Josip Franjo (ili Josephus Franciscus) Domin (1754. – 1819.) bio je hrvatski fizičar koji je predavao na sveučilištima u Győru i Pešti. Poznat je po knjizi Dissertatio physica de aeris factitii ...genesi, natura, et utilitatibus (Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka) , Győr, 1784. U Raspravi je opisao više vrsta “umjetnog zraka”, što ih je većinom otkrio Joseph Priestly, a usto postupke i uređaje za njihovo dobivanje te – u drugom dijelu knjige – njihovu upotrebu. U ovom radu raspravlja se o Dominovom opisu eudiometra, uređaja za mjerenje sadržaja kisika (“deflogistoniranog zraka”) u plinskim smjesama njegovom reakcijom s “nitroznim zrakom”, dušikovim(I) oksidom (NO), što ga je izumio Priestley a usavršio Felice Fontana. Naročito je istražena veza “dobrote zraka” s flogistonskom teorijom i teorijom mijazama u Dominovoj Raspravi .
Josip Franjo (or: Josephus Franciscus) Domin (1754–1819) was a Croatian physicist, affiliated at the Universities of Győr and Pest, Hungary. He is noted for his book Physical Treatise on the Genesis, Nature and Utility of Factitious Air , written in Latin ( Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura, et utilitatibus ) and published in Győr in 1784. In his Treatise he described various kinds of “artificial air”, discovered mostly by Joseph Priestly, as well as methods and devices for their preparation, and – in the second part of the book – their usage. This paper discusses his description of the eudiometer, an apparatus for measurement of oxygen (“dephlogisticated air”) content of gas mixtures by its reaction with “nitrous air” (nitrogen oxide, NO), invented by Priestley and improved by Felice Fontana. Especially discussed was the need for measuring the “goodness of air” in relation to the phlogiston and miasma theories, as presented in the Treatise .
Rad donosi osvrt na pitanja i probleme koji proizlaze iz široke upotrebe pojma "žensko pismo" i recepcije francuske feminističke teorije u domaćem književnoznanstvenom prostoru od 1980-ih naovamo. ...Pritom nastojimo odgovoriti na pitanje je li najšira primjena pojma povezana s koracima u teorijskoj recepciji te može li teorijski rad na feminističkom kategorijalnom aparatu postati svojevrsnim korektivom postojećeg stanja. Oslanjajući se na dosadašnja istraživanja tog problema u recepciji Irene Vrkljan, razmatramo nesuglasja o pojmu ženskog pisma koja su se očitovala već pri njegovu uvođenju u domaću književnu znanost 1980-ih te metodološki i teorijski osvješteniji zaokret ka ženskoj književnosti u postjugoslavenskom kontekstu. Na primjerima recepcije Irene Vrkljan i Dubravke Ugrešić pokazujemo kako je dominantna upotreba ženskog pisma potisnula važne elemente njihova opusa – napose modernističke i avangardne utjecaje u njihovim poetikama – uz detaljniji osvrt na "Brnjicu za vještice" (2021) Dubravke Ugrešić kao relevantnu dijagnozu suvremenog književnog polja. Naposljetku, u široj regionalnoj recepciji francuske teorije nalazimo vrijedne poticaje povratku teorijskoj raspravi o temeljnom feminističkom pojmovlju.
Današnji adolescenti od rođenja odrastaju uz digitalne tehnologije i internet. Kako bi se, sukladno socijalno konstruktivističkoj perspektivi, spoznao doživljaj interneta tih adolescenata u ovom radu ...se koristila kvalitativna metodologija. Teorija upotrebe medija i zadovoljenja potrebe je usmjeravala oblikovanje pitanja u polustrukturiranom intervjuu. Da bi se vidjelo kako mladi doživljavaju internet, intervjuirano je deset djevojaka i devet mladića srednjoškolaca. Njihovi odgovori analizirani su tematskom analizom te su utvrđene četiri tematska područja: »Doživljaj srednjoškolaca koji imaju na pojam internet«, »Motivacija za korištenjem interneta«, »Doživljaj pozitivnih i negativnih strana korištenja interneta« i »Emocionalni doživljaj korištenja interneta«. Pokazalo se da motivi za korištenje interneta uključuju zabavu, učenje, socijalne interakcije i, u manjoj mjeri, smanjivanje stresa. Mladi identificiraju pozitivne i negativne aspekte korištenja interneta, a na temelju vlastitih iskustava navode više negativnih doživljaja. Korištenje interneta, pak, izaziva više različitih ugodnih emocionalnih reakcija, ali i sukobe s obitelji te njihove propuste u izvršavanju kućnih i školskih obaveza.
Today's adolescents grow up with digital technologies and the Internet from birth. In order to learn about the Internet experience of these adolescents, in accordance with the social constructivist perspective, qualitative methodology was used in this paper. The Uses and Gratification Theory guided the formulation of questions in a semi-structured interview. To explore the youth’s perception of the internet, ten girls and nine boys were interviewed. Their answers were analysed by thematic analysis and four thematic units «Experience of the term Internet from the perspective of high school students», «Motivation to use the Internet» and «Experience of the positive and negative consequences of Internet use» and "Emotional experience of using the Internet" were identified. Motives for using the Internet have been shown to include entertainment, learning, social interactions, and, to a lesser extent, stress reduction. Young people identify both positive and negative aspects of using the Internet, citing more negative experiences based on their own experiences. The use of the Internet, on the other hand, causes several different pleasant emotional reactions, but also conflicts with family and failures in the performance of home and school obligations.
Straipsnyje aprašoma JAV psichikos sveikatos centrų organizavimas. Pristatoma trumpa psichikos sveikatos centrų klasifikacija ir aptariami kai kurie metodologiniai jų organizavimo principai. Kai ...kurie elgesio valdymo būdai aprašyti. Detaliai aprašomas prieraišumo teorijos taikymas Forest Height Lodge centre. Tokia JAV patirties apžvalga gali padėti organizuojant psichikos sveikatos centrų veiklą Lietuvoje.
U radu se analizira filozofija prava Thomasa Hobbesa i nastoji se ispitati trebamo li je svrstati u prirodnopravnu tradiciju mišljenja o pravu ili u pravni pozitivizam. S jedne strane, Hobbes se ...tradicionalno svrstavao u predstavnike racionalne doktrine prirodnog prava, a s druge strane je njegova pravna misao udarila temelje
pozitivističke teorije prava. Zato se u radu prvo daje kraći pregled prirodnopravne misli (antička, srednjovjekovna i moderna teorija prirodnog prava), da bi se u tom kontekstu prikazalo Hobbesovo učenje o prirodnom pravu i prirodnom zakonu, koje nije sasvim konzistentno. Potom se analizira Hobbesovo učenje o građanskim zakonima, odnosno shvaćanje prava kao zapovijedi suverena i njegov utjecaj na pravni pozitivizam, te naročito Hobbesov utjecaj na Austinovu imperativnu teoriju prava. Na kraju, analizira se veza između Hobbesova učenja o prirodnim zakonima kao zapovijedima razuma i građanskim zakonima kao zapovijedima suverena.
Straipsnyje nagrinėjama empirinės medžiagos išskyrimo iš teorijų turinio problematika. Mechaninio empirizmo tradicija jutimiškai konstatuojamuosius faktus laiko tiesioginiu ir savarankišku teorinio ...aiškinimo objektu, išsaugančiu savo pobūdį kuriamų teorijų turinyje. Esant konkurencijai, faktinė medžiaga traktuojama kaip jų turinio invariantas ir kaip objektyvaus teorijos priėmimo ar atmetimo pagrindas. Teorinis informacinis faktinės medžiagos turinio sąlygotumas nepaneigia jos santykinio savarankiškumo teorijos atžvilgiu. Autorius teigia, kad faktinis medžiagos kaupimas kartais apibūdinamas kaip empirinis mokslo raidos matas, bet toks apibūdinimas nėra tikslus, nes nuo teorinės veiklos nepriklausomo medžiagos kaupimo nebūna. Pažinimo procesas išlaiko teorinio proceso pobūdį visais savo raidos tarpsniais. Informacinis faktinės medžiagos turinio nesavarankiškumas nenuvertina mokslinei veiklai būdingo reikalavimo remtis faktais kuriant teorijas. Patys faktai teorijos neimplikuoja, todėl rėmimasis faktais reiškia paprastą mokslinį kritiškumą priimtųjų teorijų atžvilgiu.
Bilješka o humanistici Šimić, Krešimir
Crkva u svijetu,
12/2022, Letnik:
57, Številka:
4
Journal Article, Paper
Odprti dostop
U članku se polazi od suvremenog dijagnosticiranja stanja u humanističkim znanostima u kojima je, prema Cliffordu Geertzu, došlo do »zamućivanja žanrova«. Zatim se, da bi se pokušalo uputiti u izvore ...promjena, osvrće na osnovne dvadesetostoljetne misaone tendencije. One se nastoje egzemplificirati ponajprije filozofijom Martina Heideggera te u znatno manjoj mjeri postmodernim tendencijama (Jacques Derrida, Giles Deleuze). U konačnici donosi se jedno novo upućivanje u humanistiku, zasnovano na kršćanskoj tradiciji. Pritom se polazi od novog, kršćanskog razumijevanja tjelesnosti.
The article starts from the modern diagnosis of the situation in the humanities in which, according to Clifford Geertz, there has been a »blurring of genres«. Then, in order to try to refer to the sources of changes, the author looks back at the basic twentieth-century thought tendencies. Those tendencies are exemplified primarily by the philosophy of Martin Heidegger and to a much lesser extent by Jacques Derrida and Giles Deleuze. Finally, the article brings a new understanding of the humanities based on the Christian tradition. The starting point is a new, Christian understanding of the flesh.