Ovaj članak bavi se razmatranjem saborskih izbora na području grada Senja i njegovim upravnim statusom uoči razvojačenja Vojne krajine. U obzir su uzete i bitne odrednice koje su javljaju neposredno ...nakon tzv. provincijaliziranja, kad je Senj ponovo stekao civilnu upravu u sklopu Banske Hrvatske. Autor ukazuje na izvore nezadovoljstva Senjana njihovim položajem u sastavu Vojne krajine i na njihove težnje da s obnovom ustavnosti u Monarhiji povrate svoju gradsku autonomiju u građanskome dijelu Hrvatske. Težnja za razvojačanjem došla je do izražaja u saborskim raspravama na kojima su se jednoglasno razni zastupnici zalagali za interese grada Senja i njegovih građana, smatrajući da je glavni način za poticanje privrednih djelatnosti u odbacivanju utjecaja vojne uprave.
Vladavine Marije Terezije obilježena je brojnim reformama i iskoracima koji će se osjetiti u narednim stoljećima. Kao i Bjelovar, Sanitarni kordon će nakon njezina dolaska na vlast 1740. biti jasnije ...formiran mnogim reformama od koje se najviše ističe ona iz Općeg zdravstvenog pravilnika 1770. godine. Bjelovar je nastao kao jedan od odgovora na reorganizaciju Vojne krajine, a početak osnivanja Sanitarnoga kordona vezan je uza sve češće pojave kuge na habsburškome prostoru koje je trebao spriječiti. Za razliku od Bjelovara, Sanitarni kordon će prestati postojati razvojačenjem Vojne krajine, no njegovo postojanje i razvoj je, kao i ono Bjelovara, bilo jedno do simbola reorganizacije Vojne krajine i cijeloga 18. stoljeća.
Sve do polovice 18. stoljeća malo se zna o školstvu u Hrvatskoj, posebice u Vojnoj krajini. Prije toga vremena postojeće škole bile su u rukama Crkve ili hrvatskoga plemstva. Mali je broj učenika ...pohađao takve škole, i to jedino ako su se pripremali za postati svećenicima ili za neka zanimanja od interesa vladajućih slojeva društva. Prijelomni trenutak u razvoju školstva uopće u Austrijskoj carevini, pa tako i u Hrvatskoj, bila je Felbigerova reforma (1774.) nakon koje su se počele graditi školske zgrade, otvarati škole, primjereno obrazovati učitelji, pisati novi školski udžbenici i stvarati povoljniji status učitelja. U sve te školske inovacije uključivao se, iako s neznatnim zaostatkom, i onaj dio Hrvatske koju povijesno zovemo Vojna krajina. U početku je bilo teškoća, nepoznavanja i neprihvaćanja bilo kakvih prijedloga o polascima djece u škole, ali su se, uz uključivanje istaknutih bolje obrazovanih pojedinaca pravoslavne vjeroispovijesti, postupno i u Vojnoj krajini mijenjale školske prilike. Donesen je i prvi pisani Zakon za male srpske škole koji je uz neznatne preinake i određena opiranja s vremenom donekle prihvaćen u svim dijelovima Vojne krajine.
F-35 and B-2 Bomber Are Getting Killer Upgrades That Seem Unstoppable; This Submarine Ranks Among the Best (And Some Of Its Technology Is In Your Pocket); KF41 Lynx IFV: In from the cold; Just How ...Stealthy Are France's Rafales F4.2s? / Нови хардвер и софтвер за невидљиве; Јапанска подморница са литијум-јонским батеријама; Борбено возило пешадије KF41 Lynx – Велика извозна прилика; Колико је стварно „невидљив“ нови француски ловац Rafale F4.2?.
EN: This paper is primarily focused on analyzing the share of the soldiers from Kotor in Venetian infantry units in Eastern Adriatic (Fanti oltramarini) in the 18th century. It is a result of years ...of research of the unpublished documents from the Archivio di Stato di Venezia (the lists made by the recruitment magistracy – Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Based on these documents – the lists of infantry troops belonging to individual companies and regiments – the following fundamental aspects are analyzed: the method of entering particulars of the Kotor soldiers; their share in infantry and cavalry units; the timeframe of their military service (their mention in the documents); the share of the members of prominent noble families of Kotor among high-ranking officers (the Bolica, Buća, Paskvali and Vraćen families); the duration of their military service; and the dynamics of promotions in their careers. As the documents are very well preserved, the age structure of the Kotor infantrymen and their physical characteristics can also be analyzed. The final section of the paper analyzes the places where the lists of these infantrymen were made (Venice, Veneto, Dalmatia, Bay of Kotor and Greece) and the commanders of their regiments. And finally, the paper concludes that the Kotor soldiers constituted important part of the regional Eastern Adriatic regiments in the final century of the Serenissima. At the very end of the paper, a table including the names of all the hitherto known overseas infantrymen from that period can be found. HR: Središnji istraživački interes ovoga rada usmjeren je na proučavanje udjela Kotorana u mletačkim prekojadranskim pješačkim postrojbama (Fanti oltramarini) u 18. stoljeću, a zasnovan je na višegodišnjemu proučavanju neobjavljenoga arhivskog gradiva iz Archivio di Stato di Venezia (fond magistrature za novačenje Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). Tragom navedenoga gradiva, točnije popisa pripadnika pješačkih postrojbi unutar pojedinih satnija koje su činile dio pukovnije, raščlanjuju se temeljna problemska pitanja: način bilježenja kotorskih vojnika u izvoru, omjer uključenosti u pješaštvo i konjaništvo, vremenski okvir njihova djelovanja (spominjanja u izvoru), udio pripadnika zapaženih kotorskih plemićkih obitelji čiji su odvjetci imali visoke časničke činove (obitelji Bolica, Buća, Paskvali i Vraćen), trajanje (dužina) vojne službe i tijek napredovanja u karijeri. S obzirom na vrlo dobro sačuvano gradivo, promatra se i dobna struktura kotorskih pješaka te njihove tjelesne značajke. U završnome dijelu rada obrađena su mjesta popisivanja (Mletci, Veneto, Dalmacija, Boka kotorska i Grčka) tih pješaka i vojni zapovjednici koji su upravljali pukovnijama u kojima su oni spomenuti. Na kraju se zaključuje da su Kotorani bili zapažen dio regionalnoga korpusa vojnika zavičajem s istočnojadranske obale u posljednjem stoljeću opstojanja Serenissime. Rad završava tabelarnim pregledom svih do sada istraženih kotorskih prekomorskih pješaka u navedenome razdoblju.
Istraživanje ovoga rada usmjereno je na proučavanje udjela Kotorana u profesionalnim mletačkim konjaničkim postrojbama (Croati a cavallo, Cavalleria Croati) tijekom 18. stoljeća. Rad je zasnovan na ...gradivu iz Archivio di Stato di Venezia (fond: Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli) i nastavak je višegodišnjeg proučavanja problematike udjela Hrvata u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama. U radu se analizira način bilježenja konjanika iz Kotora u navedenom izvoru, vremenski okvir njihova spominjanja, osobne (tjelesne) značajke vojnika, kao i mjesto njihova popisivanja te zapovjedni kadar jedinica u kojima su bili prisutni. Posebna pozornost u radu pridaje se udjelu kotorskih plemića koji su u postrojbama Cavalleria Croati obnašali prestižne časničke činove (članovi obitelji Buća, Gregorina i Paskvali). Iako su Kotorani pretežito bili prisutni u pješačkim postrojbama, njihov udio u mletačkom konjaništvu je izrazito zapažen, ponajprije radi činjenice da su neki od njih u vrijeme svoga djelovanja bili istaknuti akteri hrvatske i mletačke vojne povijesti. Stoga ovaj rad teži pridonijeti kako poznavanju povijesti grada Kotora i tamošnjih obitelji tako i vojne povijesti Boke kotorske i Mletačke Republike u posljednjem stoljeću njihova opstojanja u zajedničkoj državi.
U središtu istraživanja udio je vojnika s područja Neretve u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (pješaštvo i konjaništvo) u 18. stoljeću. Istraživanje je zasnovano na gradivu iz Archivio di ...Stato di Venezia (fond Inquisitori sopra l’amministrazione dei pubblici ruoli). U radu se obrađuje način spominjanja vojnika u izvorima, vremenski okvir njihova djelovanja, kao i razdioba prema uključenosti u pojedine vojne rodove. Posebno se naglašava da su u posljednjim godinama opstojanja Serenissime u profesionalne pješačke postrojbe uključivani i pripadnici teritorijalne milicije (cernide, krajine). S obzirom na to da su popisivači katkada donosili podatke o osobnim značajkama vojnika, ukazuje se na njihovu dob, trajanje službe, stas, boju kose i drugo. Ovdje razmatranim vojnicima zapovijedali su poglavito dalmatinski i bokeljski visoki časnici, te se o njima donose osnovni podatci. U radu se raščlanjuju mjesta djelovanja postrojbi u kojima su neretvanski vojnici popisivani (od Mletaka i Veneta, preko Istre, Dalmacije i Boke kotorske do Krfa). Zaključuje se da su vojnici s toga područja činili zapaženu regionalnu skupinu unutar brojčano snažnog korpusa hrvatskih vojnika u sastavu mletačkih kopnenih snaga. Na kraju rada donosi se tabelarni pregled svih do sada pronađenih i istraženih vojnika s ovoga područja.
This paper brings together biographies of the earliest historiographers of the Military Frontier, whose works represent the inevitable “zero point” in historical disciplines as well as the humanities ...at large. These historiographers include Johann Andreas Demian (ca. 1770 – 1845), Carl Bernhard von Hietzinger (November 3, 1786 – March 26, 1864), Mathias Stopfer (1795 – September 8, 1841), Franz de Paula Julius Frass (1794 – March 11, 1868), Paul Kussan (January 12, 1795 – February 2, 1875), Franz Bach (1793 – February 3, 1868), Josef Hostinek (1830 – January 10, 1905), Leopold Martin Krainz (1834 – December 26, 1872), and Franz Vaniček (July 6, 1809 – April 6, 1894). Their lives were reconstructed on the basis of previously published data in secondary literature, and gaps were filled in, where possible, with the help of relevant monthly army censuses, the accompanying documentation, and registry books. Transfer certificates, which in addition to basic information on personal lives offer a very detailed overview of progress in the professional career, helped the most. Using these documents, it was possible to correct some overlooked errors in the previously published biographies. Comparing the biographies of the first historiographers of the Military Frontier, the authors have noticed some very interesting similarities as well as differences. Most of the studied persons were officials of the Military Frontier administration, except for Demian and Hietzinger, who belonged to the highest military council in Vienna, and Krainz, who partly made his career in a military unit. Three of them were prominent members of educational staff in the Military Frontier. Stopfer was a professor at the Military Administration School in Graz, Frass was the principal of all schools in the Karlovac Generalate, and Vaniček was the principal of the Higher Grammar School in Vinkovci. Bach and Krainz served as military judges. Historiographers with most writings relevant to the Military Frontier are Demian, Stopfer and Vaniček. Hietzinger, Kussan, Bach, Hostinek, and Krainz published one seminal work each. While at the beginning the emphasis was on statistics and geography, from the mid-19th century the focus increasingly shifted to historical events. Most authors based themselves on works published before theirs: Hietzinger on Demian, Stopfer on Hietzinger, Frass on Hietzinger and Stopfer, and so on. However, the most interesting discoveries about their personal and professional lives concern the way these were intertwined. Based on the available and collected data, it could be established that seven of the nine mentioned persons lived to be between 74 and 84 years old. Stopfer died the youngest, at the age of 45, and it was not possible to find out Krainz’s date of death. A combination of high age and a long professional career, which implied frequent transfers, created favourable conditions for possible encounters. Between 1828 and 1830, Stopfer and Bach served simultaneously in the Otočac Regiment, Hostinek was a student of Vaniček and then Stopfer, and Vaniček was member of a society whose president was Hietzinger, the Imperial and Royal Geographical Society in Vienna (k. k. Geographische Gesellschaft). Although the authors of this paper have tried to shed as much light as possible on the careers of historiographers whose works have been indispensable guideposts on the path of scholarly knowledge about the Military Frontier as a historical phenomenon, the primary intention was to encourage further research into this understudied historical topic.
PDF
