja unutarnjeg prava vjerskih zajednica za hrvatski pravni sustav. Pri tome ćemo se u njemu ograničiti na značenje kanonskog prava Katoličke Crkve za naš pravni sustav. Za to postoje barem dva dobra razloga. Kao prvo, brojni aspekti povijesnog i sadašnjeg fakticiteta nedvojbeno pozicioniraju Katoličku Crkvu na prednosno mjesto u hrvatskim okolnostima, počevši od činjenice da upravo njoj po vjeroispovijedi pripada daleko najveći broj hrvatskih graðana. Kao drugo, istaknuto tradicijsko i aktualno značenje kanonskoga prava kao njezina pravnog poretka, doista zahtijeva posebnu i drukčiju raščlambu. Stoga će se u nastavku rada posebna pozornost usmjeriti na problematiku kanonskog prava Katoličke Crkve kao izvora prava u hrvatskom pravnom sustavu. Nakon kratke raščlambe najvažnijih izvora kanonskog prava daljnja će analiza posebice imati za predmet značenje i funkciju načela kanonskog prava za hrvatski pravni sustav. Pri tome ćemo se posebice usredotočiti na pravne izreke (regulae iuris) kao nedvojbeno reprezentativne vrste pravnih pravila koje u velikom broju slučajeva utjelovljuju temeljna pravna načela.
1.- Ovo izlaganje sadrži (kratki) prikaz ažuriranog stanja klasičnog pitanja: razvoja francuskog prava javne službe. Kroz ovu temu ćemo propitivati promjene koje su utjecale i nastavljaju utjecati na ...upravno pravo. Ne samo da se upravno pravo može svesti na pravo javne službe, već i, kao što iskustvo pokazuje, promjene koje doživljava javna služba – njezin koncept i pravni režim – imaju veliki utjecaj na sveobuhvatni sustav odnosa koje uprava ima sa „svojim“ pravom. U prilog toj tezi, ponudit ćemo dvostruku demonstraciju.
2.- Prva predstavlja razmišljanje (nužno kratko) o mjestu koje zauzima javna služba u povijesnom razvoju onoga što se u Francuskoj zove „upravno pravo“. Javna služba se, zapravo, uvijek uzimala u samom kretanju tog upravnog prava (Prvi dio).
U toj priči, možemo razlikovati tri velike faze (vrlo neujednačene važnosti). Nakon što je javna služba odlučno pridonijela izgradnji upravnog prava kao posebnog pravnog područja, tj. izvan područja općeg prava (1.-A), doživjet će dugo turbulentno razdoblje koje odgovara onome što doktrina uglavnom zove „krizom“ upravnog prava (1.-B). No, možda smo u posljednje vrijeme svjedoci određene stabilizacije javne službe i prava javnog djelovanja. (1.-3).
3.- Nakon izlaganja promjena u javnoj službi u dugoj upravnoj povijesti, posvetit ćemo se uočavanju preobrazbi francuskog koncepta javne službe koje su u tijeku (Drugi dio).
Pravni identitet francuskog koncepta javne službe doživljava značajne preobrazbe pod naročitim utjecajem tri velike pojave: prvo, susret između prava javne službe i prava tržišnog natjecanja (2.-A), drugo, nastanak novih interakcija između javne službe/javnih službi i teritorija (2.-B) i konačno, uključivanje prava javne službe u suvremene rasprave o sekularnosti (2.-C).
U ovom je radu dan kritički prikaz prava na samoodređenje u kontekstu filozofske rasprave o imigraciji. U toj se raspravi pravo na samoodređenje uglavnom promatra kao temelj prava suverenih država na ...kontrolu i ograničenje imigracije. Argument iz samoodređenja za ograničenje imigracije – koji se poziva na pravo zajednice da se odredi i zaštiti određena dobra poput nacionalne kulture, prava na udruživanje ili prava vlasništva građana – počiva na specifičnoj interpretaciji samog prava na samoodređenje. Samoodređenje se u ovim raspravama promatra kao pravo koje je tijesno povezano s pravom na kontrolu i definiranje članstva zajednice, odnosno s pravom na kontrolu karakteristika zajednice i njezina budućeg razvoja. Ovoj interpretaciji prava bit će suprotstavljena interpretacija samoodređenja kao prava na samoupravljanje koja ne uključuje kontrolu nad članstvom kao bitan element. Time će se otvoriti prostor za propitivanje daljnjih implikacija ovakve interpretacije prava na samoodređenje u kontekstu rasprave o imigraciji.
V rimski pravni literaturi se na številnih mestih, kjer bi pričakovali definicije, nahajajo etimologije. Te je v dela rimskih klasičnih pravnikov vnesla stoiška filozofija, ki je sledila ...helenističnemu učenju o naravni zvezi med realijami in njihovimi poimenovanji. Antične etimologije so zasledovale druge namene kot moderna znanstvena etimologija, saj so bile predvsem orodje za umevanje sodobnosti. V pravniških spisih so etimologije nastopale v didaktični, historizirajoči, pravnopolitični, legitimizirajoči in dogmatični funkciji. Avtor obravnava etimološki argument v kontekstu slogovnih značilnosti rimskega pravnega jezika, ki je bil izpostavljen vplivom govorništva. Po prikazu virov pravnoetimološkega gradiva in primerov najtehtnejših pravniških etimologij se avtor opredeli do vprašanja, ali je etimologija vplivala na pravno dogmatiko. Izkaže se, da so bile etimologije le eno od številnih skupnih mest (topoi) pravnoargumentacijske zakladnice, katerih izključen vpliv na dogmatiko je mogoče zagovarjati le v zelo omejenem obsegu. Na pravne etimologije ni mogoče gledati kot na trivialnosti, ki bi šibile kvaliteto prizemljene rimske jurisprudence. Kot verodostojne priče prvobitnih pravnih prepričanj ter kot odsev pravniškega jezikovnega habitusa so bile spričo didaktične in mnemotehnične vrednosti v evropski pravni znanosti navzoče vse do 18. stoletja.
PDF
