Radioterapija je temelj liječenja raka prostate. Radioterapija je zadnjih godina značajno napredovala što je
omogućilo njenu preciznost. Radioterapija zahtjeva točnu isporuku radioterapijske doze na ...tumor uz maksimalnu poštedu
okolnog zdravog tkiva. Konvencionalna radioterapija se bazira na slikama kompjuterizirane tomografije (CT) za sve faze
radioterapijskog procesa, iako su slike CT-a slabe rezolucije za prikaz mekih tkiva. Danas je naša sposobnost da još više
podižemo radioterapijsku dozu limitirana nedovoljnom jasnoćom CT slika. Magnetska rezonanca (MR) za razliku od CT-a
ima odličan kontrast za meka tkiva zdjelice te odlično oslikava prostatu i zdjelične strukture. Mnoge su prednosti uključenja
MR u radioterapijski proces raka prostate. MR omogućava pravu adaptivnu radioterapiju na osnovi MR slika uzetih prije,
tijekom i nakon radioterapije. Omogućuje eksalaciju doze na intraprostatičke tumorske strukture. Napredak tehnike je omogućio
integraciju snažnog magnetskog polja MR-a i visokoenergetskih X-zraka linearnog akceleratora u jedan jedinstveni
uređaj - MRI-linac. Dva su MR-linac komercijalna sustava dostupna na tržištu, a u svijetu ima instalirano preko 100 ovakvih
uređaja. U ovom preglednom članku razmatramo razvoj slikovnog vođenja u radioterapiji, trenutno stanje magnetom vođene
radioterapije raka prostate, kao i izazove u primjeni ove inovativne metode.
Radioterapija je neizostavan oblik liječenja raka prostate i ima ulogu u svim fazama bolesti. Zadnjeg desetljeća
napreci u tehnologiji i radiobiologiji su preobrazili radioterapiju raka prostate te ...omogućili eskalaciju doze i hipofrakcioniranje.
Nadalje, integracija magnetske rezonance i povećana fizikalna preciznost isporuke radioterapije omogućila je
ciljanje intraprostatičkih tumora. Mnoge studije pokazuju da je ultra hipofrakcioniranje obećavajući koncept liječenja, iako
postoje mnoge nejasnoće o pravom alfa-beta omjeru raka prostate te posljedičnom stvarnom terapijskom benefitu hipofrakcioniranja.
Recentno objavljena studija ukazala je na korist elektivne radioterapije zdjeličnih limfnih čvorova u bolesnika sa
visokorizičnim rakom prostate. Nadalje, u tijeku su studije koje će ocijeniti valjanost daljnje intraprostatičke eskalacije doze.
Moderno molekularno oslikavanje donosi veliku promjenu u načinu kako shvaćamo i liječimo rak prostate. U ovom preglednom
članku kritički smo analizirali literaturu i dali smjernice za svakodnevnu radioterapijsku kliničku praksu.
Strategija liječenja bolesnika s adenokarcinomom prostate ovisi o procjeni proširenosti bolesti, procjeni rizika od povratka bolesti, dobi, očekivanom trajanju života, komorbiditetima, afinitetima i ...načinu života. Jedan od standardnih terapijskih modaliteta jest i hormonska terapija. Hormonska terapija raka prostate zapravo je terapija koja suprimira androgen (AST) ili koja terapija deprivira androgen (ADT). Njezinom primjenom dolazi do sniženja razine androgena u krvi, a kako su stanice adenokarcinoma najvećim dijelom (³80%) hormonski ovisne o androgenima, prestanak stimulacije stanica raka androgenima dovodi do njihove apoptoze, usporava se rast tumora i smanjuje se njegova veličina. Stoga se ta vrsta terapije rabi u liječenju karcinoma prostate. Hormonska terapija indicirana je kao prvi terapijski modalitet kod nalaza metastatske bolesti. U slučaju primjene radioterapije na prostatu zahvaćenu rakom s kurativnom namjerom (kod nemetastatske bolesti) preporučuje se primjena terapije koja deprivira androgen u bolesnika sa srednjim i visokim rizikom od povratka bolesti prije, za vrijeme i poslije radioterapije u trajanju od 6 mjeseci ili 2–3 godine ovisno o procijenjenom riziku od povratka bolesti. U vezi s primjenom terapije koja deprivira androgen, a koja se može primijeniti na više načina i u više kombinacija, za određene kliničke situacije ne postoje konačne preporuke. Razloga je više: premalen broj odgovarajućih kliničkih studija, heterogenost bolesnika u studijama što otežava interpretaciju podataka te nekonzistentni rezultati. Također, kako novije dijagnostičke metode i postupci omogućavaju ranije otkrivanje raka prostate, a ranije i sve uspješnije liječenje produžava život bolesnika s metastatskom bolešću, rezultati »ranijih« kliničkih studija mogu gubiti na aktualnosti. Isto tako, sa sve dužim preživljenjem bolesnika sve važnija postaje kvaliteta života, odnosno nuspojave liječenja, kao i procjena koristi u odnosu prema štetnosti same terapije. Cilj je prikaza da upozori na novije spoznaje, kao i na moguće dileme o mjestu i primjeni terapije koja deprivira androgen.
Uvod: Mukozitis je upalna promjena sluznice koja može zahvatiti cijeli probavni trakt izazivajući bol, ulceracije u ustima, nadimanje, povraćanje, proljev i poremećaje peristaltike. Nastaje zbog ...citotoksičnog učinka medikamenata i/ili kao posljedica zračenja. Mukozitis je faktor rizika za povećanje incidencije lokalnih i
sustavnih infekcija, smanjuje stupanj kvalitete života te je ograničavajući čimbenik u doziranju zračenja i provođenju kemoterapije. Svrha je članka utvrditi učestalost mukozitisa i njegov utjecaj na kvalitetu života pacijenata liječenih u Klinici za onkologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb.
Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno na Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb. Podatci su dobiveni izradom originalnog anonimnog anketnog upitnika koji se sastojao od 14 pitanja o prisutnosti simptoma mukozitisa. Ispitanici su anketirani između 20. 12. 2015. i 30. 4. 2016 godine. Upitnik je ispunilo 306 ispitanika koji su u tome razdoblju primali kemoterapiju i/ili radioterapiju.
Rezultati: Iznalazi se da je 23,2% ispitanika imalo bolno i/ili otežano gutanje od blagog do ozbiljnog stupnja koje je povezano s terapijom. Nadalje, 43,6% ispitanika s navedenim simptomima liječeno je uporabom analgetika radi smanjenja bolnosti. Bol u grlu navodi 24,8% ispitanika, proljev 26,1% ispitanika, kod 18,6% ispitanika iznalazi se primjesa sluzi i/ili krvi u stolici, a 25,5% ispitanika uzima sredstva za smanjenje rijetkih stolica.
Zaključak: Alimentarni mukozitis je komplikacija kemoterapije i/ili zračenja, koja smanjuje stupanj kvalitete života i to zbog pojačanja boli i otežanog gutanja kad promjene zahvaćaju cirkumferenciju jednjaka i cijeli gastrointestinalni trakt zbog pojave mučnine, povraćanja i proljeva.
Nakon radikalne prostatektomije (RP) više od 60% pacijenata s visokorizičnim patološkim pokazateljima, kao što su visok Gleason score, ekstrakapsularno širenje, pozitivni rubovi, zahvaćeni sjemeni ...mjehurići, razviti će biokemijski relaps, te će zahtijevati daljnji lokalni tretman. Radioterapija na ležište prostate može biti adjuvantna i (salvage) odgođena. Kod karcinoma prostate visokog rizika, radioterapija odmah nakon RP ili adjuvantna radioterapija, može uništiti lokalnu rezidualnu mikroskopsku bolest i povezana je s poboljšanim biokemijskim preživljenjem do progresije bolesti i ukupnim preživljenjem. Malo je istraživanja koja su uspoređivala operirane pacijente koji su proveli zračenje ležišta prostate s pacijentima koji su uz RT primili i neku vrstu hormonske terapije. Neka od njih su pokazala poboljšano preživljenje do progresije bolesti dodatkom hormonske terapije uz SRT , ali učinak na ukupno preživljenje je upitan.
Limfomi su vrlo radiosenzitivni pa je radioterapija (RT) bila prva metoda liječenja koja je omogućavala izliječenje. Ona je i dalje najučinkovitiji pojedinačni modalitet liječenja limfoma. Međutim, ...RT je lokalna terapija i kao jedini oblik liječenja dolazi u obzir ako je moguće sve tumorsko tkivo uključiti u volumen koji će se zračiti. Stoga se danas RT primjenjuje kao primarni modalitet liječenja samo u ranom stadiju nodularne limfocitne predominacije Hodgkinova limfoma i indolentnih ne-Hodgkinovih limfoma. U većine bolesnika RT je dio kombiniranog modaliteta liječenja kao konsolidacija nakon kemoterapijskog liječenja. Kod bolesnika u uznapredovalim stadijima bolesti RT se može primijeniti kao dio planiranog liječenja kada se RT aplicira na mjesta visokog rizika za recidiv te u slučajevima insuficijentnog odgovora na kemoterapiju. U protekla dva desetljeća tehnike zračenja su se promijenile te omogućavaju značajnije očuvanje rizičnih organa i smanjenje nuspojava. Iako učinkovita, RT je zanemaren modalitet liječenja zbog dostupnosti novih lijekova te zbog straha od nuspojava nakon zračenja. Zračenje je učinkovito u svim stadijima i oblicima limfoma. Dostupni podaci o učinkovitosti i nuspojavama RT odnose se na supradijafragmalna polja, zbog toga su potrebna istraživanja o najboljem RT pristupu liječenju bolesnika s infradijafragmalnom prezentacijom limfoma.
Imunomodulatorni učinci radioterapije Beketić Orešković, Lidija; Mikulandra, Martina
Libri Oncologici,
12/2017, Letnik:
45, Številka:
2-3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Poznato je da radioterapija, kao primarno lokoregionalno liječenje ima i svoje sistemske učinke. Radioterapijski apskopalni učinak (latinski: ab – od; scopus – cilj, meta), odnosi se na povlačenje ...udaljenih presadnica nakon provedene radioterapije primarnog tumora. Pokazano je da radioterapija može potaknuti sustavni protutumorski imunosni odgovor koji uključuje aktivaciju citotoksičnih T-limfocita putem složenih mehanizama. Najnovija istraživanja ukazuju da postoji izuzetno
složeno međudjelovanje zračenja, aktivacije različitih signalnih putova, tumorskog mikro okoliša i imunosnog odgovora. Radioterapija može djelovati imunostimulativno i imunosupresivno, ovisno o obilježjima tumora i imunološkog sustava. Opisana su moguća povlačenja tumora nakon istovremene primjene imunoterapije i radioterapije u metastatskom melanomu, kastracijski rezistentnom raku prostate, raku dojke, raku pluća nemalih stanica, itd. U tijeku su ispitivanja mogućih
imunomodulatornih učinaka radioterapije, kao i djelovanje kombinacije radioterapije i imunoterapije. Bolje razumijevanje molekularnih mehanizama i radioterapijskog imunomodulatornog djelovanja otvara mogućnosti učinkovitijeg pristupa liječenju zloćudnih bolesti.
Standard liječenja metastatskog hormonski osjetljivog karcinoma prostate (mHSKP) je androgen deprivirajuća terapija (ADT) s docetakselom ili abirateronom. Međutim, brojne retrospektivne studije su ...ukazale na korist od radioterapije prostate. Rezultati male randomizirane studije (HORRAD) nisu pokazali poboljšanje ukupnog preživljenja kod primjene radioterapije prostate uz ADT , no uočen je trend ka poboljšanju preživljenja kod bolesnika s malim volumenom metastatske bolesti. Iako rezultati velike randomizirane studije (STAMPEDE ) također nisu pokazali poboljšanje preživljenja u ukupnoj populaciji bolesnika, preživljenje bez neuspjeha liječenja bilo je značajno poboljšano. Pored toga, ukupno preživljenje je bilo značajno
poboljšano u bolesnika s malim volumenom metastatske bolesti. U nedostatku pouzdanih molekularnih markera, opseg metastatske bolesti pojavio se kao važan čimbenik kod odlučivanja o liječenju. U ovom preglednom radu iznosimo rezultate ne-randomiziranih i randomiziranih studija o radioterapiji prostate kako bi doprinijeli poboljšanju izbora liječenja za svakog pojedinog bolesnika oboljelog od mHSKP s ciljem postignuća najboljeg mogućeg ishoda liječenja.
Uvod: U posljedna dva desetljeća, u liječenju raka prostate radioterapijom postignut je veliki napredak. U KBC-u Rijeka, od 2016., jakosno modulirana radioterapija (IMRT) postaje tehnika izbora kod ...radioterapije operiranog raka prostate. Do tada je tehnika izbora bila napredna 3D konformalna radioterapija (3DCRT) korištenjem tehnike „polja u polju” (FiF). Istraživanje je provedeno s ciljem ispitivanja utjecaja izbora tehnike planiranja (FiF ili IMRT) na doznu pokrivenost ciljnih volumena i poštedu organa rizika.
Metode i materijali: Usporedba raspodjela doze izračunate koristeći FiF i IMRT retrospektivno je učinjena kod deset bolesnika kojima je indicirana postoperativna radioterapija. Svim je bolesnicima predana propisana doza IMRT tehnikom, a za potrebe ovog istraživanja izračunate su i raspodjele doze FiF tehnikom. Da bi se utvrdilo utječe li tehnika planiranja na raspodjelu doze, analizirani su parametri važni za ciljne volumene (GTV, CTV, PTV1, PTV2), a kod analize poštede organa rizika (rektum, mokraćni mjehur i glavice femura) korištena su dozno-volumna ograničenja.
Rezultati i diskusija: Analizom parametara vezanih za ciljne volumene utvrđeno je da kod većine (V100%(GTV), V100%(CTV), V95%(PTV2), V95%(PTV1) nema statistički značajne razlike. Kod obje tehnike postignuta su dozna ograničenja propisana međunarodnim smjernicama.
Statistički značajna razlika utvrđena je kod V100%(PTV2), p=0,000534 i V100%(PTV1), p=0,042944 u prilog korištenja IMRT tehnike. Utvrđena je statistički značajna razlika (p=0,045966) za volumen rektuma koji prima 40Gy, kao i za volumen glavica femura koji prime apsorbiranu dozu 30Gy. U oba slučaja pošteda organa rizika bolja je korištenjem IMRT tehnike. Za promatrana dozno-volumna ograničenja vezana uz mokraćni mjehur nije utvrđena statistički značajna razlika.
Zaključak: Rezultati istraživanja pokazuju statistički značajnu razlikukod usporedbe volumena kojemu je predana propisana apsorbirana doza (V100%) za PTV1 i PTV2, tako da je bolja dozna pokrivenost kod IMRT tehnike. Pri poštedi organa rizika statistički značajna razlika u korist IMRT-a utvrđena je kod analize volumena rektuma kojem je predana apsorbirana doza od 40Gy i volumena glavica femura kojima je predana apsorbirana doza od 30Gy. Prema očekivanju, IMRT daje bolje rezultate. Međutim, razlike u analiziranim parametrima između dvije tehnike planiranja (FiF ili IMRT) kod većine analiziranih parametara nisu statistički značajne što upućuje da kvalitetno planirana radioterapija FiF tehnikom može također biti tehnika izbora.
Rak penisa rijedak je, ali agresivan tumor, najčešće karcinom pločastih stanica. Načini liječenja ovise o stadiju bolesti, ali okosnica liječenja je kirurška resekcija primarnog tumora i regionalnih ...limfnih čvorova uz upotrebu neoadjuvantne / adjuvantne kemoterapije i radioterapije.
U našem prikazu slučaja radi se o 59-godišnjeg pacijentu koji se javlja s bilateralnim ingvinalnim limfadenitisom, edemom skrotuma i penisa. Biopsija promjene penisa potvrdila je karcinom pločastih stanica. Izvršena je djelomična amputacija penisa i ekscizijska biopsija ingvinalnih limfnih čvorova, čime su potvrđene presadnice u limfne čvorove.
Dijagnostičkom obradom otkriveni su povećani ingvinalni limfni čvorovi obostrano koji su kasnije kirurški uklonjeni. Postoperativni CT pokazao je tri suspektne presadnice u plućima. Pacijent je zatim liječen polikemoterapijom. CT je nakon provedene polikemoterapije pokazao potpunu regresiju metastatskih promjena u plućima, ali i lokalni recidiv u području korijena penisa. Provedena je radioterapija uz istodobnu primjenu cisplatine.
Rak penisa agresivna je bolest koja se može izliječiti u ranoj fazi primjenom odgovarajuće terapije. Želimo ovim putem naglasiti važnost multimodalnog i multidisciplinarnog pristupa koji se sastoji od polikemoterapije, kirurškog liječenja i radioterapije.
PDF
