Na početku trećeg tisućljeća znanstvenici i stručnjaci iz mnogih zemalja još pokušavaju odgonetnuti „tajnu Stradivarija” koristeći se naprednim tehnološkim rješenjima iz područja fi zike, matematike, ...kemije, biologije i drugih znanosti. Nepobitno je dokazano da je jedna od osnovnih tajni velikog majstora violina umijeće prepoznavanja odgovarajućeg materijala za izradu violina. Nažalost, Stradivari, Amati, Guarneri i drugi poznati predstavnici stare talijanske škole nisu ostavili nikakve naputke o izboru najboljeg materijala. No povijesna je činjenica da su oni drvo za gudačku ploču, glavni zvučni dio violine, odabirali kuckanjem po površini drva i dizajnirali instrument izabirući materijal prema zvučnosti, a obilježja dobre zvučnosti bila su poznata samo njima. Suvremenim znanstvenim rječnikom može se reći da su ti veliki majstori imali profesionalnu vještinu dekodiranja akustičnog odgovora izvornog materijala koji je unaprijed određivao kvalitetu proizvoda. Na temelju rezultata provedenih istraživanja ne može se tvrditi da su otkrivene sve tajne tog umijeća. Za tu bi svrhu bilo potrebno provesti obuhvatna i kompleksna istraživanja, i temeljna i primijenjena, integrirajući napore znanstvenika i stručnjaka s različitih područja: fi zičara, akustičara, drvnih tehnologa, šumara i, što je najvažnije, priznatih majstora iz područja proizvodnje odgovarajućih glazbenih instrumenata. U radu su prikazani prvi rezultati primjene tehnike mjerenja koja se temelji na pobuđivanju vibracija debla posebnim uređajem, uz snimanje, dekodiranje i analizu akustičnog odgovora te uzimanjem u obzir uvjeta rasta i općih morfoloških obilježja stabla, odnosno njegove veličine, oblika krošnje i dužine, oblika debla i sl. S obzirom na to da ne postoje analogna istraživanja, odnosno da još ne postoji „akustični standard” za zvučnost drva, dobiveni su podaci analizirani u skladu s općim odredbama akustične dijagnostike. Prihvaćeni osnovni akustični parametri jesu vibracije, potrošnja energije i spektralna svojstva zvuka, broj rezonantnih pikova, apsorpcija i prigušenje vibracija te raspodjela frekvencija spektra.
U radu se razmatra učinak toplinske obrade smrekova drva na proces njegova gorenja. Uzorci dimenzija 100 x 100 mm osušeni su i zatim toplinski obrađeni na 150, 200, 250 i 300 °C. Tako pripremljeni ...uzorci ispitani su na konusnom kalorimetru, pri toplinskom toku od 50 kW·m-2. Iz dobivenih se rezultata može uočiti da se povećanjem temperature toplinske obrade smanjuje oslobođena toplina površinske jedinice i povećava jedinična težina uzoraka od smrekovine. Koncentracija ugljikova dioksida u dimnom plinu također se povećava, ali se optička gustoća dima znatno smanjuje. Može se također zaključiti da na izgaranje smrekovine uglavnom znatno utječe toplinska obrada pri temperaturama višim od 200 °C. S gledišta upotrebe smrekovine kao ogrjeva, optimalna je temperatura toplinske obrade tog drva 250 °C.
PDF