Cilj. U ovom se članku nastoji pregledno i kritički prikazati razvoj dokumentalistike i informacijske znanosti u zemljama njemačkog govornog područja. Budući da do sada, osim na njemačkom jeziku, ...nije napisan cjelovit pregled o tome kako se razvijala dokumentalistika i kakav je bio njezin odnos prema knjižničarstvu te kako je i kada došlo do promjene paradigme prema informacijskoj znanosti, hrvatskim su stručnjacima takva saznanja uskraćena. Pristup/metodologija. Rad se temelji na kritičkom iščitavanju i interpretaciji objavljene literature, poglavito članaka, izvještaja i prikaza iz časopisa Nachrichten für Dokumentation (od 1990: Nachrichten für Informationswissenschaft), nekoliko drugih njemačkih časopisa i knjiga te proučenih svih sedam izdanja poznatog priručnika Grundlagen für Dokumentation (kasnije: Grundlagen für Informationswissenschaft). Rezultati. Pregledno je izložen razvojni put njemačke, austrijske i švicarske dokumentalistike i informacijske znanosti, ukazano je na probleme i dvojbe s kojima su se stručnjaci iz tih sredina susretali, kao i na nesigurnost oko definiranja novog polja. Rad obilježava i osvrt autorice na nedostatnu argumentaciju razloga koji su doveli do napuštanja izvorno njemačke dokumentalističke paradigme u prilog preuzimanja paradigmi koje su zagovarali stručnjaci iz angloameričke sredine. Ograničenja. Kako je ovaj rad zamišljen kao dio niza o razvoju dokumentalistike i informacijske znanosti u nekoliko utjecajnih sredina (američko-britanskoj, frankofonskoj, germanskoj, ruskoj, odnosno u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza) te utjecaja modela i trendova iz tih sredina na razvoj dokumentalistike i informacijske/ih znanosti na području bivše Jugoslavije, s naglaskom na Hrvatsku, za očekivati je da će do objave ostalih pregleda možda ostati nedovoljno jasne pojedinosti problematizirane u ovom članku. Društveni značaj. U Republici Hrvatskoj prihvaćene su informacijske znanosti kao akademska i znanstvena disciplina 1983. godine, pa je to potaknulo istraživačku znatiželju oko utvrđivanja najranijih izvora spoznaja o razvojnim trendovima u drugoj polovici 20. stoljeća. Ovim istraživanjem pridonosi se razumijevanju okolnosti izrastanja informacijske/ih znanosti kao mladog znanstvenog polja. Originalnost/vrijednost. Istraživanje je provedeno na izvornim materijalima na njemačkom jeziku, a obogaćeno je komentarima i saznanjima autorice koja prati ovo područje od njegova službenog prihvaćanja u hrvatsku akademsku i znanstvenu obitelj do današnjih dana.
Formalno obrazovanje knjižničara Lubina, Tihana; Erl Šafar, Marija
Vjesnik bibliotekara Hrvatske,
10/2018, Letnik:
61, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj. Rad daje sažet povijesni pregled formalnog obrazovanja knjižničara koje će od svojih početaka, a posebice posljednjih desetljeća, doživljavati značajne promjene na planu organizacije i ...realizacije nastavnih programa.
Metodologija. Metodološki pristup temi ogleda se u istraživanju literature vezane uz razvoj knjižničarskoga obrazovanja, sintezi tih dosadašnjih istraživanja, povezivanju iskustava različitih autora i kritičkom promišljanju o temi.
Rezultati. Uvidom u relevantnu znanstvenu i stručnu ishodišnu literaturu uočeno je da je sama kurikularna jezgra obrazovnih programa prolazila kroz različite mijene: od knjižnične ekonomije i početne usmjerenosti na knjižnicu kao centralnu ustanovu pa sve do implementacije informacijske tehnologije koja je iznjedrila potrebu za novim profesionalnim profilima. Današnji je sustav obrazovanja knjižničara u Europi pak ustrojen na način da prati zahtjeve Bolonjskoga procesa, što svakako doprinosi kako informacijskoj i komunikacijskoj znanosti tako i društvu znanja u cjelini.
Vrijednost. Rad naglašava vrijednosti i napredak formalnog obrazovanja knjižničara kako u teoriji tako i u praksi, odnosno stavlja naglasak na primjere dobre prakse koji bi trebali poslužiti kao smjernice u budućem obrazovanju knjižničara.
Večina modernih teoretičark in teoretikov je menila, da je konfucijanstvo zastarela ideologija, ki ni samo neprimerna za razvoj modernih znanosti in demokratičnih družb, temveč je tudi merodajno ...odgovorna za globoko družbeno in politično krizo, ki je zaznamovala Kitajsko v zadnjih dvesto letih. Tajvanski moderni konfucijanci pa v tem idejnem sistemu niso videli krivca za ta položaj. Večinoma so menili, da je konfucijanstvo popolnoma združljivo tako z znanostjo kot tudi z demokracijo. Večina jih je pri tem celo zagovarjala stališče, da vzhodnoazijske kulture v okviru svojih družbenih specifik ne bodo mogle razviti demokratičnih ustrojev družbe, če se pri tem ne bodo oprle na ustrezne elemente lastne, torej konfucijanske tradicije. Ta članek kritično analizira Tang Junyijev in Mou Zongsanov teoretski model možnega preporoda konfucijanskih protodemokracij.
Otvoreni pristup istraživačkim podatcima važan je dio koncepta otvorene znanosti. Cilj ovoga članka je identificirati hrvatske autore/ustanove koji su prepoznali važnost dijeljenja istraživačkih ...podataka i koji su im omogućili pristup u nekom od podatkovnih repozitorija zastupljenom u citatnom indeksu Data Citation Index. U bazi podataka je ukupno pronađeno 265 takvih dokumenata. Analizirani su i podatkovni članci hrvatskih autora dostupni na platformi Web of Science Core Collection. Pronađeno ih je 29, najvećim dijelom multidisciplinarnog usmjerenja. Autori najvećeg broja podatkovnih dokumenata pripadaju Sveučilištu u Zagrebu. Hrvatski znanstvenici arhiviraju podatke u međunarodne repozitorije, jer je infrastruktura za njihovu pohranu na nacionalnoj razini tek razvijena i tek se počinje koristiti.
Kroz cijelu povijest obrazovanja i znanosti traju rasprave o znanstvenim
odnosima između društvene i tehnološke sfere. Međutim, tek, nakon pojave informatologije osvješćuje se ključni odnos ...obrazovanja i znanosti bez kojega se ne mogu rješavati problemi društvene i tehnološke
sfere na svim razinama globalne, regionalne, nacionalne i lokalne obrazovne i znanstvene komunikacije. Utemeljitelj znanstvenog časopisa Informatologia (Informatologia Yugoslavica, 1969.), ugledni znanstvenik prof.dr.sc. Božo Težak, u nadolazećoj znanstveno-tehnološkoj revoluciji u
koju je čovječanstvo tek zakoračilo, uredničku koncepciju časopisa postavlja tako da u fokus znanstvenih zbivanja afirmira i promovira novi
profil informacijsko-komunikacijskih znanstvenika.
Throughout the history of education and science last discussions about scientific relations between social and technological spheres. However, only after the appearance of informatology, an awareness has been created about crucial relationship between education and science, without which we cannot solve the problems of social and technological spheres at all levels of the global, regional, national and local educational and scientific communication. The founder of the scientific journal Informatologia (Informatologia Yugoslavica, 1969.), a prominent scientist Prof. Božo Težak, in upcoming scientific and technological revolution in which humanity is just getting started, placed the editorial concept of the magazine so that the focus of scientific developments affirms and promotes new profile of information and communication scientists.
Prvi slovenski strokovni knjigi o teoriji izobraževanja odraslih sta iz dvajsetih let prejšnjega stoletja, ko se je pedagogika vedno bolj osredotočala na šolsko pedagogiko. Takrat sta Karel Ozvald ...(1927) in Franjo Žgeč (1923) v svojih knjigah utemeljila potrebo po izobraževanju »širokih ljudskih mas«. Minilo je skoraj pol stoletja, ko je izobraževanje odraslih dobilo znanstveno osnovo, svojo vedo. Razvoj študija andragogike je potekal v treh fazah. Na Oddelku za pedagogiko Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani smo predavanja andragogike uvedli pred 50 leti, leta 1973. Leta 1976 so pod vodstvom predstojnika Vlada Schmidta na Oddelku za pedagogiko nastale tri študijske usmeritve: šolska pedagogika, domska pedagogika in andragogika. Končna faza razvoja študija andragogike se je oblikovala v okviru evropskega programa PHARE, ko se je v študijskem letu 1993/94 ob podpori več profesorjev andragogike z različnih evropskih univerz začel izvajati enopredmetni študij andragogike z nazivom diplomirani andragog. V prispevku prikazujem, od kod je izhajal moj interes za razvoj andragogike – rastel je iz konkretnih razmer, od ljudi in za ljudi navzgor –, ter utemeljujem potrebo po humanistično zasnovani andragogiki.
Svatko tko radi u sustavu znanosti tijekom posljednjih se godina susreo s pojmom otvorene znanosti. Poput neke poštapalice, pozivi za otvaranjem znanosti pojavljuju se u javnim politikama, ...nacionalnim (npr. NWO, bez dat.) i nadnacionalnim (Glavna uprava Istraživanje i inovacija, 2019) zakladama za financiranje istraživačkog rada, uredničkim tekstovima znanstvenih časopisa u gotovo svim znanstvenim disciplinama te suvremenim sociološkim i filozofskim opisima znanosti. Ukratko, duh otvorene znanosti izišao je iz boce i proširio se znanstvenoistraživačkim institucijama i svim drugim administrativnim tijelima vezanima uz njih. O čemu je zapravo riječ kad govorimo o otvorenoj znanosti?
Naturaliziranje fenomenologije projekt je integriranja filozofskih analiza svjesnih doživljaja u eksplanatorni okvir prirodnih znanosti. O mogućnosti provedbe takvog projekta istaknuti pripadnici ...fenomenološkog pokreta imali su podijeljene stavove. Martin Heidegger strogo je odvajao bitno mišljenje koje pušta bića da se pokažu u svom načinu bitka od metodološki vođenog znanstvenog istraživanja, dok je Edmund Husserl po pitanju naturalizacije ostao ambivalentan, kritizirajući psihologizam te kasnije ukazujući na utemeljenost znanosti u svijetu života, no također postavljajući zahtjev stroge znanstvenosti, pridržavanja metodoloških koraka redukcija i suzdržavanja od metafizičkih predrasuda. Tek je u djelima Maurice Merleau-Pontyja naturaliziranje fenomenologije postalo prihvaćeno kao pozitivna mogućnost koja će unaprijediti i znanost i filozofiju, u povezivanju empirijskih istraživanja i transcendentalnih analiza. Suvremene struje formalizirane, eksperimentalne ili neurofenomenologije, koliko god se međusobno razlikovale, slijede u tom smislu Merleau-Pontyja, ukazujući na neizostavnost fenomenoloških deskripcija pri proučavanju složenih aspekata svjesnog uma. Plodonosnu suradnju fenomenološke filozofije i integrativne kognitivne znanosti uvjetuje nužnost multiperspektivnog i interdisciplinarnog pristupa ako nastojimo razumjeti i objasniti život svjestan svijeta implementiran u dinamički sustav interaktivnih procesa u mozgu, tijelu i okolini.
The naturalization of phenomenology is a project of integrating philosophical analyses of conscious experiences into the explanatory framework of natural sciences. Prominent members of the phenomenological movement had divided attitudes on the possibility of implementing such a project. Martin Heidegger strictly separated »essential thinking«, which lets beings show themselves in their modes of being, from methodologically guided scientific research, while Edmund Husserl remained ambivalent on the question of naturalization by criticizing psychologism and later pointing to the foundation of sciences in the life-world, but also requiring rigorous scientificity, adherence to the methodological steps of reductions, and refrainment from metaphysical prejudices. Only in the works of Maurice Merleau-Ponty did the naturalization of phenomenology become accepted as a positive possibility which should improve both science and philosophy by connecting empirical research with transcendental analyses. Contemporary currents of formalized, experimental, and neurophenomenology, although different from each other, follow Merleau-Ponty in this sense, pointing to the indispensability of phenomenological descriptions when studying complex aspects of the conscious mind. We believe that the fruitful cooperation between phenomenological philosophy and integrative cognitive science is conditioned by the necessity of a multi-perspective and interdisciplinary approach in order to fully understand and explain our world-conscious life implemented in a dynamic system of interactive processes occurring in the brain, body and environment.
Ideje predstavljaju logičnu dopunu institucionalnom i racionalno-akterskom pristupu u analizi javnih politika. Raznolike mjere poput financijskih, pravnih, prostornih, socijalnih i ekoloških u ...stambenom području čine stambenu politiku. Cilj je ovog rada, primjenom ideacijskog pristupa u analizi temeljnih pojmova u području stanovanja (stan, stanovanje, stambeni sustav i politike), i stambene politike posebice, istaknuti ambivalentnost znanja na kojem se temelji stambena politika. U radu je posvećena pozornost povezivanju ideacijskog pristupa s različitim teorijama o društvenoj uvjetovanosti znanja, posebice ukazivanjem na sinergiju znanstvenih i političkih tumačenja koja datiraju iz ideološkog imaginarija 19. i 20. stoljeća. Temeljem triju postavljenih teza potvrđuje se nemogućnost nedvosmislenog poistovjećivanja znanja u području stambene politike sa znanstvenim i ideološkim cjelinama, jer je riječ o području u kojem ideje predstavljaju proizvod međuovisnosti znanstvenih i ideoloških spoznaja, što je razvidno iz tumačenja temeljnih pojmova. Korištenjem primjera iz povijesti britanske stambene politike, ilustrirana je nerazdruživost ideološkog i znanstvenog u definiranju pojmova kao uzrok daljnjih razlikovanja u konceptualizaciji i provedbi mjera stambene politike. U zaključnoj se raspravi zagovaraju metode »društvenog učenja« i načelo »pokušaja i pogrešaka« kao sredstva u napretku stambene politike.
Kada se u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća pokušala konstituirati, znanost o kulturi (Science of Culture) predstavljala se je kao reformska znanost. Ona je bila reformska ponajprije u smislu ...emancipacije od metafizike i teologije, ali također i u smislu društvenog napretka (E. B. Tylor). Znanost o kulturi, koja se pokušala zasnovati kao kohezijsko mjesto za sve društveno-humanističke znanosti i postati reformska, postala je u konačnici interpretativna znanost (C. Geertz). Tako shvaćena znanost o kulturi također ima reformatorski afinitet. U radu se – nakon osvrta na devetnaestostoljetnu znanost o kulturi – donose temeljne odrednice Geertzove teorije kulture i postliberalne teologije, koja se uvelike zasnovala upravo na Geertzu. Konačno, izlaže se reformski potencijal interpretativne znanosti o kulturi i postliberalne teologije.
PDF
