Poliptih koji je za oltar sv. Martina u zadarskoj katedrali od Vittorea Carpaccia naručio kanonik Martin Mladošić jedno je od onih djela iz slikareva opusa oko čije kronologije nisu usuglašena ...mišljenja, pa su razni autori zadarski poliptih datirali gotovo u čitav raspon slikareve djelatnosti.
Dokument koji je nedavno pronađen u zadarskom arhivu baca potpuno novo svjetlo na problematiku datiranja poliptiha, isključujući sve datacije u rane godine Carpacciova stvaralaštva te dijelom razotkriva uvjete i okolnosti narudžbe i izrade djela. Naime, 12. rujna 1497. godine u Zadru je Martin Mladošić imenovao opunomoćenike koji su u Veneciji trebali zahtijevati od slikara Viktora Scarpationa (Vittorea Carpaccia) da dovrši rad na pali za oltar sv. Martina u katedrali sv. Stošije u Zadru, u skladu s dogovorom koji je prethodno sklopio s naručiteljem.
U kombinaciji s već otprije poznatim podatkom iz Mladošićeve oporuke od 21. travnja 1496. godine, koji se odnosio na izradu okvira za sliku, može se utvrditi da je poliptih naručen 1496., a da je izrada potrajala do konca 1497. ili početka 1498. godine. Tako datiran, zadarski je poliptih moguće precizno smjestiti u vrijeme između dvaju velikih Carpacciovih ciklusa, to jest nakon dovršenja Ciklusa sv. Uršule, a prije početka rada na ciklusu u Scuoli di San Giorgio degli Schiavoni. Također, u svjetlu podatka da su se naručitelj i slikar osobno susreli, može se pretpostaviti da je prikaz donatora na slici doista portret uglednoga zadarskog kanonika.
U radu se analizira slika Josipa Lalića
Poljubac Perasta
, nastala oko 1930. za Associazione Nazionale Dalmata u Rimu, prema njezinoj kopiji iz Muzeja grada Perasta u Crnoj Gori.
Il bacio di Perasto
...sažima kompleksnu umjetnikovu biografiju, opus i ideološka uporišta, kao i tradiciju talijanskog historijskog slikarstva 19. stoljeća. Dok se u dijelu suvremene talijanske literature ova slika pokušava prikazati kao simbol povijesnog, ideološkog i kulturnog kontinuiteta, u ovom radu ona se tumači kao pseudopovijesni konstrukt utemeljen na političkoj agendi vremena u kojem je nastala.
The paper analyzes the painting by Josip Lalić
Kiss of Perast
, created around 1930 for the Associazione Nazionale Dalmata in Rome, according to its copy in the Perast Museum in Montenegro.
Il bacio di Perasto
summarizes the artist’s complex biography, his oeuvre and ideological strongholds, as well as the tradition of Italian history painting of the 19th century. While contemporary Italian literature to a certain extent presents this painting as a symbol of historical, ideological and cultural continuity, in this paper it is interpreted as a pseudo-history construct based on the political agenda of the time in which it was created.
Ovaj rad se bavi poznatim djelom renesansnog slikarstva, Zadarskim poliptihom kojeg je venecijanski slikar Vittore Carpaccio naslikao oko 1496. godine za kanonika zadarske katedrale, Martina ...Mladošića. U dosadašnjoj literaturi, poliptih je razmatran uveliko, pretežno u kontekstu razvoja Carpacciovog slikarstva. Ovaj rad djelu pristupa iz druge perspektive, stavljajući naglasak na samog naručitelja, kojeg je Carpaccio i ovjekovječio portretirajući ga na središnjem panelu gornjeg registra, u društvu sv. Jeronima. Upravo je ovaj prikaz u fokusu ove rasprave. Pristupajući mu kao narudžbi i zavjetu pobožnog kanonika, prikaz se analizira u kontekstu duhovnih promjena tog vremena, kroz prizmu osobne, ali i popularne kristocentrične pobožnosti. Prikaz se tumači kao likovni izraz naručiteljeve meditativne vizije, kojem je svetac služio kao uzor pobožnog kršćanskog života i utjelovljenje ideala imitatio Christi, te se poistovjećivanje sa svecem kroz moralne i duhovne vrline ističe kao glavni razlog narudžbe. Tumačenjem djela kao izraza popularnog renesansnog kulta sv. Jeronima tijekom kasnog srednjeg i početkom ranog novog vijeka, naglašava se uključenost zadarskog kulturnog kruga u paneuropska duhovna, umjetnička, intelektualna i kulturna strujanja onog vremena.
Unutar članka obrađuje se historijsko slikarstvo, odnosno lik kralja Tomislava tiskan na razglednicama tijekom obilježavanja tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine. Lik kralja ...Tomislava u izvornom je obliku bio dio plakata ili slike, a svoje je mjesto reproduciranjem pronašao na ukupno šest razglednica tijekom 1925. godine. Svaki od ovih šest motiva analizira se u kontekstu specifičnog slikarskog opusa, općeg likovnog stanja u međuratnom razdoblju te aktualnih društveno-političkih prilika. Razglednice se pritom uzimaju isključivo kao sredstvo masovne komunikacije kojim se posreduje historijsko slikarstvo, odnosno lik kralja Tomislava i doba uspona Hrvatskoga Kraljevstva. Unutar zaključka vrednuje se uloga historijskog slikarstva kao komunikatora informacija u obilježavanju tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine. Pritom se osobito upućuje na ulogu grafičkih reprodukcija i njihovu važnost pri formiranju kolektivne povijesne memorije i nacionalnog identiteta širih društvenih slojeva.
Utemeljitelj obitelji lokalno vrlo uglednih drvorezbara i slikara, aktivne u Rijeci i na području Hrvatskog primorja, bio je Mihovil Zierer (? – Grobnik, 28. travnja 1739.). On je imao tri sina i ...dvije kćeri: najstariji sin, Anton Florentin, bio je svećenik i kanonik zborne crkve grada Grobnika, Josip je bio graditelj orgulja – organifex, dok je Fran bio drvorezbar poput oca. Mihovilova starija kći zvala se Marijana i bila je udana za riječkog slikara kranjskog podrijetla Ivana Krstitelja Fayenza (Višnja Gora, 1690. – Rijeka, 8. rujna 1768.), a najmlađa je kći Elizabeta iz svojeg prvog braka, s izvjesnim Vlatkovićem, imala sina Antona (1725.? – Grobnik, 1785.) koji je također bio slikar. Njegov je opus do sada bio u potpunosti nepoznat, a u ovom mu se radu pripisuju sljedeća djela: Sv. Luka slika Bogorodicu (župna crkva Sv. Luke, Rukavac), Sv. Ivan Krstitelj propovijeda u pustinji (crkva Sv. Marije od Porta, Bakar), Bolesnik moli svete Kuzmu i Damjana za ozdravljenje (crkva Sv. Kuzme i Damjana, Sv. Kuzam) i vjerojatno Sv. Aja (dominikanski, nekad augustinski, samostan Sv. Jeronima u Rijeci).
Osim na temelju vjerskog pregalaštva i karitativnog rada, Ana Marija Marović (Venecija, 1815. – Venecija, 1887.) visoki je ugled stekla zahvaljujući svojemu pjesničkom i slikarskom djelu. Na osnovi ...potonjega uvrštena je u Slovnik umjetnikah jugoslavenskih Ivana Kukuljevića Sakcinskog, stupivši tako i u hrvatsku galeriju umjetničkih ličnosti. Premda se informacije o njezinu slikarskom opusu prenose u okrilju kulturne historiografije, sa stanovišta povijesti umjetnosti o njezinu slikarstvu je razmjerno malo rečeno. U članku se rekonstruiraju povijesne okolnosti njezina slikarskog rada, revidira se korpus poznatih djela te se podrobnije analizira njezino najambicioznije ostvarenje – oltarna pala Bogorodice žalosne (Addolorata) naručena u sklopu novog opremanja crkve Santa Maria del Pianto o dei Sette Dolori u Veneciji (1851.).
Nacizam i umjetnost Sadžakov, Slobodan; Mlađenović, Milivoje
Filozofska istraživanja,
02/2020, Letnik:
39, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se analizira odnos totalitarizma (posebno u njegovoj nacističkoj verziji) i umjetnosti. Tematiziraju se sljedeća pitanja: mogu li totalitarizam i umjetnost uopće koegzistirati, je li njihov ...sukob neminovan, može li postojati umjetnost u okviru totalitarističkog poretka i kakva bi ona bila, te je li bilo značajnih umjetničkih djela u nacizmu. U radu je razmatran i odnos nacističke ideologije prema određenim oblastima umjetnosti kao što su kiparstvo, film, književnost i slikarstvo, kao i segmenti nacističke represije u pogledu umjetničkog stvaranja.
This paper is analysing the relationship between totalitarianism (particularly in its Nazi form) and art. The following questions are being thematised: whether totalitarianism and art can actually coexist and whether their conflict is truly inevitable, whether and what kind of art can exist within the totalitarian framework, and, in line with the basic concept of this paper, whether any significant artwork was produced during the Nazism era. This paper also considers the attitude of Nazi ideology towards certain forms of art, such as sculpture, film, literature and painting, as well as the segments of Nazi repression in terms of artistic expression.
U radu se analizira simbolistički opus nedovoljno istraženog djela slikara Mihe Marinkovića. Školovan na Akademiji likovnih umjetnosti u Münchenu, poglavito je poznat kao slikar zaumnih tema, koje se ...mogu svrstati u korpus simbolističkih tema krajem devetnaestog stoljeća. Od 1904. godine nastanjen u Beogradu, bio je aktivni sudionik kulturne scene srpske prijestolnice. Marinkovićeve su slike izlagane u Paviljonu Kraljevine Srbije na Međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. godine. Njegov simbolisitički opus obuhvaća standardne teme simbolističkog slikarstva: Meduza, Lucifer, Grešnik, koje upućuju na umjetnikovu ličnost i na kompozitno doba na razmeđu vjekova. Simbolizam u Marinkovićevu opusu odražavaju njegove pouke stečene u Münchenu, koji je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio europski centar somnambulnih tema i umjetničkih eksperimenata. Marinkovićev je opus promatran u skladu s općim strukturama simbolizma, s posebnim osvrtom na münchenski simbolizam. Upućeno je na pojedine likovne kritike Marinkovićevih simbolističkih slika, koje svjedoče o povijesti recepcije njegova djela u kulturi Kraljevine Srbije početkom dvadesetog stoljeća. Pozitivno prihvaćanje Marinkovićevih slika u srpskoj sredini potvrđuje skladištenje trideset i pet njegovih djela u fundusu Narodnog muzeja u Beogradu.
Šibenski slikar Ivan Vulić (Ivan de Lupis), koji je djelovao u prvoj trećini 16. stoljeća, bio je dosad potpuno nepoznat stručnoj javnosti. No arhivska građa otkriva zanimljivu i složenu ličnost, ...lokalnog majstora kojem slikarski zanat nije mogao osigurati prikladnu egzistenciju, pa je promijenio zanimanje i postao bilježnik, ali se nastavio baviti i slikarstvom. Između 1511. i 1524. godine zabilježen je njegov rad na pet slikarskih djela u Šibeniku: ormaru bratovštine mornara sv. Nikole, pali za Vladana Rutčića iz Vrane, slici Bogorodice za Ivana Miloševića iz Zatona, oslikavanju kapele sv. Klare u crkvi sv. Frane te na oltarnoj pali i Gospinoj kapeli u crkvi sv. Marije od Kaštela. Premda niti jedno od navedenih djela nije sačuvano, već sami arhivski podaci svjedoče da je Ivan Vulić bio aktivan domaći slikar, jedan od posljednjih predstavnika “dalmatinske slikarske škole”.