Članak je dio istraživačkog projekta nazvanog “Istraživanje javnog mišljenja o stanju sigurnosti, ponašanju i navikama sudionika u cestovnom prometu u Republici Hrvatskoj”. Cilj istraživanja jest ...utvrditi učestalost kršenja prometnih pravila od strane vozača, pješaka i putnika u vozilima i utvrditi postoji li povezanost između iskustva patnje spomenutih korisnika cesta i njihova kažnjivog ponašanja. U tu svrhu, provedeno je kvantitativno istraživanje korištenjem više metoda prikupljanja podataka, tj. kombiniranim telefonskim istraživanjem (CATI) – 60 % uzorka i online istraživanja (CAVI) – 40 % uzorka. Sudionici istraživanja stariji od 16 godina bili su iz cijele Hrvatske (N=2027). Općenito se može reći da je kršenje prometnih pravila vrlo učestalo i prisutno kod većine pojedinih korisnika cesta te da oni koji su nedavno bili u prometnoj nezgodi u bilo kojem svojstvu vrlo rijetko kao vozači automobila krše prometna pravila. Nasuprot tome, pokazalo se da samo iskustvo uključenosti u prometnoj nezgodi nije odvraćalo pješake i suvozače od ponavljanja prometnih prekršaja. Dobiveni rezultati imaju praktičnu vrijednost, posebno u planiranju preventivnih programa i strategija, dok su ograničenja istraživanja u činjenici da je korištena samo jedna varijabla za koreliranje počinjenja prometnih prekršaja, bez uzimanja u obzir drugih poznatih prediktora kažnjivog ponašanja u prometu.
Prikazuju se brojčani podaci o broju nesreća u prometu i na radu u nekim zemljama te se uspoređuju gubici u ratu s gubicima u nesrećama, pri čemu su gubici u nesrećama veći. Javnost prema nesrećama ...ne pokazuje tako negativan stav kao prema nekim zaraznim bolestima, jer ljudi (pogrešno) smatraju da svojim ponašanjem mogu izbjeći nesreće. Navodi se niz razloga zbog kojih istraživanje nesreća nije napredovalo dovoljno brzo. Distribucija nesreća odstupa od slučajne distribucije, i uglavnom odgovara negativnoj binormnoj distribuciji, koja je model hipoteze o "sklonosti nesrećama". Zbog velike konfuzije oko značenja tog pojma došlo je do oštrog sukoba među američkim i europskim psiholozima. Predlaže se dinamičan situacijski model pojma "sklonost nesrećama". No ipak postoje neki stabilni faktori (ličnost, spol), kao i neki manje stabilni, koji se mijenjaju tijekom života (starost, radno iskustvo). Od brojnih povremenih faktora u tekstu se obrađuju alkohol, bolesti, umor i raspoloženje. Na kraju je prikazan model Ramseya i suradnika, koji pretpostavlja interakciju između čovjeka i okolne situacije, i to na nekoliko razina; kognitivnoj, konativnoj i psihomotornoj.
