This paper presents a historical overview of the publications and critical reception of the children’s poetry of Krunoslav Kuten (1855 – 1894) from the 1970s on. Kuten was one of the most remarkable ...representatives of Croatian 19th century children’s literature. He published his children’s poems exclusively in the children’s magazine Smilje Immortelle in the period 1875 – 1892. Recent critical reception of his children’s poetry was initiated by an extensive study by Milan Crnković, followed by the writings of several other scholars.The examination of the issues of Smilje and the first and only collections of Kuten’s poetry edited in 1988 by Milan Crnković and in 1991 by Ivo Zalar reveals several changes in the texts of individual poems in their re-publication. In addition, eleven poems were omitted from these collections, and thus remained unknown to contemporary readers. Reasons are considered for these omissions and for the lexical changes in some of the included poems. The findings indicate self-censorship in the selection and publication of Kuten’s verses.
Federik Grisogono vs. Duns Škot Martinović, Ivica
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine,
09/2022, Letnik:
48, Številka:
1 (95)
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Na temelju provedenih istraživanja moguće je drukčije periodizirati pa i ocijeniti odnos Federica Grisogona prema misaonom nasljeđu Ivana Duns Škota. Prvu fazu određuje sâm četverostih
Ad lectorem
na ...naslovnici Duns Škotovih
Questiones quolibetales
(1506), u kojem Zadranin, student filozofije i medicine u Padovi, upozorava čitatelja na pet Duns Škotovih knjiga koje je irski franjevac Maurice O’Fihely, profesor škotističke teologije Padovanskoga sveučilišta i zaređeni nadbiskup Tuama, priredio za tisak 1506. godine u mletačkih tiskara Andree Torresanija i Simonea de Luere. U poanti četverostiha »Moći ćeš njedra napuniti cvijetom« (
poteris flore implere sinus
) Grisogono se služi Mauricijevim pridjevkom
Flos mundi
da bi pohvalio trud i prinose priređivača pri objavljivanju dvaju povezanih Duns Škotovih djela
Scriptum Oxoniense
i
Questiones quolibetales
. Taj je Grisogonov četverostih otisnut bar još jednom – na dekorativnoj naslovnici pariškoga izdanja Duns Škotovih
Questiones quolibetales
1513. godine.Samo godinu dana nakon prvoga objavljivanja Grisogonova četverostiha
Ad lectorem
, u svom prvom zborniku
Speculum astronomicum
(1507), koji je tiskao 38 dana nakon svoje promocije za doktora filozofije i medicine (
artium et medicinae doctor
) Padovanskoga sveučilišta, Grisogono se poziva na Duns Škota u dvama svojim spisima. U raspravi »o plemenitosti i izvrsnosti astrologije« (
de nobilitate et excellentia astrologiae
), četvrtoj u sastavu spisa
Speculum astronomicum
, Zadranin ističe tri važna Duns Škotova filozofema: ograničenje u Božjem nužnom djelovanju, slobodu čovjekove volje i Božje predznanje. Pri proučavanju aksiomatskoga sustava Euklidove geometrije prema izdanju
Liber elementorum Euclidis
(1482) koje je priredio Campano da Novara, Grisogono upućuje na Duns Škota kad prigovara dvjema Euklidovim definicijama: u dokazu da točka ne postoji i pri logičkom osporavanju definicije kruga. Grisogonova ocjena Duns Škotova umovanja bitno se mijenja u 1520-im uz jednu prirodnofilozofsku temu – tumačenje morskih mijena. U svom drugom zborniku iz 1528 godine, i to u uvodu rasprave
Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris
, Grisogono se ruga Duns Škotovu opisu morskih mijena u
Secundum scripti Oxoniensis super secundum Sententiarum
(1506) istodobno kad i Plinijevu prikazu u drugoj knjizi
Historia naturalis
(1513): »kao miševi koji skakuću po brašnu« (
ut mures super farinam saltantes
). Zadranin obojici prigovara da su »prešutjeli« rješenja za tri glavna problema u tumačenju morskih mijena, ali time zapravo nudi popis otvorenih problema s kojima će se suočiti u vlastitoj raspravi i za koje će ponuditi valstita rješenja. U svojim ocjenama Plinijeva i Duns Škotova prikaza morskih mijena Grisogono očito pretjeruje, dapače ne priznaje im ni ono što izrijekom stoji u njihovim tekstovima. A kad Grisogono u uvodu u raspravu o morskim mijenama drugi put spominje Plinija i Duns Škota, pristupa im različito. Plinija prikazuje kao okretna kompilatora nedorasla ostvariti sintezu o temi koju obrađuje, a u svojoj konačnoj ocjeni Duns Škota pribjegava alegoriji koja povezuje Škotov redovnički poziv i novozavjetni prizor s Genezaretskoga jezera (Mt 14, 22–36) u kojem je vjera ribara Petra na kušnji. Izričajem »budući da nije imao cipela« Zadranin podsjeća da je Duns Škot bosonogi franjevac. S pomoću metafore »bose noge«, koje mogu i gaziti i osjetiti drače, opisuje dvojaki Duns Škotov odnos prema astrologiji – pokušaj suprotstavljanja astrologiji i odustanak od toga pokušaja. S pomoću metafore »suhom nogom« Zadranin dodjeljuje Duns Škotu neočekivanu novozavjetnu ulogu – ulogu Petra koji hoda površinom Genezaretskoga jezera prema Isusu dok vjeruje, a počinje tonuti čim posumnja, da bi je primijenio, ni manje ni više, nego na teme o moru u Duns Škotovu komentaru drugoga sveska
Sentencija
. Napokon, Grisogono znamenitomu Škotu pridjeljuje nadimak »otac logike« i tako ga odvaja od rimskoga prirodoslovca Plinija. Razdjelnica između Plinija i Duns Škota, kako to shvaća Zadranin školovan u Padovi i poučen o dometima škotizma, leži zapravo u području logike: Plinije je neznalica u logici, a Duns Škot »otac logike«.
The reception of Duns Scotus’s thought, confined to the reception of his two works Scriptum Oxoniense and Quęstiones quodlibetales edited by the Irish Franciscan and Paduan Professor Maurice O’Fihely in 1506, should, on the basis of the conducted research, be placed in the following three years: 1506, 1507 and 1528, which enables a clear periodization of that reception. In addition, Grisogono’s attitude towards the philosophical legacy of Duns Scotus features in three different forms. The first phase is determined alone by tetrastich Ad lectorem on the title page of Duns Scotus’s Quęstiones quodlibetales (1506), in which the Zadar-born student of philosophy and medicine at the University of Padua warns the reader about Duns Scotus’s five books which Maurice O’Fihely, professor of Scotistic theology at the Padua University and already a consecrated archbishop of Tuam, prepared for print in 1506 with the Venice printers Andrea Torresani and Simone de Luere. In the gist of the tetrastich, “You will fulfil the bosom with flowers” (poteris flore implere sinus), Grisogono alludes to O’Fihely’s nickname Flos mundi, in order to commend the endeavour and contributions of the editor. Grisogono’s tetrastich was published at least one more time – on a decorative page of the 1513 Paris edition of Duns Scotus’s Questiones quolibetales. In his first book Speculum astronomicum (1507), published 38 days after his promotion as Doctor of Philosophy and Medicine (artium et medicinae doctor) of the University of Padua, Grisogono refers to Duns Scotus in two of his writings. In the treatise “on the nobility and excellence of astrology” (de nobilitate et excellentia astrologiae), fourth within his Speculum astronomicum, the nobleman of Zadar emphasizes three important philosophemes of Duns Scotus: limitation in God’s necessary action, free will, and God’s preknowledge. While examining the axiomatic system of Euclides’s geometry according to the Liber elementorum Euclidis (1482), edited by Campano of Novara, Grisogono refers to Duns Scotus in his objections to Euclides’s two definitions: in the proof that the point does not exist and in logical disputing of the definition of circle. In the 1520s, Grisogono’s assessment of Duns Scotus’s philosophy changed fundamentally regarding a topic from natural philosophy – explanation of tides. In his second book published in 1528, in the introduction to the Tractatus de occulta causa fluxus et refluxus maris, Grisogono ridicules Duns Scotus’s account of tides expounded in Secundus scripti Oxoniensis super Sententias (1506), at the same time as Pliny’s discussion in Book Two of the Historia naturalis (1513): “like mice jumping in flour” (ut mures super farinam saltantes). The nobleman of Zadar objects that both scholars neglected to focus on the three main problems in the explanation of tides, and in so doing actually offers a catalogue of open problems which he tackled in his own treatise and for which he submitted his own solutions. In his assessments of Pliny’s and Duns Scotus’s accounts of tides, Grisogono evidently exaggerates, as he refuses to acknowledge even what is being explicitly stated in their texts. In the introduction to his treatise on tides, Grisogono once again mentions Pliny and Duns Scotus, but he takes a different approach to each of them. Pliny is unjustly presented as skilful compiler, incompetent to develop a synthetic approach to a relevant topic, and in his final assessment of Duns Scotus he resorts to allegory, which links Scotus’s religious vocation with the New Testament pericope at the Lake of Gennesaret (Mt. 14, 22–36), in which the faith of Peter the fisherman is being tempted. By employing a syntagm “for he had no shoes,” Grisogono reminds that Duns Scotus is a barefoot Franciscan. With the metaphor of “bare foot,” treading and feeling the thorns, Grisogono describes Duns Scotus’s dual relationship towards astrology – an attempt to challenge astrology as opposed to the abandonment of this attempt. With the “dry foot” metaphor, the nobleman of Zadar attributed an unexpected New Testament role to Duns Scotus – the role of Peter who walks on the water of the Lake of Gennesaret towards Jesus, fearless and in faith, and sinks the minute he begins to doubt it, in order to apply it, no more or no less, to the topics on the sea in Duns Scotus’s commentary of the second book of Peter Lombard’s Sentences. Finally, Grisogono nicknames the famous Scot “the father of logic,” and thus separates him from the Roman natural philosopher Pliny. A clear-cut line between Pliny and Duns Scotus, according to the understanding of the Zadar nobleman educated in Padua and taught about Scotism on the lectures of Maurice O’Fihely, apparently lies in the field of logic: Pliny is ignorant in logic, while Duns Scotus is “the father of logic.”
Sveta Rožalija, panormitanska divica Antuna Kanižlića, objavljena u Beču 1780., jedno je od najpoznatijih djela hrvatske književnosti 18. stoljeća u Slavoniji. U prvome dijelu rada promotrit će se ...recepcija toga djela u kronološkome slijedu. Nakon raščlambe prvih kritika iz druge polovine 19. stoljeća objavljenih većinom u listovima katoličke orijentacije, promotrit će se recepcija Svete Rožalije u 20. stoljeću – najprije u onih autora s početka stoljeća (Tomić, Prohaska, Vodnik, Fancev), zatim iz sredine stoljeća (Kombol, Matić), a onda i iz druge polovine 20. stoljeća (Georgijević, Belić, Peić, Jelčić). Od 1990., nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, raste interes istraživača za stariju hrvatsku književnost, pa tako i za Svetu Rožaliju, ali najviše u okviru istraživanja hrvatske barokne književnosti (Kravar, Pavličić, Fališevac, Tatarin). Početkom 21. stoljeća tim se djelom bavi nekoliko autorica (Pšihistal, Marković, Šundalić) iščitavajući nove aspekte djela ili analizirajući rad nekoga od ranijih teoretičara (Crnjac).
Iako se govorništvo, jezičko stvaralaštvo i verbalna nadarenost mogu učiti i usavršavati u sociokulturnoj sredini u kojoj ličnost egzistira, tom razvoju itekako doprinosi čitanje. Čitanjem književnih ...tekstova bogati se rječnik i jezička kultura, šire čitalački vidici i podstiče jezička kreativnost. Oslanjajući se na postavke teorije recepcije, teorije inovativno-razvijajuće nastave i nalaza tangentnih istraživanja, razvijene su teorijske osnove recepcije i mikroplanovi obrade književnog teksta u dva modela inovativne razredne nastave (nastava različitih nivoa složenosti ‒ NRNS i responsibilna nastava ‒ RN). Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje uticaja recepcije književnih tekstova u inovativnim modelima nastave (NRNS i RN) na postignuća učenika petog razreda u verbalnoj kreativnosti (jezičkoj produkciji), u odnosu na uobičajen rad na književnom tekstu. Tokom realizacije jednogodišnjeg eksperimentalnog programa učenici petog razreda osnovne škole recipirali su književne tekstove u kontekstu jednog inovativnog modela razredne nastave i u uobičajenoj nastavi književnosti. Učenici eksperimentalnih grupa (E1 i E2) postigli su u najvećem broju slučajeva veće rezultate na finalnom mjerenju u verbalnoj kreativnosti, od učenika kontrolnih grupa (K1 i K2). Rezultati ovog eksperimentalno-metodičkog istraživanja mogu biti značajan doprinos unapređivanju rada na književnom tekstu u nastavi, podsticanju verbalne kreativnosti učenika i daljem razvoju metodike nastave književnosti na mlađem školskom uzrastu.
Atotolio šeima daugiavietiškumo požiūriu Leonavičiūtė, Živilė; Juozeliūnienė, Irena
Sociologija. Mintis ir veiksmas,
07/2009, Letnik:
24, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
The article focuses on sociological research of Families with parents abroad as multilocal parents-children variations, situated in several households in different countries. At first theoretical ...background is discussed. Basing on the ideas of social construction families are viewed as multilocal social constructs. The article discloses that „delocation“ of familial partnerships from national context results in the demitologization of organic relationships between families and nation states. The issues of globalized identities, new sources of social stigma as well as application of various terms are discussed. The second part of the article focuses on the results of sociological research, carried out in the Lithuanian town Pabrade. The authors aim to answer the questions whether Families with parents abroad, forced by labour migration, are classified as families? What makes the social group be classified as a family? What is the social reception of Families with parents abroad and explanation of this reception?
Ovom radu, kao integralnom dijelu doktorske disertacije, namjera je bila istražiti jedan od aspekata glazbenog svijeta mladih na području grada Trogira – percepciju i recepciju glazbe.
U njemu je ...obuhvaćena građa prikupljena od prosinca 2004. do srpnja 2011. godine, u individualnim i skupnim razgovorima sa sto dvadeset i dvoje mladih kazivača u duljem razdoblju, kao i slušanje predloženih zvučnih zapisa.
Rad je koncipiran je u trima različitim cjelinama s obzirom na pojam glazbe – tradicijske, klasične i popularne, zato što su je sami kazivači bili skloni klasificirati upravo na taj način.
Cilj istraživanja bio je shvatiti što prisustvo glazbe u svakodnevnom životu znači mladim konzumentima, istražiti ustaljene stavove o istoj (uvjetno rečeno, predrasude i stereotipe o određenim vrstama glazbe) te ispitati u kojoj mjeri glazba oblikuje svakodnevni život kao simbolički entitet društva, prihvaćajući činjenicu da glazba može i ne mora biti umjetnost – kao saznanje koje nije a priori loše ili dobro,
Tematika je promatrana većinom iz antropološkog i etnomuzikološkog kuta, uz uvažavanje stavova suvremene estetike glazbe i muzikologije. Razlog tomu je činjenica da je suvremeni (mladi) čovjek, istovremeno sudionik više različitih glazbenih kultura, pri čemu se one mogu nesmetano preklapati i nadopunjavati i u skladu s vanjskim faktorima slijedom kojih su i nastale, formirati jedinstveni glazbeni svijet svojega nositelja, bilo da je riječ o pojedincu ili skupini.
Ovim radom istražuje se položaj dramske književnosti u nastavi
Hrvatskoga jezika. U teorijskim razmatranjima posebni je naglasak
stavljen na različite motivacijske postupke koji se mogu primijeniti
u ...nastavi dramske književnosti, dok se empirijskim istraživanjem
pomoću posebno osmišljenog anketnog upitnika ispituje mišljenja
i stavove srednjoškolskih učenika o položaju i odnosu prema
dramskome tekstu. Zaključna razmatranja na tragu su novih
metodičkih koncepcija usmjerenih k većoj zastupljenosti dramske
književnosti te suvremenijim pristupima drami u hrvatskom
školskom sustavu.
Blood and Milk in Medieval ImageryThe wall painting Plague Image (also named the Image of Scourge, Mater omnium, The Virgin of Mercy, Our Lady of Protection, Mary the Mediatrix, Double Intercession, ...Combined Intercession, Our Lady’s Intercession etc.) in the Church of St. Primus in #rna near Kamnik in Slovenia, executed in 1504, at the end of the Middle Ages and at the dawn of the Renaissance in Central Europe, reflects well the passage between the two worlds of imagination and their visual representation. The triangular composition – with God the Father, the universal entity, at its apex, and lower with Christ exposing his wounds (Man of Sorrows, Imago pietatis) on the left, and Virgin Mary on the right, with her bosom bare – determines the believer’s perception. The scene combines the notions of birth, symbolized by the charity of Mary offering her milk, and death, symbolized by the cruelty of blood shed by Christ and the menacing sword of God the Father. At the time of their realization, the figures of Christ and Mary were meant to be spiritual, imaging the mysteries of the Eucharist and the Incarnation. The present text examines the question as to what extent the believers of the past connected, in their imagination, Christ’s nakedness and Mary’s bosom with parts of the body of a common human. The masked eroticism of the two figures put a stamp on this suggestive image which in the course of history provoced various reactions...
Čitanost talijanskih autora u Hrvatskoj od 2012. do 2020 Mikšić, Vanda; Huber, Marta
SPONDE: Časopis za jezike, književnosti i kulture između dviju obala Jadrana / Rivista di lingue, letterature e culture tra le due sponde dell’Adriatico / A Journal of Languages, Literatures and Cultures between the two Adriatic coasts,
12/2022, Letnik:
2, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Književna su djela, između ostaloga, i proizvodi koji
različitim kanalima nalaze svoj put do svojih konzumenata,
a povijest se književnosti ogleda u povijesti
njezine recepcije. Da bi neko književno ...djelo imalo
utjecaja na užu ili širu zajednicu, mora postojati
određeni broj ljudi koji imaju potrebu za tim djelom.
U ovome se radu, koji je dio opsežnijeg istraživanja o
prijevodima i recepciji talijanske književnosti u Hrvatskoj
od 1991. do 2020., istražuje čitanost talijanske
književnosti u razdoblju od 2012. do 2020. godine na
temelju lektirnih naslova, podataka o posuđivanosti
knjiga u 20 najvećih domaćih knjižnica te anketa
upućenih knjižničarima i hrvatskim autorima.
Mnogobrojni pučki kalendari koji su tiskani u Virovitici između dvaju svjetskih ratova bili su s obzirom na svoju brojnost i raznovrsnost izrazito popularni u virovitičkom kotaru. U radu se analizira ...49 pučkih kalendara. O tim serijskim publikacijama koje obiluju pučkim književnim oblicima dosad nije bilo govora u radovima iz područja hrvatske književne periodike iako je pučko štivo aktivno sudjelovalo u dugotrajnom procesu izgradnje čitateljske populacije do koje su modernizacijski procesi, a time i sustavno obrazovanje, uvijek stizali s određenim zakašnjenjem. Budući da su virovitički kalendari izlazili u nakladi domaćih izdavača, cilj je rada ustanoviti koje su mentalitetne, kulturološke, političke i svjetonazorske posebnosti u njima prisutne. Komercijalni uspjeh virovitičkih godišnjaka može se s jedne strane tumačiti kao posljedica karakteristične poslijeratne „gladi za čitanjem“, a s druge strane kao odraz tradicijske kulture prevladavajućeg seoskog stanovništva koje je praktične savjete za život i informacije o događanjima u svijetu jednim dijelom odmjeravao prema onome što je objavljivano upravo u pučkim kalendarima.
U proučavanju virovitičkih međuratnih godišnjaka autor ovog rada posebnu je pozornost posvetio poetici kalendarskoga zabavnog i poučnoga pučkog štiva, strukturi pojedinačnih publikacija te odnosu urednika prema tradiciji izdavanja pučkih kalendara.
PDF
