Postrimski grad u južnoj Panoniji: primjer Siscije Gračanin, Hrvoje; Bilogrivić, Goran
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
12/2014, Letnik:
32, Številka:
-
Paper
Odprti dostop
U radu se na primjeru Siscije rekonstruira sudbina rimskoga grada u južnoj Panoniji nakon slabljenja i nestanka rimske vlasti, u dalekosežno izmijenjenoj političkoj, ekonomskoj i populacijskoj ...situaciji kakva je obilježila ovaj prostor na prijelazu iz antike u srednji vijek. Određuju se povijesne okolnosti i osnovni tijekovi urbanog propadanja rimske Siscije i transformacije u ranosrednjovjekovni Sisak s naročitim obzirom na arheološku topografiju i naseobinski kontinuitet. Pozornost se pridaje i pitanju je li kod ranosrednjovjekovnog naselja nastupio naseobinski pomak u odnosu na antički grad.
Za proučavanje razvoja antičkih gradova kao i antičkog urbanizma od presudne su važnosti antički materijalni ostaci, spisi starijih pisaca, pregled starih katastarskih mapa i planova, zračni snimci ...koji nam u postupku inspekcije i rekognosciranja mogu poslužiti za prepoznavanje i identifikaciju starih naselja. Urbanizam antičkog grada znači proučavati njegov život, a arheologija svojim sredstvima prati taj razvitak, datira nalaze, uočava i konstatira promjene gdje je to moguće, registrira inovacije u urbanom sloju te pojave koje se manifestiraju izgradnjom, usponima i padovima, rušenjima i ponovnom izgradnjom, utvrđuje preinake i dogradnje što se pojavljuju kao izraz novih ideja ili više sile. U lokaciji grada i u njegovoj materijalizaciji imaju udjela mnogi čimbenici u svezi s reljefom, hidrografijom, sastavom i kvalitetom zemljišta, klimom te u konačnici utječu na opstanak i napredak grada. U radu će se obraditi antička naselja nastala uz rijeku Savu – njihov opseg i zemljopisne značajke, izvori, literatura te dosadašnja istraživanja, tipovi i razvoj naselja te upravna i teritorijalna podjela. U dijelu rimske provincije Panonije, koji je danas u sklopu Hrvatske bili su gradovi Siscia, Mursa, Cibalae i Marsonia, a uz njih se isticao niz manjih naselja, ljekovita kupališta, postaje te villae rusticae. Gradnja naselja u ravnicama bila je posljedica situacije kad Rimsko Carstvo nije imalo ozbiljnijega protivnika tijekom nekoliko stoljeća. Iako je urbanizacija bila jedna od osnovnih značajki rimske civilizacije, pri tome se nije mogla izbjeći i određena monotonija u izboru i primjeni pravokutnog tlocrtnog rastera, uglavnom simetričnog rasporeda ulica, trgova i arhitektonsko-plastičnih masa kolonadne arhitekture. Ekonomski razvoj te sve izrazitije raslojavanje rimskog društva imalo je kao posljedicu diferencijaciju i sve oštrije zoniranje grada na ekonomskoj osnovi, tj. na područja elitnog i raskošnog stanovanja odijeljenih od područja sirotinje. No, socijalne razlike ipak nisu bile toliko izrazite da bi ostavile bitnog traga na planu urbanizma, osim u metropolama gdje su ekscesne situacije između gradske aristokracije i puka znale biti izrazite, posebice u kasnijem Carstvu kada je razdor između bogatih i siromašnih dosizao zastrašujuće razmjere. Jedinstveno područje Ilirika politički i organizacijski dijeli se na provincije Dalmaciju i Panoniju. Provincija Dalmacija vrlo je rano postala provincija bez većih vojnih uporišta (provincia inermis) pa je mogla koristiti sve blagodati mirnog razvoja. Na granicama Carstva, koje su tada tekle Dravom i Dunavom, gradile su se mnogobrojne utvrde – kasteli i stalni vojni logori – castra stativa kao sjedišta rimskih legija (Emona, Poetovio, Mursa, Singidunum i dr.) Neki legionarski logori gube svoje strateško značenje pa se postupno pretvaraju u gradove kolonije, s pomakom limesa s one strane Drave i Dunava prema sjeveru i istoku. Paralelno se odvija pacifikacija i kolonizcija zaleđa koja se paralelno odvija s pregradnjom postojećih naselja i osnivanjem novih na važnim političkim i privrednim točkama. Pored ovih spomenutih lokaliteta koji svaki za sebe predstavlja specifičan tip naselja, na području kontinentalne Hrvatske postojao je i niz većih i manjih naseobinskih aglomeracija koje zasad nisu dovoljno sustavno ispitane i istražene već su tek topografski utvrđene. Posebnu važnost za ovaj dio Južne Panonije imaju vile rustike (villae rusticae) kao gospodarske baze u zaleđu limesa. Sve to govori o intenzivnom životu u antici na tom prostoru, no ujedno nam ukazuje na brojna pitanja na koja zasad ne možemo odgovoriti a to su odnos tih naselja i nekropola prema Sisciji te je li možda riječ o rimskim selima (vici) ili zaselcima (pagi). Naime, još uvijek je jedan od akutnih problema na našem području nedovoljna istraženost rimskih sela (pagus) i rimskih zaselaka (vicus), aglomeracija ruralnoga karaktera. Osvajanjem novih područja Rim je odmah pristupio izgradnji odgovarajućih komunikacija koje su povezivale nove provincije s maticom i ostalim dijelovima Carstva. Riječ je o velikim cestovnim magistralama koje su odredile smjerove urbanizacije ovoga dijela Rimskog Carstva na kojima su se našli svi značajniji gradovi rimskog doba. Na magistralama što su iz Akvileje (Aquileia) vodile u Podunavlje nalazili su se među ostalima Emona (Ljubljana), Celeia (Celje), Vindobona (Beč), Aquincum (Budimpešta), Mursa (Osijek). Savskom nizinom tekla je magistrala na kojoj se nalazila Emona, Siscia, Marsonia, Cibalae, Sirmium (Srijemska Mitrovica), Singidunum (Beograd). Pored glavnih cesta, Rimljani su proširili i mrežu vicinalnih cesta koje su slabije opremljene i uže, ali se jednako trasiraju kao i magistralne. Uz ceste su podizane putne stanice koje se u izvorima različito nazivaju – mansio, mutatio, statio, praetorium, palatium, civitas i vicus. O izgradnji putnih stanica nema mnogo sačuvanih podataka ni u pisanim izvorima ni na epigrafskim spomenicima. Koliko je bilo putnih stanica na našem području i kako su one izgledale također je prioritet naših istraživanja. Na temelju dosadašnjih spoznaja o razvoju antičkih gradova i naselja uočili smo da su svi gradovi i naselja imali svoj razvoj koji je određen njihovim položajem, kulturno-etničkim podrijetlom, gospodarskim i društveno-političkim značajem, ali i svim onim povijesnim silnicama koje pokreću opći razvoj nekog društva. Dakako, i tip stanovanja u gradovima i naseljima varira ovisno o prirodnim uvjetima i stupnju razvitka pojedine sredine, no opća značajka antičke kuće ostaje introvertna orijentacija prostorija i puna izoliranost od ulice, no iznimka su stambene zgrade koje su se nalazile uz prometne i trgovačke ulice.
In Segestica Radman Livaja, Ivan
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
07/2008, Letnik:
24, Številka:
-
Paper
Odprti dostop
U ovom radu autor obrađuje natpis na jednoj od brojnih rimskih olovnih tesera, pronađenih u rijeci Kupi kod Siska. Riječ je o znakovitom nalazu jer se na natpisu spominje toponim Segestica, to jest ...predrimsko ime grada. To je ujedno i jedini epigrafički spomen Segestike. Autor je, analizirajući natpis, pokušao odrediti kronološki i historijski okvir u kojem je natpis mogao nastati te iznio određene hipoteze o sudbini predrimske Segestike i kontinuitetu uporabe tog toponima tijekom rimskog razdoblja.
U članku se obrađuje numizmatički materijal otkriven na
arheološkom istraživanju lokaliteta Šepkovčica provedenom
od 2006. do 2008. g. Pronađen je 331 komad novca,
od kojih je jedan srednjovjekovni, ...a ostalih 330 komada
pripada rimskomu razdoblju. 16 primjeraka pronađeno
je u grobovima, dok su ostali nalazi naseobinski. Rimski
carski novac pripada razdoblju od 1. do 4. st., a srednjovjekovni
15. st. Najzastupljeniji je novac 4. st., iz njegove
prve, pod Konstantinovom, i njegove druge polovine, pod
Valentinijanovom dinastijom.
Područja antičkog Ilirika, uz opće jedinstvene vrijednosti antičke kulture imaju, svako za se, i osobne povijesne, geografske i kulturne značajke. Među najzanimljivije spomenike koji se danas čuvaju ...u Arheološkom muzeju u Zagrebu su baza za kip carice Plautille s natpisom iz Siska, dvije glave iz Solina koje pretpostavljamo prikazuju tragičnu princezu i Karakalinu zaručnicu, kasniju caricu Fulviju Plautillu te nekoliko primjeraka novca na kojima je prikazana Plautilla. Natpis na bazi za kip princeze i carice Fulvije Plautille, jedan je od rijetkih sačuvanih koji je sadržavao njezino ime.
Plautilli možemo najvjerojatnije pripisati dvije izvanredne glave iz Salone, vrhunske kvalitete koje zacijelo nadmašuju sve kreacije toga vremena iz čitavog Rimskog Carstva. Primjerci novca iz Arheološkog muzeja u Zagrebu pokazuju različite tipove frizura. Što se tiče Plautillinih frizura, valja istaknuti jedan kuriozum. Takav tip frizure javlja se u dijelu sjeveroistočne Hrvatske i na južnom rubu panonskog bazena, a predstavlja specifično djevojačko češljanje. Jesu li takve frizure u panonskoj nizini zaostatak rimskog kulturnog dobra, odbljesak kulture rimske vladajuće klase ili je to možda još starija tradicija, tradicija autohtonog življa koje Rimljani osvajanjem Panonije tu zatiču? To je pitanje na koje danas ne možemo odgovoriti, no pretpostavljamo da ta frizura pripada onim rimskim tekovinama, koje su Hrvati tu zatekli i prihvatili te predstavlja uvjerljiv primjerak za kontinuitet jedne kulturne pojave.
Ivan Radman-Livaja: Militaria Sisciencia. Nalazi rimske vojne opreme iz Siska u fundusu Arheološkoga muzeja u Zagrebu = Militaria Sisciensia. Finds of the Roman military equipment in Sisak in the ...holding of the Archaelogical Museum in Zagreb, Musei Archaeologici Zagrabiensis Catalogi et Monographiae/Katalozi i monografije Arheološkoga muzeja u Zagrebu, sv. I, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 20
Tekst se bavi malom skupinom neobjavljenih staklenih posuda svakodnevne i funerarne namjene. Posude predstavljaju dio privatne zbirke, pronađene su u Sisku, a pripadaju razdoblju od 1. do 4. st.
U članku je obrađeno nekoliko metalnih predmeta nešto rjeđe pojave koji se odnose na kultnu plastiku, dijelove sprava za mjerenje težine te na pribor za rasvjetu. Pronađeni su na tlu rimske Siscije, ...a pripadaju antičkom razdoblju.
In the course of Octavian’s Illyrian war (35–33 BC), the navy played an important role, both at sea and on the rivers.
Some of its actions are documented by ancient historians (notably Appian and ...Cassius Dio), while others are hypothesized
on the basis of reconstructed military strategy and the logistics of the war. The geographical repartition of the
defeated peoples suggests that they were attacked at different times and from several directions: from Aquileia (the Carni and
Taurisci), probably from Ravenna (the northern Liburnian islands and mainland). One of the supply bases for the Roman
army operating in the north was Senia, while the pirates in the southern Adriatic must have been attacked from Brundisium.
Cassius Dio even mentioned naval battles against the Pannonians at Segesta/Siscia, in one of which Menodorus, the naval
commander of Sextus Pompeius, lost his life.
