Slovenski književnik Janez Trdina dio je svojega života proveo na hrvatskim prostorima. Svoje je uspomene na to razdoblje objavio u knjizi Bachovi Husari i ilirci: sjećanja iz mojih profesorskih ...godina u Hrvatskoj.
U radu se promatraju hrvatsko-slovenski odnosi na hrvatskim prostorima u razdoblju Bachovog apsolutizma, na temelju Trdininih sjećanja u prvom redu opisanih u navedenoj knjizi. U promatranom periodu Trdina piše o aktualnom stanju u školstvu i državnim službama uopće, o stanju u društvu, ali i identitetima istaknutih Slovenaca i Hrvata te njihovom međusobnom odnosu. Analizom opisanih odnosa može se zaključiti da je jedna od temeljnih Trdininih preokupacija usmjerenost na jezičnu problematiku koja se očituje u naglašenoj germanizaciji, te u načinima na koje slovensko i hrvatsko stanovništvo na nju odgovara. Ovisno o tome kako pojedinci, Slovenci i Hrvati, pristupaju navedenoj problematici, donose se zaključci o identitetima tih pojedinaca koji ukazuju na identitet cijelog svojeg naroda. Polazeći i od činjenice da svako književno djelo pretpostavlja implicitnu publiku s kojom autor komunicira, zaključci rada utemeljeni na temelju teorije recepcije ukazuju na to da je nacionalno pitanje u promatranom periodu Bachovog apsolutizma bilo izrazito važno za slavenski puk koji je živio na hrvatskim prostorima, ali su ipak prisutne razlike u percepciji jezičnih pitanja i pitanja javnih službi kada se promatraju prevladavajući stavovi Slovenaca i Hrvata.
Iako je promatrano djelo Janeza Trdine, kao i njegova autobiografija, subjektivni doživljaj određenog povijesnog razdoblja, iz njegovih se svjedočanstava može rekonstruirati specifičnosti Trdininog identiteta kao Slovenca koji je živio i djelovao n a hrvatskim prostorima u vrijeme german i z a c i j e i s t r u janja ilirskih ideja. Kao književnik,
koji je svjestan utjecaja što ga književnost može imati na književnu publiku,
svojim je radovima nastojao potaknuti što veći broj ljudi na promišljanje aktualnog
stanja na hrvatskim prostorima, te je ostavio književni dokument koji, osim njegovoga
života, može rasvijetliti i dio povijesti kojem je Trdina svjedočio.
During the reign of Maria Theresia and her son Emperor Joseph II, Trieste was completely rebuilt and became an attractive freetax port of the Habsburg Empire. From the beginning of the eighteenth ...century to the first decade of the twentieth century, the population of Trieste increased from 5,000 to 230,000 inhabitants with an incredible number of migrants coming from Central Europe and the Mediterranean coastal areas. The multiethnic middle class obtained a series of privileges never granted before to the nobility, and its status is recognisable through the passion for chamber music and symphonies of Wiener Klassik, played both in private and public concerts. With the help of Czech intellectuals and musicians, during the 1860s the native Slovenes established a group of societies in which Romantic music and national anthems or Lieder were played. This trend culminated in the foundation of the Narodni dom (National House) and the Glasbena matica (Slovene Music Society). At the same time, the Italian nationalists maintained partial control of the Opera house, and the German minority reacted with the Schillerverein, in which Julius Heller spent his energies in spreading the music of Romantic and late-Romantic authors. Despite the political clash, the three groups gave significant impulse to instrumental music, which has marked the culture of Trieste.
