Pod pojmom „3G“ položaja (lokacije), treba podrazumijevati tri najvažnija vida prostornog položaja, to je onaj opći geografski, zatim geoprometni, kao i onaj geopolitički/geostrateški, koji uzeti ...zajedno najbolje sažimaju osnove prostornih odnosa
Sredozemlje nije jedinstveni prostor. Iako akvatorij Sredozemlja predstavlja izrazitu trikontinentalnu međupoveznicu, zbog čega se može promatrati kao povezani prostor, on ipak ne predstavlja ...geografsku regiju i to zbog bitnih različitosti onih kopnenih dijelova Sredozemlja. A te se različitosti odnose na najmanje dvije sastavnice: one europske, i one afričko-azijske. Pored toga, dio je Sredozemlja jedan od najvažnijih (i povijesnih i trajnih) utemeljenja europskog identiteta, što automatski znači da se ne može govoriti o jedinstvu Sredozemlja. Sredozemlje, istina, može biti funkcionalno jedinstveno, može imati zajedničke (i sve veće) interese oko, primjerice, ekološke skrbi, ali se o geografskom regionalnom jedinstvu Sredozemlja ipak ne može govoriti. Sredozemlje je, osim toga, političko-geografski
i geopolitički temeljito podijeljeno, ali – s nestankom hladnog rata – nestat će i neki vidovi spomenute podjele, no nikakvi oblici jedinstvenosti koji na Sredozemlju već postoje (EU, NATO, arapske organizacije), ne mogu ostvariti jedinstvo čitavog akvatorija. To bi mogla dijelom (eventualno) Mediteranska unija, ali njezino ostvarenje nije izgledno.
Zelena želva (Chelonia mydas) je specijalist u ishrani, sa snažnom tendencijom neritičkih stadija prema herbivornosti. Zbog potpunog nedostatka podataka o ekologije ishrane ove vrste u Sredozemlju, ...proveli smo analizu sadržaja probavila jedne zelene želve zakrivljene dužine karapaksa 40 cm, na|ene uginule u istočnom Jadranu (Hrvatska) u prosincu 2001. Dominantan plijen predstavljao je pridneni mnogočetinaš Chaetopterus variopedatus (69.8%), dok su morske cvjetnice (Cymodocea nodosa) i alge sačinjavale 11.1% ukupne mokre mase sadržaja probavila. Sastav vrsta i njihova vertikalna raspodjela pokazali su da je kornjača bila u post-pelagičkoj razvojnoj fazi, hraneći se u plitkim obalnim vodama. Rezultati su raspravljeni u svjetlu novih nalaza juvenilnih primjeraka C. mydas u Albaniji i Grčkoj, što ukazuje na postojanje jonsko-jadranskog razvojnog puta zelenih želvi iz reproduktivnih staništa u istočnom Sredozemlju.
Vegetacija epifitskih lišaja na hrastu meduncu (Quercuspubescens) istraživana je u poljoprivrednim i nepoljoprivrednim područjima Toskane (središnja Italija) pomoću visinskog transekta, duž kojega ...vladaju različite klimatske prilike. Rezultati pokazuju da klimatske prilike više utječu na zajednice lišaja nego poljoprivreda. Prisutnost i učestalost “nitrofitskih” vrsta lišaja u poljoprivrednim područjima više ovise o sušnoj okolini, nego o obogaćenju staništa hranjivim tvarima.
BOKA KOTORSKA U ANTIČKO DOBA Zaninović, Marin
Arheološki radovi i rasprave,
03/2002, Letnik:
13, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Bokokotorski je zaljev od davnih vremena povezan sa svijetom Sredozemlja. O tome svjedoče arheološki nalazi i mitološke predaje koje sadrže tragove povijesnih sjećanja o davnim moreplovcima i ...njihovim plovidbama. Taj zaljev i njegova stara naselja poznati su grčkim piscima i povjesničari ma. Ovdje u Rhizonu je, prema Polibiju, bilo jedno od središta ilirske države u kojem je stolovala kraljica Teuta. Rimsko osvajanje naše obale započelo je upravo u ovim predjelima, ratom protiv Teute 229. pr. Kr. Nakon dovršetka pokoravanja, 9. godine posl. Kr., Bokokotorski je zaljev postao dijelom antičke provincije Dalmacije i zapadnoga latinskoga svijeta, što je odredilo i čitavu njegovu povijest. Mnogobrojni i vrijedni spomenici i natpisi, od prapovijesti i antike do kasnijih stoljeća, svjedoče o toj pripadnosti.
Nalazi nekoliko stranih vrsta stražnjoškržnjaša, prethodno nepoznatih na Cipru, potvrđuju da je širenje Indo-Pacifičkih vrsta sve izražajnije u istočnom dijelu Sredozemnog mora. U ovom radu se iznose ...podaci o pojavi četiri nove alohtone vrste zabilježene fotografijom tijekom vremenskog razdoblja od preko 8 godina. Zabilježene su slijedeće vrste: Chelidonura fulvipunctata, Chromodoris annulata, Flabellina rubrolineata i Hypselodoris infucata. Dodatno nalaz vrste Melibe viridis, koja se do tada smatrala povremenom vrstom, potvrđuje njezinu značajniju prisutnost oko Cipra.Invazivna vrsta Chromodoris annulata, dosada malo poznata iz istočnog dijela Sredozemnog mora, trenutno je značajnije zastupljena uzduž ciparske obale.
The finding of some alien opisthobranchia previously unknown from Cyprus confirms that Indo-Pacific alien species are spreading at an increasing rate in the Levantine Sea. This work reports on the occurrence of four new alien species recorded in the form of images that have been taken over a period spanning more than 8 years. These are Chelidonura fulvipunctata, Chromodoris annulata, Flabellina rubrolineata and Hypselodoris infucata. In addition, finding of Melibe viridis, which was considered hitherto as casual, confirm its establishment success around Cyprus. Chromodoris annulata, a recent invader in the Mediterranean and little known from the Levantine basin, is currently well established on the Cypriot coast.
Two winter sets of hydrographic data representing warm and cold winters for 1989 and 1990 respectively were used to study the characteristics of Egyptian Mediterranean water masses. The ...classification was based on the variations of air and surface water temperatures. Four water masses were observed during winter; (i) the surface water mass of temperature 17- 19 °C, salinity maximum 39.0->39.2 occupies the upper 200 m layer, (ii) the Levantine intermediate water mass of temperature 15-17 °C and salinity 38.8-39.0 occupies depths between 200 and 400 m,(iii) a mid-depth water mass lies between 400 an 800 m of temperature 14-15 °C and salinity range 38.75-38 and (iv) the deep water mass of potential temperature range 13.3-13.5 °C, salinity 38.6-38.75 and density ~29.1 σt . By analyzing the water temperature and salinity distributions, we found that the average surface water temperature are 18.88 °C and 16.73 °C during the warm and cold winters, respectively with an average difference of 2.1 °C. The difference reached the maximum value of 2.32 °C at 50 m depth. It decreases with increasing depth to reach 0.12 °C at 200 m depth. At the depth of 250-500 m, the difference was negative and varied between -0.42 and -0.17 °C. The difference of average salinity at the surface was about 0.07 and decreased to reach 0.03 at 50 m depth. At depth of 100 m and down to 500 m, the difference values were negative and varied between -0.03 and -0.09. Vertically, the variations in the water temperature and salinity were observed not only on the surface, but also to a deeper layers (>200 m). The surface layer (0-150 m) represents a water mass of high positive temperature difference (up to 2.5 °C) and low positive salinity difference (~0.06). The intermediate layer showed a nuclei of negative difference (-1.4 °C and -0.2 salinity) in the east- ern side of the study area at depth of 200-300 m.
Dva seta hidrografskih podataka, sakupljena tijekom toplih i hladnih zima 1989. i 1990. godine, korištena su pri proučavanju karakteristika egipatskih sredozemnih vodenih masa. Njihova klasifikacija je načinjena prema varijacijama temperature zraka i površinskih temperatura mora. Proučavane su četiri vodene mase tijekom zimskog perioda: (i) površinska vodena masa s temperaturom od 17-19 °C i maksimalnim salinitetom od 39.0-39.2, koja je obuhvaćala površinski sloj do 200 m, (ii) Levan- tinska intermedijarna voda s temperaturom od 15-17°C i salinitetom od 38.8-39.0, zamijećena na dubinama između 200 i 400 m, (iii) vodena masa srednjih dubina (400-800 m) s temperaturom od 14-15 °C i salinitetom od 38.75-38, te (iv) duboka vodena masa s potencijalnom temperaturom koja je varirala između 13.3-13.5°C, salinitetom između 38.6-38.75 te gustoćom od ~29.1 σt. Analizirajući vrijednosti temperature mora i saliniteta, ustanovljeno je da je prosječna površinska tempera- tura mora iznosila 18.88 °C tijekom toplih, te 16.73 °C tijekom hladnih zima, to jest s razlikom od 2.1 °C. Razlika je dosegla maksimalnu vrijednost od 2.32 °C na dubini od 50 m, smanjujući se s povećanjem dubine te dostižući 0.12 °C na dubini od 200 m. Na dubini od 250-500 m razlika je bila negativna i varirala je između -0.42 and -0.17 °C. Razlika kod prosječnih vrijednosti saliniteta na površini iznosila je 0.07 i sman- jivala se do 0.03 na dubini od 50 m. Na dubini od 100 m te dublje prema 500 m, razlika je postala negativna te varirala između -0.03 i -0.09. Vertikalne promjene u temperaturi mora i salinitetu su primijećene ne samo na površini, već i u dubljim slojevima (>200 m). Površinski sloj (0-150 m) predstavlja vodene mase s izrazitom pozitivnom temperaturnom razlikom (do 2.5 °C) i s malo povišenim salinitetom (~0.06). Srednji sloj pokazuje (jest) jezgra negativne raz- like (-1.4 °C u temperaturi i -0.2 salinitetu) na istočnoj strani istraživanog područja na dubini od 200-300 m.
Prvi zapis o nalazu vrste Kyphosus vaigiensis (Ribe: Kyphosidae) na sredozemnoj obali Libije.
Pretpostavlja se da je ova vrsta u Sredozemlje stigla iz Crvenog mora preko Sueskog kanala.
Ističemo ...potrebu taksonomskog istraživanja roda Kyphosus u Sredozemlju
Riblje ličinke su prikupljene tijekom dvaju istraživanja koja su provedena početkom srpnja 2002. i 2003. godine u zaljevu Kavala (sjeverni dio Egejskog mora) s ciljem utvrđivanja strukture ribljih ...vrsta i postojanih populacija. Sličnost dendograma otkrila je postojanje četiri populacije povezane s tri skupine u 2002. godini i pet populacija povezanih s četiri stalne skupine u 2003. godini.
Te skupine su potvrđene pomoću ne-metričke analize višedimenzionalnih skala (NMDS). Analiza je pokazala da su grupe stalnih populacija bile značajno različite za 2002. godinu (globalno R = 0,748; P <0,001) i 2003 (globalno R = 0,931; P <0,001). Visoki stupanj različitosti između grupacija dobivenih od dendograma i NMDS analize također je zabilježena za 2002. godinu (globalno, R = 0,834; P <0,001) i 2003 (globalno, R = 0,767; P <0,001). Skupna struktura uglavnom je bila određena prema najrasprostranjenijim i učestalim ličinkama, posebice brgljuna (Engraulis encrasicolus), te je uvelike bila pod utjecajem reprodukcijskih obilježja i prostornom raspodjelom odraslih riba. Razlike između utvrđenih grupacija također su određene s obzirom na prostorno pojavljivanje i brojnost svake svojte.
PDF