U posljednje vrijeme nailazimo na velik interes i zauzetost oko razumijevanja invaliditeta i uključivanja osoba s invaliditetom u šira područja društvene djelatnosti. Ipak višestruki pozitivni ...primjeri društvene djelatnosti i skrbi unutar pastoralne teologije nedostatni su za sustavno i strukturalno razumijevanje invaliditeta. Stoga je potreban otvoren, epistemološki i konstruktivan dijalog kako s teologijom invaliditeta tako i sa studijem invaliditeta. Autorica u članku ističe potrebu integracije studija invaliditeta u akademsko područje kršćanske teologije s ciljem produbljivanja konceptualnog razmišljanja o invaliditetu kao i proširivanja okvira teološke zainteresiranosti za invaliditet. Osim prikaza povijesnih i suvremenih pristupa invaliditetu, kako unutar suvremene socijalno-kulturološke stvarnosti tako i unutar kršćanske teologije i pastoralne prakse, krajnji je cilj ovog pristupa ukazati na ispravnost konceptualnog i teorijskog razumijevanja i primjene znanja o invaliditetu. To će se ponajprije postići kroz postavljanje ispravne terminologije i društveno-kulturološke percepcije u odnosu na invaliditet u prvom dijelu. U drugom dijelu rada cilj je naglasiti važnost teologije invaliditeta kao posebne grane teologije, dok će se u trećem dijelu invaliditetu pridati teološko razumijevanje i time otvoriti put za ispravnije teološko definiranje invaliditeta.
In recent times, we have witnessed a great interest in and advocacy for understanding disability and including persons with disability in wider areas of social life. However, many positive examples of social activity and care within pastoral theology are insufficient for a systematic and structural understanding of disability. Thus, open, epistemological, and constructive dialogue between the theology of disability and disability studies is needed. In the article, the author points out the need to integrate disability studies into the academic area of Christian theology with the aim to deepen the conceptual reflection on disability and widen the frame of theological interest in disability. Apart from giving an overview of past and contemporary approaches to disability in both, contemporary social-cultural reality and within Christian theology and pastoral practice, the final aim of this approach is to point out the correctness of the conceptual and theoretical understanding and application of knowledge on disability. This will be achieved through setting correct terminology and social-cultural perception in relation to disability in the first part. In the second part of the article, the aim is to emphasize the importance of the theology of disability as a special branch of theology, while the third part offers a theological understanding of disability and, thereby, opens the way for a more correct theological definition of disability.
Kasnomoderna koncepcija moralnosti, kao i sam koncept ljudske osobe, dvoznačan je. S jedne strane suvremeno se poimanje osobe regulira atributima koji ističu osobnu autonomiju i distanciranost od ...sklonosti ranjivosti; s druge strane povećava se zanimanje za razumijevanje ranjivosti kao sve aktualnije teme. Ranjivost se pokušava razumjeti kao stanje koje čovjeka vraća njegovoj ljudskosti, odnosno sebi samom. Istodobno, u širem se kontekstu koristi kao termin za objašnjenje situacija, stanja ili koncepata koji čak i ne pripadaju poimanju ranjivosti, te se i etimološki razlikuju od samog pojma ranjivosti, poput primjerice grijeha, ljudske patnje ili stanja invalidnosti. Iako je ranjivost neizbježna, jer u čovjekov život ulazi bez njegova pristanka, suvremeni je etičko-moralni sustav s jedne strane poima kao protutežu autonomiji; a s druge strane, zbog toga što su je »iskusili« svi ljudi, često se ranjivost smatra nečim što je samo po sebi evidentno, sve dok se čovjek ne zapita što ona jest. Jer nije uvijek jasno što čovjekovo iskustvo ranjivosti uključuje ili što se razumije pod pojmom ranjivost.
The modern conception of morality, as well as, the concept of human person is twofold. On the one hand it is regulated by attributes that emphasizes personal autonomy regardless of human vulnerability; on the other hand, there is a growing interest towards understanding the notion of vulnerability as a contextual and conceptual issue. Vulnerability is tried to be understood as a state that returns a person to his humanity, that is, to himself. At the same time, in a broader context, it is used as a term to explain situations, conditions or concepts that do not even belong to the domain of vulnerability, and are etymologically different from the concept of vulnerability, such as sin, human suffering or disability. Despite all the efforts of the contemporary culture to eliminate it, vulnerability not merely counterbalances the notion of autonomy, but as an inevitable existential category enters our lives without our consent. Because everyone has »experienced« it, vulnerability is considered as a selfevident phenomenon until we are asked to define it. For this reason, it is not always clear what the experience of vulnerability involves or what we mean by the notion vulnerability.
Članak se bavi kršćanskim poimanjem zdravlja. U prvom dijelu članka upućuje se na osnove biblijskoga poimanja zdravlja s naglaskom na novozavjetnoj perspektivi. Slijedi teološko-antropološka ...refleksija prema kojoj se teološko poimanje čovjeka uzima kao odrednica za kršćansko poimanje zdravlja. Ovdje se naglašava kršćanski specifikum poimanja čovjeka u njegovoj inicijalnoj i finalnoj teološkoj određenosti. U skladu s tim čovjekovo se zdravlje promatra u eshatološkoj perspektivi kao trajan proces koji osim ovozemaljske obuhvaća i čovjekovu konačnu odrednicu. Ovime se pojam zdravlja približava kršćanskom poimanju spasenja. U svjetlu ovih postavki, u završnom djelu članka promatra se aktualnost kršćanskoga pristupa zdravlju, u kontekstu cjelovitog pristupa istome, štetnog utjecaja grijeha, društvene odgovornosti i terapeutskog poslanja Crkve.
The article deals with the Christian understanding of health. The first part of the article points to the basics of the biblical understanding of health with the emphasis on the New Testament perspective. It is followed by a theological-anthropological reflection according to which the theological understanding of man is taken as the point of reference for the Christian understanding of health. Here, the particular Christian understanding of man is emphasised in his initial and final theological determination. In accordance with that, man’s health is observed in its eschatological perspective as a continuous process that involves both man’s earthly and final determination. Hereby the concept of health comes very close to the Christian notion of salvation. In the light of these postulations, the final part of the article examines the actuality of the Christian approach to health, in the context of a comprehensive approach to health, the negative influence of sin, the social responsibility and the therapeutic mission of the Church.
Članak donosi temeljno teološko promišljanje o temi okoliša“ u kontekstu teološke antropologije. Nakon uvoda i sustavnog iznošenja ključnih teoloških doprinosa (J. Moltmann, Ch. Boureux) članak se ...dotiče nekih točaka koje nužno proizlaze iz teološkog promišljanja nauka o stvaranju u odnosu prema “pitanju okoliša”: ispitati odnos između čovjeka i stvorenoga svijeta (epistemološki obzor), na djelotvorniji se način usredotočiti na zamisao o stvaranju kao povijesnom i spasenjskom događaju (teološki obzor), ustrajati na pastoralnosti stvorenoga iz perspektive čovjeka (antropološki obzor), u žarište staviti zamisao o stvorenom svijetu kao daru i njegovu odnosu prema ljudskom zalaganju (kulturološki obzor), naglasiti etiku odgovornosti prema stvorenome svijetu (etičko-moralni obzor), vratiti smisao nedjeljnoga „počinka“ u kontekstu stvaranja (eshatološki obzor).
U članku se proučava važnost Biblije u dogmatskoj teologiji, prije svega kroz prizmu jedinstva, strukture i sadržaja traktata pod nazivom Teološka antropologija. Potom se pristupa detaljnom čitanju ...novog dokumenta Papinske biblijske komisije »Che cosa è l’uomo?« (Sal 8,5). Un itinerario di antropologia biblica (2019.). Prezentiraju se doprinosi i nadahnuća toga dokumenta za Teološku antropologiju te se uočavaju neke razlike i nedostaci u sadržajnim naglascima. Najviše dodirnih točaka moguće je zamijetiti u tematskom području čovjeka kao Božjeg stvorenja u njegovoj zemaljskoj egzistenciji i odgovornosti. Najveća razlika između tog dokumenta i Teološke antropologije je u tome što se u njemu vrlo malo obrađuje antropološki vid Božjeg spasenja, u smislu preobrazbe čovjeka Božjom milošću i čovjekove usmjerenosti na eshatološku puninu života s Bogom.
The article studies the importance of the Bible in dogmatic theology, primarily through the prism of unity, structure, and contents of the tractate titled Theological Anthropology. The author offers a thorough reading of the new document of the Pontifical Biblical Commission »Che cosa è l’uomo?« (Sal 8,5): Un itinerario di antropologia biblica (2019.). The article presents contributions to and inspirations of that document for Theological Anthropology and it points out some differences and deficiencies in terms of contents. The most common points can be noticed in the thematic area of the human beings as God’s creation in his/her earthly existence and responsibility. The biggest difference between that document and Theological Anthropology consists in the fact that the document is very brief on the anthropological aspect of God’s salvation in the sense of the transformation of human beings by Divine grace and of human beings’ directedness toward the eschatological fullness of life with God.
In the article the authors provide insights into the basic determinants of relatively young scientific disciplines – the cognitive science of religion and the evolutionary cognitive science of ...religion, which have become inevitable in attempting to pursue the scientific explanation of religion. The aim of the article is to provide a broader framework for understanding the possible future development of interdisciplinary and transdisciplinary dialogue between emerging disciplines and theological anthropology.
The article deals with the Christian understanding of health. The first part of the article points to the basics of the biblical understanding of health with the emphasis on the New Testament ...perspective. It is followed by a theological-anthropological reflection according to which the theological understanding of man is taken as the point of reference for the Christian understanding of health. Here, the particular Christian understanding of man is emphasised in his initial and final theological determination. In accordance with that, man’s health is observed in its eschatological perspective as a continuous process that involves both man’s earthly and final determination. Hereby the concept of health comes very close to the Christian notion of salvation. In the light of these postulations, the final part of the article examines the actuality of the Christian approach to health, in the context of a comprehensive approach to health, the negative influence of sin, the social responsibility and the therapeutic mission of the Church.
Časopis Obnovljeni Život počeo je izlaziti 1971. godine kao nastavak zabranjenoga časopisa Život (1919.–1944.), koji je ugrađen u novi izdavački koncept kao vlastita tradicija. U radu se najprije ...sažeto predstavljaju utemeljujući i dugoročni ciljevi ponovno pokrenutoga časopisa na temelju njegova programatskoga teksta. Zatim se daje kratki uvid u ostvarivanje programatskih ciljeva s uporištem na izabrane radove iz dvadeset šestoga godišta, koje je zapravo prvo godište, u kojem se časopis pojavljuje pod novim imenom Obnovljeni Život. U središnjim i najvažnijim dijelovima rada daje se uvid u širi intelektualni kontekst koji je pod snažnim utjecajem Drugoga vatikanskoga sabora i njegova središnjega antropološkoga zaokreta. Svojim naukom i svojim smjernicama taj sabor nadahnjuje ne samo spontanu pojavu časopisa Obnovljeni Život, nego također njegovu kreativnost u stilu i izrazu, kao i u oblikovanju vlastitoga povijesnoga trenutka.
This paper presents an insight into the programmatic goals and broader intellectual context of the journal Obnovljeni Život (Renewed Life) which was first issued under this name in 1971 as the journal which was to carry on the tradition of the journal Život (Life) (1919 — 1944) and which was incorporated into it as though into its proper tradition. The paper firstly introduces in a concise way the foundational and longterm goals of the reissued journal under its new name based on its programmatic text. Then follows a brief insight into the realization of programmatic goals by keeping a foothold in selected papers taken from the journal’s first year of publication. Finally, in the central and most important sections of the paper, the reader is given an insight into the broader intellectual context which was strongly influenced by the Second Vatican Council, its novelty and its central turning point. The latter gave rise not only to the spontaneous appearance of the journal Obnovljeni Život, but also to the creative expression and shaping of the historical moment. Just as did the Council Fathers, the authors of the journal Obnovljeni Život strive to contribute to a constructive and fruitful dialogue in the building of a common human family, as well as a unique perspective in understanding man and understanding the world in which man finds himself. Though in their reflections the authors rely on their proper theological, Christian and evangelical principles, the authors of the journal Obnovljeni Život enter with ease into a dialogue with the world and enhance their thought by accepting the demands of the modern world which are justified, particularly in the area of human autonomy, human freedom and human dignity.
Članak se bavi klasičnim pitanjem poimanja čovjeka – slike Božje u kontekstu odabranih pitanja suvremenih izazova. Polazište je biblijska antropologija kojoj je posvećen prvi dio članka u kojem se ...donose temeljne odrednice starozavjetnog i novozavjetnog poimanja čovjekove bogolikosti. Drugi dio članka posvećen je teološkoj interpretaciji čovjeka – slike Božje shvaćenog kao osobno biće kojem su svojstvene kvalitete jedinstva duše i tijela, racionalnosti i slobode, komunitarne dimenzije te stvaralaštva i prokreacije. U završnom dijelu članka promatra se odjek razmatranih teološko-antropoloških postavki u kontekstu odabranih pitanja suvremenih izazova: međureligijskoga dijaloga, dostojanstva ljudskoga života, ekološke krize te izazova suvremene znanosti.
Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom se izlažu problemi definiranja života,
kao i definiranja ljudskoga života. O odgovoru na pitanje što je ljudski život i tko je čovjek, ovisi i pristup temi ...dostojanstva ljudske osobe. Obrađena su tri aktualna pristupa:
liberalni, utilitaristički i relativistički. U drugom dijelu predočeni su osnovni elementi
kršćanske antropologije: utemeljenje ontološke vrijednosti čovjeka i dostojanstva ljudske
osobe u transcendentnom temelju, to jest u Bogu, kristološko središte antropologije te
smisao i konačna eshatološka svrha ljudske egzistencije. U zaključku se potvrđuje komplementarnost kršćanske antropologije sa zahtjevom za poštovanje dostojanstva i prava
ljudske osobe, od začeća do naravne smrti, kao i značaj kršćanskog poslanja: navještaj
nepovredivog dostojanstva ljudske osobe čija je izvorna mjera osoba Isusa Krista.
PDF
