Svrha – Cilj je rada otkriti glavne smjerove promjena u ruskom agrobiznisu uzrokovane prehrambenim embargom kroz prizmu odnosa među poduzećima.
Metodološki pristup – Provedeno je kvalitativno ...istraživanje metodom fokus grupe. Uzorak se sastojao od devet predstavnika višega menadžmenta iz ruskih agrobiznisa.
Rezultati i implikacije – Istraživanje je otkrilo da je embargo na rusku hranu pridonio razvoju odnosa među poduzećima u ruskom agrobiznisu. I trgovci na malo i proizvođači nastoje koristiti relacijski pristup te razvijati međusobne odnose kako bi izgradili održive lance vrijednosti i dugoročne partnerske odnose. Dobiveni zaključci predstavljaju važne promjene u odnosima među poduzećima, između različitih aktera u ruskom agrobiznisu: (1) trgovci imaju namjeru interakcije s dobavljačima radi izgradnje održivih lanaca vrijednosti; (2) istodobno se postupno mijenjaju kriteriji koje trgovci na malo postavljaju svojim dobavljačima.
Ograničenja – Ona su prije svega povezana s primijenjenom metodom. Podaci dobiveni od fokus grupe nisu statistički reprezentativni za cjelokupni ruski agrobiznis. Potrebno je dodatno istraživanje uz ovo eksplorativno kvalitativno istraživanje kako bi se provjerile pretpostavke i generalizirali rezultati.
Doprinos – U okviru istraživanja poslovnoga tržišta (B2B), ovo je prvo istraživanje usmjereno na promjene u lancu vrijednosti na ruskom tržištu hrane. Analiza odnosa snaga između ključnih igrača pokazuje kako je embargo na hranu izazvao promjenu strukture ruskog tržišta hrane. Promjene u kriterijima za izgradnju odnosa među poduzećima dramatične su i za trgovce i za proizvođače.
U radu se problematizira novi hladni rat Sjedinjenih Američkih
Država i Ruske Federacije. Usporedbom s vremenom hladnoga rata
dokazuje se da i danas možemo govoriti o neohladnoratovskome nadmetanju
...dviju velesila koje se odvija na diplomatskom, medijsko-propagandnom,
vojnom i energetskom planu. Nova konfrontacija podrazumijeva i nove
proxy ratove, a differentia specifica novoga hladnoga rata postojanje je
trećega globalnoga aktera, Narodne Republike Kine koja posljednjih godina gradi strateški savez s Rusijom. Kao i u hladnom ratu nakon
Drugoga svjetskoga rata, kad su Sjedinjene Države vodile politiku
obuzdavanja Sovjetskoga Saveza, i danas se javljaju ideje o trostrukome
obuzdavanju Rusije, Kine i Irana.
Inicijativa triju mora (Baltičko, Jadransko i Crno more) izvorno je zamišljena kao geopolitički savez država članica NATO-a i EU-a iz „Nove Europe”, kao poveznica Baltičkoga i Jadranskoga mora, od ...Estonije do Hrvatske. Države članice, osim Austrije, imaju zajedničke nazivnike: komunističku prošlost i članstvo u NATO-u koje je prethodilo članstvu u EUu. Ideja podsjeća na geopolitičku ideju Intermariuma, zamišljenog kao federacija neovisnih država srednje i istočne Europe, uglavnom zasnovana na načelu etniciteta. Današnji je smisao Inicijative zadržavanje utjecaja Rusije i izvlačenje država smještenih između NATO-a odnosno EU-a i Rusije iz sfere ruskoga utjecaja. Postkomunističke članice NATO-a i EU-a priklanjaju se SAD-u i doživljavaju NATO kao jamca vlastite sigurnosti. Inicijativa triju mora geopolitički je klin između Bruxellesa i Moskve, odnosno, u geopolitičkom i povijesnom smislu, između Njemačke i Rusije.
Od početka 10. do početka 12. stoljeća sjevernu i istočnu periferiju Europe činile su političke tvorevine koje su nedavno primile kršćanstvo u svojstvu službene religije. Na tim prostorima pojavio se ...poseban tip štovanja svetaca, odn. mučenika. Ovaj tip svetosti odnosi se na povijesne osobe za koje je karakteristična mučenička smrt kao posljedica političkih interesa samih kršćana – ne pripadnika drugih religija zbog mržnje prema kršćanskoj vjeri kao takvoj. Kult vladara mučenika nije bio poznat ni u tadanšjoj (latinskoj) južnoj Europi, ni u Bizantinskom carstvu. Ovaj članak posvećen je povijesnoj, teološkoj i literarnoj analizi triju svetaca: Borisa i Gljeba (poginuli 1015. godine) iz Kijevske Rusije, Jovana Vladimira (poginuo 1015/1018. godine) iz Duklje i Magnusa Erlendssona (poginuo 1115/1117. godine) sa Orkneyskih otoka, u ono doba dio Norveške. Sve upomenute svece povezuju iste temeljne karakteristike: uoči smrtne opasnosti, nisu se zatekli ka osveti ili bratoubojstvu kao sredstvu borbe za vlast, nego su dobrovoljno primili svoju smrt u korist mira u njihovim domovinama. Fenomen vladara mučenika usredotočava se na primjer njihove dobrovoljne žrtve, naglašavajući dvojnost između nevine žrtve i nepravednog postupka ubojice. Vladare mučenike njihovi suvremenici tumačili su kao promotore novog ideala kršćanskog monarha i simbol odbijanja nedavne paganske prošlosti. Ovaj fenomen povezan je također sa samosviješću crkvene i svijetovne elite novopokrštenih naroda – oni su svoje domovine, nezavisno od njihovog relativno kasnog primljenja kršćanstva, doživljavali kao religiozno »zrele« i, stoga, jednakopravne drugima, što je bilo u velikoj mjeri moguće upravo zbog pojavljivanja prvih domaćih svetaca.
U radu se isprepleće nekoliko teorijskih i praktičnih pitanja, a sve unutar širega konteksta suvremene krize birokratske države i potrage za novim obrascima upravljanja. Razmatra se nekoliko tema: ...različiti aspekti pada povjerenja javnosti u državu, uključujući građansku »desakralizaciju“ države, paradoks pozitivnog utjecaja nepovjerenja društva na politički razvoj, te povezanost povjerenja i korupcije. Mnoge su države tijekom posljednjih 30 godina poduzele ozbiljne napore kako bi riješile krizu i na nedavne se promjene u njihovu javnom upravljanju može gledati kao na svojevrstan administrativni odgovor. No autor ipak zaključuje da većina tih promjena, s obzirom na to da su bile isključivo tehničke prirode, nije predstavljala stvarnu alternativu te one nisu mogle riješiti probleme u skladu s očekivanjima i potrebama suvremenog društva. Glavnina je rada posvećena slučaju Rusije. Opisuje se i analizira pet krugova neuspješnih pokušaja da se nakon raspada Sovjetskoga Saveza u Rusiju uvede javna služba u pravom smislu riječi. Usprkos djelomičnom napretku, pokušaji su rezultirali značajnim neuspjehom te je došlo do razvoja birokratske države i neizbježnih popratnih posljedica. Najveći neprijatelji reformi u Rusiji nisu oni koji su se susreli s neuspjehom u prvim fazama promjene, već su to »rani pobjednici“ – oni koji su 1990-ih stekli povlastice i potom ih nastojali zadržati na sve moguće
načine, pa tako i zlouporabom moći. Ruska su iskustva također vrlo zanimljiva u usporedbi s iskustvima ostalih postsocijalističkih istočnoeuropskih zemalja. Autor ocjenjuje da sadašnje stanje birokratskih državnih institucija i njihovih zaposlenika ni u jednoj zemlji nije u skladu sa suvremenim očekivanjima i zahtjevima javnosti te drži da je potrebno znatno povećati razinu njihove odazivnosti i suradnje. Očito je da se uloga javnih službenika mijenja iz temelja.
Ovaj rad bavi se ostvarivanjem neovisnosti Kosova i Abhazije te uspoređuje ta dva slučaja ističući ključne prednosti i nedostatke borbe za neovisnost i međunarodno priznanje Kosova i Abhazije. Većina ...današnjih država stvorena je u posljednjih stotinjak godina kao rezultat procesa dekolonizacije i raspada multietničkih država. Velike svjetske sile, ponajprije SAD i Rusija, u slomu jednih i stvaranju novih država vide svoju šansu za širenje utjecaja i jačanje moći držeći se maksime, koja se pripisuje Machiavelliju, da cilj opravdava sredstvo, dok se međunarodno pravo vješto zaobilazi, a politički saveznici samo slijede politike koje diktiraju ti centri moći. Rad donosi kratak povijesni pregled izgradnje kosovske i abhaske države i analizira momente koji su ključni za njihov status danas.
Domaća politička dinamika, razjedinjenost i preusmjereni prioriteti EU-a, kao i smanjenje geostrateške uloge u NATO-u potaknuli su Tursku na to da se okrene prema novome političkom modelu u kojemu u ...vanjskoj politici potpuno prevladavaju suženi nacionalni interesi. Potraga za fleksibilnim savezništvima sa zapadnim suparnicima iznjedrila je odnose koji su više transakcijske prirode. Turska, naime, drži kako su njezine tradicionalne veze sa zapadnim svijetom neravnopravne te povremeno čak štete njezinim interesima. Odnosi Ankare sa SAD-om i EU-om nikada nisu bili na visokoj razini, od čega je Rusija oduvijek imala najveću korist. U tursko-ruskom „braku iz koristi” Rusija je uvelike moćniji partner pa Turska neprekidno teži važnijoj ulozi na Bliskom istoku, Balkanu, Kavkazu, u Srednjoj Aziji i nekim dijelovima Afrike. U želji za povećanjem svojeg utjecaja na tim područjima, ona se služi svim raspoloživim sredstvima. S obzirom na svoje ambiciozno vodstvo, kooperativna gospodarska politika postala je isključivija i usredotočena na smanjenje sigurnosnih prijetnji. Zbog svega toga zemlja je suočena s brojnim akterima na različitim razinama, uključujući i globalne „teškaše”.
Vođenje rata, kao jedna od najstarijih „aktivnosti“ čovječanstva, oduvijek se pokušavalo opravdati. Kao rezultat takvih nastojanja proizašao je već zarana pojam pravednog rata. Taj je pojam proživio ...stoljeća i tisućljeća ljudskog postojanja dok nije suočen s apsolutnom zabranom rata u 20. stoljeću. Međutim ni tada nije nestao. Ne više izričito „ratovi“, već različiti slučajevi upotrebe sile opravdavaju se na jednak ili sličan način kao i „klasični“ ratovi s pomoću elemenata pojma pravednog rata. U 2014. godini dogodila se intervencija jedne suverene države u drugoj, koja se pokušala opravdati elementima pojma pravednog rata.
PDF
