Tema rada je vrhovna (strategijska) razina komandovanja Oružanim snagama SFRJ, posebice
s Jugoslavenskom narodnom armijom. Za komandovanje oružanim snagama u
SFRJ korišteni su pojmovi rukovođenje i ...komandovanje o čijem značenju često nije bilo
suglasja. U radu je dan pregled komandovanja od 1945. do 1992. s težištem na promjenama
u komandnom lancu nakon smrti maršala Josipa Broza Tita. Posebice se razmatra
položaj saveznog (državnog) sekretara za narodnu obranu koji je u završnici jugoslavenske
krize postao stvarni, iako nezakoniti, vrhovni komandant JNA.
U hrvatskom medijskom prostoru egzistiraju fabricirane teze koje stvaraju lažnu sliku realnosti o događajima iz Domovinskog rata. Takve teze u medijskom prostoru zagovaraju političke opcije i ...medijski djelatnici koji su kontinuirano bili protiv službene hrvatske politike 1990-ih godina. Na temelju neistinitih i lažnih prikaza događaja 1990-ih godina optužuje se hrvatsko političko vodstvo za posljedice događaja koji nisu postojali ili u kojima politički vrh nije sudjelovao. U svrhu istraživanja informacijskih operacija kojima se stvara lažna slika realnosti o događajima iz Domovinskog rata, dobio sam mogućnost istraživanja dosad neobjavljenih dokumenata i transkripata iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana koji su pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu. Uvid u izvornu arhivsku građu dokazuje neodrživost teze o podjeli Bosne i Hercegovine u Karađorđevu. To potvrđuje raščlamba zapisnika razgovora šestorice predsjednika republika SFRJ od ožujka do lipnja 1991. koji su održani u svrhu traženja rješenja ustavne krize koja je dovela do raspada SFRJ.
Intelligence and security system of GDR and Yugoslavia, despite the fact that it might look strange, did not have significant level of cooperation. The main reason for that was a huge political and ...ideological difference on political level. Each of them had their own, “unique”, way to create socialist society under the leadership of Communist party in power. But, despite the fact that they did not had any significant cooperation, both of those systems were established and organised according Russian intelligence and security systems. Repression against their citizens was one of the main similarities between those two systems. Due to the existence of the documents in German BStU it is possible to research their relations in those time of Cold war conflict, and huge antagonism between NATO and WB.
Izvještajno-sigurnosni sustavi Istočne Njemačke i SFRJ, iako to na prvi pogled ne izgleda vjerojatno, nisu imali razvijenu suradnju. Glavni razlog leži u činjenici da su vladajuće elite dviju država ...bile u stalnom ideološko-političkom sukobu s obzirom na povijesne razlike njihovog nastanka država i različite doktrine socijalističkog uređenja države i društva. Oba su sustava osnovana kao političke tajne policije po uzoru na sovjetsku Čeku. Snažna i brutalna represija koju su provodili prema osobama koje su zagovarale demokratizaciju društava bila je bitna sličnost oba sustava. Sigurnosni sustav DDR-a je do raspada DDR-a zadržao isti, rigidni komunistički stav prema stvarnosti. Međutim, u SFRJ je izvještajno-sigurnosni sustav prošao kroz nekoliko faza promjena i prilagodbi s obzirom na stvarnost novih unutar-partijskih odnosa, djelomično jačanje utjecaja federalnih jedinica te prilagodbe politike vrha SKJ međunarodnim, prvenstveno zapadnim, političkim prilikama i subjektima. Budući da je znatan dio dokumentacije MfS-a sačuvan, organizirano pohranjen te dostupan za znanstvena istraživanja u BstU, moguće je na temelju izvornih dokumenata istraživati i ovu temu.
Proglašenje neovisnosti RH u lipnju 1991. europske političke metropole doživjele su kao udarac regionalnoj stabilnosti, ali i diplomatskim inicijativama EZ-a za sprečavanje raspada Jugoslavije. ...Mogućnost raspada SFRJ na male, ekonomski “neodržive” i politički “nestabilne” zemlje ugrožavala je poredak i međunarodne granice uspostavljene u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, a obnovila je i nadmetanje zapadnih, pa i drugih sila za interesne sfere na Balkanu. Posebno je osjetljiv bio položaj i uloga Njemačke, koja je već svojim ujedinjenjem 1990. izazivala nervozu u tradicionalno suprotstavljenim europskim metropolama, a posebice Londonu. Nadalje, pitanje priznanja neovisnosti RH odražavalo je i sukob visokih međunarodnih načela, usvajanih od Jalte 1945. do Helsinkija 1975.: principa nepovredivosti europskih granica, teritorijalne cjelovitosti država, ali i afirmacije ljudskih i političkih prava te prava na samoodređenje naroda. Nakon povlačenja SAD-a s mjesta glavnoga međunarodnog posrednika u jugoslavenskoj krizi, koje je koincidiralo s porastom nasilja srpskih paravojnih snaga potpomognutih od strane JNA, početkom srpnja 1991. stajališta europskih sila, članica EZ-a, počela su divergirati. Nakon neuspješnih višemjesečnih pregovora i funkcionalnoga raspada jugoslavenskih saveznih organa, Bonn se, unutar EZ-a, zauzeo za međunarodno priznanje i ostvarenje samoodređenja RH. U Londonu su se suprotstavljali njemačkoj inicijativi, koristeći također mehanizme Konferencije EZ-a o Jugoslaviji i UN-a. Kako ne bi ostala izolirana unutar EZ-a, posebice u svjetlu prihvaćanja Maastrichtskoga ugovora o EU u prosincu 1991., Velika Britanija načelno se složila s priznanjem RH, ali se usprotivila “preuranjenom priznanju”. Svoje rezerve prema uspostavi RH, ali i diplomatskoj pobjedi Bonna, u Londonu su demonstrirali odgodom diplomatskih odnosa s RH sve do lipnja 1992.
Najnovijim sistemskim Zakonom o bankama predodređen je suvremeniji status banaka i moderniji bankovni sustav u SFRJ. Najznačajnije pretpostavke predviđenog, novog i efikasnijeg bankovnog sustava su: ...samostalniji, poduzetnički status banaka, slobodnije kretanje kapitala na osnovi ekonomskih interesa i uvođenje tržišta vrijednosnih papira, što je autora potaklo, da stručnu i zainteresiranu javnost ovim radom sažeto upozna s razvojem bankovnih poslova, banaka i suvremenih bankovnih sustava u svijetu, a posebno s karakteristikama bankovnih sustava u Velikoj Britaniji, Francuskoj, SAD, SR Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj i SSSR-u. Rezultati istraživanja odabranog problema ukazuju na osnovne faktore efikasnosti suvremenih bankovnih sustava i mogu korisno poslužiti pri transformaciji sadašnjeg i koncipiranju modernijeg i efikasnijeg bankovnog sustava u SFRJ.
