The contribution analyses the increasing criticism, voiced by the younger generation of Slovenian intellectuals from the first post-war years until the end of the 1950s. The critical attitude towards ...the pressing social issues started developing in the beginning of the 1950s, as Mladinska revija – the first post-war literary magazine, published between 1946 and 1951 – was still subject to thorough scrutiny by the authorities. In the period of its successor – the Beseda magazine between 1951 and 1957 – certain more radical debates or critiques of the existing situation were already published. This publication stopped coming out in 1957. However, contrary to what the authorities had expected, a similar circle of the associates of this magazine's successor, the Revija 57 magazine (published in 1957 and 1958), was even more critical of the situation in the state. This contribution thus follows two parallel processes: on the one hand the increasingly critical attitude of the younger-generation intellectuals towards the authorities; and on the other hand the mounting pressure that the authorities exerted against magazines that published critical texts. At first the publications were merely the focus of political disapproval, followed by the abolishment of subsidies and thus consequently the cancellation of the magazines; while towards the end of the 1950s we can already come across a judicial process against an author of socially-critical articles. The leading politicians at the end of the period under consideration already saw the younger generation of intellectuals as the (cultural) opposition.
Članak pod naslovom Ekumenska bibliografija u časopisu Nova revija (1922. – 1941.) uz uvod i zaključak, podijeljen je na tri dijela. U uvodu autor ukratko piše o nastanku časopisa Nova revija. Prvo ...poglavlje
posvećeno je detaljnoj ekumenskoj bibliografiji časopisa i to od 1922. do 1941. godine, dakle od početka pa do prestanka izlaženja. U ostalim poglavljima autor donosi grupiranje ekumenske bibliografije po pojedinim
teološkim i ekumenskim temama te ih autor nakon toga predstavlja i analizira. Obrađene su tri teme: Prva svjetska konferencija praktičnog kršćanstva u Švedskoj, Euharistija i Pitanje papinstva. Autorov je zaključak da su svi tekstovi u skladu s ondašnjim stavom Katoličke Crkve, teološkim postavkama i promišljanjima onoga vremena te da svi skupa promiču ekumenizam povratka, a što je i bila tendencija u pred-saborskoj katoličkoj ekumenskoj teologiji.
The article entitled Ecumenical Bibliography in the journal “Nova Revija” (1922-1941), with an introduction and conclusion, is divided into three parts. In the introduction, the author briefly writes about the emergence of the “Nova Revija”. The first chapter is dedicated to a detailed ecumenical bibliography of the journal from 1922 to 1941, from the beginning to the end of its publication. In other chapters, the author presents the grouping of ecumenical bibliography according to theological and ecumenical topics, and then he presents and analyzes them. Three topics are covered: the First World Conference of Practical Christianity in Sweden, the Eucharist and the issue of papacy. The author's conclusion is that all the texts are in accordance with that-time position of the Catholic Church, with the theological tenets and reflections of the time and that they all together promote the ecumenism of return, which was a tendency in pre-Council Catholic ecumenical theology.
U radu istražujemo filozofske teme i filozofe koji su objavljivali svoje tekstove u časopisu ‘Nova revija’, koji je izlazio od 1922. do 1941. godine. Budući da u razdoblju između dva svjetska rata u ...Hrvatskoj nije postojao časopis koji bi bio namijenjen izrazito filozofiji, hrvatski su (crkveni) filozofi svoje filozofske priloge objavljivali u teološkim časopisima otvorenima i za suradnju iz filozofije te u drugim tjednicima i mjesečnicima. Ta činjenica istraživačima hrvatske filozofije uvelike otežava posao popisivanja i sustavnog analiziranja hrvatske filozofske baštine tog razdoblja. Rad je podijeljen u četiri dijela. U prvom dijelu donosimo nekoliko povijesnih bilježaka o nastanku časopisa ‘Nova revija’. Drugi dio donosi detaljnu bibliografiju svih filozofskih članaka. reći dio rada donosi kratku analizu filozofskih tekstova u nekoliko različitih kategorija, a četvrti dio biografije autora koji su svoje filozofske tekstove objavili u ‘Novoj reviji’.
U radu se istražuje uporabna norma hrvatskoga jezika u časopisu Nova revija – Vjeri i nauci koji je neprekidno izlazio tijekom dvaju za opstojnost hrvatskoga jezika burnih desetljeća, od 1922. do ...1941. godine. Cilj istraživanja bio je steći uvid u jezičnu sliku časopisa kako bi se utvrdilo u kojoj se mjeri u Novoj reviji njeguju jezično-pravopisne značajke hrvatskoga jezika koji je u tom razdoblju bio izložen jakom utjecaju srpskoga jezika. Provedenom analizom obuhvaćeni su slovopis, pravopis, gramatika i leksik s posebnim obzirom na one jezično-pravopisne značajke koje su svojstvene hrvatskomu jeziku i koje su pokazatelji njegove posebnosti. Analiza je potvrdila početnu pretpostavku da se u Novoj reviji njeguju jezično-pravopisne značajke hrvatskoga jezika, ali je uputila i na odstupanja od hrvatske jezično-pravopisne tradicije koja su nastala pod utjecajem srpskoga jezika. Kao i u drugim onodobnim tiskovinama, taj se utjecaj ponajprije očituje na leksičkoj razini, no nije mimoišao ni pravopisnu, gramatičku ni tvorbenu razinu. Ipak, uza sva kolebanja, u promotrenim jezično-pravopisnim obilježjima Nova revija izrazitije njeguje hrvatske posebnosti, što ju svrstava u red onoga dijela novinstva koji je jezično-pravopisnim izborima u navedenome razdoblju potvrđivao hrvatsku orijentaciju.
Luka Brajnović (Kotor, 1919. – Pamplona, 2001.) bio je hrvatski književnik, novinar, publicist i teoretičar medija, koji je velik dio svojega života proveo djelujući u španjolskoj Pamploni. Prije ...odlaska iz Hrvatske, bio je suradnik časopisa „Luč“ i „Hrvatska straža“, a objavio je romane „Zaboravljene suze“ i „Tripo Kokoljić“. U Madridu je s dominikancem Hijacintom Eterovićem uređivao katoličku reviju „Osoba i duh“. Osnovao je nakladu „Osvit“, u kojoj je objavio djela Vinka Kriškovića, Augustina Juretića i Lucijana Kordića kao i Sveto Pismo u prepravljenom prijevodu nadbiskupa Šarića. Gotovo trideset godina pisao je kolumnu za vanjsku politiku u dnevniku „Diario de Navarra“. Usput je bio urednik u časopisu „Nuestro Tiempo“, surađujući i u nekoliko drugih revija u Španjolskoj, Portugalu i Meksiku. Ovaj rad u prvome dijelu sažeto prikazuje spisateljsko djelovanje Luke Brajnovića nakon odlaska u izbjeglištvo 1945. Potom se u istraživačkom dijelu rada posvećuje istraživanju priloga koji su objavljeni o njemu ili koje je on objavio u Hrvatskoj reviji od 1951. do 2000. jer to istraživanje do danas nije provedeno. U prilozima se nastoji otkriti spominje li ga se u kontekstu vrijednosti kršćanstva, kršćanske duhovnosti i nadahnuća i ima li ih u njegovim književnim, publicističkim i novinarskim tekstovima objavljenim u tom časopisu i u spomenutom razdoblju. Usporedno se njegov opus stavlja u kontekst skromne recepcije književne kritike njegovih djela objavljenih u Hrvatskoj.
Prispevek obravnava nekatera najpomembnejša vprašanja razvoja didaktike geografije ob 90-letnici Oddelka za geografijo na Univerzi v Ljubljani in izobraževanja učiteljev geografije, ki je na ustanovi ...med najbolj uravnoteženimi. V zadnjem času narašča zanimanje za raziskovanje na tem področju, obravnavamo pa tudi večne dileme, kot je uveljavljanje predmeta v šolskem kurikulu in naloge, ki jih ima katedra oziroma geografija kot šolski predmet v mednarodni, še zlasti v Evropski skupnosti.
The Paper deals with the accepted norm of the Croatian Language in the Nova revija – Vjeri i nauci had been continually published during the two for the Croatian language stormy and crucial decades ...for its survival, from 1922 to 1941. The aim of the research was to get a better insight into the linguistic characteristics in the New Review as for its linguistic and ortographic traits of the Croatian Language, which within that period had been highly exposed to the overwhelming influence of the Serbian. By an analysis carried out there were included: spelling, orthography, grammer, and lexis, with special reference to those linguistic-orthographic features typical of the Croatian, and typical of its particularity. The analysis has affirmed the initial assumption that the New Review stuck to the linguistic-orthographic features of the Croatian, but also pointed out rightly to discrepancies between the Croatian linguistic-orthographic tradition, all influenced by the Serbian language. The same as in other printed matters at the time, that influence was firstly felt at the lexical level, but coming soon to touch the orthographic, grammer, and word formation levels. However, despite all vacillation, Nova revija more distinctly cherished the Croatian peculiarity, thing that aligned it with those who had voted it in the period mentioned above as the confirmed pro-Croatian orientation.
PDF
