Rad se bavi određenjem eseja kao književne vrste; u djelima teoretičara koji su pisali o eseju (Adorno, Epštejn, Solar, Glaudes i Louette i dr.) nas-toje se istaknuti mjesta koja upućuju na ...specifičnu strukturu esejističkoga diskursa te njegov odnos prema književnim žanrovima s jedne i filozofiji s druge strane. Propituje se odnos eseja i retorike, način na koji esej ujedno negira i obnavlja retoričke procedure, kao i složen odnos spram poezije. Esej se pokazuje žanrom čija je funkcija spoznajna, a riječ je o mišljenju koje je uvjetovano načinom kazivanja, odnosno stilom kao kategorijom na kojoj se temelji literarnost žanra.
This volume ('Johann Ludwig Schönleben (1618–1681): A description of his life and work') features the first fundamental research on Johann Ludwig Schönleben (1618–1681), an important Carniolan ...historian, preacher, theologian, and polymath, who despite his greatness and importance for the Slovenian and wider European environment has not yet been comprehensively studied. It presents his life in detail, explaining many aspects of his life that have been unknown or poorly known up to now. The biographical part is followed by an overview of Schönleben’s entire oeuvre, which includes all of his printed and manuscript writings discovered so far, either preserved or unpreserved. The last two chapters focus on Schönleben’s historiographic and rhetorical or preaching works, placing his most important printed works in these two areas at the forefront, but also taking into account his extensive manuscript material. This volume provides an evaluation of Schönleben as a historian and preacher, and draws attention to the important transitional role he played in these two areas (influencing the works of his successors Johann Weikhard von Valvasor, Johann Gregor Thalnitscher, Tobia Lionelli, and Jernej Basar).
Rad se bavi izgledom i reprezentacijom vojnih uniformi, koje u Prvom svjetskom ratu postaju neizbježan i standardiziran ratni atribut. One su postale važan dio ratne ali i ukupne odjevne slike. ...Promjene ratnih uniformi istiskuju dotadašnju viziju uniforme i njezinu kodiranost, proizvodeći popunjavanje značenjskog prostora novim kodovima, a mogu se čitati na razini uniforme kao objekta, ali još više u retorici fotografske slike. Napredak industrijalizacije i masovne proizvodnje standardiziranih vojnih uniformi poklapa se s industrijom stvaranja i reproduciranja slike (fotografije) u tiskanim masovnim medijima, pa se sve informacije o promjenama uniforme čitaju kao promjene kodiranosti fotografske reprezentacije. Radom se želi pokazati vidljivim promjene koje su se dogodile u razvoju vojne uniforme kao objekta, kao i promjene kodiranosti unutar reprezentacije fotografske slike.
Odnosi između humanizma i različitih renesansnih struja koje dolaze s juga Europe i njihovi ostvaraji na sjeveru ne mogu se promatrati samo kao utjecaji ili posuđivanja. Svaka zemlja ili, radije ...svako kulturno podneblje, razvija vlastiti humanizam i renesansu, koji se razlikuju čak i time koliko traju. Primjer Poljsko-Litavske Unije pokazuje koliko je takvo mišljenje opravdano. Od vremena uvođenja filozofije i retorike na krakovskoj akademiji (budućem Jagiellonskom univerzitetu) ondje postoji i jasna pragmatična tendencija. Programi akademije u Zamośću i kolegija s protestantskim pečatom iz baltičkih gradova razvijali su se u vlastitom smjeru. Na temelju široke edukativne aktivnosti isusovačkih kolegija od šezdesetih godina 16. stoljeća afirmira se trajan, pragmatičan i građanski humanizam.
A tanulmány az amerikai és a kínai politikai életnek az utóbbi időkben legjelentősebb eseményein elhangzott felszólalások – Donald Trump évértékelő beszédeinek (2017–2020) és Xi Jinping 19. ...pártkongresszus előtt elmondott beszámolójának – elemzésével ismerteti az amerikai és a kínai politikai diskurzus különbségeit. Bemutatja, hogy az egyébként teljesen eltérő retorikai hagyományokon nevelődött amerikai és kínai politikusok miként szólnak a hallgatósághoz, milyen verbális és nonverbális eszközökkel élnek, hogyan próbálják üzenetüket hatásos formában közölni. Az értekezés a következő retorikai eszközöket érinti: 1) a múlt megjelenítése; 2) a jövő megjelenítése; 3) egység; 4) humor, irónia; 5) a kapcsolatteremtés kiszélesítése; 6) metakommunikációs eszközök. A vizsgálat megállapítja, hogy a két nagyhatalom legrangosabb hazai politikai eseményén elhangzott felszólalások ugyan tartalmaznak azonos kategóriába sorolható retorikai eszközöket, ezek tartalmában, irányultságában azonban kimutathatók eltérések.
Za razliku od tradicionalnih tematiziranja odnosa retorike i politike, uglavnom zaokupljenih uporabom retoričkih sredstava u političkom diskursu, u ovom se radu propituje mogućnost promatranja ...retoričkih mehanizama (prvenstveno tropa – metafore, metonimije i katahreze) kao strukturnih obrazaca konstitutivnih za politiku samu, ili barem za njezinu konceptualizaciju u određenom teorijskom korpusu. Takvo razmatranje potaknuto je posljednjom objavljenom knjigom Ernesta Laclaua The rhetorical foundations of society (2014), u kojoj Laclau dorađuje svoju teoriju hegemonije i u samo središte svoje političke teorije dovodi spomenute trope. U prvom dijelu rada ukratko se izlaže pregled toga razvojnog puta te utjecaj koji je pritom na Laclaua ostvaren iz polja drugih disciplina, prvenstveno književne teorije. U drugom se dijelu rada pak Laclauov retorički/tropološki model politike i društvenog uspoređuje s reprezentativnim elementima političke teorije Jacquesa Rancièrea izloženim u studiji Nesuglasnost. Politika i filozofija (1995/2015). Tom usporedbom istovremeno se nastoji provjeriti šira primjenjivost Laclauova retoričkog modela, koji je u središtu interesa ovog rada, ali i dodatno istražiti kako se takvo tropološko određenje politike gradi na raskrižjima politike i književnosti, odnosno političke i književne teorije, te pokazati da ispreplitanje tih domena u opusima ovdje tematiziranih autora nije slučajno. Konačno, s obzirom na status prototipnog primjera koji Laclauu pridaju studije koje nastoje ocrtati do sada nejasno određeno polje postmarksističkih teorija te dodirne točke između njega, Rancièrea i drugih teoretičara koje je pokazala usporedba, u radu se postavlja pitanje mogućnosti da se spomenuto ispreplitanje književne i političke teorije te tropološko poimanje društva/politike promatraju kao distinktivna obilježja toga teorijskog korpusa.
Benedikt Stay istaknuti je dubrovački latinistički pjesnik. Poznat je kao autor filozofskih epova na latinskom jeziku, a istaknuo se i kao profesor retorike na rimskom sveučilištu Sapienza. ...Svojevrstan pregled tema, djela i autora povezanih s nastavom retorike donosi u pjesmi De Eloquentia elegia. Elegija je dio rukopisa 397/1-3 koji se čuva u Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik. Ovaj rad donosi prijepis pjesme iz rukopisa, te osvrt na sadržaj elegije i pojedinosti iz Stayeva života i djelovanja koji ukazuju na njegov interes za pedagoške teme.
Cilj ovoga rada jest proučiti svrhu i funkciju alegorijske figure Ljubavi Božje (također zvane Ljubavlju Nebeskom) u epskom religioznom spjevu Antuna Kanižlića Sveta Rožalija, panormitanska djevica ...napisanom najvjerojatnije 1759., a objavljenom posmrtno 1780. Ona se višestruko ukazuje Rožaliji tijekom svetičina boravka na osami, u pećini, te je krijepi, štiti i odvraća od brojnih napasti (kao što su Paklena Napast, Ispraznost Svijeta te vila Razbluda i njen sin Ljubićak)pomažući joj da ustraje u svom pustinjačkom duhovnom rastu i nadvlada sve poteškoće koje je more. Kojim se retoričkim metodama i uvjeravanjem pritom služi kako bi privoljela Rožaliju da joj se pokori te kakve pjesničke slike priziva crpeći iz bogatog srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog kolektivnog kršćanskog imaginarija, kanim utvrditi i razložiti u ovom radu. Ljubav Božju usto analiziram ne samo kao teološki koncept, jamstvo božanski uređenog svijeta i sustava vrijednosti, već – što je možda bilo zanemareno u dosadašnjoj književnoj teoriji i kritici – prvenstveno kao emociju, i to od vrhovnoga značaja (Bog je ljubav, 1 Iv 4, 8; 4, 16).
Metafore se često upotrebljavaju u suvremenim javnim diskursima o različitim temama, pa tako i u diskursu o pandemiji virusa COVID-19. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja (Bates 2020, Semino ...2021, Wicke and Bolognesi 2020), u javnom diskursu
o pandemiji koronavirusa najbrojnije su ratne metafore, koje su tema ovog rada. U radu su prikupljeni metaforički jezični izrazi iz izvorišne domene rata korišteni u dnevnim novinama za vrijeme prvog vala pandemije te je analiziran njihov retorički persuazivni potencijal u hrvatskom sociokulturnom kontekstu. Kvalitativna analiza korpusa temelji se na Charteris-Blackovom (2011) trodijelnom pristupu koji obuhvaća identifikaciju, interpretaciju i objašnjenje metafora. Cilj je utvrditi koji su se metaforički jezični izričaji iz domene rata koristili u hrvatskom javnom diskursu o pandemiji te objasniti zašto su se koristili i na koji način su oblikovali percepciju javnosti. Rezultati analize potvrdili su sveprisutnost ratnih metafora u hrvatskom javnom diskursu na početku pandemije koronavirusa. Njihova dvostruka uloga, kao sredstva za tumačenje i uvjeravanje, bila je ključna u oblikovanju mišljenja javnosti o pandemiji i prihvaćanju nametnutih restriktivnih mjera.
Opisom najstarijih poznatih zapisa usmenoretoričkih žanrova pokušavaju se propitati načini interferencije usmenoretoričkih žanrova sa žanrovima hrvatske pisane književnosti od srednjega vijeka do ...narodnoga preporoda. Retorički žanrovi usmene književnosti jesu oni koji svojom estetikom ostvaruju konkretan komunikacijski učinak naglašavajući komponentu uvjeravanja, jezičnu i govornu ludičnost. Svi tipični osnovni i hibridni usmenoretorički žanrovi potvrđeni su u zapisima u razdoblju od srednjega vijeka do hrvatskoga narodnoga preporoda, što pokazuje i određenu stabilnost žanrovskoga sustava. Iako su književne mikrostrukture, usmenoretorički žanrovi svojim su tekstovima domaćinima pridali bitne značajke persuazivnosti i govornosti te potvrdili trajnu vezu između hrvatske usmene i pisane književne riječi od srednjega vijeka do suvremenoga doba.
PDF
