Autor tematizira koncept prezidencijalizacije parlamentarnih demokracija,
koji su u komparativnoj politici najsustavnije razvili Thomas Poguntke i Paul
Webb. Koncept prezidencijalizacije označava ...proces kojim parlamentarni sustavi
postaju sve više predsjednički po svojoj funkcionalnoj logici i političkoj
praksi, bez stvarne promjene formalnoga institucionalnog aranžmana, odnosno
tipa režima. Prvi prezidencijalistički procesi zamijećeni su u britanskoj
politici 1960-ih godina, a analizirani su kroz deskriptivnu raspravu o tome
je li britanska vlada premijerska ili kabinetska. Glavni teorijski takmac koncepta
prezidencijalizacije jest model core executive, koji su početkom 1990-
-ih eksplicirali Dunleavy i Rhodes, a prema kojemu su odnosi među glavnim
akterima unutar izvršne vlasti određeni ovisnošću, a ne dominacijom. Prema
konceptu prezidencijalizacije, parlamentarne sustave karakterizira pomak
od kolektivne prema individualnoj političkoj moći i odgovornosti. Glavni je
akter predsjednik vlade koji dominira nad ostalim akterima zahvaljujući institucionalnim
i osobnim resursima koji su mu na raspolaganju. Prezidencijalizacija
se može istraživati na razinama izvršne vlasti, političkih stranaka i
izbornog procesa.
Gledano s političko-strateškog stajališta, razdoblje Drugoga svjetskog rata do njemačkog napada na Sovjetski Savez vrlo je složeno. Tome je najviše pridonijelo iznenadno savezništvo između Hitlera i ...Staljina, a potom neočekivana njemačka pobjeda na Zapadu. Budući da su Britanci odbili sve Hitlerove mirovne prijedloge, on formalno počinje pripreme za invaziju pod kodnim nazivom „Morski lav“. Kroz ovu operaciju prelamaju se, kao kroz prizmu, interesi velikih sila. Hitler je, koristeći strateški predah između pobjede na Zapadu i napada na Sovjetski Savez, pokušavao iskoristiti operaciju u svrhu strateškog obmanjivanja. Sama operacija nikada nije na njemačkoj strani ozbiljno pripremana. Prema Zapadu Hitler je želio izvršiti pritisak na Veliku Britaniju kako bi je prisilio da prihvati njegove mirovne uvjete, a njezina zadaća prema Istoku bila je podržati Staljina u uvjerenju da ne treba očekivati ofenzivna djelovanja s njemačke strane prije nego što završe rat s Velikom Britanijom. Može se reći da je Hitlerov pokušaj obmanjivanja imao uspjeha kada je riječ o Staljinu, ali da nije postigao cilj kada je u pitanju Velika Britanija. U ovom slučaju prijetnje invazijom samo su pomogle Churchillu da lakše okupi ljude oko sebe nakon poraza u Norveškoj i Francuskoj u svibnju 1940. godine.
Inštitucije, ki skrbijo za oskrbo z javnimi in socialnimi najemnimi stanovanji, so se na stanovanjske potrebe starejših občanov odzvale z zagotavljanjem »zatočišč«. Ali je poudarek na »zatočiščih« ...bil najbolj ustrezni pristop k reševanju stanovanjskih potreb ostarelih? Ta prispevek na kratko predstavlja dve kategoriji zatočišč za starejše občane.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika bila je prvi odraz liberalizacije društvenoga života proizašle iz popuštanja stege partijskog i policijskog aparata nakon smjene ...Aleksandra Rankovića u srpnju 1966. godine. Američki i britanski diplomati, kao i zapadni mediji, pomno su pratili razvoj događaja nakon objavljivanja Deklaracije i bilježili reakcije, odnosno svoje analize mogućih posljedica za društvene i političke odnose u Hrvatskoj i Jugoslaviji, a posebno po hrvatsko-srpske odnose.
Although the history of art in the United Kingdom as an independent discipline came to being in the second half of the twentieth century, its roots are found in the nineteenth-century ...connoisseurship. Today the art-historical research revolvs around the departments, centres and institutes, all of which perform some level of teaching.
U radu se ukazuje na česte pogreške i dvojbe pri imenovanju dviju zapadnoeuropskih otočnih država, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva
Velike Britanije i Sjeverne Irske, s osvrtom na etimologiju i ...povijesni razvoj toponima Britanija te razvoj teritorijalnog ustroja tih
država. Posebna pozornost posvećuje se neopravdanom imenovanju čitavog otočja politički pristranim toponimom Britansko
otočje. Pokazalo se, uzimajući u obzir povijesno-političke odnose između dviju zemalja, kako bi valjalo izbjegavati korištenje toga
toponima i zamijeniti ga nekim od alternativnih toponima koji su u modernom europskom političkom i znanstvenom diskursu
postali prihvaćeni i rašireni.
Članak donosi opći pregled doktorskog studija povijesti umjetnosti u Velikoj Britaniji, opisujući proces prijave, ulogu mentora u istraživačkom procesu te spominje i druge mogućnosti doktorskog ...studija kao što su predavačka djelatnost i pohađanje radionica i istraživačkih seminara.
Glavni cilj ovog teksta je da pojasni vanjsku politiku Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, naročito u Jugoistočnoj Europi, okolnosti koje utječu na njena formuliranje, te ...posebno one aspekte britanske vanjske politike koji utječu na britansku politiku prema Hrvatskoj. Britanija ima ambivalentan odnos prema Europi. Sjedne strane, ona želi biti dio Europe, i iz sigurnosnih, i iz ekonomskih, i iz političkih razloga. Ali, istodobno, iz povijesnih, ideoloških i geografskih razloga Britanija ne vidi sebe "u srcu Europe", a naročito ne tek kao "jednu od 25 članica Unije". Kad se radi o Jugoistočnoj Europi, problem s Britanijom počinje prije svega onda kad se njoj samoj čini da druge države (naročito manje, nove i ne toliko utjecajne) ne pokazuju dovoljno respekta za britanski status. Razlozi zbog kojih je Britanija spremna na kompromise kad se radi o Jugoistočnoj Europi čak i onda kad joj se čini da joj zemlje Jugoistočne Europe ne priznaju status velike sile, u prvom redu imaju veze s činjenicom da Jugoistočna Europa u normalnim okolnostima nije na listi prioriteta. Britanska politika prema Hrvatskoj također polazi od pitanja: u kojoj mjeri Hrvatska predstavlja potencijalnog saveznika u ostvarivanju britanskih interesa, a u kolikoj je mjeri ona problem?
Autorica analizira koncept New Public Management, što je zajednički naziv za niz reformi javnog sektora koje se provode tijekom posljednjih dvadeset godina u većini zemalja OECD-a, zemljama u razvoju ...i tranzicijskim zemljama. Uloga države trebala bi se izmijeniti ovim reformama tako da ona više ne bi bila glavni nosioc razvoja nego agent i katalizator razvojnog procesa. Posebno mjesto pripada Velikoj Britaniji koja ima dugu tradiciju cijenjene državne službe. New Public Management vezivao se za politički program Margaret Thatcher, ali ju je politički nadživio. Ipak tijekom vremena pojavile su se granice ove “revolucije”, a privatizacija i tržišna kompeticija nisu poboljšali makroekonomske pokazatelje Velike Britanije. Autorica drži da nije do kraja jasno zašto je baš ovaj model reforme morao poslužiti kao uzor nerazvijenim zemljama.