Koćarski ulov na sredozemnoj obali Izraela analiziran je s obzirom na ulov i ribolovni napor od 1949. do 2010. godine. Maksimalni održivi prinos (MSY) izračunat je primjenom Fox modela za
viši ...prekomjerni ulov i utvrđeno je da iznosi 1.413 tona godišnje koristeći 1.415 jedinica napora (dani ribolova x motorna snaga podijeljena s 1000). Tijekom devet godina (1997.- 2005.) ribolovni
napor premašuje vrijednost čiji maksimalni održivi prinos (MSY) iznosi u prosjeku 184,9 jedinica, dok je prinos bio sličan onome prethodnih godina. Tijekom 10 godina ulov je premašio, maksimalni
održivi prinos (MSY) za prosječno 153 ± 119 tona. Taj rezultat je bio upotrebljen kao argument za „zamrzavanje“ lokalne kočarske flote početkom 1990-ih godina.
U području Sredozemlja raste rijetka guba iz roda Phellinus, srednje velikih kopitastih plodišta, mikroskopski karakterizirana obojenim spcrama debelih zidova i odsutnošću seta. Različiti autori ...nazivaju je različito: Phellinus rimosus, Ph. robiniae ili Ph. badius, pri čemu neki smatraju da se radi samo o jednoj vrsti, a drugi o dvije ili više vrsta. Kako je sabrana nekoliko puta na jadranskoj obali u Jugoslaviji, upotrijebili smo tu priliku da je pobliže, proučimo.
Ovaj taksonomski i nomenklaturni problem proučavali smo na eksi- katima ne samo iz Evrope, Azije i Afrike nego i iz Sjeverne, Srednje i Južne Amerike i Australije (najviše materijala smo imali iz USA), uključivši i niz tipskih primjeraka. Na osnovi toga došli smo do uvjerenja da u tom kompleksu srodnih i sličnih vrsta postoji najmanje pet koje se mogu vrlo dobro definirati. Od njih su već ranije tri opisane:
1. Phellinus badius (Cooke) G. H. Cunningh. dosad je vrlo slabo poznata vrsta koju zasad moramo ograničiti na tipski materijal. Nije poznato gdje je sabran, ali je očito iz tropskih krajeva. Tipus ne odgovara nijednoj vrsti koju smo imali u rukama; cjevčice su mu krhke a građa plodišta je, čini se, monomitična.
2. Phellinus rimosus (Berk.) Pil. ima veće spore (5.2 —) 5.8 — 6.8 (—7.2) X (4.1—) 4.8 — 5.5 (—6.0) pm i veće pore (3 — 5 na 1 mm) koje su prilično tamnosmeđe poput duhana. Raste kao parasit u prvom redu na Robinia, Pistacia i Prosopis, rjeđe također na Acacia, Chilopsis, Juglans i Vitex. Raširen je po mediteranskim krajevima Evrope, Azije i Afrike, zatim u srednjoj Aziji, na indijskom supkontinentu, u istočnoj i južnoj Africi, jugozapadnom dijelu USA, Meksiku i Portoriku. U Jugoslaviji ju je prvi autor sabrao dvaput kod Starigrada blizu Zadra na Pistacia terebinthus, jednom u Budvi na Robinia pseudacacia, a nađena je na Robinia i u Dubrovniku. Herbarski materijal nalazi se u PRM, a duplikat jednog iz Starigrada u ZA. Jahn (1973) spominje da je sabrana i u samom Zadru na Robinia; fragment toga se nalazi u ZA. Ovo bi dakle bili prvi objavljeni lokaliteti za Jugoslaviju.
3. Phellinus robiniae (Murrill) A. Ames ima manje spore (4.6—) 4.8 — 6.0 (— 6.3) X (3.4 —) 4.0 — 5.0 (— 5.2) pm i manje pore (4 —) 5 — 7 (—8) na 1 mm, koje su svijetlorđaste do sivorđaste. Raste kao parasit prvenstveno na Robinia, rjeđe također na Guaiacum i Cedrela. Raširen je samo u Novom svijetu, naročito u istočnom dijelu USA, zatim na Bahamskom otočju, Jamaiki i u Nikaragui.
Osim ovih postoji u ovoj grupi roda Phellinus još nekoliko vrsta koje ne rastu u Starom svijetu, a neke će od njih biti opisane kao nove na drugom mjestu.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U okviru ovog rada je istražena reproduktivna biologija jadranske populacije oslića, Merluccius merluccius (Linnaeus, 1758). Uzorci istraživane vrste su prikupljeni iz uzoraka lovina ostvarenih ...komercijalnom pridnenom mrežom koćom s područja istočnog Jadrana (Hrvatsko ribolovno more) jednom mjesečno (N = 1173) tijekom 2019. godine. Raspon totalnih dužina tijela oslića se kretao između u rasponu od 15,5 cm do 49,5 cm (srednja vrijednost ± SD = 27,5 ± 5,0 cm) te je pri većim dužinskim razredima zabilježena dominacija ženki (TL> 31,0 cm). Omjer spolova (m/ž) je iznosio 0,64; prevalencija mužjaka je utvrđena tijekom čitave godine izuzev razdoblja mrijesta (prosinac, lipanj) kada je omjer spolova bio u korist ženki. Analizom stadija zrelosti, mase gonada, gonadosomatskog indeksa te histoloških preparata tkiva spolnih žlijezda utvrđeno je da se ova vrsta u Jadranu mrijesti dva puta u jednoj godini; utvrđeno je razdoblje mrijesta od prosinca do veljače, dok je drugo razdoblje mrijesta nešto slabijeg intenziteta utvrđeno početkom ljeta, točnije u lipnju. Prva spolna zrelost svih analiziranih jedinki oslića je nastupila pri totalnoj dužini tijela od 20,7 cm za mužjake odnosno 22,4 cm za ženke.
Hypleurochilus bananensis jedna je od najrjeđih vrsta slingurke (Blenniidae) u Sredozemnom moru. U cijelom mediteranskom bazenu zabilježene su samo nekoliko puta. Zbog svoje rijetkosti, H.
bananensis ...donosimo dodatne podatke o ovoj rijetkoj vrsti. Posebice opisujemo njihova staništa, spolni dimorfizam, te njihovu prisutnost i raspodjelu s nekoliko novih zapisa u Tirenskom i Jonskom moru. Istraživanja su provedena u razdoblju od 2011. do 2014. godine. Metode korištene prilikom promatranja su ronjenje s disalicom i SCUBA ronjenje. U prirodnom okruženju promatrali smo ponašanje i koloraciju obaju spolova. Ispitivali smo morfologiju kod dvije odrasle jedinke oba spola i iznijeli prve detaljne informacije o razlikama među njima. Spolni dimorfizam je vrlo izražen i prošli opisi ove vrste temeljili su se samo na ženskim primjercima. Ovo bi moglo dovesti do pogrešne identifikacije slučajeva. Doista, posebice morfologija i kromatski uzorak mužjaka, slični su onima drugih vrsta češljouste babice. Štoviše, naša izvješća donose podatke koji se tiču reprodukcije, preferencija staništa i razmatranja njihove prisutnosti u talijanskim morima.
U ovom radu istraženi su starost i neke značajke rasta oslića, Merluccius merluccius, u sjeveroistočnom dijelu Sredozemmnog mora, tijekom ribolovne sezone 2015-2016.Koćom je ukupno ulovljeno 661 ...jedinka oslića čija je ukupna duljina kolebala u rasponu od 9,8 do 51,6 cm. Omjer između ženki i mužjaka je iznosio 1:1,15. Procjena starosti je provedena pomoću očitavanja sagitalnih otolita. Starost jedinki se kretala u rasponu od 1 do 7 godina.Parametri rasta prema von Bertalanffy-jevoj jednadžbi prilagođeni su prosječno izmjerenim ukupnim duljinama po starosti za svaki spol odvojeno i procijenjeni kao L∞ = 93,98 cm, k = 0,114 godina-1, t0 = -0,597 godina za ženke, te kao L∞ = 77,65 cm , k = 0,153 godina-1, t0 = -0,343 godina za mužjake i L∞ = 84,44 cm, k = 0,135 godina-1, t0 = -0,469 godina za oba spola.Vrijednost rasta (Φ) u populaciji oslića izračunata je kao 2,98 za oba spola. Srednja vrijednost kondicijskog čimbenika populacije iznosila je 0,654 ± 0,021; najveći utvrđeni kondicijski čimbenik iznosio je 1.01 kod riba u dobi od 7 godina.
Ukupno 346 živih primjeraka ugrožene vrste školjkaša periske, Pinna nobilis (Linnaeus 1758), zabilježeno je in situ u plitkom moru (<2m) na dvije lokacije unutar morskog zaštićenog područja
“Natura ...2000” zaljeva Maliakos (središnja Grčka). Naši rezultati su pokazali da zabilježena duljina (od 11,89 do 72,51 cm) periski odgovara starosnoj dobi koja pokriva većinu životnog vijeka vrste.
Gustoća naseljenosti bila je usporediva s većim vrijednostima zabilježenim u Sredozemnom moru. Prostorna raspodjela vrste bila je hrpičasta (grupna). Procjena ukupne smrtnosti bila je blizu procijenjene prirodne smrtnosti što ukazuje da ribolovna aktivnost ne utječe bitno na gustoću naseljenosti i smrtnost periske na istraživanom području. Dubina ukopavanja periske ovisila je o tipu sedimenta i visini (veličini) listića morske trave.
Ova studija bavi se sastavom prehrane 43 vrste koje spadaju u neke od najbrojnijih vrsta riba u sjevernom Egejskom moru, Grčka. Prema analizi prehrane i razine frakcijskih trofičkih razina
o kojima ...se prije izvještavalo u literaturi, 20 vrsta od ukupnog broja istraživanih su svežderi koji preferiraju životinje, a druga polovica su mesojedi (15 od kojih preferira ribe i glavonošce, a sedam
ih preferira ribe i deseteronošce) dok je Parablennius gattorugine jedini zabilježeni svežder koji preferira biljke. Naposljetku, prema rezultatima Schoenerova indeksa, preklapanja prehrambenih
navika zabilježena su kod malog broja slučajeva (33 od 903 ispitivana para). Ipak, konkurencija među vrstama kod kojih se prehrambene navike preklapaju može se umanjiti bilo morfološkim diferencijacijama bilo segregacijom staništa.
Kako bi se razumjele razlike između naseljavanja na umjetnim i prirodnim podlogama, u ovom istraživanju uspoređivani su sastavi dijatomeja s tri alternativna staništa (epiliton, epifiton i umjetni ...supstrat). U tu svrhu uzorci su sakupljani tjedno između kolovoza i rujna 2016. na jednoj lokaciji u plitkom morskom jezeru Mrtvo More na otoku Lokrumu kod Dubrovnika (Južni Jadran, Hrvatska).
Osim detaljne analize svjetlosnim mikroskopom, po prvi put je provedena i ultrastrukturna analiza bentoskih dijatomeja iz jezera Mrtvo More pomoću elektronske mikroskopije (SEM). U 12 uzoraka identificirano je ukupno 97 vrsta dijatomeja. Vrste Cocconeis scutellum Ehrenberg i Halamphora coffeiformis (C.Agardh) Levkov bile su najčešće vrste u uzorcima. Vrijednosti Shannon-Wiener (H’) indeksa varirale su od 1,78 (u rujnu na vrsti Padina sp.) do 4,52 (u kolovozu na staklu). Prema nMDS ordinaciji, razlikuju se dvije skupine zajednica bentoskih dijatomeja: epiliton i umjetna staklena podloga kao Grupa 1 i makroalge kao Grupa 2. Rezultati analize pokazali su da zajednice bentoskih dijatomeja koje se razvijaju na umjetnim podlogama, odgovaraju dijatome-jskoj zajednici kamene podloge i da se stoga mogu koristiti kao reprezentativni alternativni alat za proučavanje epilitskih dijatomeja u daljnjim eksperimentima.
PDF
